BILA SI

Bila si mi moja majka,
Moja očevina,
Moja rodna.

Bila si mi moja mladost,
Ljubav prva,
Treptaj oka.

Bila si mi moja učiteljica,
Moja najveća škola,
Moj ponos,
Moja otadžbina.

Bila si mi,
A sad više nisi.
Nisi ista,
Nisi više.

Odnjelo te neko vrijeme,
Tuđi ljudi
Teško breme.

Odnjele te suze majke,
Sestre, nene.
Suze sina,
Kojeg boli ovo vrijeme.

Bole ga godine teške,
Boli ga nerazumjevanje.
Boli ga, gdje ne treba da ga boli,
Da nije ovo teško vrijeme.

Nema više salaša i pendžera.
Nema više roda ni naroda.
Nema više one moje ponosne,
Zemlje moje radosne.

Bila jednom jedna Bosna,
Moja očevina
Moja rodna.

Bila si mi moja gruda.
Nisi više ista,
Nisi.

ODA SINU

Sanjam te svake noći
vidim tvoje tužne oči,
velike lijepe, boje neba
ko’ da me pitaju, -Majko šta ti to treba?

Ne treba mi ništa čedo moje
majka poželjela oko tvoje,
poželjela dijete satkano od svile
što je iskreno znalo, da se smije.

Hladnoća me neka obuze iz dubine
izroni’ na površinu ove noćne tmine,
sjeti se jave i istine bolne,
a htjedo’ ostati na oblacima što plove.

Izgubi se san u noći tamnoj
rasprši se želja u prah bijeli,
zaboli me srce i duša cijela
na površinu dođoše sjećana i djela.

Redaju se slike, jecaja, bola
kajanja i straha majčinoga srca,
što dijete svoje mora da odbaci
i da zaboravi sva njegova loša djela.

Već odavno mi duša ne osjeća tijelo
živim od snova i lažnih slika,
tamo gdje java počinje da se budi
ja zatvorim oči, privijajući te na majčine grudi.

 

 
Snovi moji

I opet sam te sanjala
Prošlu noć nisam spavala.
Na svaki moj okret,
Dodje mi tvoje lice opet.
Sivo, tamno, ispijeno,
Bolom i tugom iscrpljeno.

Koje te to misli muče
Koje boli nemoguće?
Ispijaju ti dušu mladu
Od mene te samo kradu.

Kradu srce moje,
Tijelo tvoje.
I bacaju u prašnjave okove
Noćne more i ružne snove.

Kad’ ću te opet sanjat’
Kad’ u moja topla njedra uranjat?
Tvoje lice malo blijedo
Ispunjeno bolom i bijedom.

Gdje si u mojoj javi i mojim noćima
Gdje si se sakrio u mojim očima?
Sanjaš li i ti moje lice
Moju ljubav i tvoje ubice?

I opet sam te sanjala
Na moje grudi prislanjala.
Prošu noć nisam spavala.
Na mene se spustile neke kiše
A tebe nema, pa nema više.

 

 
Inspiracija

Napustila me inspiracija,
Osjećaj ljubavi i strasti.
Riječi mi se gube,
Uranjajući u morske stube.

Vjetar se poigrao mojim mislima,
Objesio na grane moje maštarije.
U oblacima se raspršile sve fantazije.
Dječije želje i iluzije.

Avanture uplovile u crnu noć,
Čekajući da ih sunce probudi,
I prvom jutarnjom rosom umije.

Umorile me ludorije,
Moždane amnezije.
I kiša što cijeli dan cmolji,
Kao da se Bogu moli.

 

ODA ŽENI

Kako ću ja pisati pjesmu o ženi?
Ja, žena o ženi.
O onome što je tvoje u meni.
Što razumije samo ONA.
Majka, tvoja i moja.

Kako ću se pokloniti tebi, vilo moja?
Zemljo moja, majko naša.

Ti si uzrok ove moje pjesme.
Ti si plamen što moj život krasi.
Ti si žena od koje je poteklo sjeme.
Ti si svjetlost koja se ne gasi.

Klanjam ti se svaki dan.
Kraljice neba i zemlje.
Ti si bila i ostala
Naljepši poklon za mene.

Nekada davno rodila se ona.
Prva žena, majka svjeta.
Da voli, ljubi i stvara.
Da se slavi i ozdravi.
Rodila se ona, naša Zemlja.

 

 

TEBI

Ti si moja patnja i slutnja,
Moja tmina rak rana ljuta.
Kako da te bacim,
Kako da te volim?
Kad mi sve kaže,
Da će da me boli.
Zar ni ljubav moja,
Ne može da te vrati?
Iz dubine čemera,
Samo da te spasi.
Baci svoje okove, te
Prašnjave monstrume,
I vrati se u okrilje moje.
U moju misao i priviđenje.
Da te spasi sunce čeznje moje,
Jer ti si bio i ostao dio mene.

 

 

 VOLI ME GODINU JEDNU

Voli me u proljeće,
Kada sve cvjeta i raste,
Kada buja i nabuja,
Kada laje gladna kuja,
A u meni sve nabuja.

Voli me u ljeto,
Kada je sve zrelo i žuto,
Kada se volimo ćaknuto,
Kada maštamo o moru,
Pričajući u žamoru.

Voli me u jesen,
Kada je sve zrelo i puno boje,
Kada maštamo u dvoje,
Kada ispraćamo ptice na jug,
I zajedno se okrećemo u krug.

Voli me i zimi,
Kada mi je hladno,
Kada me gledaš čedno i gladno,
Kada me ljubiš iznenadno,
I sebe daješ beskrajno

 

 

Nada Golić, rođena 1959. godine u Zenici, najvećem radničko-industriskom gradu srednje Bosne. Zemlju je napustila 1993. i nastanila sa u Holandiju gdje i danas živi, radi i stvara. Odrasla je uz muziku i harmoniku svoga oca. Ljubav prema knjizi usadila joj je majka, još u ranom djetinjstvu. Svira harmoniku od svoje pete godine, a završila je i sedam razreda osnovne glazbene škole  u Zenici. Intenzivnim pisanjem bavi se zadnje četiri godine. U tom periodu je izdala svoje dvije knjige. Njen  prvi roman na holandskom jeziku pod naslovom “Hoop doet leven” izašao je 2016. godine. Dvije godine poslije, napisala je roman na maternjem jeziku  pod naslovom “Priče iz moje bašte”. Spojila je slikarstvo, književnost i informatiku. Informatičarka po struci još od davne 1980. godine, kada se mislilo da je taj posao isklučivo vezan za muškarce, dokazala je svojim kolegama da može uspješno da se nosi sa najtežim projektima u inozemstvu. Momentalno je  zauzeta pisanjem trećeg romana. Osim romana piše još: poeziju, prozu i kratke priče. Supruga je i majka dva odrasla sina. Sa svojim prvim romanom postigla je veliki uspjeh u Holandiji. Zadnje četiri godine  Nada Golić se udomaćila na holandskoj mediskoj sceni kao autorka koja unosi nove teme i pristupe. Strahovi, neuroze i unutrašnji svjetovi žena i djevojaka u njezinim pričama pokazuju nevidljive slojeve stvarnosti i previranja u kojima živimo. Ona dotiće teme o kojima se ćuti i nerado priča. Dala je bezbroj intervjuva za najčitanije holandske časopise i magazine koji podržavaju njeno pisanje. Prošle godine, 2019. promovisala je svoj drugi roman “Priče iz moje bašte” u svom rodnom gradu Zenici  i Gradišci. Tada se po prvi put susrela domaća publika sa ovom autorkom koja piše o životu žene, njenom identitetu, sazrijevanju, oslobađanju, ljubavi i nadanjima. “Glavni lik je dakle žena, ponekada pognuta, izgubljena, razočarana, izdana”, kazala je Nada na promociji knjige u Gradišci. Tada je njen intervju objavljen na portalima: Svijet reportaža, Srbska info, Skenderija, Moja BiH. Učestvovala je na Međunarodnom sajmu knjige 2019. u Sarajevu.  

Sudionik je mnogobrojnih natječaja, a njeni radovi uvršteni su u raznim zbirkama poezije i proze. Zadnje vrijeme se pojavljuje na domaćim portalima gdje se čita njena proza i poezija.