ZAKASNIO SI

Zakasnio si
na voz koji je vodio nekamo
Ne znam kamo
i šta to put nosi
No voz koji je otišao uzaludno čekamo.

Zar misliš
da vrijeme nekoga čeka
Da će taj voz
zbog nas stati
Pa ne čeka
ni pritoke rijeka
Tamo gdje smo trebali
ti i ja,
sada voz druge prati.

Zakasnio si
i više nikada neće doći naše vrijeme
Neće,
zašto uporno pravdaš se isprikama raznim
Na mene
sada tvoje riječi
nemaju utjecaja,
potpuno su nijeme.

Odi i ti,
kao što je i voz otišao, dosta mi je tih osjećanja lažnih.

Zakasnio si na voz
koji je vodio negdje daleko,
gdje nije zima
Gdje sam možda
i ja otišla
dok sam te čekala,

Sa obrazima
u jutarnjoj rosi
Možda sam se samo
izgubila,
U mislima,
Na tom putu
Trčeći za javom
pretrpanom snovima.

NIJE KRAJ

Ne, ovo svršetak nije, ne može biti
Nismo tako maleni bili, znali smo velike snove sniti
Nismo tako maleni hodali ispod ovoga neba
Znam da nije kraj, pa nama do toga još stranica treba.

Zar naša velika ljubav da se završi na ovakav način
Da ne nađemo joj neki za vječnost tajni začin
Zar da kraj bude ovako neumjetnički, brz i mali
Pa zar naša ljubav takvo što zaslužuje, da smo na ovakvo nešto spali.

Sigurno ne zaslužuje, pa bila je velika poput krila zmaja
Pa zar da dođemo do ovakvoga kraja
Zar ovakve ljubavi uopšte kraj imaju
Zar da dvoje koji su zajedno naučili sada moraju odvojeno da snivaju.

Ne, naša ljubav to ne zaslužuje, osjetim to u dubini srca svoga
Mi nismo tako maleni, mi smo veći od svega toga
Nismo tako maleni hodali ispod ovoga neba
Znam da nije kraj, pa nama do toga još stranica treba.
 

 

AKO SE SLUČAJNO SRETNEMO

Ako se slučajno sretnemo
Negdje na putu ka sreći
Okreni glavu da se ne vidi da čeznemo
A i ja ću kako bi lakše preko svega mogli preći.

Ako se slučajno sretnemo, ako prilike bude
Od tenzija u zraku oboje ćemo da udahnemo
I nastaviti dalje, upoznati nove ljude
A stare ćemo u zaborav da pošaljemo.

Ako se slučajno sretnemo na kraju
Negdje na putu ka zvijezdama
Neću ići ka tvom sjaju
Jer me je već jednom ono probolo sjajnim strijelama.

Ako se sretnemo, možda to i ne bih volio
Da gledam u te oči, odveć prepune tuđine
Ne bih da se podsjetim koliko je taj pogled bolio
Koliko su te svijetle oči nosile u sebi tmine.

Ako se sretnemo, poželi mi sreću, jer lijepo je bilo
Iako smo odlučili da različitim putevima krenemo
Uistinu je bilo lijepo, što bi se krilo
Ali ipak šuti, ne govori nikome, u slučaju da se ipak na kraju ne sretnemo.
 

 

RIJEKA

Nije li to čudno, makar malo?
Kako sve izgleda kao da je vrijeme stalo
Kao da nikada proći neće
Kao rijeka dok tiho među nama teče.

I ona i vrijeme, tiho prolaze
Ne sluteći kako od nas odlaze
Ne sluteći kako se sve gubi oko nas
Kako tišina postaje naš jedini glas.

Nije li čudno, kako oboje gledamo
Kako svoje poglede istom nebu predamo
Istim tempom nam kucaju srca, jedno drugo toliko vremena čeka
Ti tamo, a ja ovdje, dok između nas tiho protiče rijeka.

Dok rijeka tiho teče, već navikla onako svoj život cijeli
Ti tamo, a ja ovdje, no da li nas rijeka zapravo dijeli?
 

 

SEDAM MINUTA

Kažu da čovjeku još sedam minuta ostane
Kada mu duša već umorna postane
Kada mu tijelo prestane da se miče
Kada nestane iz ove živoptne priče.

Tada kažu da uspomene naviru
Čak i u najdublja mjesta zaviru
Posljednji put sjeća se bitnoga nečega
Od čega mu nikada nije bilo prečega.

Ne, ja te zaboravu ne dam
Čak ni tih zadnjih minuta sedam
Kada napokon zatvorim umorne oči
Kada da kuca ovo moje srce više neće moći.

Ne, ne dam, i ti ćeš do posljednje sekunde živjeti u meni
Do trenutka kada istekne vrijeme uspomeni
Kada se duša odvoji od tijela
I odletim odavde kao ptica bijela...

* * *

 

BIOGRAFIJA:

Ajla Osmanović je rođena 12. juna 2003.g. u Sarajevu. Učenica je Druge gimnazije Sarajevo. Još u osnovnoj školi se javlja ljubav prema pisanju kada još u trećem razredu počinje pisati, inspirisana djelima Desanke Maksimović. Učestvovala je na raznim takmičenjima na kojima je imala i ostvarenja.
Objavila je online zbirku pjesama 2020.g. pod nazivom „Proljeće moje mašte“ (link: http://online.fliphtml5.com/svjfy/mtkk/#p=1). Zbirku čine 64 pjesme podijeljene u dva poglavlja. Prvo poglavlje čine ljubavne pjesme, dok je drugo poglavlje raznih tematika. Piše u vezanom stihu obično parnom ili unakrsnom rimom. Izvor inspiracije su joj obično događaji iz života kako njenog tako i drugih ljudi, ali i priroda znatno utiče na tok njenog pisanja.
Aktivno piše, te svoje radove objavljuje na instagram stranici pod nazivom „Sarajevska Sapfa“ koja je dobila naziv po starogrčkoj pjesnikinji Sapfi.

 

KNSINFO/22.2.2021.g.