MIR I TIŠINA

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna lice mi šiba
I ratuje sa tjelom i srcem mojim

U meni sve zamrlo hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili

Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale ili se nebo nije umilo
O dali sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !

Read more ...

ISTINA

Piješ sokove još nerascvjetalog pupoljka
Preskačeš vjetrove daljine
I tražiš njihove vruće loge u snovima
Loviš zalutale ptice bez krila
Svraćaš zamišljene rijeke
Da teku niz korito tvoga tijela.
Dodirujem te rukama od mramora
Ali ti me ne primjećuješ
Glasna je tvoja muzika
Pa prska k'o rasuto zrnje po pločniku.
Imaš svoju sjenu u svojim rukama!
Već si uhvatio i zvijezdu i pticu
Već pucaš na nebeske vode
Koje se slijevaju u moje ruke.
Umori se već jednom od svega
I privij se uz mene
Smij se u plaču
Ne traži stare prijatelje i umrle riječi
Samo čitaj istinu sa listova bagrema
Ili ispod ptičijega traga
I ona će pokloniti zumbul
Koji je rastao u meni.

Read more ...

KAKO TEBI DA NAPIŠEM PJESMU

Kako tebi da napišem pjesmu
kako riječi o tebi da sklopim
Vitez silni sa perom u ruci
a u tvojim očima se topim ...

Kako tebi pjesmu da napišem
ako treba i zlatom bih platio
po sto puta napisano brišem
predivna si to sam sada shvatio ...

Kako tebe da naslikam riječima
kad toliko nema nježne boje
Moja Vilo začaran mjesecima
tražim riječi koje nepostoje....

Read more ...

ZAKASNIO SI

Zakasnio si
na voz koji je vodio nekamo
Ne znam kamo
i šta to put nosi
No voz koji je otišao uzaludno čekamo.

Zar misliš
da vrijeme nekoga čeka
Da će taj voz
zbog nas stati
Pa ne čeka
ni pritoke rijeka
Tamo gdje smo trebali
ti i ja,
sada voz druge prati.

Zakasnio si
i više nikada neće doći naše vrijeme
Neće,
zašto uporno pravdaš se isprikama raznim
Na mene
sada tvoje riječi
nemaju utjecaja,
potpuno su nijeme.

Odi i ti,
kao što je i voz otišao, dosta mi je tih osjećanja lažnih.

Zakasnio si na voz
koji je vodio negdje daleko,
gdje nije zima
Gdje sam možda
i ja otišla
dok sam te čekala,

Sa obrazima
u jutarnjoj rosi
Možda sam se samo
izgubila,
U mislima,
Na tom putu
Trčeći za javom
pretrpanom snovima.

Read more ...