1.Sarajevska pjesnička radionca 

četvrtak, 22.8.2019. g., u 18:00 sati, KNS klub, Privredni grad "Skenderija", Sarajevo

Aplicirani radovi:

1)Fatima Jamaković-Čorambegić, Sarajevo

2)Dina Bavčić, Sarajevo

3.Mirsada Murtić, Sarajevo

 


I) Fatima Jamaković-Čorambegić, Sarajevo

 

NEMOJ MI PRIČATI O RATU

Pričaj mi nešto lijepo, neobično

O ljubavi , maslačku i polegloj travi

Jutru što bistrinom zasipa dan

O svemu pričaj, samo ne o ratu!

O pjesmi slavuja od koje zastaje dah

O žuboru rijeke dok prema ušću teče

I rumenom nebu dok se spušta veče

O svemu mi pričaj, samo ne o ratu!

Nemoj pričati o uvelom cvijetu

Uplakanom djetetu

Uginuloj ptici na putu gdje dočeka kraj

O svemu pričaj, samo ne o ratu!

Priče o ratu itekako su u meni žive

Od priča o ratu i svjetlost

dobija nijanse sive.

O svemu mi pričaj, samo o ratu ne!

 

 

NIJE LAHKO BITI JA

Nije uvijek lahko biti ja

Posebno kad rojevi misli

Zaigraju tango u mojoj glavi

A pozornicu stvarnosti

Prekriju oblaci modro-plavi

Ne želim biti predsjednica, glumica

Niti lice što krasi naslovne strane

Pokušavam samo sa stuba života

Izvajati što ljepše svoje dane.

Samo da ne polomim nježne grane

Po kojima plešu sunčeve zrake

I ne preplašim usnulog psa

Što poput čvrstog bedema

Pred kapijom drijema.

Možda i nije teško biti ja

Tek ponekad mi se smrači

Usred bijela dana

Ali ja i jesam pomalo rasijana

Pa mi se često pomiješaju san i java.

 

STRAH

Ponekad me preplavi poput okeana

Kao da se igra skrivača

Uvlačeći me u dubine gdje nestaje zraka

U trenu, sve je pod plaštom mrkloga mraka.

Čudna je ova avet, mnogo zagonetna

Često, bez najave sprema iznenađenja

U jednom trenu putanju misli mijenja.

Tek što ga zaboravim i krenem u susret sebi

Nekom novom pričom prekrije putokaze

Dok sivo-modri oblaci kroče na obruč aure

Kao vješta grabljivica što plijen nadzire.

I ponovo postaje moj gospodar

Taj ogromni gorostas koji ima dubok i leden glas.

Nakon mnogo pokušaja, neprospavanih noći

Skupih hrabrost i stadoh ispred njega

Gledajući pravo u te ogromne i podrugljive oči.

Stajao je nakostriješen poput planine usred oluje

Zemlja se trese, sve se živo negdje skrilo

A njemu nikako nije jasno

Šta se to sa mnom malenom i nemoćnom zbilo.

Izdigoh se iznad zida iluzija što ih misli kroje

Pogled s visine pretvori velikog diva u malog mrava

Sve odjednom postade avantura bez trunke straha.

 

Biografija

Fatima (Jamaković) Čorambegić rođena 19.1.1960.godine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, takođe i Pedagošku akademiju, Majka je troje djece dvije kčerke i sin.Od rane mladosti pokazuje interes i ljubav prema književnosti, a posebno prema poeziji, i redovan je posjetilac večine književnih matineja, posebno u rodnom gradu, također, učestvovala na mnogim međunarodnim književnim manifestacijama, a i samostalno kao autor. Član SJP (Sarajevska jutra poezije), UUPP( Udruženje umjetnika Planet poezija/Sarajevo) od osnivanja, član UBU(Udruženje bosanskih umjetnika Bosne i Hercegovine) kao i član Udruženja Kultura Snova-Zagreb Croatia.

Do sada objavljene dvije knjige, dvije poezije,”Tebe bih da se sjećam”,i “U zvijezde zagledana”

Knjiga proze, (ratne i druge priče) “I majka je voljela leptire”

Pjesme i priče zastupljene u trideset zajdničkih zbornika i svjetskih antologija.

U pripremi dvije nove knjige, poezije i pezije za djecu.

Živi i radi u Sarajevu gdje je provela ćetverogodišnji rat-agresiju od 1992-1995 sa troje maloljetne djece, poslije pogibije njenog muža od strane srpskih agresora.

 

* * *

 


II) Dina Bavčić, Sarajevo

 

PO ISTINITOM DOGAĐAJU

Čujem ih kako se smiju

Iživljavaju se nad ljudskom golgotom

ludilo im obasjava lice

ogledalo njihove hrabrosti

diče se stravičnom sramotom

čak ni kame svoje ne kriju

bljeskaju dugačke oštrice

na sunčevoj svjetlosti.

Nije ovo na Drini put prvi,

znam dobro šta me čeka,

još jedan za istoriju maj.

Kako ovo čovjek uraditi može?

Odavno nadojena ljudskom krvi

u zagrljaj sebi zove me rijeka

da hoće samo brzo biti kraj

molim te, pomozi mi bože.

Trebala sam da dočekam svatove

Trebala sam obući haljinu bijelu,

znoj lijepi se sad za rubove šamije

dok vjetar se igra u mojoj kosi

gledam prerezane vratove

i krv po svom obamrlom tijelu

zapaljenu munaru s džamije

i raščerečena trupla što Drina nosi.

Mrtvi pogledi djece i staraca

vrišti sablasna tišina

poneki trzaj

jedva vidljivi drhtaj

zvuk mrtvačkih ropaca

sva bol se u jedan tren slila

ispod mene huči krvava Drina

letim, konačno širim svoja krila.

 

Nad mojim selom plamen se vije

od moje kuće samo zgarište

obalama krici odzvanjaju

nedužnih i nevinih

zbog imena surovo ubijenih

hiljadama je Drina vječno stratište

što mreže za prekinute snove krije

te se još dan danas dozivaju

dželate podsjećaju

da Bosne nikada nestalo nije.


 

ČOVJEČE

Ne leti čovječe, kad zemljom hodiš

koračaj tiho, nikud ne bježi

koliko jačih

koliko snažnijih

pod tvojim nogama leži!

Ne uzdiži se čovječe

kad si tako sićušan i mali

koliko hrabrijih

koliko pametnijih

na tom istom mjestu su pali!

Ne leti čovječe
za svakog nisu visine
gledaj da vidiš
slušaj da čuješ
kako pričaju tišine!


 

UZALUD

Uzalud pišeš, kad ti ruka od ljubavi drhti

i kad s njom odavno milovati ne znaš,

pitam se da li se to nadvila sjenka smrti

i šta još možeš, što nisi dao, da mi daš.

Uzalud pišeš kad ti ruka od ljubavi drhti.

Uzalud ti raskošne usne poput leda hladne

kad ne mogu vatru u meni da rasplamsaju,

moje oči odavno ničeg više nisu gladne

čak ni za istinsku ljubav neće da znaju.

Uzalud ti raskošne usne poput leda hladne.

Uzalud ti hod po izmišljenoj ravnoj crti

kad sam ja naučena u visine da letim,

svi snovi su od vremena potrošeni i krti

i nemam prostora kraj tebe da sletim.

Uzalud ti hod po izmišljenoj ravnoj crti.

Uzalud ti vilinski glas kad ga ne čujem,

kad do moje duše nikako on ne dopire,

o drugim željama ja odavno snujem

i nikako da se sve strasti u meni umire.

Uzalud ti vilinski glas kad ga ne čujem.

Al' uzalud pišeš, kad ti ruka od ljubavi drhti

i kad s njom odavno milovati ne znaš,

pitam se da li se to nadvila sjenka smrti

i šta još možeš, što nisi dao, da mi daš.

Al' uzalud pišeš kad ti ruka od ljubavi drhti.

 

 

DINA BAVCIC

Dina Bavčić živi kroz poeziju i prozu u najljepšem gradu istočne Bosne na obalama rijeke Drine. Kćerka, supruga i majka. Radi u Domu Zdravlja.

 

Objavljene knjige:

1. Dnevnik jedne ljubavi – poezija, Planjax 2018

2. Sjećanja u nijansama ljubičaste – poezija, Planjax 2018

 

Nagrađeni i objavljeni radovi:

1. Sabah – nagrađena pjesma - konkurs Preporod Srebrenik, 2018

2. Pjesma iz očaja – zbornik posvećen 140 godina rođenja Musi Ćazimu Ćatiću, Odžak 2019

3. Sanjam te – Zbornik: Bez ljubavi tvoje- pjesnici koji dodiruju ljubav VIII, klub umjetničkih duša (najromantičnije ljubavne pjesme na temu konkursa) – Mrkonjić Grad, 2019

4. Ljubav – Zbornik najljepših gazela međunarodnog natječaja portala „ Očaravanje“, 2019

5. Princ i morska pjena – Zlatno Planjaxovo pero za 2018. godinu – knjiga „ Na krilima zmaja“, izdavač: Planjax Tešanj, 2019

6. Okus zrelih kupina- Bajramske priče – Musa Ćazim Ćatić, 2019 – uži izbor

7. Bajramska želja- najljepše Bajramske pjesme – Musa Ćazim Ćatić, 2019 – 1. mjesto

8. Mojoj jedinoj Bosni - zbornik Udruženja bosanskih umjetnika“Biseri duha“, Sarajevo 2019

9. Sarajevske kiše - zbornik Udruženja bosanskih umjetnika“Biseri duha“, Sarajevo 2019

10. zbornik V konkursa „Pjesme Andrićgradu 2019, Višegrad 2019

11. Oprosti mi djevojčice – zbornik Sremskokarlovački pesnički brodovi, Sremski karlovac 2019.

12. Zbornik poezije „ Garavi sokak 2019“, Književni klub „Miroslav Mika Antić“ Inđija, inđija 2019

13. Zbornik poezije „ Una stihom zagrljena“, Bihać 2019

https://sapphoart.wordpress.com/2019/07/01/dina-bavcic-autorski-radovi/ - Oprosti mi djevojčice, mili moj, ne boj se