1.

KUDA IDU VAGONI?

U vrelu izmaglicu
jedan za drugim nestaju vagoni
i ostavljaju Bijeli Grad
Usijane tračnice svijaju se
pod težinom natiskanih tijela
Kuda idemo?
Bengalo džene...
pjevom kuka Romče
I viri kroz sitnu pukotinu
naslonjeno na tutnjavu oznojenih majčinih njedara..
Sose nane naj san baxtali?
Podupire se nogicama
na onesviješteno tijelo
u uštirkanoj haljinici
i tapka ljutito da je probudi
Gdje ti je dej,nek te budi Evice?
Maše kroz rešetke
nepokošenim livadama
i smije se mrkim težacima
čiji pogled ne odgovara
Kuda idemo?
pita u snu i Evica
čovjeka heseda i pruža ruku
visoko iznad zmije
čije tijelo su natrpani vagoni
Romče se prenu kao da zna
i prstom upire u golubove
koji lete kao misli robova
sa Evicom na krilima
Nano,kuda idemo?
Konji sa ždrijebadi trče uz vlak
i sklanjaju se u šumu
čiji hlad krije duboke jame
Usporavaju vagoni
i škripe pred bijesnim psima
Kuda idemo ?
Zadnja stanica se račva
na kolone ljudi i hrpe tijela
Trga Romče majčinu košulju
i vrišti sa komadom platna
Nano kuda ideš?
Smračilo se nebo od dima
rijekom plove putnici u snu
Maljevi udaraju uz smijeh
Meci su dragocjena milost
Gdje je to stao vlak?
Na obali Save
sjedi Romče i pjeva
da ne bude sam
Maše konjima i pticama
što žive u hrđavim vagonima
Nad kamenim cvijetom
kojeg mrvi zaborav
ori se :Nano,nano kuda idemo?

2.

VJEČNE TEME

Sve su prave ljubavi tužne
I sve pametne žene ružne
Svi su crnci berači pamuka,
svi Židovi škrti,a Hitler je bio..
Neshvaćen u pubertetu

Vrijeme je spirala
U kojoj se prošlost
stalno vraća
Svako malo
prekapaju se grobovi
Ovdje-Ondje sele se ratovi
A Masoni likuju u ložama...

Svi su umjetnici luđaci!
Svi pacifisti
dugokosi huligani!
Sve su mantije svete!
-Deru grla i paraju uši - IZABRANI sa balkona

Kauboji naganjaju Indijance,
Indijanci skalpiraju pionire
Ne budi NEGATIVAC
u tom filmu
TVOJA je istina
jedna od verzija laži
Apsolutno prihvati
da sve je relativno!
MRAV SI ...
zato da te ne zgaze
“Dobroćudne princeze”
Što šetaju ruku pod ruku
Sa sveticama po raju...

TVOM se zagrobnom životu
Raduju samo crvi,
jer od TEBE su
u bronci izljeveni
Našli
“VJEČNIJE “ teme..

P.S. -PROĐI KRAJ NJIH
kad SMRT već neće..
I ona se zasitila klišeja
Od dosade odmahuje rukom
dok je zovu ispaćene muze
PJESNIKA - MAZOHISTA
koji nisu
TOBOM inspirirani..

“Sve su prave ljubavi tužne”
I tako redom..
Umaču nokte u tintu
Dođu...odu...
Od stvarnosti odvojeni!
Od svih kopija originali!
Ispunjavaju obrasce!
- pjesmama?
Ni to crnog pod noktom
nije vrijedno
čitatelja
Što je tu
da komplekse liječi-
Onih što ni o čem’ drugom
ne govore
Do o vlastitoj prolaznosti!

 

3.

Crvenkapica sa Kantride

Sjećam se Kantride
vrelog sunca,užarenog kamena,
plastične kadice i sapunice...
Okice škilje i ne vide tvoje lice
iza maminog ramena..

Donosiš li pjesmu ili bijes?

Sjecam se ljetne noći
koja u daljini drugima je ples,
a meni i mami krik i strah!
Ljubi te rane...pa ce proći
kao što tuga ubija bijes
kada sam ispustiš zadnji dah

Sjećam se birtija
u kojima sam čepove slagala,
lijepih teta konobarica;
I kako sam divno za tebe lagala...
Bila sam tvoja Crvenkapica
vodila te kući i maštala
Ne pije tata,ovo je priča;
o kako sam divno oboma praštala...

Sjećam se Kantride
velike zmije na prašnjavoj cesti..
I danas me ,tata , koči isti taj strah
da ću tu bijesnu zmiju negdje u sebi sresti
I sama ispustiti svoj zadnji dah

 

4.

HAREM

Tvoje srce je harem.
Prva među ženama
je TAJNA-
posljednja u ženi.

Od brojnih tijela
prvo je -
ono kojem DUŠU
nisi upoznao.

I 77 velova
EUNUH u tebi čekat će
da padne;
na ranu ako pada
kao lijek.

Ništa ne ozdravlja
kao MOĆ-
koju žena kad dušu
razgoliti
daje muškarcu
KOJI TO NIJE

 

5.

PETAR PAN

Sve što govorim
I sve što prešutim
I ono što pretvaram u smijeh
I ono što isplačem bez suza,
pospremim tiho u kutak
s tvojim imenom.
Ti me čekaš strpljivo,
ali ipak požuruješ,
vladaš mojim snovima
kao Petar Pan.

Tamo gdje si sada
ti nikada nećeš odrasti,
ostaješ dirljivo isti
i sebičan!
Znam da želiš dijeliti
postelju od mahovine,
let sa zvijezdama,
bistre vode podzemne
sa mnom,
ALI TKO SAM Ja?

Ti ne puštaš me da budem
nešto drugo od onoga
što zvao si svojim,
Grčevito me držiš i dozivaš,
jer se bojiš da zaboravljam
prisegu koja bješe igra.
Znam da ću te slijediti,
nemam razloga ostati tu;
ČEMU PRIČATI Petre , kad ne slušaju
pa i ŠUTJETI kad su lukavi,
još manje PLAKATI, jer su onda dvaput jači.

Ljudi hrane svoju taštinu tješenjem,
tuđa im je patnja dokaz vlastite sreće.
Zato dolazim tebi moj Petre
dijeliti čistoću tvog sna,
SLOBODU DJETINJSTVA.

 


 

Đenana Jakic NERA

Đenana Jakić NERA

Rođena sam 28.5.1973. god. u Sisku,a prve godine života provela sam u Rijeci.
Osnovnu i srednju školu ,te Pravni fakultet završila sam u Zagrebu,u kojem i sada živim.
Pišem od djetinjstva,jer je to bio moj unutarnji poriv,način da se izrazim i otkrijem tko sam i tko želim biti,te nađem svoje mjesto u svijetu.
Sudjelovala sam na literarnim natječajima još u osnovnoj školi i osvajala putovanja u Šibenik i Plitvička jezera,te jednom prilikom i meni ,osobito dragu, knjigu Dragutina Tadijanovića “Prsten” sa gramofonskom pločom na kojoj su njegove pjesme.Pisala sam i haiku poeziju sa 12 godina,te sam sa našim akademikom Vladimirom Devideom sudjelovala u emisiji HRT-a posvećenoj ovom našem istaknutom matematičaru i japanologu. U srednjoj medicinskoj školi zamijetio me profesor doktor Slobodan Elezović,te me potaknuo na pisanje u doba mog najvećeg mladalačkog bunta i opiranja autoritetima.U tijeku studija na Pravnom fakultetu,Sveučilišta u Zagrebu koji sam završila sa najboljim ocjenama,intenzivno sam pisala i susretala se povremeno sa profesorom koji je odredio moj poetski put.

Prvo predstavljanje svojih pjesama imala sam u knjiznici Bogdan Ogrizović, gdje mi je veliku čast učinila primadona HNK Branka Cvitković čitajući moje pjesme,te sam se sa svojom poezijom predstavila i u Europskom domu i Muzeju za umjetnost i obrt.Nakon toga me život odveo u svoje “nužnosti” i druge,ne manje važne zadaće,te sam se zaposlila u Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje u kojem i danas radim na mjestu unutarnjeg revizora,udala sam se i iz tog braka imam dvoje prekrasne djece,sina i kćer.

Moj poetski rad je stao na dugih 14 godina,te sam ponovo počela pisati i objavljivati 2018. godine kada sam se razvela i započela novi život.
S ponosim ističem da moja stranica ima 6000 pratitelja,te da pjesma Salomon i ja ima 23,7 tisuća lajkova što,vjerujem za poeziju nije malo u današnje vrijeme, kada je ona rezervirana za vrlo uski krug ljudi,nažalost.

KNSINFO / 1.10.2020.g.

O nama

Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.

Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.

Get in touch

Kontakt

Udruženje za kulturu
– Nova svjetlost
Džamijska 9, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
+ 387 61 524 505
knsinfo1@gmail.com

Facebook stranica