BORI SE
Bit će kako je određeno,
onako kako mora,
a ti se bori,
bori se kao da bitku dobivaš,
bori se kao da zastavu nosiš
i porazu prkosiš...
Bori se kao da borbi poslije te neće biti,
daj snagu,
daj misao,
nek' ponikne ideja,
nek' zaviori trud...
Bori se uvijek srcem,
venama, žilama,
odasvud...
Bori se uporno,
čvrsto i smjelo.
I poraz je gord,
nek' ne klone ti tijelo,
razum, duh ni duša.
Bori se, bori,
uvijek ima Onaj koji sluša.
I sve borbe vidi,
zato se poraza svoga
ne stidi.
NISU SVA VRATA TVOJA
Nisu sva vrata
tvoja.
Nit trebaš na njih
ući.
Negde ima lokot,
a negde ne pomažu
ni ključi.
Neka su zaključana
jer tako mora biti,
ne trči,ne žuri, ne hiti...
da ih otvaraš.
Da guraš, da razbijaš.
Neka su vrata
lijepa izvana,
sjajna i lakirana.
A iza hrđa,
hladnoća i gvožđe,
a tebi se čini med
i grožđe.
Neka su vrata
zaključana tebi,
da ti je hajr
otvorila
ih
sve bi.
Zato ne žuri,
ne lomi ključ.
Kad budu tvoja
bez sile
ćeš uć'.
ČEKAMO TE, JA I JESEN
Čekamo te
ja i jesen,
pa se evo posvađamo,
kome li ćeš doći prije,
još dok grožđe modro zrije?
Dok je staza zlatna, žuta,
do čijih ćeš srno skuta?
Ja te čekam,
ja te snijem.
A sva raskoš hvali jesen,
ali džaba, ja zanesen
okom smeđim-
divlji kesten.
U ljepoti noći
U ljepoti noći
ispiši mi cjelov
i kapke mi zatvori
usnama što gore.
Zar mirisa tvoga
jasmin je ukr'o
pa kiti se onim
što je tvoje?
U ljepoti noći
ruke su ti krila
leptira,mjesečinom oslikana.
Obljubi me njima
ruža sam ti
usamljena,mirisna.
U ljepoti noći
srebrne mreže pauka
vezani nam zglobovi,
Mokri i pokisli od kiša ljetnih,
kiša ljubavnih.
Šta je pogled tvoje zjene
ako nije odraz mene
već u susret ljubio?
Šta je pogled što bez riječi
kazuje mi osjećanja?
To je pogled tvoga oka
kada moje zjene ćuti
a noć nam se oslikava
na svijetloj nam evo puti,
U ljepoti noći,ašik ljepše progovara
samo gledaj zjene moje,
dok nam pauk mrežu stvara,
dok prepliće osjećanja.
U dlanove srebro sipa,
Kao žarca kožu pipa,
nije sjaj od mjeseca
nit od zvijezda,zvijezdica,
Takav sjaj baš ašik ima
da nam oči kiti njima!!!
ZAŽUBORI VODO UNO
Zažubori vodo snena,
divna li si,divna li si.
Nek se lome traci sunca
u valovima zelenim.
Zažubori vodo,čežnjo,
lijepa vilo, Uno mila,
korita svoja ljubi
hej ,smaragdnim valovima.
Zažubori pa mi pričaj,
tko te pije, a tko tuži?
zar on ne zna da ne smije
ljepoticu da nam "ruži".
Zažubori,stjenje miluj,
ribicama pričaj snove.
Kao majka grliš zemlju
ovu što se Bosna zove.
Žuboreć' joj pričaš priču,
kao majka baš pred sanak.
A i tužne kriješ kosti,
šutnjom svojom daješ danak.
Zato tebe volim Uno
i paletu tvojih boja,
u mog dragog oči takve
od žubora nemirnoga
zelenoga,zelenoga..
JA SAM TE POŽELJELA
Ja sam te poželjela
pa te tražim, razgrćem,
putem lišće prevrćem:
Lišće jesenje.
Em' sam tako studena
jezero u zimski dan,
željna da me dodirne,
zraka sunca ugrije.
Ja sam te poželjela,
obraz da ti taknem,
na trepavicu spotaknem
ovlaš ovim usnama
kapke dat ti zatvorim
poljupcima mekanim.
Ja sam te poželjela,
u crveno bojim dan,
bojom naše ljubavi.
Vidiš da su pupoljci,
vidiš da su izdanci
posve novi niknuli
kad uz mene dišeš ti.
BIOGRAFIJA:
Đenana Ikanović rođena je 18.08.1985.godine u Bosanskom Novom. Još u osnovnoj školi njeni radovi su objavljivani u školskom listu. Njeni radovi su osvajali i nagrade na online natječajima. Ljubav prema pisanju traje od malena. U Zagrebu završava dvije srednje škole, te nakon volontiranja u bolnici polaže državni ispit. Paralelno, uz volontiranje , pohađa preddiplomski stručni studij Fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i kao student izdaje prvu zbirku pod nazivom „Ti rijedak si biser“ u maju 2021.godine. Sudjeluje na projektima, te je koautor znanstveno-stručnog rada „Samoprocjena kvalitete života i zadovoljstva zdravljem osoba starije životne dobi prema odabranim MKB -10 katogorijama oboljenja.“
Zbog svog zalaganja na tom polju dobiva i preporuku koja odaje njenu predanost tokom akademskog obrazovanja. Pola godine nakon prve zbirke dolazi nam „U mom oku safir“ i otkriva svoje ruho kroz poeziju i izreke. Majka je dvoje djece Fatime i Jusufa.
KNS INFO / 5.12.2021.g.