SAFIKADA
Pamtiš li priču voljeni grade,
koja u tebi davno se desi,
kad metak u srcu ljubav ukrade
svi naspram toga mali su grijesi.
Bila je priča
ljubavi puna o
tome pričao cijeli je grad
muzička i njih opjeva struna
više su živi negoli tad.
Ona je bila ko anđeo lijepa,
iz begovske kuće jedina kći
pupala brzo ko đula kad cvijeta,
za ljubav spremna ona tad bi.
On bio je vojnik velikog carstva,
ponosni vitez očiju plavih,
za Krista boga i za cara
spreman je bio i život da stavi.
Slutio nije da će je sresti,
da će mu svijet okrenuti sav,
da će se sam zbog toga tresti,
al dade joj čisto srce na dar.
"Kome to ideš Safikada"
prijekorni glasom babo će reći,
narod će naš zbog njih da strada,
zar da nas prate toliki grijesi.
Trajala ljubav mjesece mnoge
to grad pamti i aleje sve,
čaršijske priče dobile noge,
al ljubavi nikad ne reci ne.
Uskoro dođe pismo od cara,
carstvo da mora braniti svak
javit se mora u komandu grada
onaj ko bio je oružju lak.
"Doći ću brzo,za me ne brini"
reče joj tad njen vojnik mlad,
ko ljubavi zalog prsten moj primi
nosi ga dugo nek vidi grad.
Prošli su dugi mjeseci tužni,
ali od njega nema ni traga,
ni glasa,šta mu je bilo,
da li je dobro i da li mu duši
još ima spasa..
Uskoro dođe glasnik od cara,
nesretan,tužan i crn sav,
samo je rekao neće ti doći
šalje ti vladar orden na dar.
Pobijeli ruža iz Banjaluke,
isplaka suza za rijeke dvije,
nit jede išta,a niti spava,
vječno je tužna ko nikad prije.
Život joj bi trka bez cilja,
bez njega duša prazna joj osta,
odluči tada smrt da bira,
da primi je nježno ko dragog gosta,
I u smrt s tobom - rekla je ona
odluči svoje muke da skrati,
prišla je topu što podne se javlja
jer život nije mogla da prati.
Pamtiš li priču voljeni grade,
koja u tebi davno se desi,
kad metak u srcu ljubav ukrade
svi naspram toga mali su grijesi.
