UPITAJ JE LIPO MOJA
Znaš li bona lipo
ti što mjesečevom sjenkom
stazu za nju u snu mi krojiš
iz dubna njenih caklenih
korjenom si cvijetove dojiš
njima zeleno ruho vječno kitiš
Zbori mi lipo moja, saburu moj,
da l’ ja bona pamet bez selama ispraćam
što stopala njenih trag
na ovoj zelenoj stazi, što ko vakat teče,
tražim očima pijanim od bola
već buđenjem sabaha samog
A može l’ se bona vidjet ono čega nema
Kad sa šerefe ezan-jaciju
u daljinu vjetrom isprati
ureže ove naheftane niti
na koncu sudbine
što na mome licu vidiš
još od te noći polegnem u sram
Molim, molim da iznova
usnijem samo taj san
kaznu moju i moj spas
Smilova se ona i noćas name
usnuh je lipo moja,
usnuh isti san još od noći one
kad abdestom lice što plamtilo je
saprati uzalud htijedoh grijeh svoj
Snijem
snijem kako ovu vodu gazi
lahkim korakom ka tvom stablu hodi
čiftijane ne uzvlači
suhim tabanima travu ispod tvoje krošnje povija
tvojim cvijetom bedrima šeta pa u kosu svija
dok sijenka moja uzdahom isčezava
k’o vakat bez osvrtanja
Eh lipo moja, saburu moj,
zar dušman duši svojoj
sam insan može biti
Allahu dž.š - Bože
rob tvoj suzi njenoj bio nije
no sandžiju, suzu njenu, žigom u srcu osjetih
sa obraza kad na stopalo joj prsnu
ispod krošnje tvoje
moja duša vrisnu
suzu njenu u ulje pretvori
ne dade duši da sagori namah u džehenemskoj vatri
no rađa miris lipe i kad stablo cvijet ne kiti
od sabah namaza do jacije u prsima bukti
Samo u snu ovom
kog ću žedan ostat i kad koža
u ledeni kamen se pretvori
dok gledam kako stope njene vodu gaze
ka čardaku kom grane tvoje
noći one zidovi bjahu
Eh lipo moja
reci ti meni
imal kukavica, haramdžija prava
prstom krivnju svoju da uperi na nekog
sem na samog sebe
kad sam prodade krv svoju,
imal obraza ruku na nju da spusti
dok dunjalukom hodi
Još ti nisam priznao sve,
kad kandilja žarulje utihnu
stopama stidnim krenem
ka has-bašči kuće njene
Svaka taraba trsku dlanu daruje
opominje me da na avaz prava nemam
bode li bode lipo moja
a ja bol ne osjetim
k’o bobe tespiha ih skupljam
da ih vadim pred posteljom od konoplja
za oprost molim
Zastanem uz tarabu što trske nema
oči moje kroz apsan duše
demir pendžera spas traže
Traže za sofrom međ melajčetima njenim
ono što ben isti iznad usne ima
precrtan sa moje kože što je
sa uzdahom tuđom rukom
babom što ga zove
melajčetu mome kose milujem
Dina mi
krv u meni u gvoždže se slije
dermana duši mojoj nema,
vakat je na put se spremam
Jedno molim, sve dok tebi zborit mogu
na obrazima rijeke njene stope tražit
Allaha mi neću mu prići
samo na granama tvojim da ga vidim
kako se vere
Kabur ispod tvoje krošnje da mi bude
u amanet ti ostavljam
nad kaburom ako joj ikada
suza moje ime bude nosila
upitaj je lipo moja
je l’ mi halalila.
(pjesma iz zbirke "MAŠICE OKUPANE SUZAMA")
Atorica: Belma Omeragić - Plavi leptir
https://www.facebook.com/belma.bleubutterfly
KNS/ 10.7.2021.god.