Književni profil:Edima Efendić Džinić (Tuzla/BiH)

Edima Efendić Džinić, rođena sam 25.05.1971.godine u Zvorniku.Osnovnu školu završavam u Zvorniku a školu Usmjerenog obrazovanja tekstilni tehničar u Malom Zvorniku.Pisanjem se bavim još od škoskih dana.
Ljubav prema pisanoj riječi i tom Božijem daru godinama se povećavala.
Od 2018.godine aktivna sam u svijetu književnosti gdje postižem i zapaženije rezultate.
2019.godine izdajem prvu samostalnu zbirku poezije Otvoriše se kapije.
Član sam udruge Kultura snova - Zagreb.
Sa ovom udrugom u vrstena sam u veći broj medunarodnih zbirki poezije i to :
Dubrovnik na dlanu, Svim na zemlji mir, Antologija fb pjesnika, Split na dlanu, Sarajevo na dlanu,Zagreb na dlanu, Najljepše ljubavne pjesme.
Diligo liber, zajednićka zbirka poezije - Biseri na dlanu.
Zbirka poezije - Una stihom zagrljena, takođe zbirka poezije iz Makedonije - Zaednička šapotenja.
Uvrštene su pjesme u pet svjetskih antologija, dvije u Mexsiku - UNAMOS AL MUNDO CON LA POESIA, Antologija iz Rumunije 2019.godine i takođe jos jedna iz Costarike.

Radovi su objavljivani u Namaste ink magazin u Indij.
Pisci i književnost - zbirka poezije u koju je moja pjesma uvrštena u trideset najboljih.
Krunu svog dosadašnjeg pisanja i meni najdraža nagrada je druga nagrada na konkursu za lik i djelo velikog književnika Muse Ćazima Ćatića.
Pjesme su prevođene na makedonski, engleski, mađarski, rumunski, španjolski jezik.
Radim, pišem i živim u Tuzli.
Trenutno po profesij sam trgovac.
2019.godine ponjela sam i naziv Senatora Unije pjeanika dodjeljena od Svjetske unije pjesnika.
Posebno mjesto zauzimaju dvije diplome na Balkanskom takmičenju poezije od Mili Dueli.


 Edima Efendić 1

Književna nagrada "Musa Ćazim Ćatić" /2. mjesto

OSLUŠNI BABO

Oslušni babo kako se u ovoj tišini moli
svaki list na grani,
golub u krošnji staroga hrasta
u letu kako se moli lasta
i kako mjesec pod zvijezdama skriva glavu
kako me ostavljaš samu
da se izborim sa stihom svojim,
a ja se babo bojim!
Čuješ li, oče, kako zvuk para nebo,
a riječi mole li mole
i kako glava sedždi pada srce da ne strada
i duša zajedno sa pjesnikom moli
u grijehu vatre svojih riječi da ne gori!
Opomena mi bi, babo, vrla pjesnikova riječ, šapat i krik,
dova i molba, milion puta preslušah stih
i vraćah se opet iz početka listam stranice svake pjesme
moje
i poželim da postanem pjesnik skroman i tih.
Želim, babo, jako želim da u skromnosti svojoj izgorim
i da mi ne sude ljudi, njihov sud se ne tiče mene
onaj koji sudi njemu stižemo na vrijeme
i polažemo sva djela , sve riječi naše
od tog suda, oče, moje se pjesme plaše.
Učim od vrla pjesnika koji zabasa sa puta
i ovo moje pero svjedoči da samo je istina jedna,
snažna i važna da svako slovo , misao moja,
mora naći spokoj i mir u duši
teško li se nama ako se Božiji bijes na nas sruši!

 

 

ŽUDNJA / ŽIVIMO LI POEZIJU ILI ONA NAS ŽIVI ?

Nije li to žudnja da se probudiš
sretan i ugledaš sunce ,
prve kapi rose u jesenje dane
pa kafa da zamiriše u sobi
punoj ljubavi i toplote?

Nije li to žudnja da budemo sretni tek tako
bez i jednog razloga
veseli , nasmijani i drugom da
uljepšamo dan, potpomognemo
nećiji san ?

Nije li žudnja uzdah, misao, zdravlje
sve što nas pokreće pa da pokrenemo
i druge da ne mrze da se vole
bez imalo zlobe?

Nije li žudnja da proživimo ovaj život
čestita, ponosna čovjeka
da nas se ne stide ni otac ni majka
djeci uzor biti
nije li žudnja dobrote se napiti?

... nije žudnja samo od grijeha stvorena
ima i ona koja je voljena, od koje noge
zadrhte, od koje uzdah se otme
pa kažeš " Sretan sam živote" !?

13.10.2019.g.

 

 

PRAMEN STIHA

Zaigrala sam se sa pramenom
stiha
što ostade u mojoj kosi,
provlačila prste kroz guste
tragove samoće
i bila sretna u danu koji je
ličio na kišu.
Zavoljela sam ušivene usne
od riječi,
mirise proljeća sto se zavukoše
pod kožu,
i sve nesretne jadikovke
opjevane.
Dugo sam se igrala sa koncem
koji izveze olovkom ljubav
i nacrta izgubljene misli.
Zavoljeh strah,
nije me briga bilo šta bi mi
učinio
taj ledeni drhtaj.
Odvažila sam se da budem
čovjek
bez predrasuda i žaljenja
drugih.
Zavoljeh sebe
očima djevojčice
i onda odahnuh...život je to...

 

KNSINFO/28.3.2020.g.