KAD GODINE PROĐU
Kad godine prođu i ostarimo mi
zagrli me pogledom i dušom dodirni
kao dijete svoje tek rođeno!
Zagrli me nježno, a opet jako
da znam da me čuvaš i nedaš tek tako!
Poljupcem dodirni obraz moj,
a ja ću to da čuvam k'o amanet tvoj!
Skloni zavjese sa svojih očiju,
gledaj me blago kao što si nekad
i voli me tako bar ponekad.
Voli moje bore i ruke ove
koje znaju grliti i kada ostare.
I dalje voli ono dijete u meni,
samo me voli, voli me tiho,
voli me malo, jer mi je stalo.
Voli me dragi kad godine prođu,
pogledom me liječi kada boli dođu.
Ja ću te paziti i dušom maziti
kao naše dijete tek rođeno,
samo me voli, voli me malo!
KAD BAJRAM DOĐE
Sa prvim zrakama sunca
kad čujem zvuk jutarnjeg ezana
znam da je to dolazak Bajrama.
Podignem ruke i Allaha molim
da mi čuva sve one koje ja volim.
Znam da ovaj dan sve lijepo miriše
i cijeli svijet u sreći i veselju diše.
Bajram stiže, ručak se sprema
al' mog oca niti majke nema.
Od svih drugih najviše mi fališ ti
nikad zaboravljena, moja draga mati!
Koliko mi samo fališ
svakog jutra i svakog dana
a posebno u dane Bajrama
koji me guše, ne daju da dišem
jer više ni oni nisu k'o nekad
nestali su, ponijela si ih sobom
a meni ostaše ovi drugi
koji nisu ni blizu k'o oni s tobom.
Zaboravim ja da te više nema
pa danima znam da ramišljam
šta da ti kupim i bajramluk dam,
a onda na Bajram shvatim svoju muku
nemam kome poljubiti ruku
nit se nadam tvome bajramluku.
Imam muža, imam svoju djecu
imam sada svoju porodicu.
S njima se Bajramu ja veselim
ne prekidam običaje naše
nastavljam da činim sve po redu
baš onako kao što smo s tobom
ostali su, nisi ih odnijela sa sobom.
Umjesto onog Bajrama s tobom
umjesto zagrljaja i poljubaca
bajramskih darivanja i radovanja
sada mi mati ostaje još samo to
da ti proučim Fatihu koju
i da Allaha dragog molim
kapije Dženneta da ti otvori.
KOJA LI SAM
Često u mislima ja odlutam
pa se sjetim razgovora našeg
Andrića i Zuke Džumhura.
Razgovaram sama sa sobom
i zapitam se, koja li sam…
Da’l sam osoba dobra il' ona druga.
Kad me povrijede pamtim to dobro
odem u nepoznatom pravcu
ljutito i nepovratno.
Pokušavam da ih razumijem
da im dam za pravo, al'ne ide.
U meni bukti vatra sedmoglave aždahe
koja vreba, sve bi da zapali
pa u pepeo da pretvori.
Dobra osoba tad očito nisam.
Kad ja povrijedim nekog, posebno svog
nije mi nimalo svejedno.
Gledam kako da kaznim sebe
od zid glavom da lupam il’milujem šamarima
da psujem, da režim k’o bijesan pas,
al' ne ide, ima neko ko će da mi sudi.
Lakše je trpiti nego činiti zlo!
Kad odškrinem pendžere uma svog
u njemu vidim kako korov klija i raste
da ga ne plijevim, da ga ne čupam
ništa od dobrog u meni ostalo ne bi.
Mržnja, zavist, ljubomora, podlost,
želja za osvetom i puno još toga
raslo bi, bujalo i samo lošu osobu
od mene napravilo bi!
Dobro je što mi bar toliko pameti osta
pa radim na sebi, od korova um svoj čistim
umjesto njega dobre stvari sadim.
Svoje mane, jednu po jednu ja tamanim
i znam, nikada neću otarasiti se svih,
ali stavljam ih pod kontrolu koliko mogu
baš kao što je Andriću naš Zuko govorio!
MRZIM OKTOBAR I NJEGOVE KIŠE
Dođe i ovaj oktobar
Sav mokar i nekako turoban
Mrzim ovaj mjesec i njegove kiše
Što naprosto liju i liju
I mene na nešto ružno podsjećaju.
Vratiše me u onu oktobarsku noć
Kad smo zadnji put zagrljeni
On i ja ispod kišobrana njegovog
Gazili po tepihu lišća opalog
Ni slutio nije šta ga čeka
Koje iznenađenje ja mu spremam...
Bila sam klinka, jako mlada
Za ozbiljnu ljubav još nedorasla
Pjevušio je pjesmu meni dragu
A ja stidno krila pogled od njega
Kako da mu kažem da mi je dosta svega.
I sada kiša isto lije i lije
Kao i one oktobarske noći
Kad je najednom, k'o za inat
Nastavila padati sve tiše i tiše
A ja mu pognute glave rekla
Da nećemo biti zajedno više...
Stao je najednom i zašutio
Nakon što je moje riječi pokupio
A kiša se ovim riječima rugala
I svojim kapima meni aplaudirala
Već u trenu nestalo je njega, nestalo je nas...
Da su moje riječi one noći
Bar kišne kapi pokupile
Da su u lokvama one završile
I u njima se utopile...
Možda bi sve druge jeseni i zime
Drugačije i meni i njemu bile.
OVDJE TUGA STANUJE
Zemlja suzama natopljena
Pa trava buja i bez kiše...
Nišani bijeli poredani po tepihu zelenom
Ne tek tako, već pod konac
K'o mlade u bijelom na grupnom vjenčanju
Kad čekaju da kažu ono DA...
Bijeli nišani svjedoče užasu
I čekaju pravdu, žele da čuju
Od svih onih što šute, ono DA,
Bio je genocid!
Tišinu kidaju jecaji majki
Što nišane grle k'o dijete tek rođeno...
Čuje se bol što boli, jako boli
Od silne boli i tebe zaboli!
Ti bi da odeš, da nestaneš
Od ove silne boli da pobjegneš
Al' ne ide, jer noge ti teške, preteške
I da hoćeš, ti ne možeš...
U zraku zalutala ptica nisko leti
I ona odleti...
Iz oblaka zasu kiša i zaplaka nad žrtvama...
A onda opet - noć, novo jutro, novi dan
I sve isto...
...............
Azemina Dokaza Klobodanović rođena je 1953. godine u Zenici, u srcu Bosne i Hercegovine, gdje i sada živi. Inženjerka je u penziji, udata, majka dvije kćerke koje joj podariše po dvoje unučadi koji joj uljepšaše život. U svom gradu završila je osnovnu školu, te srednju – Tehničku školu "Đuro Salaj", Elektro odsjek, a potom Metalurški fakultet i stekla zvanje diplomiranog inženjera metalurgije.
Kao stipendista Metalurškog instituta "Hasan Brkić" (sada "Kemal Kapetanović") Zenica, po završetku studija tu zasniva radni odnos, a odatle odlazi i u zasluženu mirovinu 2013.godine.
Odlaskom u mirovinu iz čistog hobija, počela je da piše kratke priče iz života, a već 2015. publikuje svoju prvu autobiografsku knjigu putem američkog online izdavača. Odabrala je ovaj način publikovanja svoje prve knjige i svih narednih koje je napisala i koje piše, jer je njoj kao penzionerki, iz finansijskih razloga, ovo daleko povoljnije od klasičnih izdavača. Piše prozu i poeziju. Publikovala je više knjiga proze a neke od njih su: ''Iz Inata'', ''Život je Dar'', ''Tragovi prošlosti'' i ''MAGLA''. Autorica je i nekoliko knjiga poezije: ''Na Zalasku'', ''Galerija Emocija'', ''Dok još me ima'' i ''Kad Ljubav Utihne''. Neke od ovih knjiga publikovala je u obje forme – u printanoj i digitalnoj, a neke i na engleskom jeziku.
Njene pjesme se nalaze i u preko 80 međunarodnih zbirki publikovanih u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, te u više svjetskih antologija iz Tunisa i Nigerije: "Rivers of Love", "Blood on Sand", "Poets for Peace", "Candles of Hope - Anthology of a Thousand Poets", "European Women Poets",...
Katren pjesma ove autorice publikovana je u multijezičnoj antologiji pjesama "HYPERPOEM" zajedno sa katren pjesmama blizu hiljadu i sedam stotina poeta iz 90 zemalja svijeta na čak 50 različitih jezika! Ovo je prva antologija ove vrste u svijetu i najvjerojatnije će ući u Guinnessovu knjigu rekorda!
Azemina je učestvovala na mnogim međunarodnim književnim natječajima i dodijeljeno joj je preko 100 priznanja i književnih nagrada. Evo samo nekih od njih.
Dobitnica je 8 Plaketa "Musa Ćazim Ćatić" od istoimenog udruženja iz Odžaka/Minhena, za doprinos u jačanju, podsticanju i vrednovanju stvaralaštva, kulture i tradicije BiH, regije i šire, te na književnim natječajima "Bajramske radosti" i natječajima za najbolju pjesmu za djecu. Od svih dodijeljenih priznanja ovog udruženja, autorici posebno znači bronzana plaketa "Musa Ćazim Ćatić" za osvojeno 3. mjesto na književnom natječaju za najljepšu bajramsku pjesmu 2022.godine.
Dodijeljena su joj i 4 Certifikata od "Udruženje za kulturu - Nova svjetlost" iz Sarajeva, Balkanske pjesničke unije, za kvalitet pjesničke kreacije iskazan kroz njene pjesme. Od istog udruženja dobila i 2 Zahvalnice za projekat ‘’Most pjesnika’’ - jednu za doprinos ovom projektu 2022.godine i drugu, za kreativan doprinos festivalu istoimenog projekta 2023.godine. Pored ovoga, dobitnica je i 2 Zahvalnice u 2023.godini – za učešće u manifestaciji 12. KNS Međunarodni književni susreti i za učešće u poetskoj manifestaciji KNS KLUB EVROPA - 2023.
Kratke priče ove autorice objavljivane su u mnogim međunarodnim zbirkama i časopisima u zemlji, regiji i dalje. Njena priča "White Mercedes" našla se u britanskom časopisu "Write Time Anthology" u junu 2022. među najboljih deset osvojivši drugo mjesto!
Na portalu književne grupe "Pisci i književnost/Writers and Literature" iz Zagreba, knjiga ove autorice "Iz Inata" našla se među nominiranim za najbolju domaću knjigu 2022.godine, a već naredne, 2023. njena zbirka pjesama "Galerija Emocija" bila je među deset nominiranih knjiga za najbolju domaću knjigu u toj godini.U velikom broju zajedničkih zbirki proze i poezije, publikovanih od strane ove književne grupe, nalaze se Azeminine pjesme i misaoni tekstovi, a za dosta njih ovoj autorici su dodijelili i knjževna priznanja.
Azemina Dokaza Klobodanović zalaže se za mir u svijetu i podržava humanitarne projekte. Godine 2021. pridružila se pjesnicima iz cijelog svijeta i svojim pjesmama i povremenim donacijama, učestvuje u projektu Golden Child Prize For Literature, koji organizira Everychild Lifeline Foundation i tako pomaže napuštenoj djeci Nigerije i ostatka svijeta.
Zahvaljući svom radu u oblasti proze i poezije, ali i humanitarnom odzivu, dodijeljeno joj je i prestižno priznanje Rabindranath Tagore International Award za 2022.godinu od strane književne grupe Universe Voice of Poetry iz Indije. Ovo priznanje dodjeljuje se svake godine međunarodno priznatim autorima / pjesnicima iz cijelog svijeta, u znak sjećanja na izuzetnog indijskog pjesnika, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1913.godine, Rabindranath Tagore. Godine 2022. ovu nagradu od autora / pjesnika koji žive i stvaraju izvan Indije, dobilo je samo njih dvanaest a među njima i ova autorica.
Učestvovala je na nekoliko međunarodnih književnih susreta i poetskih festivala u BiH – 2023. godine na 2. Pjesničkom maratonu u Aleji pisaca u Tešnju, organizivanom od strane grupacije PLANJAX Komerc. Iste godine učestvuje i na Međunarodnom festivalu kulture u Zenici, kojeg je organizovalo udruženje "Naš most" iz Zenice u saradnji sa Umjetničko likovno – književnom unijom "Vlaho Gotovac" iz Splita. Godine 2024. bila je učesnica na Drugom međunarodnom književnom festivalu "Žena sa knjigom" održanom u Visokom, u parku Ravne, a čiji organizator je istoimeno udruženje iz Mostara.
Ovo je jedna od rijetkih autorica koja je napisala priličan broj knjiga proze i poezije, a nije imala zvaničnu promociju niti jednog svog djela. Svoje knjige, pjesme i priče promoviše putem društvenih mreža i na raznim portalima književnih grupa, ali ih promovišu i književna udruženja koja objave njeno napisano u zajedničkim zbirkama i svjetskim antologijama.
Njeno napisano promovišu i čitaoci, ljubitelji njenog napisanog, svojim objavama na društvenim mrežama ili na drugi način. Kako god, i bez klasične promocije, njeno napisano, njeno ime, putuje svijetom…