Aleksandro Filipović (Norveška)
O LJUBAVI KOJA SE NE UČI, NEGO POSTAJE
Ponekad me pitaju jesam li lud.
Ako pod „normalnošću“ mislimo
na uredan vrh Gaussove krivulje,
onda – možda jesam, i neka.
Jer ljubav ne živi u prosjeku;
ona se pojavljuje na rubovima
gdje se prestaje mjeriti dojmove
i počinje nositi težina.
Ljubav se ne uči kao lekcija.
Ona postaje kroz praksu:
prisutnost,
pažnju,
obećanje koje se drži
i kad niko ne broji.
KOFER ZA KRAJ
Gdje je jedan od onih kofera
s kojima si bezbroj puta odlazio,
te se vraćajući obećavao raj?
Gdje su? Pokloni mi jedan sada – za kraj.
Iz ovog mog sve ću da istresem,
al`premalo je
ovoliko ljubavi u njemu da ponesem.
Ponijet ću tišinu,
sve tvoje nedovršene riječi,
ponijet ću i našu istinu –
svaku novu nadu u meni da spriječi.
Ponijet ću i onu pjesmu
što napamet nas je znala,
ti zadrži već istrošenu dušu –
nju prvu sam ti dala.
Nosim evo tugu, bol i snove,
nosim i mapu za obećanu sreću.
A tebi ostavljam zidove –
Neka te čuvaju onako kako ja više neću.
VATRA
baš kad sam mislila,
čekajući sa pritajenom nadom,
u zagrljaju stvarnosti,
da će vatre više nego ikad biti,
više je, izgleda,
neće biti nikada.
Još uvijek brižljivo u srcu čuvam
njen trag, u obliku žara,
koji je jedini spasen od nestanka,
i čekam iznova, sa istom čežnjom,
da se ponovo rodi isti onaj plamen
i da oživi sve što je živjelo nekada.
Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.
Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.