ff1

GLOBALNI BOŠNJAČKI IZAZOVI

Autor: Džebrail Bajramović

Izdavač: KNS / 2018.


* * * * * 

Dr. Fikret Bečirović, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu

Džebrail Bajramović, BOŠNJAČKI GLOBALNI IZAZOV

PREDGOVOR

Sa knjigom BOŠNJAČKI GLOBALNI IZAZOV, autora Džebraila Bajramovića, čitalac će imati pred sobom kontinuiran eseističko-politološko-sociološki diskurs političkog ambijenta u Bosni i Hercegovini, posebno apliciran na bošnjački korpus. U tom smislu Bajramović, iako sa stalnim boravkom u Švedskoj, daleko od domovine, sa svojim kritičkim odnosom i pismenim uputama za boljitak svoje domovine, ne odustaje da se brine za njen opstanak i bolju budućnost.
Isto onako kako se sa puškom u ruci borio za svoj narod, svoj grad i svoju domovinu BiH, Džebrail Bajramović, zlatni ljiljan, kako u ratu, u goraždanskom paklu, žrtvujući za slobodu svoga grada i svog naroda najdragocijeniji dio tijela, kao najveći mogući zalog tako je i u miru nastavio borbu za svoju zemlju, ali sada sa perom u ruci počevši od 2014. sa svojom prvom knjigom „Političko ponašanje“ koju je u formi znanstvenog opusa aplicirao na bh. društveno-političke prilike.
Džebrail Bajramović, rođeni Goraždanin, sa tek navršenih 19 godina stao je u redove branitelja svoga grada, pred agresijom daleko nadmoćnijeg neprijatelja, pukim slučajem preživjevši ranjavanje.


Zato on s pravom može lamentirati nad svemu što ulazi u opus ove zemlje, za razliku od mnogih koji nisu shvatili odbranu zemlje kao najvišu moralnu i pravnu dužnost, a koji danas prednjače u, ne znanstvenoj kritici, kao Džebrail već u ispraznom kritizerstvu svega i svačega.


Onako kako je on u prvoj knjizi za svoj diskurs postavio dva temeljna sociološka fenomena: ponašanje i politiku, tako je to kao nit vodilju provukao kroz drugu knjigu „Bošnjački demokratski izazovi“, izdatu 2017. kao i evo sada treću pod nazivom „Bošnjački globalni izazovi“, koju je u obliku niza kritičkih tekstova pisao 2017. u Geteburgu u Švedskoj, sa kojima je „Bošnjačko pitanje“, u smislu opće problematike Bošnjaka, kako u domovini tako i u dijaspori, podigao na nivo globalnog izazova.


Svjestan činjenice o razjedinjenosti Bošnjaka i nedovoljne državotvorne svijesti autor je nastojao da dijagnosticira uzroke i da da korisne savjete i preporuke kroz teme: Kozmopolitska dimenzija Bošnjaštva, Bošnjaci i organizacija, Bošnjaci i vlast ( I i II dio), Bošnjačke institucije, Bošnjaci i evroatlanske integracije, Bošnjačko pitanje ( I i II dio), Bošnjačko „NE“ društveno-političkim iracionalizmima, Bošnjaci i mediji, te Bošnjački globalni prioriteti (I i II dio).
Počevši svoje izlaganje sa analizom stanja u 2016. godini, Bajramović se pita „u čemu je bošnjačka politika bila uspješna?“, tražeći da se uporedi konačan bilans uspjeha i neuspjeha, kako u BiH, tako i u dijaspori, postavljajući pitanje šta to znači za budućnost Bošnjaka, istovremeno konstatujući da se Bošnjaci nalaze na historijskoj vjetrometini, jer su nažalost bez plana, programa, strategije, jedinstvenog rukovodstva i ideje vodilje, koja je kadra da daje i odgovore na globalne bošnjačke izazove u skladu sa općim društveno-političkim kretanjem u zemlji, regionu i svijetu. U tom smislu autor smatra da „Bošnjaci pred aktuelnim globalnim izazovima trebaju čvrst oslonac na koji bi se oslonili da bi ispoljili svoje vrline i sposobnosti, te da bi kako u domovini tako i dijaspori morali shvatiti pogubnost međubošnjačkog razdora, umjesto razumijevanja, respekta i jedinstva.“


Kao ključne događaje u 2016., koji se odnose izravno na Bošnjake, autor ističe: Održavanje referenduma u manjem bh. entitetu, gubitak načelnika u Srebrenici, neodržavanje lokalnih izbora u Mostaru, neponavljanje izbornog procesa u Stocu, ostajanje Bošnjaka bez ijedne važne funkcije u sudskoj vlasti, što sve ukazuje na evidentni nedostatak kolektivne i državotvorne svijesti što izravno implicira slabost bošnjačke politike i ukazuje na nedostatak OPĆEG PROGRAMA BOŠNJAKA, za kojeg Bajramović smatra da je neminovan kako bi se prevazišla već ustaljena politička dezorjentisanost i dezorganiziranost Bošnjaka i kako bi se očuvao bitak bošnjačkog korpusa. Uz pomenute negativne repere, autor s pravom oštro kritikuje pravnu, društvenu i moralnu nesposobnost bošnjačkog rukovodstva, koje u roku od 10 godina nije bilo kadro da valjano sroči i podnese blagovremeno Žalbu na presudu po Tužbi BiH protiv Srbije za genocid, već u zadnjem času smušeno, nedostatno i mimo negativnog odgovora haškog registrara podnosi Žalbu i doživljava tužan fijasko. Istovremeno kritikujući i čudeći se, autor, moli i sugeriše da se zarad vitalnih bošnjačkih interesa uključe vrsni intelektualci koji bi trebali ponuditi konkretne modalitete za sinergiju intelektualnih i organizacionih kapaciteta domovine i dijaspore u cilju prosperiteta Bošnjaka. Sama činjenica da je na sceni brutalna razgradnja države, što je otvorena intencija velikodržavnih projekata, Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod u BiH, te kao narod koji nema rezervnu domovinu, morali bi ojačati državotvornu svijest, postići maksimalno jedinstvo i svim demokratskim i političkim sredstvima suprostaviti se svim silama rastočnicama.


No, prije svega Bošnjaci moraju izbalansirati svoju politiku i zaustaviti daljnje podjele, bezakonje, kriminal, korupciju, otuđena rukovodstva, nepotizam i konačno stvoriti pravnu državu i zalagati se za vladavinu prava, a ne elitiziranih pojedinaca, kako to ističe Bajramović. Imajući to u vidu, autor naglašava da nije samo u pitanju odgovornost bošnjačkih političara, već da je velika odgovornost na biračima, građanima, koji ne koriste demokratske instrumente prije svega mogućnost selekcioniranja kod izbora i sankcionisanja neodgovornih. Nasuprot tome, autor ističe da svaka pristrasnost, nestručnost i nesavjesnost povlači negativne dugoročne posljedice, a samo kvalitet na globalnom nivou priziva na respekt što treba da determinira kolektivnu svijest Bošnjaka i učini ih fokusiranim ka pragmatičnim ciljevima od općeg interesa, tako da bez dvojbe lični interesi moraju biti podređeni kolektivnim. Shodno tome, Bajramović se obraća kritički prema svom korpusu, sa jasnim uputama da Bošnjaci prije svega moraju promijeniti sebe da bi bili sposobni mijenjati bh. društvo, što znači da prije svega trebaju funkcionalno urediti političke stranke, koje bi trebale biti pokretač kompletnog društvenopolitičkog života i njegova konsolidacija u svim segmentima; u sklopu institucija u kojima su uposleni, da učine uspješnim firme koje vode, efikasnija udruženja i kolektive, te da su aktivni i konstruktivni u javnom prostoru u skladu sa općedruštvenim ciljevima i univerzalnim vrijednostima. U tom smislu umjesto utilitarističkog i makijavelističkog pristupa u svakodnevnom životu, a posebno u političkom, Bajramović se zalaže za uvođenje što je moguće više moralnosti, principijelnosti i transparentnosti, jer smatra da konačno dolazi vrijeme kada će birači shvatiti prave vrijednosti, stručnost i moralni integritet političkih kandidata.


Pored uže političke hipokrizije, autor u svom diskursu, kao isuviše važan problem ističe masovno iseljavanje iz BiH u postratnom periodu, kasno sklapanje brakova, vanbračne zajednice, te odsustvo želje da zasnuju porodicu, pa bijela kuga uzima danak svakodnevno, BiH pored toga što se svake godine iz nje iseli jedan manji grad, posebno mlade populacije, tako da će BiH vrlo brzo postati zemlja staraca, ako to već dobrano nije, što kako navodi autor, „bošnjački narod zakiva za dno besperspektivnosti“. Stoga bi demografska problematika trebala zauzimati ključno mjesto u OPĆEM NACIONALNOM/ ETNIČKOM PROGRAMU, jer od demografskog prirasta izravno je uslovljena budućnost Bošnjaka. To, kako naglašava autor, mora postati posebna briga BOŠNJAČKIH INSTITUCIJA, koje uz pomenuto moraju voditi računa o odbrani svog identiteta i integriteta, iako proces evropeizacije i globalizacije neminovno ulazi u sve pore života.


U tom pogledu i Bošnjaci moraju biti spremni prihvatiti sve te univerzalne svjetske i Euroatlanske vrijednosti, pa je zato, kako kaže autor, jedan od temeljnih bošnjačkih interesa ulazak u euroatlanske integracije, tj. pristupanje NATO savezu i Europskoj uniji. Međutim, Bajramović se istovremeno plaši da će se Bošnjacima nametnuti neka rješenja sa kojim će se Bošnjaci dovesti u neravnopravan položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, obzirom da je dosadašnja praksa u BiH pokazala da se kontinuirano očekuje i vrši pritisak da Bošnjaci čine kompromise dok se to isto ne čini prema druga dva konstitutivna naroda i još povrh svega, kako navodi autor, „međunarodna zajednica, koja ima protektorat nad BiH preko Dejtonskog mirovnog sporazuma, svjesno toleriše NEBOŠNJAČKE destruktivne snage, koje se čak ne libe da ponize i same predstavnike međunarodne zajednice u BiH“. Njima se toleriše sve; od uništavanja banaka, permanentnog negiranja bosanskog jezika, državnosti i nezavisnosti BiH do otvorenog rušenja ustavno-pravnog poretka BiH.
Imajući to u vidu, autor ističe da Bošnjaci moraju doći do tog nivoa kolektivne svijesti i intencije da se samoorganizuju u cilju zaštite svojih interesa, tako da se ne bih desilo da Bošnjaci u evroatlanskim integracijama dobiju ulogu učesnika-promatrača, a ne učesnika-kreatora. U tom sudbonosnom procesu za njihovu zemlju i njihov narod, Bajramović zaključuje da: „Bošnjaci, ma gdje bili trenutno nastanjeni, trebaju da imaju svijest o zajedničkoj sudbini, koja se prelama i reflektuje preko njihove domovine Bosne i Hercegovine“.


Baveći se bošnjačkim pitanjem kroz cijeli opus monografije, Bajramović navodeći niz velikih bošnjačkih imena ističe kao dobru vijest da su Bošnjaci ipak na seriozan i analitičan način pristupili samopreispitivanju u sveobuhvatnom kontekstu u cilju artikulisanja, definisanja svojih društvenopolitičkih interesa. Dugo vremena su drugi pisali o Bošnjacima, „režimski ideolozi po službenoj dužnosti pisali historiju“ i predstavljali ih kroz iskrivljeno ogledalo sa neutemeljenim interpretacijama, proizvoljnim tumačenjima, falsifikujući činjenice, negirajući istine, a sve to zarad velikodržavnih interesa. Intencija je bila da se Bošnjaci predstave kao neciviliziran narod u očima svjetske javnosti, sa krajnjim ciljem nametanja „bezrazložne krivice“. U takvoj situaciji, stvarajući zbrku, i podjele unutar bošnjačkog korpusa, dešavale su se „iznenadne“ i nerazjašnjene smrti bošnjačkih prvaka, od Mehmeda Spahe, Maka Dizdara, Pašage Mandžića, Džemala Bijedića, Hamdije Pozderca i drugih, koje u ovoj i prethodnoj knjizi Bajramović ističe kao nosioce kulturnocivilizacijskog progresa Bošnjaka.


Pored nametanja bezrazložne krivice, Bošnjaci su krajnje marginalizirani, posebno u dijelovima gdje su manjina, gdje im se svakodnevno krše osnovna ljudska prava, a nerijetko su prisutni razni oblici terorisanja, otimanja imovine, prijetnje, te permanentne aktivnosti medijsko-propagandne mašinerije, koja šireći gnusne laži negira genocid i besramno od dželata pravi žrtvu, a od žrtve dželata.


Istina je da i samo administrativno-pravno uređenje doprinosi tome. U tom smislu autor naglašava da je Dejtonski mirovni ugovor zaustavio rat, ali je donio nepravedan mir, koji je Bošnjacima u BiH navukao luđačku košulju kroz šizofrene zakonske odredbe gdje su žrtve dovedene u poziciju da se dogovaraju sa dželatima o zajedničkom uređenju društva. U tom kontekstu, nažalost, tako uređena nefunkcionalna država ide u prilog zločincima i kriminalcima, koji ne snose nikakvu odgovornost za svoja djela, čak se promoviraju za ugledne građane. Imajući pomenuto u vidu, autor zaključuje da:
-Nerješavanje "Bošnjačkog pitanja" u BiH znači pristanak na marginalizaciju Bošnjaka u BiH.
-Pristanak na marginalizaciju Bošnjaka u BiH u dugoročnom smislu znači pristanak na nestanak Bošnjaka sa ovih prostora, a time i nestanak države Bosne i Hercegovine.
-Marginalizacija Bošnjaka znači svođenje na građane drugog reda.
-Zahtijevati javnu odgovornost bošnjačkih predstavnika na svaku pojavu uskraćivanja osnovnih ljudskih prava.
-Osporavanje bosanskog jezika bošnjačkoj djeci i neomogućenost da pohađaju nastavu na svom bosanskom jeziku protiv ustavno je djelovanje i tome se Bošnjaci moraju suprostaviti.


U detektovanju stanja u domovini, autor pored toga što navodi svu problematiku funkcionisanja vlasti ističe da Bošnjaci nisu jedini krivci za stanje u državi, ali takođe napominje da su najbrojniji i da je njihova odgovornost proporcionalna broju. Shodno tome on usmjerava kritiku na nesposobne i neodgovorne bošnjačke političke predstavnike, ističući činjenicu da nam nije poznato da je ijedan bošnjački visokopozicionirani političar podnio ostavku iz moralnih razloga, tj. da je svjestan odgovornosti koja proizilazi iz preuzetih obaveza. Nasuprot tome nije nikakva tajna da mnoge od njih interesuje samo tajkunizirajuća privatizacija i bogaćenje mimo svih zakonskih normi.


Obuhvatajući mnoge relacije i korelacije, vezano za globalni izazov Bošnjaka, Bajramović se osvrnuo na odnos medija prema Bošnjacima, kao i Bošnjaka prema medijima. U tom smislu on ističe činjenicu „da u BiH ne postoji ni jedna TV ili radiostanica koja u svom nazivu nosi prefiks bošnjački“, a da Javni servis BiH, kojeg najviše finansiraju Bošnjaci, za uzvrat često produkuje program koji djeluje kao antibošnjački, gdje se kontinuirano spinuju nebuloze i vrši se javni linč svih onih koji pokušaju da u javni prostor unesu logiku, etiku, istinu i racionalnost. Istina o zadnjem genocidu nad Bošnjacima često se „gura pod tepih“, a da ne govorimo o 11 genocida koji su se kontinuirano desili u bh. prošlosti, a od toga dva u zadnjih osamdeset godina. Nažalost, mora se priznati da negativan odnos prema Bošnjacima dolazi i od strane nekih Bošnjaka, koje autor označava kao podanički duh, koji sa svojim manipulacijama unose negativnu energiju u javni prostor. Nasuprot tome autor se zalaže za unošenje više racionalizma, etike, istine i patriotizma.


Zato Bajramović insistira na globalnim prioritetima Bošnjaka, koje on dijeli u dvije grupe; Bošnjačka unutarnja globalna pitanja i Bošnjačka vanjska globalna pitanja. Autor ova dva pitanja povezuje na način zajedničke sinergije, jer kako kaže; konsolidacija unutrašnjih globalnih pitanja uslov su za konsolidaciju vanjskih, a osnovni uslov harmonizacija društvenih odnosa kao uslov za funkcionalnu organizaciju, jer to nije samo pitanje struke već patriotizma i etike.

ZAKLJUČAK
Sa ovom monografijom Džebrail Bajramović je nastavio svoju spisateljsku aktivnost u politološko-sociološkom diskursu vezano za politički ambijent Bosne i Hercegovine, sa posebnim osvrtom na političko djelovanje Bošnjaka u smislu Bošnjačkih demokratskih i Bošnjačkih globalnih izazova, sa dvije osnovne niti vodilje: Odnos Bošnjaka prema Bosni i Hercegovini - u domovini i dijaspori. Tako on kroz cijeli opus svog narativa ističe krucijalnu važnost očuvanja Bosne i Hercegovine kao domovine svih Bošnjaka i kao prioritet svih prioriteta ma gdje bili trenutno nastanjeni ili rođeni - u domovini ili dijaspori.


Uz to autor također ističe samosvjesnost biološkog porijekla i duhovnog korijena Bošnjaka, svoje kulturne baštine, svog identiteta i činjenice da im je BiH jedina domovina i da nemaju rezervne. U tom smislu Bošnjaci moraju biti jedinstveni bez obzira kojoj političkoj stranci pripadaju, zašto je neminovan OPĆI PROGRAM BOŠNJAKA, funkcionalna organizacija te izgradnja bošnjačkih institucija.


Veliki je broj primjera iz bliže i dalje prošlosti jasno ukazuju da su i pored određenih međusobnih neslaganja u pojedinim historijskim epohama, Bošnjaci ipak bili jedinstveni u očuvanju svoje domovine i svog identiteta.


Danas govoreći o međusobnom odnosu između Bošnjaka, autor navodi dvije opcije; 1) ili će postići konsolidacija i funkcionalnu organizaciju ili 2) dezorganizaciju, manipulaciju, korupciju i kriminal. Od tog izbora i zalaganja u praktičnom smislu zavisi sudbina Bošnjaka.


Bošnjaci su pokazali da su znali da se nose i odbrane od vanjskih neprijatelja u ratu, a sada je pred njima izazov koji donosi demokratija, pa će se vidjeti da li se mogu odbraniti sami od se­ be i u miru, zaključuje Bajramović. S obzirom na kolektivno iskustvo bošnjačkog naroda od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. godine autor se s pravom pita koliko je još ostalo vremena Bošnjacima da se organizuju na temelju pozitivne demokratske prakse i praktičnim djelovanjem pokažu i sebi i cijelom svijetu da su državotvoran i odgovoran narod, koji je kadar izgraditi i voditi prosperitetnu državu na principima uzorite demokratske prakse? Bez dileme Bošnjaci na taj izazov moraju odgovoriti u punom kapacitetu da bi bili kadri upravljati državom u kojoj su najbroniji, a time i najodgovorniji za njenu budućnost. To traži harmoniziranost kako na lokalnom tako i na globalnom nivou, podjednako u domovini i dijaspori, a što danas ističe autor, nažalost nije zadovoljavajuće.


Tako autor opravdano postavlja pitanje koliko nam još vremena treba za kolektivno društveno-političko osvješćenje i koliko će još civilizirani svijet htjeti čekati da se harmoniziramo i uklopimo u općecivilizirane norme. Sama činjenica da su nam pružili šansu kroz priznanje i očuvanje države Bosne i Hercegovine, ne znači da će nas oni harmonizirati.


Napokon moramo shvatiti da neće niko doći da umjesto nas odrađuje poslove koje smo dužni sami da obavimo ako želimo imati svoju državu i ako se želimo uklopiti u zajednicu civiliziranog svijeta, podvlači autor.


Imajući sve pomenuto u vidu na kraju ove monografije autor donosi ipak optimistički zaključak; da Bošnjaci još uvijek imaju vremena i mogućnosti za kolektivnu društveno-političku katarzu i konsolidaciju, te mogućnost da kreiraju opći plan i program svog praktičnog društvenog organizovanja i djelovanja čime će doprinijeti općem prosperitetu Bosne i Hercegovine, domovine Bošnjaka i svih naroda i građana koji u njoj žive.


Na osnovu svega izloženog smatram da kontinuirani spisateljski rad Džebraila Bajramovića, uključujući i ovu poslednju monografiju zavređuje vrijednu pažnju, te na osnovu toga smatram da se ista može ponuditi na uvid i sud čitalačke publike.


Sarajevo, 2. aprila 2018. Recenzent;
Dr. Fikret Bečirović, viši naučni saradnik

 


* * * * * 

Acc. prof. dr. sc. Džemal Najetović

Sarajevo, 01.04.2018. godine

 

Na zahtjev Bajramović Džebraila da izvršim recenziju rukopisa njegove knjige pod naslovom: „Bošnjački globalni izazovi“, a nakon detaljnog uvida u isti, dajem sljedeću,

RECENZIJU

Naziv djela-naslov originala: „Bošnjački globalni izazovi“.

Autor: Bajramović Džebrail.

Recezenti: acc. prof. dr. Džemal Najetović, Ibrahim Osmanbašić i dr. Fikret Bečirović.

Obim rukopisa: ukupno 125 stranica. Knjiga je pisana kompjuterskim ispisom sa uobičajenim proredom, marginom i formatom slova 12. Format knjige je A5, tvrdi povez.

Sadržaj: Kozmopolitska dimenzija Bošnjaštva; Bošnjaci i organizacija; Bošnjaci i vlast (I dio); Bošnjaci i vlast (II dio); Bošnjačke institucije; Bošnjaci i evroatlantske integracije; Bošnjačko pitanje (I dio); Bošnjačko pitanje (II dio); Bošnjačko „ne“ društveno-političkim iracionalizmima; Bošnjaci i mediji; Bošnjački globalni prioriteti (I dio); Bošnjački globalni prioriteti (II dio).

Izdavač, štampa i godina: Udruženje za kulturu – Nova svjetlost (KNS), Štamparija Fojnica d.d., 2018.

Tiraž: 300 kom.

U svom djelu Politika, Aristotel piše: „Krajnji cilj svih nauka i umjetnosti jeste dobro, a najveće dobro je cilj nauke o državi i politici. Dobro za kojim država teži jeste pravda, a to je opšta korist“ (gl. VII), i dodaje:. ,,U najboljem državnom uređenju građanin je onaj koji može i hoće da se pokorava i da vlada živeći moralnim životom“ (1284a).

Moralan ili nemoralan može se biti u okvirima društvene zajednice. Van društva nema ni morala ni nemorala. Dakle, ponašanje kao odraz individualne i kolektivne svijesti, moralnog i kulturnog djelovanja, navika, interesa, psiholoških stanja i mnoštvo drugih činilaca predstavljaju ukupnu strukturu ljudskog bitka.

Prošle godine autor ove knjige objavio je knjigu „Bošnjački demokratski izazovi“. Knjiga „Bošnjački globalni izazovi“, je nastavak prethodne i odnosi se na globalne izazove u savremenoj bh. praksi, posebno vezanoj za političko organizovanje i evroatlantske integracije. Otuda se ova knjiga treba čitati kao nastavak prethodne.

Položaj Bošnjaka u BiH i svijetu je vrlo složen i predstavlja nešto što i najutjecajniji subjekti međunarodne zajednice najradije ne bi ni otvarali (rješavali). Izgleda da velikim silama odgovara ovakvo teško stanje u državi, pri čemu Bošnjaci imaju pravo biti nezadovoljni i zabrinuti. Uprkos deklarisanoj konstitutivnosti, Bošnjaci su diskriminisani.

 

Nakon što sam prelistao mnoge knjige koje tretiraju prošlost i sadašnje stanje Bošnjaka uvjerio sam se da je ova knjiga puna odgovora na pitanja vezana za aktuelno i buduće bošnjačko političko organizovanje. Zbog toga ova knjiga može poslužiti kao malo uputstvo ili priručnik za proučavanje i podučavanje za daljnje ponašanje i djelovanje Bošnjaka u vlasti i politici, zasnovano na pohvalnim osobinama na kojima se mogu odgajati nove generacije koje će tako stjecati najuzvišenije moralne vrijednosti, karakteristike i odlike.

Težište u ovoj knjizi vezano je za autorovu viziju doprinosa Bošnjaka evroatlantskim integracijama BiH. Izostavio je teške kvalifikacije koje bi čitaoce mučile u tumačenju određenih pojmova i stanja.

Prilikom utvrđivanja, ispravljanja i preciziranja konkretnih pitanja, autor se uveliko oslanja na lično životno iskustvo.

Ova knjiga ima sve stručne karakteristike i može poslužiti širokom krugu korisnika kao značajan izvor informacija vezanih za političke prilike u Bosni i Hercegovini i bošnjačke globalne izazove. Kategorizujem je kao veoma značajan stručni rad i preporučujem za štampanje i izučavanje.

 

Neka ova knjiga bude bogati vrt znanja, politologije, lijepe riječi i mudrosti, te ogledalo koje će reflektovati bošnjački karakter i neka taj vrt bude bogati izvor mudrosti, ljepote i duhovnog bogatstva.

Srdačne čestitke autoru koji je mnogo uradio i još više obećava u ovoj oblasti. Čestitam i izdavaču Udruženju za kulturu – Nova svjetlost (KNS), koji će u svoj opus uključiti i ovu, vrhunski vrijednu knjigu, kao i recenzentima Ibrahimu Osmanbašiću i doc. Fikretu Bečiroviću.


* * * * * 

Recenzija na kolumnistički serijal „Bošnjački globalni izazovi“, autora Džebraila Bajramovića

UNAPREĐENJE DRŽAVOTVORNE SVIJESTI BOŠNJAKA

  1. I)Bošnjaci u aktuelnim društveno-političkim tokovima

Kompleksnost aktuelne bh. društveno-političke materije koju mr. Džebrail Bajramović izlaže u zbirci kolumni „Bošnjački globalni izazovi“, objavljenih tokom 2017. godine, ima fiksirano polazište u tački „Općeg programa Bošnjaka“, čije nepostojanje se uzima kao uzrok brojnih negativnih posljedica koje zamračuju i sužavaju perspektivu Bošnjaka u BiH. Autor lucidno uviđa zakonomjernost društveno-političkih tokova što Bošnjake u domovini i dijaspori iz dana u dan dovodi u sve nepovoljniju poziciju u odnosu na njihovu domovinu – jer ne postoji plan i program usmjeravanja potencijala domovine i dijaspore ka općem progresu države Bosne i Hercegovine.

Ukazujući na statusnu i konstitutivnu problematiku koja se tiče Bošnjaka u državi Bosni i Hercegovini, a iz čega proizilazi njihov položaj i mogućnosti u društvu, autor navodi:

„Dakle, suštinska promjena podrazumijeva baviti se uzrocima, kojih je manje, a ne posljedicama koje je teško sagledati, a to podrazumijeva da Bošnjaci kritički analiziraju odnos prema OPĆOJ ORGANIZACIJI sa individualnog, grupnog i kolektivnog aspekta u odnosu na ljudski faktor; te u konstitutivnom i programskom aspektu u odnosu na funkcionalan kontekst.“(Bošnjaci i organizacija)

Uslijed nedostatka sistemskog racionalizma u društveno-političkom djelovanju u BiH nužno je da se Bošnjaci ne povode iracionalizmom i podliježu disperzivnoj i burnoj emocionalnosti, kratkoročnim ciljevima, rukovodeći se nesistemskim rješenjima što za posljedicu ima opće nezadovoljstvo, apatiju, odsustvo kreativnosti, pad sistema vrijednosti i eroziju etike, a što je put ozbiljne devijacije u fukcionisanju institucija društva sa ishodištem u neodgovornosti, improvizaciji i fragmentaciji.

Osvjetljavajući pojedine sfere društveno-političkog djelovanja Bošnjaka Bajramović kroz decidne opservacije ukazuje da uslijed odsustva nastojanja da se eliminišu markirani negativni trendovi cjelokupno društvo tone u nepotizam i korupciju što neminovno vodi u neučinkovitost pravnog sistema, širenje nepravde i cvjetanje kriminala.

Svjestan da stihijsko vođenje politike neminovno vodi ka kolektivnoj tragediji - a za šta niko ne želi da preuzme odgovornost kada do toga dođe – autor u kolumni „Bošnjaci i institucije“ navodi:

„Stoga je neophodno da se Bošnjaci okrenu sebi, konsolidiraju bošnjačke institucijie i stvore temeljne pretpostavke za odbranu svoga identiteta i integriteta, te koncipiraju programe i projekte za očuvanje svoje domovine Bosne i Hercegovine fokusiranjem na ekonomski prosperitet građana i komletnog bh. društva.“

Uslijed činjenice da je Bajramoviću dobro poznato kako funkcioniše švedsko uređeno društvo, a što kada se komparira sa općim institucionalnim hausom u Bosni i Hercegovini, a gdje se ne provode, čak, ni brojne presude Ustavnog suda bez ikakvih posljedica, autor spoznaje da Bošnjaci nisu kadri da kolektivno perceptiraju da je već deset godina ukinuta demokratija u Mostaru, kao i da je očita tendencija secesionističkih snaga za mostarizacijom Federacije Bosne i Hercegovine, a čime bi i opstojnost države Bosne i Hercegovine postala upitna. Dramatična ilustracija sa naslovnice ove nove knjige jasno ukazuje na spoznaju autora da se koncept multietničke Bosne i Hercegovine brani u Mostaru i da je sudbina cjelokupne države direktno vezana za demokratsku sudbinu grada na Neretvi. Očito svjestan koncentracije destruktivnih sila koje su se nadvile nad drevnim gradom svjetlosti, Bajramović odašilje poruku za bošnjačkom solidarnošću prema Mostarcima od kojih je nakon ratne golgote otuđena demokratija i vjerovatno su jedini stanovnici Evrope koji nemaju mogućnost da ostvare ljudska prava kroz slobodne demokratske izbore.

Istrajavanjem na osvjetljavanju najveće postdejtonske tragedije u Bosni i Hercegovini - a to je nedvojbeno mostarski aparhejd – Bajramović izražava najveći stupanj društvene svjesnosti i odgovornosti u pogledu borbe za opstojnost države BiH, ujedno odašiljući konstruktivnu kritiku bošnjačkom narodu uopće. Sa druge strane zalažući se za ravnopravnost bosanskog jezika na području cijele države, a što je osporeno na 2/3 teritorja, Bajramović ukazuje da su Bošnjaci diskriminirani na većem dijelu svoje domovine i svedeni na građane drugog reda u pogledu mogućnosti zapošljavanja u institucijama i obrazovanja na dijelovima državne teritorije gdje su manjina.

Bajramović kroz kolumnistički serijal ukazuje da je moralna dekadencija koja je zahvatila bošnjačke društveno-političke predstavnike ukorijenjena i prijeti da Bošnjake liši bitnih poluga društva, tako da iako čine većinu stanovništva budu marginalni u pogledu upravljanja društvenim resursima i polugama vlasti – a što svakodnevno postaje sve vidljivije.

Očita je namjera da Džebrail Bajramović želi Bošnjacima – podjednako u domovini i dijaspori – saopćiti krajnje dramatičnu historijsku poruku ali to čini na način da Bošnjaci shvate svoje društvene i političke anomalije na konstruktivan način i unaprijede državotvornu svijest, a što jeste fundament svakog političkog koncepta koji propagira opći prosperitet države i društva. Stoga se ova nova knjiga mr. Džebraila Bajramovića treba proučavati kao nastavak predhodne knjige „Bošnjački demokratski izazovi“ čija istraživanja osvjetljavaju aktuelnu strukturu bosanskohercegovačkog društva.

  1. II)Strukturiranje kolumnističkog serijala u cilju osvjetljavanja suštine bošnjačkih društveno-političkih interesa

Obzirom da od unutrašnjih društveno-političkih odnosa zavisi pozicija i status Bosne i Hercegovine na globalnoj političkoj razini autor ukazuje da se naše društvo zbog nesređenih unutrašnjih odnosa susreće sa poteškoćama na međunarodnom nivou, a što se direktno odražava na integracioni proces prema Evropskoj uniji i članstvu u NATO.

U nastojanju da se osvijetle najbitniji elementi koji utiču na prevladavanje globalnih izazova koji se preko bošnjačkog društvenog faktora uzročno-posljednično prenosi na reformski put bh. društva, te na dinamiku evroatlantskog integracionog procesa, Bajramović obrađuje sljedećih devet tema koje se publikuju u dvanaest nastavaka: Kozmopolitska dimenzija Bošnjaštva, Bošnjaci i organizacija, Bošnjaci i vlast ( I i II dio), Bošnjačke institucije, Bošnjaci i evroatlanske integracije, Bošnjačko pitanje ( I i II dio), Bošnjačko „NE“ društveno-političkim iracionalizmima, Bošnjaci i mediji, te Bošnjački globalni prioriteti (I i II dio).

U pogledu unutrašnje problematike Džebrail Bajramović uviđa dinamičnu vezu između građana i vlasti, neamnestirajući nikoga od odgovornosti:

„Zbog toga nije samo odgovornost političara za očitu društvenu stagnaciju u BiH, već je odgovornost i na biračima; nije odgovornost samo na vlasti koja obmanjuje javnost već i na građanima koji ne koriste demokratske instrumente i mogućnosti da sankcionišu neodgovorno obnašanje javnih i predstavničkih dužnosti.“ („Bošnjaci i organizacija“)

Dakle ne insistiranje na odgovornosti političkih predstavnika vodi ka dominaciji mandatske pameti a ne strateškog djelovanja, tako da preovladava sklonost ka sticanju lične koristi na štetu općeg dobra. Autor uviđa da su u kontraproduktivnom društvenom realitetu sve institucionalne devijacije moguće, tako da pod pritiskom apsurda BiH na međunarodnom nivou ostavlja dojam karikature i niko je ozbiljan ne može uzeti za ozbiljno – a što se manifestuje u sukobima unutar predstavničkih funkcija države kojima međunarodni incidenti postaju norme ponašanja. Međutim, Bajramović insistira da Bošnjaci kao najbrojniji narod su i proporcionalno najodgovorniji za stanje u Bosni i Hercegovini i da se u skladu sa tim trebaju i ophoditi prema svojoj jedinoj domovini – a u čemu se ogleda njegova konzistentnost, kako u okviru ovog istraživačkog djela, tako i u kontekstu njegovog cjelokupnog teoretskog i praktičnog javnog angažmana.

Autor u kontekstu kreiranja globalnih odnosa posebnu važnost pridaje medijima koji kroz rasprostranjenost uticaja uveliko doprinose kreiranju društvenog ambijenta u rasponu od lokalnih do međunarodnih odnosa, te lucidno konstatuje u kolumni „Bošnjački globalni prioriteti“:

„U takvom negativnom društvenom konteksu poseban i faktički, povlašten položaj imaju mediji koji prema svom nahođenju i bez ikakve javne ili bilo kakve odgovornosti šire negativne informacije multiplicirajući dominantan negativan naboj – očito sa ciljem ubijanja volje i entuzijazma kod građana BiH jer je drugi logičan zaključak teško opravdati.“

Iznoseći razmišljanja da zloupotreba medija treba da bude u fokusu demokratske borbe cijelog društva, a posebno zbog odlaska iz zemlje mladih i stručnih kadrova, a u čijem znanju i sposobnostima se oglada ogromno investiciono bogastvo koje se bez da iko odgovara prepušta drugima: „Za mlade i uspješne nema prostora – čime je očito obznanjena čvrsta sprega između politike i medija – kao temeljne pretpostavke da se izbjegne odgovornost najodgovornijih u BiH društvu za stanje u kojem se kolektivno nalazimo.“, konstatuje se u nastavku iste kolumne.

Dakle, Džebrail Bajramović se ne bavi frazologijom i demagogijom u cilju manipulacije i kontaminacija javnog prostora već da bi se na temelju činjenica demistificirao etablirani sistem koji je po svojoj naravi antisistem i destruktivno urušava svaki oblik racionalizma i logičkog mišljenja.

Autor opširno elaborira status Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, gdje se na 2/3 teritorija drastično krše njihova elementarna ljudska prava i značajno otežava život, i ako se integralno promatra u suštini je otvoreno „bošnjačko pitanje“ koje ima uzročno-posljedičnu dimenziju na relaciji lokalnog i globalnog, te zaključuje na kraju dvodjelne kolumne:

„Neophodno je da Bošnjaci saopće javno: MI TO RAZUMIJEMO – isto kao što znamo da dok je BiH i Bošnjaka u njoj nije moguće sakriti posljedice nerješavanja „Bošnjačkog pitanja“ – čije rješavanje otvara vrata odavno blokiranoj ustavnoj reformi kao uvijetu za evroatlantske integracije, što jeste mjera evropske civilizacijske vrijednost a u šta je ugrađena ogromna kulturna baština Bošnjaka, kao autentičnog evropskog naroda.“(Bošnjačko pitanje – II dio)

U ovakvim i sličnim konstatacijama, a koje su prisutne u ovom kolumnističkom serijalu, promišljanja su intonirana univerzalnom principijelnošću na kojoj je ustanovljena, funkcioniše i opstaje civilizacija, a na čemu se insistira da je ugrađeno u normi društvenog ponašanja Bošnjaka i njihovih političkih predstavnika – što se prepoznaje kao kontinuitet iz prvog Bajramovićevog dijela „Političko ponašanje“ iz 2014. godine.

  1. III)Interakcija globalizacije i bošnjaštva

Nakon razmatranja materije koja je u indirektnoj i direktnoj vezi između Bošnjaka i aktuelne globalizacije autor uviđa nužnost dugoročne dinamične interakcije koja je znakovita i kod drugih naroda koji su sudionici globalnih društvenih kretanja na čije oblikovanje utiče socijalna umreženost, inovativne tehnologije, interaktivni mediji, zaštita privatnosti i poticanje individualizma što se znakovito uviđa kao socijalna posljedica savremenih civilizacijskih trendova, a što ima širok spektar uticaja i na kretanja u bh. društvu, te je i kod nas sve vidljiviji uticaj globalnih trendova na lokalne tokove.

Faktički, Džebrail Bajramović je svojevrsni pionir u podrobnijem proučavanju dinamičke interakcije između nezaustavljivog procesa civilizacijske inkluzije naroda, država, ideja i kreacija – podvedeni pod općeprihvaćen naziv „globalizacija“ - i Bošnjaka kao sudionika u tim epohalnim procesima, te razvrstava bošnjačke globalne prioritete u dvije osnovne grupe, i to:

I) Bošnjački unutrašnji globalni prioriteti, gdje se svrstavaju pojmove: 1.Opći/nacionalni program Bošnjaka, 2.Organizacija, 3.Odnosi između naroda u BiH u kontekstu međususjedskih relacija, 4.Etički kodeks, 5.Edukacija i 6. Spoj struke i patriotizam u funkciji općeg dobra.

Ovim grupisanjem stvaraju se pretpostavke za egzaktniji pristup osjetljivoj materiji čije kompaktno uvezivanje u paktičnu svrhu treba da omogući jasne spoznaje o konstuktivnoj funkciji etničko-nacionalne osobenosti u sklopu multietničke društvene zajednice u Bosni i Hercegovini. Svakako da je to prostor u kojem Bošnjaci treba da budu proaktivni u duhu svijetle historije i tradicije, kao i znanstvenih potencijala koji su kompetentni da za pojedine sfere i pitanja javno obznane mišljenja i stavove koji će otvarati puteve općeg društvenog prosperiteta.

II) Bošnjački vanjski globalni prioriteti, gdje se svrstavaju pojmovi: 1) Evroatlantske integracije, 2. Mediji, 3) Kozmopolitizam – duhovne interakcije, 4. Odnos Bošnjaka prema Bosni i Hercegovini – u domovini i dijaspori, 5. Pragmatični kriteriji – racionalan pristup i državotvorna svijest.

Bajramović kroz elaboriranje teme dolazi do krucijalnih saznanja da suština bošnjačkih vanjskih globalnih prioriteta se utemeljuje u kolektivnoj bošnjačkoj svijesti i svode na odnose koji proizilaze iz primarno etičke sfere, što se prelamanjem kroz kolektivnu svijest manifestuje u društveno-političkoj praksi – podjednako u lokalnim i globalnim okvirima; a čime se dokazuje da je autor spoznao principe i načela koja su univerzalnog svojstva koja podjednako važe za pojedince, narode kao i čovječanstvo uopće.

  1. IV)Zaključci koji proširuju spoznajne horizonte o Bosni i Bošnjacima

Djelo „Bošnjački globalni izazovi“ ima polazište u aktuelnim društvenim i političkim prilikama u Bosni i Hercegovini koji se razmatraju sa stanovišta bošnjačkih interesa, ali sa ishodištem u univerzalnim sociološkim, političkim i etičkim principima i normama; pa se stoga na pisanje i istraživanje Džebraila Bajramovića može dvojako promatrati – kao spontan patriotski refleks na aktuelna društvena kretanja koja se prijeteći nadvijaju nad Bošnjacima (1), te kao naučno-teoretsko istraživanje koje nastoji da dođe do suštine i definicije socio-političkih činjenica koje su u direktnoj vezi sa situacijom i sudbinom Bošnjaka u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini (2). S obzrom da se historijske činjenice u vezi Bosne i Bošnjaka kroz stoljeća permanentno prikrivaju, falsifikuju i uništavaju, te da se u savremenom demokratskom ambijentu javlja potreba za naučnom verifekacijom historijskih činjenica kroz zaseban odjeljak sociologiji - pod nazivom BOSNOLOGIJA, a pri kojoj bi se proučavala i BOŠNJAKOLOGIJE – sa ciljem demistificiranja neutemeljenih projekcije i ovjeravanja nepobitne činjenice u vezi Bosne, tj. Bosne i Hercegovine, kao historijske socio-političke činjenice i Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda; a u čije temelje se ugrađuju sve tri do danas objavljene knjige produktivnog i nadahnutog društveno-političkog istraživača Džebraila Bajramovića, magistra pravnih nauka.

                                                                                             Ibrahim Osmanbašić

Sarajevo, 10.4.2018. godine


 * * * * * 

 

BIOGRAFIJA

dz

Džebrail Bajramović, rođen je 18.05.1973. godine u mjestu Mori-nac (Dragomanići), Goražde (BiH). Trenu-tno živi i radi u Göteborgu (Švedska). Oženjen je i ima dvoje djece.

U Sarajevu je završio saobraćajnu i trgovačku školu,a danas je student Pravnog fakulteta, kao Bachelor općeg prava i trenutno pri kraju studija za zvanje Magistra u oblasti međunarodnog prava.

Imao je sretno djetinjstvo,iako mu je život isprepleten mnogim okolnostima koje su ostavile dubok trag u njegovom životu. Sva ta dešavanja neminovno su ga navela na razmišljanja i totalno izmijenile njegov stil života. Kao i mnogi vršnjaci odlazi u JNA. Odredište Banja Luka (Zalužani). Iz Banja Luke poslije obuke za tenkistu šalju ga u prekomandu u Peć (Kosovo), a zatim u Bjelovar (Hrvatska). U Hrvatskoj ga zatiče ratno stanje i šalju ga na ratište u Okučane, Novska u Hrvatskoj. Bio je vrlo svjestan tadašnje vojne politike JNA, te je prebjegao u domovinu Republiku Bosnu i Hercegovinu i pridružio organiziranju i odbrani rodnog Goražda. Braneći tada najveću slobodnu teritoriju u Bosni i Hercegovini ranjen je. Usljed zadobijenih povreda amputirana mu je noga zbog čega je prinudno prebačen na liječenje u Tursku a potom u Švedsku. Odmah poslije završetka rehabilitacije u Švedskoj uključuje se u organiziranje dijaspore i pomoći domovini Bosni i Hercegovini.

U Göteborgu ostvaruje kontakt sa islamskom zajednicom na čijem čelu se nalazio ef. Fuad Čolić. Ubrzo je postao povjerenik „Merhameta“, a potom je izabran za predsjednik odbora IZ Bošnjaka u Göteborgu. U toku dvogodišnjeg mandata, pored mnogih aktivnosti, bio je i idejni pokretač i osnivač “Prvog predstavništva Sandžaka”. Inicijator je i za formiranje „Bošnjačke omladinske organizacije“ u Göteborgu i njen prvi predsjednik. U organizaciji je radio na širenju ideje Bošnjaštva koja je prethodila kasnijem formiranju MOS/ BEMUF-a koja je danas jedna od najjačih omladinskih saveza u dijaspori. Paralelno sa njegovim angažmanom teklo je integrisanje u novo društvo i učenje jezika.

Prvu trgovačku (str) firmu pokreće 1990. godine i od tad do danas je vrlo uspješan privatni poduzetnik u više firmi u Švedskoj.

Obavio je Hadž 2002. godine, a potom se više i intenzivnije posvetio uvezivanju vlastitih ekonomskih subjekata koji su mu obezbjedili samostalnost i prostor za razne društvene angažmane. Priključuje se Stranci dijaspore Bosne i Hercegovine 2010. godine, gdje obnaša funkciju zamjenika predsjednika stranke, dajući značajan doprinos u omasovljavanju i kvalitetnijem uvezivanju unutrašnje strukture stranke. Na općim izborima 2014. godine bio je kandidat stranke za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ostavljajući pozitivan dojam u javnosti.

Osnivač je i aktivan član više organizacija i udruženja, a trenutno obnaša funkciju predsjednika Saveza bh. udruženja u Švedskoj - “INTEGRIUM”.

Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Armije RBIH „Zlatni Ljiljan“, te drugih društvenih priznanja za humanizam i donatorstvo.

Po činu je poručnik Armije RBiH.

Zadnji period društvenog angažmana karakteriše pisanje knjiga i javno oglašavanje na aktuelna društveno-politička dešavanja u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Prvu knjigu, pod naslovom „Političko ponašanje“, objavljuje 2014. godine, a koja je iste godine prevedena i objavljena na engleskom jeziku.

Tokom 2016. godine oglašava se redovno na portalu Bošnjaci.net sa kolumnističkim serijalom „Bošnjački demokratski izazovi“, što objedinjuje i objavljuje u svojoj drugoj knjizi.

 

 

 KNS/3.5.2018.god.