ŠTA JE TO LJUBAV ?
Šta je to ljubav ?
Možda sonata mirisa,
novorođenčeta,
otpjevana u majčinim očima.
Gdje ljubav nastaje ?
Možda tamo negdje,
u dubini nutrine,
u desnoj komori srca.
Gdje ljubav prestaje ?
Možda tamo na margini,
pogleda zaljubljenog,
slivenog niz obraze kao hitre suze.
Gdje ljubav živi ?
Možda u svakoj iskri,
kisika kojeg udišemo,
tu svuda oko nas.
Šta je to ljubav ?
Gdje nastaje,prestaje i živi?
Neka ova misterija ostane,
da vrijeme i ljudi imaju čemu da se dive.
U IME LJUBAVI
Nema stiha ni rime,
kojim ću opisat tvoje ime,
minula zvijezda u noć,
srce te zove u pomoć.
Sakrio se Mjesec plameni,
iza oblaka užarene noći,
vatrenim korakom medeni,
večeras u zagrljaj ću ti poći.
Obavijaš me rukama strasnim,
ljubav se naša na usnama mrijesti,
gubim se u žaru zagrljalja tvog,
večeras si gospodar srca mog.
K'o bršljan koji obavija hrast,
večeras ćeš moju ljubav krast,
haljina svilena tebi se klanja,
ti si grijeh vrijedan umiranja.
Sa tvojih usana strast pliva,
potok od meda se sliva,
bit' ću tvoja večernja diva,
nek' i zvijezda o nama sniva.
Zarobi me svojom ljubavi vječnom,
nek' se na našim usnama ljubav mrijesti,
mirisom kose put ću ti mesti,
u ime te ljubavi i život ćemo plesti.
RIJEČI SU TVOJE MAČ SA DVIJE OŠTRICE
Dok košuta razigrano igra,
po livadi bisera,
moje srce se ledi i ječi,
po njemu se prostire mraz tvojih riječi,
Riječ je tvoja,
mač sa dvije oštrice,
otrov za srce,
melem za dušu.
Ponekad me njima,
vineš u visine,
poput gorske djeve,
čuvane samo za tebe.
Ponekad me njima,
baciš u najdublje jame,
iz koje se može čuti ,
samo jecaj duše iz tame.
Riječi su tvoje,
mač sa dvije oštrice,
ti odluči,
dal' ćeš me njima ljubit ili ubit.
KO SMO MI ?
Ko smo mi ?
Samo prolazni putnici,
pod nebom vedrim,
dišemo svojim plućima jedrim.
Ko smo mi?
Možda zvijezda sjajna,
što sa neba ponekad užarena pada,
pod okriljem svojih životnih nada.
Ko smo mi?
Možda Sunce užareno i sjajno,
koje ponekad prži one bliske sebi,
a ponekad grije sve oko sebe bajno.
Ko smo mi?
Možda Mjesec usamljeni,
što užareno noću razbacuje svoje moći,
prkosi sam visoko u svojoj samoći.
Ko smo mi?
Možda smo samo nevidljiva linija,
između života i smrti,
postojanja i nestajanja.
SAMO MOJ …
O ti nebeska zvijezdo,
što si nekada,
u mojoj rujnoj kosi,
snivati htjeo.
Gdje su nestali,
tvoji prsti ?
Što su se mrsili,
u mojoj bujnoj kosi .
Još po navici ludoj,
sklapam oči tmurno,
da zamislim tvoj hod,
kad' mi dolaziš u dvor.
Razlio si ljubav svoju,
u obruč zlatni,
što u udisaj jedan,
može stati.
Ostala je čežnja,
miris se tvoj javlja,
usnama vrelim,
ljubiš me sada.
U iskri jednoj,
nemir se skrio,
sad' si moj,
dal' si to htio.
Ljubav se u srce oslika,
ti si moja nježna nota,
toplog povjetarca,
usnulih gora.
Spuštaš svoju toplu ruku,
na bedra moja vrela,
tamo iza tog užarenog Sunca,
moje srce za tebe kuca.
Čuješ li tu notu,
ljepoto pogleda mog,
svaki otkucaj srca,
samo je takt tvoj.
U ljubavnom gnijezdu,
na kraju dvora,
ljubav nas spaja,
samo sam tvoja.
I noć je svjedok nijemi,
pali su poljupci vreli,
sada si samo moj,
dal' si htio to.
** * **
Biografija:
Merima Hadžiaganović rođena je 24.02.1987. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju Ekonomsku školu završava u rodnom Srebreniku. Autorica pjesama u dvije međunarodne zajedničke zbirke. Dobitnica raznih priznanja na polju poezije. Posebno izdvojena priznanja njoj draga su zlatna plaketa Everychild Lifeline Foundation CAC/IT/NO 127054 na temu „Love for Valentine“, pobjednička diploma za pobjedu u rubrici „Mi pišemo iz rukava“ na temu „Grešne misli“ i Certifikat CEF-BPU-1 za kvalitet pjesničke kreacije u pjesmi „Kaput života“. Poezijom se bavi od djetinstva, njeni literarni radovi su krasile školske novine Biljeg u vremenu. Kao školarac bila je član Bibliotekarske sekcije Gradske biblioteke u Srebreniku, gdje je uz promocije novih knjiga i upoznavanje književnika učvrstila svoju ljubav prema pisanoj riječi. Piše prozu i poeziju.
KNSINFO/ 25.4.2022.god.