Sredinom aprila iz štampe je izašla druga autorska knjiga Džebraila Bajramovića "BOŠNJAČKI DEMOKRATSKI IZAZOVI", u izdanju Udruženja za kulturu-Nova svjetlost (KNS). Recenziju su napisali akademik prof. dr. Muhamed Filipović, prof.dr.sc. Džemal Najetović i Ibrahim Osmanbašić. Knjiga je zbirka od 12 kolumni koje je Bajramović objavio u prošloj godinu osvrćući se na aktuelno društveno-političko stanje kod Bošnjaka u domovini i dijaspori.

Promocija knjige će se održati na 29.Međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu, četvrtak 20.04.2017 u "Skenderiji" sa početkom u 18.30h, i u ponedjeljak, 24.04.2017.g., sa početkom u 17:30 sati, u velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. (ul. Gazi Husrev-begova 46.)

 


 

BIOGRAFIJA

Dzbrail Bajramovic 1

Džebrail Bajramović, rođen je 18.05.1973. godine u mjestu Mori-nac (Dragomanići), Goražde (BiH). Trenu-tno živi i radi u Göte-borgu (Švedska). Ože-njen je i ima dvoje djece.
U Sarajevu je završio saobraćajnu i trgovačku školu, a danas je student Pravnog fakulteta, kao Bachelor općeg prava i trenutno pri kraju studija za zvanje Magistra u oblasti međunarodnog prava.
Imao je sretno djetinjstvo, iako mu je život isprepleten mnogim okolnostima koje su ostavile dubok trag u njegovom životu. Sva ta dešavanja neminovno su ga navela na razmišljanja i totalno izmijenile njegov stil života. Kao i mnogi vršnjaci odlazi u JNA. Odredište Banja Luka (Zalužani). Iz Banja Luke poslije obuke za tenkistu šalju ga u prekomandu u Peć (Kosovo), a zatim u Bjelovar (Hrvatska). U Hrvatskoj ga zatiče ratno stanje i šalju ga na ratište u Okučane, Novska u Hrvatskoj. Bio je vrlo svjestan tadašnje vojne politike JNA, te je prebjegao u domovinu Republiku Bosnu i Hercegovinu i pridružio organiziranju i odbrani rodnog Goražda. Braneći tada najveću slobodnu teritoriju u Bosni i Hercegovini ranjen je. Usljed zadobijenih povreda amputirana mu je noga zbog čega je prinudno prebačen na liječenje u Tursku a potom u Švedsku. Odmah poslije završetka rehabilitacije u Švedskoj uključuje se u organiziranje dijaspore i pomoći domovini Bosni i Hercegovini.
U Göteborgu ostvaruje kontakt sa islamskom zajednicom na čijem čelu se nalazio ef. Fuad Čolić. Ubrzo je postao povjerenik „Merhameta“, a potom je izabran za predsjednik odbora IZ Bošnjaka u Göteborgu. U toku dvogodišnjeg mandata, pored mnogih aktivnosti, bio je i idejni pokretač i osnivač “Prvog predstavništva Sandžaka”. Inicijator je i za formiranje „Bošnjačke omladinske organizacije“ u Göteborgu i njen prvi predsjednik. U organizaciji je radio na širenju ideje Bošnjaštva koja je prethodila kasnijem formiranju MOS/ BEMUF-a koja je danas jedna od najjačih omladinskih saveza u dijaspori. Paralelno sa njegovim angažmanom teklo je integrisanje u novo društvo i učenje jezika.
Prvu trgovačku (str) firmu pokreće 1990. godine i od tad do danas je vrlo uspješan privatni poduzetnik u više firmi u Švedskoj.
Obavio je Hadž 2002. godine, a potom se više i intenzivnije posvetio uvezivanju vlastitih ekonomskih subjekata koji su mu obezbjedili samostalnost i prostor za razne društvene angažmane. Priključuje se Stranci dijaspore Bosne i Hercegovine 2010. godine, gdje obnaša funkciju zamjenika predsjednika stranke, dajući značajan doprinos u omasovljavanju i kvalitetnijem uvezivanju unutrašnje strukture stranke. Na općim izborima 2014. godine bio je kandidat stranke za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ostavljajući pozitivan dojam u javnosti.
Osnivač je i aktivan član više organizacija i udruženja, a trenutno obnaša funkciju predsjednika Saveza bh. udruženja u Švedskoj - “INTEGRIUM”.
Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Armije RBIH „Zlatni Ljiljan“, te drugih društvenih priznanja za humanizam i donatorstvo.
Po činu je poručnik Armije RBiH.
Zadnji period društvenog angažmana karakteriše pisanje knjiga i javno oglašavanje na aktuelna društveno-politička dešavanja u Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Prvu knjigu, pod naslovom „Političko ponašanje“, objavljuje 2014. godine, a koja je iste godine prevedena i objavljena na engleskom jeziku.
Tokom 2016. godine oglašava se redovno na portalu Bošnjaci.net sa kolumnističkim serijalom „Bošnjački demokratski izazovi“, što objedinjuje i objavljuje u svojoj drugoj knjizi.

 


RECENZIJE

 

Recenzija rukopisa Džebraila Bajramovića pod naslovom “Bošnjački demokratski izazovi”

 

AUTOR: Akademik prof. dr. Muhamed Filipović

 Muhamed Filipovic 1

Zamolio me je autor da pročitam njegov rukopis pod gore navedenim naslovom i da, eventualno, dam o njemu svoje mišljenje, kako u smislu ocjene njegove naučne utemeljenosti i političkog značaja, tako i u pogledu oportuniteta njegovog objavljivanja. Prihvatio sam autorov prijedlog jer sam i sam zainteresiran za problem o kojem on piše, a osobito mi je bilo važno da osjetim i razumijem način mišljenja i pogled na problem kod jednog našeg čovjeka, jednog Bošnjaka koji živi u jednoj zemlji koja je poznata po osobenoj demokratiji koja je u njoj razvijena, gdje se spajaju protestantska tradicija radinosti i odgovornosti sa tradicijom mirotvorstva i demokratije koja je čisto politička tj. gdje postoje klasne razlike ali se one javljaju iznad osnovne socijalne razine koja ne suprotstavlja ljude u smislu političke podijeljenosti na temelju imovinskog i klasnog statusa. Smatram da je iskustvo života u jednoj takvoj zemlji, moglo biti osnova da se neke pojave u našem socijalnom ambijentu i političkom svijetu koji kod nas vlada jasnije, vide i da se eventualno, sagledaju i neke mogućnosti političkog i socijalnog razvoja koje kod nas nisu poznate, a mogu biti od koristi za razvoj naše zemlje, zemlje koja se zbog osobina njezine historije i nedovoljne političke kulture našeg političkog establišmenta, manje vidne. Dakle, odlučio sam da pročitam Bajramovićevo djelo i da dam o njemu svoje mišljenje iz aspekta njegove opće duhovne i naučne vrijednosti i iz aspekta promjenjivosti njegovih ideja na našu političku i socijalnu realnost.

Bajramovićevo djelo obuhvata 130 strana teksta uz dodatak ilustracija kojima autor želi da obilježi i istakne značajne ličnosti bošnjačkog života, naravno po njegovom mišljenju i izboru. Djelo je podijeljeno na 12 poglavlja i to:
Prvo poglavlje “Međubošnjački dijalog preduslov prosperiteta”; drugo “Bošnjačke krovne organizacije-Bošnjaci građani svijeta”; treće “Bošnjački nacionalni interesi na čekanju”; četvrto “Bošnjačko dozivanje pameti”; peto “Bošnjačko jedinstvo - jučer, danas, sutra”; šesto “Bošnjački interesi”; sedmo “Bošnjaci u raljama antilogike”; osmo “Bošnjačka društvena odgovornost”; deveto “Bošnjački društveni interesi”; deseto “Afirmacija osjećaja zajedničke sudbine Bošnjaka”; jedanaesto “Prioriteti bošnjačkog društveno-političkog djelovanja - prvi dio”; dvanaesto “Prioriteti bošnjačkog društveno-političkog djelovanja - drugi dio”.

Bajramovićevo djelo nije historiografsko, ni istraživačko niti politološko nego predstavlja pokušaj samorazjašnjenja i istovremenog tumačenja određenih stanja i situacija u kojima se nalazi bošnjački narod. Stoga on počinje svoje djelo sa razmatranjem problema o potrebi međubošnjačkog dijaloga kao pretpostavke za mogućnost da bošnjački narod dospije do jedinstva ne samo u smislu da slijedi određenu politiku nego da je sposoban kroz dijalošku aktivnost stvarati strategiju koja će mu osigurati opstanak i mogućnost razvoja odnosno uključivanja u savremeni svijet na način koji će biti utemeljen na priznavanju njegovih prava kako onih koji se mogu smatrati općim ljudskim, tako i specifičnih historijskih, nacionalnih i kulturnih prava. U tom konktekstu Bajramović analizira stanje bošnjačkih organizacija razdvajajući ih na organizacije koje nastaju spontano i imaju određenu lokalnu ulogu od onih koje smatra krovnim a to znači organizacijama koje svoje djelovanje temelje na općim principima bošnjačkog jedinstva i historijskih interesa kao cjeline. U trećem poglavlju svoje rasprave Bajramović pokušava da odredi šta je to nacionalni interes Bošnjaka kako bi zapravo definicija tog interesa poslužila kao orijentir prema kojem bi se procjenjivala uspješnost ili neuspješnost svake bošnjačke organizacije pogotovo djelovanje njegovih političkih organizacija i njihovih vodstava uopće. Bajramović smatra da je to primarni i prioritetni problem u odnosu na kojeg nema čekanja i nije opravdano oklijevanje da se taj interes jasno i javno definira. Zbog toga Bajramović uvodi jedan pojam koji glasi “dozivanje pameti” identificirajući odsustvo pravilnog razumijevanja sopstvene situacije i interesa kao glavni problem stanja bošnjačke svijesti i u tom pogledu zahtijeva da se ozbiljno i intenzivno djeluje u stvaranju odgovarajućeg stupnja svijesti Bošnjaka koja mora da obuhvata njihov odnos prema sopstvenoj historiji, prema zemlji u kojoj žive, prema sopstvenom narodu i prema institucijama koje taj narod definiraju odnosno omogućavaju mu da živi u današnjem svijetu. On proširuje svoje razmatranje i na problem bošnjačkog političkog jedinstva uvodeći komparaciju između stanja tog jedinstva u prošlosti, u savremenom momentu i s obzirom na potrebe osiguranja budućnosti naroda i zemlje. Takvo razmatranje ga vodi ka potrebi da definira bošnjaštvo, da pokuša da odredi šta je to zapravo bošnjaštvo, šta znači biti Bošnjak, koji su to elementi koji ga razlikuju od okolnih naroda, naroda sa kojima živi i dijeli brojne elemente kulture, politike i socijalnih relacija. Razvijajući temu bošnjaštva pogotovo s obzirom na sadašnje stanje u kojem se Bošnjaci nalaze a to je stanje njegove rasijanosti zbog djelovanja spoljašnjeg faktora prije svega srpskog i hrvatskog nacionalizma i nemogućnosti bošnjačke politike da se adekvatno suprotstavi djelovanjima srpskog i hrvatskog nacionalizma, Bajramović naglašava da je potrebno kod Bošnjaka pojačati osjećaj zajedničke sudbine s jedne strane i društvene odgovornosti za djelovanje u političkom i historijskom prostoru kako bi se omogućilo postizanje pozitivnih efekata na sudbinu bošnjačkog naroda. Bajramović s pravom smatra da je u djelovanju političkih predstavnika bošnjačkog naroda primjetno bilo odsustvo ne samo adekvatne ispravne nacionalne svijesti, da je vidljivo njihovo osciliranje između srpstva i hrvatstva s jedne strane ili jugoslovenstva s druge strane te da nije postojalo snažno osjećanje zajedničke sudbine i odgovornosti političkih predstvanika bošnjačkog naroda prema sopstvenom narodu i zemlji koju su naslijedili od svojih predaka te da je u tom smislu njihovo ponašanje bilo nelogično što Bajramović definira kao “stanje Bošnjaka u raljama antilogike”. Najzad, Bajramović pokušava da definira prioritete društvenog i političkog te kulturnog i socijalnog aspekta djelovanja bošnjačkih organizacija i bošnjačkog naroda u cjelini pokušavajući da postavi jednu hijerarhiju ciljeva tog djelovanja kako bi ostvarenje jednih ciljeva osiguralo napredak u ostvarenju novih ciljeva koje vrijeme donese.

Gledano u cjelini, ova Bajramovićeva rasprava ima sljedeće karakteristike. Prvo, Bajramović je izuzetno privržen ideji prava bošnjačkog naroda na njegovu zemlju, državu i jednakost sa svim ostalim narodima. Drugo, Bajramović je svjestan da stanje bošnjačkog naroda i u tome je jedna velika vrijednost njegova napora, ne ovisi samo o djelovanju stranih i Bošnjacima suprotstavljenim faktorima kao što su srpski i hrvatski nacionalni interesi ili evropsko nerazumijevanje identiteta Bosne kao države i Bošnjaka kao naroda nego da je to stanje u najvećoj mjeri ovisno o sposobnosti bošnjačkog naroda nego njegovih organizacija političkih kulturnih i socijalnih, da organizirano i sistematski djeluju u pravcu ostvarenja bitnih interesa bošnjačkog naroda. Zbog toga on i nastoji da odredi prioritete u tom djelovanju i to je ono što njegov napor čini i korisnim i vrijednim. Pisac ovih redova je uvjeren da bez obzira na sva normalna ograničenja koja je autor sebi postavio s obzirom na to da on ne piše nikakvu naučnu raspravu nego jedan prošireni politički esej ovo djelo zaslužuje pažnju i da ga treba objaviti.

 

* * * * *

 

AUTOR: Prof. dr. sc. Džemal Najetović
Sarajevo, 14.01.2017. godine

Dzemal Najetovic


Na zahtjev Bajramović Džebraila da izvršim recenziju rukopisa njegove knjige pod naslovom: „Bošnjački demokratski izazovi“, a nakon detaljnog uvida u isti, dajem sljedeće,

MIŠLJENJE


Naziv djela-naslov originala: „Bošnjački demokratski izazovi“.
Autor: Bajramović Džebrail.
Recezenti: Akademik prof. dr. Muhamed Filipović, prof. dr. Džemal Najetović i Ibrahim Osmanbašić.
Obim rukopisa: ukupno 130 stranica, 12 poglavlja.
Izdavač, štampa i godina: Udruženje za kulturu – „Nova svjetlost“ / Sarajevo, štamparija Fojnica, 2017. godine.


1. Uvod
Prije tri godine autor ove knjige Bajramović Džebrail objavio je knjigu „Političko ponašanje“. Očito je da je prethodna knjiga pobudila značajno interesovanje čitalaca. Ova knjiga je nastavak prethodne i odnosi se na demokratske izazove i deficite u bošnjačkoj savremenoj praksi. Otuda se ova knjiga treba čitati kao nastavak autorove prethodne knjige.
Ono što je u ovoj knjizi najbitnije su lični stavovi, zapažanja i činjenice koje je autor, tokom niza godina prikupljao, sintetizovao i analizirao. Zbog toga se ova knjiga može smatrati kao svojevrsna zbirka autorovih priča (eseja – ogleda), koje je pisao u domovini i inostranstvu, od kojih svaka problematizira specifičnu temu. Svaka priča se odnosi na autentična događanja.. Potrebna je velika količina „namjernog“ nepoznavanja činjenica da bi se bilo koji dio sadržaja ove knjige protumačio tendencioznim ili, pak, kao puka koincidencija.
Autor ove knjige je izvršio detaljnu analizu i sintezu stanja Bošnjaka u BiH i dijaspori, o čemu su pisali brojni autori. Bošnjaka je u dijaspori više nego što R Hrvatska, Luksemburg, Island i Crna Gora zajedno imaju stanovnika. To je neraskidiva nacionalna supstanca, ali i lobi kojeg se niko ne bi trebao odricati. Pogubno je vršiti političke ustupke onima koji bi najradije da su BiH i Bošnjaci nestali.
Teorijski i praktični diskurs problematiziranja tema, u najširem smislu, odlikuje stalno nastojanje afirmacije temeljnih principa demokratije koji se, nažalost, prelamaju i kontekstualiziraju u višeslojan set političkih problema. Priče pojedinačno, i u svojoj ukupnosti, nose značajnu dozu informativnih sadržaja o političkim prilikama u Bosni i Hercegovini.
Položaj Bošnjaka u BiH je vrlo složen i predstavlja nešto što i najutjecajniji subjekti međunarodne zajednice najradije ne bi ni otvarali (rješavali). Izgleda da velikim silama odgovara ovakvo teško stanje u državi, pri čemu Bošnjaci imaju pravo biti nezadovoljni i zabrinuti. Uprkos deklarisanoj konstitutivnosti, Bošnjaci su diskriminisani. Na svojoj koži su osjetili dikriminaciju u RS (zabrana obrazovanja na maternjem jeziku, izborne manipulacije u Srebrenici i sl.), i Federaciji BiH (Mostaru, Stocu, i naseljima u kojima su Hrvati većina).
Bošnjaci gube na ekonomskom, političkom, demografskom i ostalim poljima. Umjesto ravnopravnosti, politikom konstitutivnosti stanje u BiH izmjenjeno je u korist Hrvata i Srba. Prvi su pod snažnim utjecajem Zagreba, a drugi Beograda. Slobodno se može reći da se uočava otvoreni paternalizam Srbije u odnosu na RS i R Hrvatske na dio Federacije BiH, što se može smatrati i kao projekcija velikodržavnih aspiracija. Bošnjaci nisu izgubljeni, budućnost je u njihovim rukama. Ova knjiga ne znači pokušaj optuživanja niti pravdanja bilo koga. U njoj je objedinjena i sistematizovana hronologija demokratskih izazova u Bosni i Hercegovini. Ona je rezultat velikog i pasioniranog rada. U knjizi su obrađeni brojni dosadašnji politički propusti donosioca odluka o stanju u BiH sa dubokim analizama i snimanjem trenutnog stanja i, u manjoj mjeri, predviđanja budućnosti. Autor nudi rješenje (program) za bolju budućnost države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Bošnjacima preporučuje težak, naporan i dugotrajan rad i zalaganje.


2. Tehnički podaci o knjizi i njen sadržaj

Knjiga ima 130 stranica. Pisana je kompjuterskim ispisom sa uobičajenim proredom, marginom i formatom slova 12. Format knjige je A5, tvrdi povez, tiraž 300 komada.
Sadržaj: Međubošnjački dijalog preduslov prosperiteta; Bošnjačke krovne organizacije – Bošnjaci građani svijeta; Bošnjački nacionalni interesi – “Na čekanju”; Bošnjačko dozivanje pameti; Bošnjačko jedinstvo – juče, danas sutra; Bošnjaci između neodgovorne vlasti i nedefinisane opozicije; Bošnjaci u raljama antilogike; Bošnjačka društvena odgovornost; Bošnjački društveni interesi; Afirmacija osjećaja zajedničke sudbine Bošnjaka; Prioriteti bošnjačkog društveno-političkog djelovanja (I dio); Prioriteti bošnjačkog društveno-političkog djelovanja (II dio).

3. Aktuelnost i originalnost tematike knjige

Autor ovom knjigom na jednom mjestu ukazuje na svu problematiku vezanu za bošnjačke demokratske izazove. Na jasan, stručan i pregledan način uspio je obraditi problematiku vezanu za navedenu temu. Pristup obrađenoj temi je autentičan i originalan, kako po svojim sadržajima, tako i po konkretnoj problematici.

4. Terminologija, jezik i stil

Terminologija i politološki pojmovi su ujednačeni i u skladu sa stručnim i naučnim standardima. Autor je u knjizi pravilno koristio stručni vokabular. Tekst je primarno pisan opisnim i analitičkim jezikom. Jezik i stil su razumljivi, jasni, jednostavni, prirodni, odmjereni, racionalni, koherentni i stručni. Autor je pravilno koristio ekspertni jezik sa stručnim politološkim terminima. Uspješno je izbjegao zamke frazeologije, u smislu da je poopštavao konkretne pojmove i koristio leksiku sui generis. U knjizi su ispoštovana logička i metodološka pravila. Stil pisanja mu je dobar, odsječan, po mjeri pronicljivosti i naučnosti. Autor umije proniknuti u suštinu problema.

5. Ocjena i kategorizacija knjige

Knjiga je namijenjena široj čitalačkoj publici. Može koristiti i onima koje iz bilo kojih razloga interesuje problematika vezana za političke prilike u BiH. Ona je značajan doprinos za ocjenu držanja i ponašanja brojnih političkih subjekata u bh. političkoj praksi.
Širina i dubina obrade pojedinih pitanja su u srazmjeri s njihovom praktičnom relevantnošću. Autor je vodio računa da ne minimizira prethodnike koji su pisali o ovoj problematici, pri tome ispunjavajući praznine koje oni nisu obradili.
Autor je svaku tvrdnju potkrijepio činjenicom, pri tome, vodeći računa da ne ugrozi određene standarde. Prilikom elaboriranja brojnih pitanja, pokazao je preciznost i smjelost.

a) Ocjena knjige

1. Sadržaj knjige u potpunosti se odnosi na naslov.
2. Knjiga nema strukturalnih problema.
3. Sa aspekta stručnosti, knjiga je relevantna.
4. Suštinskih i formalnih primjedbi nemam.

b) Kategorizacija knjige

Ova knjiga ima sve stručne karakteristike i može poslužiti širokom krugu korisnika kao značajan izvor informacija vezanih za političke prilike u Bosni i Hercegovini i bošnjačke demokratske izazove. Kategorizujem je kao veoma značajan stručni rad i preporučujem za štampanje i izučavanje.

Srdačne čestitke autoru koji je mnogo uradio i još više obećava u ovoj oblasti. Čestitam i izdavaču Udruženju za kulturu – „Nova svjetlost“, koji će u svoj opus uključiti i ovu, vrhunski vrijednu knjigu. Čestitam i recenzentima akademiku prof. dr. Muhamedu Filipoviću i Ibrahimu Osmanbašiću.

 

* * * * *

 

Recenzija na kolumnistički serijal „Bošnjački demokratski izazovi“, autora Džebraila Bajramovića

PROFILIZACIJA NOVE BOŠNJAČKE POLITIKE

AUTOR: Ibrahim Osmanbašić

Ibrahim Osmanbasic 12

I) UVODNE NAPOMENE

U zbirci kolumni „Bošnjački demokratski izazovi“ autor Džebrail Bajramović ukazuje na nedostatak krucijalnog bošnjačkog dokumenta - „OPĆI PROGRAM BOŠNJAKA“ - gdje bi bila uključena sveukupna društveno-politička materija koja je opći interes bošnjačkog naroda. Očito da Bajramović uviđa ulogu i značaj tog nedostajućeg temeljnog dokumenta, a koji bi obavezivao za principijelno predstavljanje Bošnjaka u strukturama društva i vlasti, te se prihvatio nezavidnog posla da svoj narod opomene pred kakvim se demokratskim izazovima nalazi. Da li će i koliko će biti shvaćen od svoga naroda otvoreno je pitanje na koje će vrijeme dati odgovor, ali je nepobitan ogroman trud i iskreno zalaganje da se Bošnjacima, kao kolektivu, skrene pažnja da racionalizam nema alternativu – te ako volja nije artikulisana kroz organizacionu strukturu da neminovno kolektiv zapada u stanje haosa. Opomena koju Bajramović odašilje kroz serijal kolumni tokom 2016. godine je dramatična jer ukazuje na indikatore koji ako se zanemare mogu imati veoma širok spektar negativnih posljedica, a čiji epilog u nepovoljnom historijskom kontekstu može predstavljati katastrofu za Bošnjake. Zbog toga Bajramovićev rad u integralnom kontekstu ima podjednaku važnost u odnosu na prošlo, sadašnje i buduće vrijeme.

Kao osvješćeni pojedinac svoga naroda, koji već godinama živi na relaciji Bosna-Švedska, vidi daleko naprijed u buduće vrijeme, ali o tome ne piše direktno, već se između zgusnutih redova mogu naslutiti opominjuće vizije koje Bošnjacima ukazuju na kobnu sudbinu ako krenu, ili nastave da se kreću, stranputicama koje završavaju u historijskom ćor-sokaku. Bošnjaci su već deset puta završili u toj zamračenoj, epohalnoj slijepoj ulici – neorganizirani, nezaštićeni, izdati i prepušteni sami sebi – doživjevši deset genocida, a što je ostavilo neizbrisive tragove na sve generacije Bošnjaka u BiH i svijetu. Autor ukazuje da su Bošnjaci specifičan narod i po tome što manji dio živi u domovini, a veći dio – zbog progona, etničkih čišćenja i sistematskih genocida – živi rasut po cijelom svijetu. Bajramović uviđa da su Bošnjaci na globalnom nivou nepovezani, dok su u domovini teritorijalno rascjepkani i duboko podjeljenji po raznim osnovama što ih čini razjedinjenim, a iz čega proizlazi politička slobost i društvena neefikasnost.

Ako se proanaliziraju najbitnija pitanja na koja se Bajramović fokusira u svom kolumnističkom pisanju, kao što su pitanje odgovornosti bošnjačkih predstavnika prema izbornoj bazi, principi političkog organizovanja Bošnjaka, kao i etički kapaciteti bošnjačkih predstavnika u strukturama vlasti i društva – jasno je da se Bošnjaci kroz aktuelne demokratske izazove nalaze pred historijskim izazovima u pogledu proaktivnog društvenog odnosa, političkog organizovanja i biološkog opstanka.

Kroz metodološki pristup koji se može prepoznati kao dosljednost tokom cijelog serijala koji se bavi krucijalnim sociološkim pitanjima za Bošnjake, uviđa se da na otvorene bošnjačke dileme ne nudi decidne odgovore, a što ne bi bilo lahko ni sročiti uslijed njihove kompleksnosti. Autor kroz cijeli serijal ističe potrebu da se Bošnjaci razbude, da prestanu biti indolentni na stanje u kom se nalaze, a koje za njih nije povoljno, i da se aktivno uključe u rješavanje pitanja koja su za njih od izuzetne važnosti i značaja.

Ono što se može istaknuti kao svojevrstan doprinos Bajramovićevih društveno-političkih analiza u osvješćenju Bošnjaka u domovini i dijaspori je jasan stav autora – od čega Bošnjaci trebaju da se distanciraju, ako sebi žele dobro.
To je prvi praktičan korak koji nudi autor u vidu stava – „to ne želimo“, o čemu uglavnom govori u prvom djelu knjige. Na osnovu spoznaje „šta se ne želi“ logično se može definisati – „šta se želi“, o čemu se jasno i decidno izlaže u drugom dijelu serijala, gdje se nastoji kompleksna i sveobuhvatna materija od značaja za Bošnjake, u domovini i dijaspori, sistematizirati i učiniti jasnom široj čitalačkoj publici.
Sigurno da Bajramović sa ovom knjigom potiče konstruktivan međubošnjački dijalog u čemu može biti osnovna vrijednost njegovog javnog oglašavanja u vremenu dubokih podjela među Bošnjacima.


II) POLITIČKI ASPEKT

Tokom osvrta na razne aspekte bošnjačkog društveno-političkog organizovanja i djelovanja u okviru aktuelnih događanja u BiH, Bajramović osvjetljava odnos Bošnjaka prema politici u periodu uvođenja višestranačkog političkog sistema u BiH od 1990. godine. Bajramović ukazuje na krucijalne nedostatke društveno-političkog organizovanja Bošnjaka u BiH i dijaspori, pa se može konstatovati da su se Bošnjaci kao kolektiv prepustili da ih nosi destruktivna društveno-politička inercija iz devedesetih prošlog stoljeća, te se ne protive naopako okrenutim općedruštvenim kriterijima vrijednost gdje je:
emocionalnost iznad racionalizma (1), stihija iznad koncepta (2), haos iznad pameti (3), bezobrazluk iznada stručnosti (4), drskost iznad kulture (5), obećanje iznad odgovornosti (6), manipulacija iznad zakona (7), korupcija iznad pravde (8), kriminal iznad slobode (9) i mahala iznad istine (10).

Ako se sve rečeno postavi u uzročno-posljedičnu vezu u odnosu na protekle događaje u kojima su Bošnjaci akteri na lokalnom i globalnom nivou, nalazi se da je logično što se danas Bošnjaci nalaze u lošoj situaciji, a ne treba biti ni previše vidovit da se konstatuje neminovna tendencija pogoršanja generalne pozicije Bošnjaka u BiH. Razloge za loš politički rejting Bošnjaka u BiH Bajramović vidi isključivo u kreiranoj i provedenoj bošnjačkoj politici u BiH! Dakle, u akterima političke scene Bošnjaka - u kreatorima bošnjačke politike, političkim predstavnicima (1), ali i u biračkom tijelu (2), dakle, Bošnjacima, koji biraju i daju legalitet bošnjačkim strankama, bošnjačkoj politici i bošnjačkim predstavnicima u vlasti, direktno, a indirektno, Bošnjacima u društvenim strukturama koji zauzmaju mjesta rezervisana za bošnjačke predstavnike (3), a svakako da odgovornosti ne mogu biti amnestirani ni uposlenici u administraciji, agencijama, javnim ustanovama i firmama, te upravnim i nadzornim odborima. Logično da nisu svi podjednako odgovorni za stanje u kojem se Bošnjaci trenutno nalaze i da se odgovornost djeli prema društvenoj moći kojom se raspolaže.

Bajramović kroz brojne primjere iz aktuelnih društveno-političkih dešavanja između redova jasno poručuje da su Bošnjaci navikli svoje predstavnike da nemaju odgovornost prema onima koji su ih birali i da to nije primarno etički problem njihovih predstavnika, već je u suštini problem bošnjakog naroda u kontekstu društvene odgovornosti i očito nedozrele državotvorne svijesti. Bajramović je jasan u osudi svakog oblika društveno-političke neodgovornosti, ma od koga dolazila, u čemu ostaje doslijedan.

Kroz kolumnistički serijal „Bošnjački demokratski izazovi“, koji se tokom 2016. godine objavljivao u dvanaest nastavaka, jednom mjesečno na više internet portala, odaslane su opominjuće poruke Bošnjacima diljem svijeta, ne prozivajući nikoga konkretno, ali sa jasno lociranim adresama odgovornosti za stanje Bošnjaka u generalnom smislu, ali i za pojedina važna pitanja. Suština tih alarmantnih poruka je - da Bošnjaci moraju promjeniti odnos prema samima sebi da bi bili kadri da promjene situaciju u kojoj se nalaze.

Bošnjačko političko organizovanje - prema porukoma koje nam Bajramović odašilje uviđajući njene nedostatke – treba konsolidirati na novim temeljima jer očito da aktuelni vremenom postaju sve nepouzdaniji i moglo bi Bošnjake odvesti u historijsku katastrofu. Jasne su poruke autora da racionalizam treba da disciplinuje emocionalnost, što za poslijedice treba da ima uvođenje reda i nadvladavanje improvizacije i haosa, a to znači uvođenje zakonitosti i odgovornosti i prevazilaženje stanja bezakonja, kriminala i korupcije.

Sigurno da takav etički, organizacijski i programski zaokret – o kome Bajramović govori u kontekstu teme o bošnjačkim društveno-političkim prioritetima - otvorio bi mogućnost kreiranja nove bošnjačke politike koja je Bošnjacima neophodna da bi obezbjedili sigurnu i perspektivnu budućnost. Iz tog razloga Bajramovićev serijal pretočen u knjigu je zaokružena cjelina koja krećući se kursem teoretskih analiza ima epilog u društveno-političkoj praksi.


III) STRUKTURA I PORUKE

1. MEĐUBOŠNJAČKI DIJALOG – PREDUSLOV PROSPERITETA

Na samom početku serijala u kolumni posvećenoj promišljanju o savremenim bošnjačkim demokratskim izazovima, Bajramović određuje okvir svog istraživačko-analitičkog angažmana koji će trajati tokom cijele 2016. godine: „Temeljna postavka analitičko-kritičkog odnosa zasniva se na logici – da je prioritet urediti i unaprijediti odnose unutar bošnjačkog naroda (1), a što je temeljni uslov da bi se organizovano, odgovorno i konzistentno zastupali, branili i ugradili bošnjačke interese u društvene i državne strukture Bosne i Hercegovine.“

Uranjajući u društvenu problematiku BiH, a koja se eksplicitno tiče Bošnjaka, Bajramović se uzdiže iznad zasljepljujućeg haosa koji divlja u svim političkim porama i arterijama BiH, obeshrabrujući i najveće optimiste u domovini i dijaspori. Kao osoba koja živi u Švedskoj, a često boravi u Bosni i Hercegovini, uviđa bitnu razliku između slika koje se o BiH plasiraju u medijima i one koju on susreće u stvarnosti i u tome uviđa drastične razlike. Očito da je osjetio duboku potrebu da svoja razmišljanja podjeli sa zemljacima i u matici i u dijaspori. Isto tako, nakon zaokružene cijeline od jednogodišneg intelektualnog angažmana može se konstatovati da sam autor kroz svoje izlaganje najbolje prezentira kakvog sadržaja treba da bude međubošnjački dijalog koji vodio općem prosperitetu. Znači, Bošnjaci između sebe treba da vode iskren dijalog zasnovan na činjenicama i argumentima, uz međusobni respekt. Opće je poznato da je etički princip osnov za konstruktivan dijalog, a iz čega proizilazi kolektivni prosperitet – što Bajramović odašilje u javnost ukazujući na pogubnost puta kojim se Bošnjaci kreću već treću deceniju.
Ma koliko ta poruka izgledala opće poznata, ustvari, mudrost se sastoji u tome da se ona ponavlja sve dok se stanje u praksi ne promijeni na bolje, čega je autor očito svjestan, a njegov angažman dobija produhovljenu dimenziju.


2. BOŠNJAČKE KROVNE ORGANIZACIJE – BOŠNJACI GRAĐANI SVIJETA

U drugoj kolumni autor ukazuje na suštinsku kolektivnu problematiku Bošnjaka, a što se ogleda u nepostojanju općeg programa Bošnjačkog naroda, za svrsishodne ciljeve na globalnom i lokalnom nivou, potcrtavajući temeljni značaj organizacione funkcionalnosti. Autor ukazuje na izvor problema za bošnjački narod, ne baveći se zapljuskujućim valovima posljedica. Teško je zamisliti da se navedena problematika može izraziti konciznije i jasnije a da se autor ne spusti ispod donje granice intelektualnog digniteta.
Nakon decidne elaboracije na koji način Bošnjaci poimaju organizaciono djelovanje, a što se odnosi i na one u domovini i dijaspori, autor odašilje jasnu i opominjuću poruku svom narodu: „Bošnjacima je vakat da se bude iz demokratskog haosa jer se mogu lahko probuditi u getu gdje ih čeka neupitan nestanak.“
Naravno, puno je svrsishodnih pouka koje se mogu izvući iz Bajramovićevih jasnih poruka.


3. BOŠNJAČKI NACIONALNI INTERESI - „NA ČEKANJU“

Autor nam u trećoj kolumni u kontekstu milenijumske egzistencije države Bosne/BiH ukazuje na bošnjačku komponentu koja ima funkciju vezivnog tkiva u sklopu kompleksnog bosanskohercegovačkog društva i bića, konstatujući: „Stoga, političko organizovanje i predstavljanje oduvijek je tražilo programsku širinu, a od lidera visoke moralne vrline sa beskompromisnim patriotizmom i iskrenošću, te vizionarstvom utemeljenom na univerzalnim ljudskim vrijednostima.“

U drugom poglavlju, pod nazivom „Političke stranke i politika Bošnjaka“ , navodi se 14 stranaka u BiH kojima Bošnjaci čine izbornu bazu, a što govori o demokratskoj disperziji koja ne može biti zasnovana na pragmatičnim osnovama. Motivi i razlozi za tako duboku političku raslojenost unutar samih Bošnjaka teško da se mogu naći unutar kolektivnih interesa Bošnjaka, već se nužno utemeljuju u ličnoj promidžbi elitiziranih bošnjačkih predstavnika i uskim interesnim grupama. Govoreći o posljedicama društvenih raskola kod Bošnjaka, koji se vidi na svakom koraku u BiH, Bajramović konstatuje: „Praktični učinci su nepobitni, a povjerenje na riječ se odavno izgubila – te je zavladao haos i beznađe kod onih koji nisu povezani sa stranačkim centralama, čineći im osnovnu karakteristiku života, a koji se sveo na demotivirajuće sivilo što obara i najupornije optimiste.“

Autor je decidan u stavu da je „reforma mišljenja“ najprioritetnija reforma koja je potreba Bošnjacima, a i bh. društvu, čime se ponovo uzdiže iznad sveprisutnog društvenog haosa u BiH i direktno ukazuje na kurs kojim bi se društvo trebalo kretati da bi izašlo iz duboke krize. Odgovornost Bajramovićevog izlaganja ogleda se prije svega u tome što nepojednostavljuje i nebanalizira kompleksne društvene odnose u BiH i ne obznanjuje isprazne populističke parole koje senzacionalistički zvuče u javnom prostoru ali u prkasi predstavljaju mrtvo slovo na papiru.


U trećem poglavlju kolumne, pod nazivom „Nedorečenost bošnjačkog političkog koncepta u svjetlu konstruktivne kritike“ navodi tri teze, i to: „Bošnjačka politika“, „Bošnjački nacionalni interesi“ i „Nacionalni program“, šireći raspravu o krucijalnim temama koje se u raznim oblicima protežu kroz cijeli serijal.


4. BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI

Bajramović se prihvatio vrlo delikatne teme, koja obično ako se provede u praksi, po nepisanom pravilu, razbije se o glavu vinovniku. Bilo bi lijepo jednog dana konstatovati da su Bošnjaci kao kolektiv čuli, zapazili i spoznali opomene koje im Džebrail Bajramović upućuje. Možda ih ne žele danas čuti ali nije isključena mogućnost da će ih se već sutra najdirektnije ticati saopćeni kontekst. Bajramović samo logički vrši opservacije u odnosu da uspostavljene društvene trendove kojima su se Bošnjaci prepustili ne preispitujući gdje bi ih ta indolentnost mogla odvesti.

Govoreći otvoreno da se bošnjačka politika nalazi u kandžama neodgovornih lidera autor na indirektan način govori da je nužna konsolidacija i afirmacija neke nove bošnjačke politike, koja će biti dijametralno supratna ovoj što se danas nudi Bošnjacima, primarno u etičkom, organizacionom i programskom kontekstu.

U drugom poglavlju, „Bošnjački lideri budućnosti“, autor nedvosmisleno kaže: „Lideri bez liderske odgovornosti trebaju da postanu prošlost za Bošnjake!“ To je jedna od krucijalnih poruka koja proizilazi iz Bajramovićevog serijala i koja jasno ukazuje na kakvim temeljima treba konsolidirati novu bošnjačku politiku.

U trećem poglavlju Bojramović ponavlja da su i danas itekako prisutna nastojanja od kojih se ne odustaje: „...nestanak Bošnjaka sa ovih prostora i brisanje Bosne i Hercegovine sa karte Evrope i svijeta.“, jer put kojim idu već treću deceniju vodi ih u neizvjesnost, pa je nužno da se dozovu pameti, ako sebi žele dobro.


5. BOŠNJAČKO JEDINSTVO - JUČE, DANAS, SUTRA

O temi bošnjačkog jedinstva autor govori u širokom kontekstu, u odnosu na vrijeme: prošlo, današnje i buduće, kao i u odnosu na prostor: u lokalnom i globalnom smislu. Ukazujući na katastrofalne posljedice bošnjačkog nejedinstva, koje se može primjetiti u bh. društvu na svakom koraku, Bajramović nas indirektno upućuje na blagodati koje proizilaze iz jedinstva Bošnjaka.
Ono što je bitno za ovaj izuzetno važan osvrt na temu bošnjačkog jedinstva jeste:
- o ovoj temi se mnogo govori a rijetko piše;
- u činjenici da praktično ne postoji bošnjačko jedinstvo, ni u BiH niti u dijaspori, mnogi vide kao osnovni uzrok iz kojeg proizilazi negativan odraz u sferi bh. društva i bošnjačke politike.

I pored te važne spoznaje koja bi trebala da inspiriše bošnjačke predstavnike na ujedinjenje i zajedničko djelovanje, u praksi su i dalje nepremostivi razdori između bošnjačkih lidera. Zbog toga Bajramović i uviđa da bošnjačko jedinstvo ne postoji u društvenoj praksi pa zato imamo radikalnu socijalnu podjelu kod Bošnjaka: na ekstremno siromašne i prekomjerno bogate. Svakako da je pitanje „Bošnjačkog jedinstva“ kompleksno, a u čijem odgonetanju se ogleda personalni i kolektivni intelektualni kapacitet, u čijoj međusobnoj zavisnosti Bajramović uviđa predusov prespetireta Bošnjačkog naroda, a i cjelokupnog bh. društva.


6. BOŠNJACI IZMEĐU NEODGOVORNE VLASTI I NEDEFINISANE OPOZICIJE

U prvom poglavlju, „Odjeci moralne krize“, navodi se: „Bošnjaci imaju nepregledan niz argumenata koji nedvojbeno potvrđuju da političari koje biraju na izborima – kako na lokalnom, tako i državnom nivou – obnašaju, uglavnom, preuzete obaveze na nezadovoljavajućem nivou; dok se kod mnogih može lahko utvrditi da se radi o zloupotrebi položaja, što po nepisanom pravilu, redovno ostaje nesankcionisano.“ Bajramović vidi u nemoralnom odnosu prema preuzetim obavezama uzroke opće krize kod Bošnjaka, čime se izdvaja u javnom prostoru u samom pristupu problematici jer u medijima uglavnom preovladava stav kritizerstva.

Iznoseći stav: „Linija između vlasti i opozicije u BiH odavno je izblijedila do neraspoznavanja, tako da se neminovno nailazi na teškoće pri nastojanju da se razgraniči jedno od drugog.“, Bajramović nas uvodi u prostor nepovjerenja Bošnjaka prema politici, što se preko psihološke prenosi na sociološku sferu i profilizira opće političko raspoloženje, kojem je frustracija osnovna karakteristika.

Elaborirajući temu autor je metodičan i ukazuje na elementarne nedostatke u političkom organizovanju Bošnjaka, što neminovno za posljedice ima neuređeno stanje u društvu i državi. Pored vlasti i opozicije Bajramović ni građane ne amnestira od odgovornosti jer su u lancu davanja legitimiteta svojim izabranim predstavnicima.

O pitanjima unutar stranačkog organizovanja Bošnjaka veoma se malo piše u svjetlu konstruktivne kritike, tako da autor i u tom smislu unosi neophodnu dozu transparentnosti. Govoreći o paktu vlasti i opzicije na štetu građana, Bajramović potpuno ogoljuje aktuelne političke odnose ukazujući na neminovnosti koje su neizbježne, a koje neće donijeti prosperitet. Te poruke Bošnjacima nije drago čuti, ali sigurno da ih neko treba saopćiti, pa se Bajramovićevo oglašavanje na simboličkoj razini može pojmiti kao glas savjeti, a i građanske odgovornosti i hrabrosti.


7. BOŠNJACI U RALJAMA ANTILOGIKE

Da Džebrail Bajramović svoje stavove gradi na logici društvenih odnosa u BiH svoju potvrdu dobiva već nakon nekolika mjeseci od objavljivanja teksta gdje se navodi: „Stoga, ako se demokratija može ukinuti u jednom gradu „do daljnjeg“ - bez ikakvih posljedica za aktere – onda je po toj antilogici – logično – da se to može proširiti i na druge gradove u F BiH, a zatim polahko i na cijeli prostor jedine domovine Bošnjaka, Bosnu i Hercegovinu.“
Tekst je objavljen početkom jula, a već u oktobru i Stolac se uvrštava na listu „gradova-slučajeva“ gdje vlada demokratki mrak. To je još jedan u nizu argumenata da je Bajramović duboko pronikao u zakonomjernost aktuelnih društveno-političkih odnosa, skrećući pažnju da se javnost pažljivo upozna sa sadržajem njegovih tekstova.

Analizirajući suštinu političkih odnosa koji se tiču Bošnjaka u BiH Bajramović koristi komparativne metode, čime izbjegava da sam daje odgovore na kompleksna pitanja, već stav postaje očigledan, kao na primjer: „Dakle, logika kaže: dokle je granica bošnjačke tolerancije anemičnom rukovodstvu; dok antilogika cementira puteve dirigovane demokratije koja se perfidnim metodama znalački nameće isključivo Bošnjacima.“
Odgovori na ova i slična pitanje, očigledno, u potpunosti mijenjaju politički kurs Bošnjaka i neminovno vodi ka afirmaciji nove politike koja se nužno treba konsolidirati na temeljnim postavkama koje su suprotne u odnosu na aktuelne. Dakle, neistinu treba da zamjeni istina, neodgovornost da ustupi mjesto odgovornosti, improvizacija i šarlatanstvo treba da budu potisnuti od sistemskih rješenja i stručnosti.
Bajramović to decidno ne navodi, ali to proizilazi kao logičan slijed ako se njegovi stavovi promatraju u kontekstu društvene prakse.


8. BOŠNJAČKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST

U kolumni „Bošnjačka društvena odgovornost“ postavlja se krucijalno pitanje za generalno preispitivanje aktuelne bošnjačke društveno-političke prakse: „Šta su uzroci očitog kolapsa i totalne konfuzije globalne bošnjačke politike – koja se nakon dezintegrativnih poteza kroz međubošnjačke uskointeresne konflikte svela na izolovanu lokalnu politiku – a koja se ne može harmonizirati ni na nivou kantona sa bošnjačkom većinom?“ Pred Bošnjacima je da daju odgovor na ovo i druga pitanje koja autor pred njih stavlja, što je prvi korak ka prevazilaženju postojećeg, nezadovoljavajućeg stanja.

Bajramović tokom cijelog kolumnističkog serijala ponavlja u raznim varijacijama misao: „Bošnjaci treba da budu svjesni da je moguće da u bližoj budućnosti ostanu bez svoje matične države – BOSNE I HERCEGOVINE - ako se prema njoj ne budu ophodili na primjeren način.“ To je jedna od najdramatičnijih opomena koja se odašilje Bošnjacima u nastojanju da se okrenu ka odgovornom odnosu prema svojoj domovni. Bajramović je duboko svjestan da to nije moguće jednostavno ostvariti u praksi, te kroz jasne i nedvosmislene primjere strpljivo i decidno svom narodu predočava pogubnost unošenja iracionalizama u sferu općeg društvenog interesa.

Sagledavajući bošnjačku društvenu odgovornost u njenoj kompleksnosti, sa pratećim devijantnim izazovima, autor pokazuje doraslost temi i strukturira je u rasponu od apstraktnog do konkretnog - od etičkog do etničkog, tj. od teoretskog do praktičnog - od pojedinačnog do kolektvnog.


9. BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI

Posljednje četiri kolumne imaju isključivo operativan karakter i jasno formulišu okvire fundamentalnih faktora bošnjačkih društvenih interesa i strateških ciljeva. Iz tog razloga Bajramovićevo pisanje ne može se svrstati u red refleksivnog ispoljavanja mišljenja na aktuelna društvena događanje, već svjestan čin ispoljavanja nagomilanih spoznaja koje se izlažu u afirmativnim modalitetima, pristupačni širokoj publici.

Osvrćući se na atmosferu pred lokalne izbore Bajramović primjećuje: „Kao nikada do sada u funkciju predizbornih igara aktuelizirane su isključive nacionalne tenzije koje se iz dana u dan povećavaju, a smanjuje se prostor i vrijeme za njihovo prevazilaženje.“ Autor primjećuje da se iz godine u godinu nastavlja trend opasnog podizanja tenzija u vrijeme pred izbore, čime je cijeli izborni proces obesmišljen, a borba za vlast postala sama sebi smisao. Bajramović poziva Bošnjake da se uzdignu iznad ličnih interesa i o društvu i državi počnu misliti i odnositi se na racionalnim i svrsishodnim osnovama.
Džebrail Bajramović, inače nosilac ordena „Zlatni ljiljan“, ne bježi ni od analize najmaračnijih scenarija, pitajući se javno: „Međutim, kakva budućnost očekuje Evropu i svijet bez Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u njoj?“, čime se jasno ukazuje na besmislenost namjera onih koji takve scenarije forsiraju.

Ono što se može smatrati originalnim promišljanjem i konkretnim doprinosom Džebraila Bajramovića decidnoj profilizaciji bošnjačke društveno-političke prakse je jasno formulisanje bošnjačkih društvenih interesa u 12 tačaka, i to: 1) Država Bosna i Hercegovina, 2) Ustav, 3) Sigurnost, 4) Ekonomski prosperitet, 5) Socijalna pravda, 6) Parlamentarna demokratija, 7) Vjerske slobode, 8) Tradicija i porodica, 9) Jezik, kultura i umjetnost, 10) Nauka, obrazovanje i sport, 11) Saradnja matice i dijaspore i 12) Otvoreno civilno društvo.

Šta to konkretno znači za Bošnjake dat će vrijeme odgovor, obzirom na uticaj koji će iskazani stav izvršiti na društvene i političke aktere u BiH i dijaspori. Isto tako je neosporno da se na jedinstven način Bošnjacima u javnom prostoru nudi kompleksan sadržaj od krucijalne važnosti za njegovu egzistenciju. Isto tako, obzirom na konfuzno stanje u kome se trenutno Bošnjaci nalaze, može se nazrijeti i revolucionarni potencijal koji isijava iz konciznih formi i sadržaja koje autor izlaže o raznim pitanjima u sklopu serijala.


10. AFIRMACIJA OSJEĆAJA ZAJEDNIČKE SUDBINE BOŠNJAKA

U prvom poglavlju „Kontinuitet obmane“, predstavljena je psihološka pozadina i posljedice koje nastaju u bošnjačkoj duši u jeku predizborne kampanje koja obiluje antiustavnim djelovanjem što se ne sankcioniše. Očito da je srozan autoritet do najnižeg nivoa onih koji su dužni da obezbjede praktičnu realizaciju mirovnog sporazuma, a što automatski budi osjećaj nesigurnosti kod Bošnjaka. Bajramović upozorava na budnost, jer poučeni iskustvom, uvjerili smo se da se situacija u BiH veoma brzo drastično mijenja.

U drugom poglavlju „Izborni ci(r)klusi, autor uviđaja: „Disperzija bošnjačkog glasačkog tijela dolazi do ruba praktične svrsishodnosti, te uslijed usitnjenosti bošnjačka politička moć lagano tone u marginalizaciju.“ Svakako da konstatovani trend je dovoljno upozorenje da bošnjački intelektualci treba da reaguju i ukažu na temeljne devijantne pojave koje vode ka slabljenju bošnjačkih političkih pozicija. Bajramović decidno ne navodi šta Bošnjaci treba da čine, što bi se smatralo pretencioznim u svakom slučaju, ali iz njegovih širokih elaboracija praktičan odgovor se sam nameće. Jasno je da pošto funkcionalnog i sistemskog odgovora nema od strane odgovornih bošnjačkih predstavnika, nužno će se desiti nova bošnjačka politika kao konačni odgovor na neprihvatljiv status koji se nameće Bošnjacima u BiH. Poticajno pisanje je osnovna vrijednost izražajnog stila Džebraila Bajramovića.

U trećem poglavlju „Teze društvene strategije Bošnjaka“, Bajramović ide korak dalje u odnosu na oblikovanje vizije globalnog organizovanja Bošnjaka u domovini i dijaspori, čime se popunjava praznina u nedostajućim koherentnim elementima koji bi bošnjačku kreativnu energiju uvezali u funkcionalan praktičan sistem. Na originalnoj pragmatičnoj platformi konsolidira šest strateških načela koji imaju širinu i cjelishodnost da objedine i usmjere intelektualne potencijale ka temeljnim strateškim društvenim ciljevima za Bošnjake, i to:


1. Očuvanje i jačanje države Bosne i Hercegovine,
2. Afirmacija Sarajeva kao političkog, ekonomskog, kulturnog i ontološkog centra Bošnjaka,
3. Konsolidacija bošnjačkih nacionalnih institucija,
4. Jedinstvena globalna koordinacija Bošnjaka (npr. Bošnjačka konferencija),
5. Afirmacija principi i kriteriji koji omogućavaju općedruštveni prosperitet Bošnjaka,
6. Usvajanje i poštovanje uzoritih međunarodnih demokratskih principa društvene prakse.
Uz otvorenu mogućnost da navedena lista ciljevi budu proširena, evidentno je da predloženo čini adekvatnu osnovu koja omogućava uspješnu društveno-političu orijentacju, konsolidaciju i praksu. Svakako da navedeni koncept strateškog promišljanja Bajramovića prevazlazi svako očekivanje da se pojedinac angažuje na tom visoko zahtijevnom zadatku, i sigurno da će u budućnosti značajno doprinositi u institucionalnom traganju Bošnjaka za općom društvenom vizijom koja će im obezbjediti prosperitet.


11/12 PRIORITETI BOŠNJAČKOG DRUŠTVENO-POLITIČKOG DJELOVANJA (I i II DIO)

Analizirajući postizbornu situaciju u BiH, Bajramović na kraju prvog poglavlja konstatuje:
„To su novi (demokratski) izazovi za Bošnjake sa kojima se moraju nositi u budućnosti – jer očito da se sve više popušta rušiteljima države Bosne i Hercegovine kojima se povećavaju mogućnosti, te bi bošnjački i bosanskohercegovački odgovor, u demokratskom duhu, morao uslijediti da bi se sačuvala njihova domovina, a time omogućio opstanak Bošnjaka.“. Opominjuća konstatacija koja traži značajan koordiniran odgovor Bošnjaka da bi se narastajući destruktivan trend zaustavio i bh. društvo pokrenulo u pravcu progresa.

Autor kolumne ne ističući eksplicitno da je njegova kraća elaboracija teme jasan odgovor na rastući politički pritisak na Bošnjake sa očitom tendencijom umanjenja njihove uloge u političkom životu u BiH. Očito da pred aktuelnim političkim izazovima neophodno je da Bošnjaci koriguju prioritet svog društveno-političkog djelovanja, a to ustvari nosi potrebu za praktikovanjem nove bošnjačke politike. Svi oni koji se na bilo koji način bave proučavanjem politike znaju da političke stranke nerado razmatraju prijedloge za radikalnom promjenom njihovog političkog djelovanja, jer svaka programska promjena nužno vodi i kadrovskim, a što je aktuelnim politikama u BiH apsolutno neprihvatljivo. Dakle, Bajramović svojim teoretsko-praktičnim opservacijama zadire u same temelje političkog organizovanja kod Bošnjaka, a što je u principu identično i u cijeloj BiH. Stoga njegove koncizne elaboracije prioriteta bošnjačkog društveno-političkog djelovanja u velikoj mjeri mogu poslužiti onima koji tragaju za funkcionalnim utemeljenjem nove bošnjačke politike, jer očito da aktuelna politika Bošnjka iz dana u dan pokazuje ozbiljne anomalije koje ugrožavaju društveno-politički status Bošnjaka u BiH.

Posljednja tema, koja je obrađena u dva dijela ujedno je adekvatan zavšetak serijala, gdje se sva analitička i kritička osvrtanja usmjeravaju ka praktičnoj primjeni znanja i spoznaja u cilju obezbjeđenja ravnopravnog statusa Bošnjaka u bh. društvu i prosperiteta svih građana u državi Bosni i Hercegovini.

IV) BOŠNJAČKI VELIKANI

Veoma značajan segment kolumnističkog serijala „Bošnjački demokratski izazovi“, autora Džebraila Bajramovića čini podsjećanje na bošnjačke velikane koji su u proteklim stoljećima imali značajnu historijsku ulogu u BiH ili van domovine, i uvrštavanje njihovih kraćih biografija, uz fotografiju, ako postoji. Pominju se trideset i dvije osobe raspoređene u osam kolumni, a čime je ukupan dojam serijala dobija na dimenziji konstruktivnog patriotskog kontinuiteta.

Bošnjački velikani biti će pobrojani redoslijedom kako se pominju u kolumnama, i to: Husein-kapetan Gradaščević (Zmaj od Bosne) (1), Salih Vilajetović (Haži Lojo) (2), Mehmed Spaho (3), Džemal Bijedić (4), Alija Izetbegović (5), Nasuh Matrakči (6), Hasan Kafi Pruščak (7), Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (8), Safvet-beg Bašagić (9), Mehmed-paša Sokolović (10), Husein Husaga Čišić (11), Mehmedalija Mak Dizdar (12), Hamdija Pozderac (13), Šejh Abdullah Bošnjak (14), Šemsudin Sarajlić (15), Irfan Ljubijankić (16), Nijaz Duraković (17), Halil-paša Livčanin (18), Alibeg Firdus (19), Avdo Međedović (20), Hamdija Kreševljaković (21), Abdulvehab Ilhamija Žepčevi (22), Mustafa-beg Fadilpašić (23), Muhamed Abdagić (24), Alija Đerzelez (25), Mula Mustafa Bašeskija–Ševki (26), Arif-beg Rizvanbegović-Stočević (27), Safet Kafedžić (28), Umihana Čuvidina (29), Hazim Šabanović (30), Zijah Zija Dizdarević (31) i Zulfikar Zuko Džumhur (32).

Simbolična poruka koju nam Džebrail Bajramović šalje sa uvrštavanjem po nekoliko biografija bošnjačkih velikana na kraju kolumni, ide u pravcu usmjeravanja onih koji žele dati konstruktivan doprinos u aktuelnim društveno-političkim odnosima u kojima se Bošnjaci danas nalaze – da se historijsko iskustvo ne zaboravlja, njeguje i koristi u cilju ostvarenja bošnjačkih interesa, a koji se jedino mogu ostvariti kroz konceptualnu viziju koja će tretirati sve interesne sfere duhovnog, kreativnog, društvenog i političkog bića Bošnjaka, u domovini i dijaspori.

Sarajevo, 12.1.2017. godine.

 

KNS/15.4.2017.

O nama

Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.

Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.

Get in touch

Kontakt

Udruženje za kulturu
– Nova svjetlost
Džamijska 9, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
+ 387 61 524 505
kns_sarajevo@yahoo.com

Facebook stranica