Književni profil: Rabija Hamidović
BIOGRAFIJA
Rabija Hamidović rođena 1967. god, Zvornik/ Bosna i Hercegovina
Agresijom na Bosnu i Hercegovinu ratne 1992. godine životni put me odveo u Švedsku. Ljubav za poeziju prozu javila se u osnovnoj školu. Moje pjesme ušle su u knjige kao što su - Akademija svjetske književnosti Trandafir Simpetru; Kultorno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“; Una rijećima zagrljena; Kultura snova; Srebreničke suze i Udruženje za kulturu - Nova svjetlost.
PREKINI LANAC TIŠINE
Muk, tišina, boli duša i srce,
bez tebe je pusto sve, fališ mi
čutimo u svijetu ludosti gazimo sebe
ne damo ponos, gledamo sa visine
glođemo svoje srce, šijemo rane
lancima tišine, čutimo oboje
Karike sve duže mjesec, dva, tri,
nastavljamo karike jednu na drugu,
boli svako rebro, nokti pucaju,
glečer širok, ledenice sve duže
ne mogu do tebe a htjela bi da ti ljubim
medene usne, htjela bi da ti slušam
otkucaje srca, htjela bi ali ćutim
Prekini lanac tišine, pokidaj sve karike
još ima nade i ljubavi za nas dvoje,
pogazi svoj ponos ali nemoj naše srce,
ako sam griješna zbog tebe bog
nek mi oprosti sve grijehe ako je grijeh
ljubiti tebe onda nek me bog ubije
Čekam te pored prozora svako veče,
pogledom trazim tvoju sjenu na kapiji
stegle nas karike tišine, gasi se nada sreče
zuljaju me prsti a htjela bi ti reči
Volim te : oprosti ovoj grijesnici
ZATVARAM KAPITEL KNJIGE
Ti i ja ne postojimo više, ti odlaziš
ja ostajem u tišini sobe u mislima
sa tobom ,sretna kao nikada prije,
mi smo ispisan roman, zatvaram
kapitel knjige, želim da te pamtim
sretnog do kraja źivota
Posle tebe ne postoji niko više ,
srce je stalo, decembarske noći,
duša je umorna ne prima goste
živim kao uvehla ruža, poželim
da sam pupoljak da me ubereš
svojim rukama, zaliješ kapima vode,
da me oživiš, fališ mi ljubavi
Ponekad se okrenem suncu,
poželim da ugledam tebe,
od bisera bijele zube osmijeh
Iskru tvoji zeleni očiju
od nekud dođu sivi oblaci
pokriju tvoju sjenu, uzdahnem
živi život svoj, budi sretan
pored druge žene, piši novi
kapitel ljubavne knjige, mi smo
ispisan roman sa nesretnim krajem
naše su zvijezde odavno pale
NAŠE SU DUŠE ZAJEDNO I KADA SU RAZDVOJENE
O tebi moja ljubavi pišem
najljepše pjesme otkucajem srca
gledajući u crne oblake
tražim tvoju zvijezdu na kočiji
koja svjetluca ka sjeveru
o tebi sanjam u snu te dozivam
maštam o tebi u gluhoj noći
Dozivam ime tvoje šapatom da ne
probudim avete, bojim se ako
vrisnem da ćeš nestati odneće te
vile k' sebi, zato ćutim krijem tvoju sliku
ispod jastuka da ne vidi niko
ljubim tvoju sjenu u tamnoj noći
kradem te od vremena prošlosti
Krijem te u srcu, među rebrima
dišeš u meni uzimaš moju snagu
zajedno se budimo kafu pijemo
tvoja šoljica kafe na tani pored moje
uzmem gutljaj kafe iz tvoje šoljice
da osjetim miris tvoji usana
Źiviš u mom sićušnom srcu
što kuca za oboje mi nikada nećemo
biti ljubavni par koji će se držati za ruke
Mi nismo bogom dati da se sretni budimo u dvoje
Naše su duše zajedno i kada su razdvojene
KNSINFO/26.3.2020.god.