ŽARIŠTE
Poći ću od jednostavnog:
Čovek zapali vatru, vatra gori, onda tinja.
Onaj koji je zapalio vatru sad ima moć da njom upravlja.
Moć, zbilja donekle jeste tako.
Gori vatra, čovek prislanja još drva uz žarište.
Traje to tako neko vreme, ne uvek i ne zauvek, a onda...
Onda žarište postane zgarište!
Glavni akter izgubi karakter, a akcija postane loša reakcija.
Njeno veličanstvo, nekadašnja vatra, ne vidi se više, ali...
Ko bi rekao, diše!
Kakvo poniženje, takvo i okruženje.
Polemišu sad svi, oni koji su je veličali, pitaju se:
šta se desilo?
A ona, nekadašnje veličanstvo,
smatra da nije kriva,
zato što skoro više nije živa.
I zaista je tako,
znam zato što simbolički ni srcu u ovakvoj situaciji ne bi bilo lako.
Održavalo bi ono čoveka u životu, kao što dim održava vatru.
Ali, to...
To ne bi bio više onaj čovek,
kao što dim više nije ona vatra.
MRAK
Jednu sam noć čitala Znakove pored puta.
Nisam videla nijedan znak.
Nisam videla nijedan put.
Prigušena svetlost iz ugla sobe u kom se nalazila stona lampa
osvetljavala je more i putanje njegovih slivova,
koji su se sjedinjavali ispod moje desne obrve.
Tada sam shvatila da salinitet diktira količina bola
i da na svetu ne postoje samo dva mora koja se dodiruju,
a ne mešaju se,
jer mi nikad nismo bili bliži,
nego što su nam misli,
kao što nas razmišljanja nikad nisu sjedinila,
iako su se doticala.
META
Pognuta pikado meta: šeta.
Leđa su joj crna, da se ne vidi.
Okvir joj je beo, pa se providi.
Strelice okolo su pale.
Strelice za nju su male.
Samo, njoj ne smeta njena šteta.
Pognuta pikado meta kao dužnik bezdušnika:
šeta.
EVO NEZNAM I JA
Što bi neko zalivao Trnovu Ružicu,
koja već raste u paklu,
pitala sam Eva Neznam.
Evo Neznam reče da zna da ni ja ne znam,
zašto je baš Trnova Ružica posejana u paklu.
Evo Neznam zna, da ja ne znam,
ja znam, da Evo Neznam ne zna da znam.
ŠEŠIR
Na glavi šešir,
na šeširu tri glave,
na tri glave devet šešira.
Na dlaci kapa,
na kapi tri kapi,
na tri kapi devet kapa.
Ispod dlake koren,
pod korenom mozak umoren,
pred mozgom tren.
Čovek je sve.
Čovek je ništa.
Čovek je sen.
Iznad šešira nebo
Iznad neba nebesa i besa!
Sehada Baždarević rođena je u Prijepolju 3. septembra 1999. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Sjenici. Studije filologije okončala je 2024. godine na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru stekavši zvanje Master profesora jezika i književnosti. Pohađa Radionicu kreativnog pisanja Enesa Halilovića. U ediciji SENT objavila je zbirku pesma Mamihlapinatapai 2024. godine.
KNSINFO / 18.1.2025.