NASLOV PAMTI
I
Zaškripe vrata…
Sve glasnije.
Da li i drugi tragaju za sličnima?
Ko je to tužan kada te osvježi dah dobrote?
Opet se čuje škripa vrata…
Snijeg nastavlja da zavejava.
Otopiće se lažni osmijesi.
II
Mjehuri i pjena
laganih pokreta ruku
radošću vajanog grada,
u haotičnim djelićima…
cakle se.
Tvrđave nadanja i oblaka.
Tornjevi pogleda.
A more talasa…
Oluja nailazi.
I pljusak…
Ostaje samo pijesak.
Zastava na pola koplja.
Ostaju zauvijek tu.
U mjehurima i pjeni talasa,
koji podsjeća na toplinu
u tom usnulom pješčanom gradu.
III
Čujem da se vraćaš starim hodnicima.
Sklanjaš prašinu koja se gomilala u tvojoj savjesti.
Paukove plašiš gubeći sebe u njihovim mrežama.
Počinjem da se prisjećam…
Prašina je zauzela prijesto.
Čudne senke vladaju tobom.
I gube se sunčevim zalaskom.
Kruna protkana uspomenama,
gubi smisao postojanje.
Uspomene nisu dovoljne za sutra.
Ne odustaj…
Pusti sjećanje da plovi
starim hodnicima.
IV
Sanjala sam davno odsanjan san.
Nebo je bilo visoko…
Zaboravljeni odjek pahulje,
u našim očima.
Nedosanjano...
V
Čežnja u nedočekanosti…
Ko još vara sebe
da postoji lažan pokret
zamahnut da uzme otiske
van vremena stvarane…
Jasmina Luboder Leković, rođena 24. septembra 1983. godine u podnožju Hajle. Diplomirana žurnalistkinja. Radila kao trener za nezaposlena lica u crnogorskom Zavodu za zapošljavanje i kao bibliotekar. Trenutno radi u Istorijskom arhivu „Ras” u Novom Pazaru. Pohađa Radionicu kreativnog pisanja Enesa Halilovića. Piše poeziju i prozu. Najljepše zvanje – Lamijina i Linina mama.
KNSINFO / 21.1.2025.