DOMENA VAN DOMAŠAJA
Samo ono što se prihvati može se mijenjati
Jer sve što prihvatimo zalazi pod domenu nas
I sve što je pod nama ne troši energiju
Kad puštamo našu dušu da se kroz našu domenu
Prožima
Samo ono što se prihvati može se mijenjati
Jer sve što odbijamo svojevoljno bacamo
Izvan našeg domašaja i da bismo mijenjali
Moramo uložiti napor do odbačenog doći
I kad smo već tu, dovoljno smo umorni
Da odbačeno ostane nepromijenjeno
Dovoljno smo umorni da odbačeno
Promijeni nas
NE MARI
Zar nismo tako blagoslovljeni
Tako uništeni,tako mladi
Ne mari... i to će proć
Zar nismo tako zadovoljni
Tako siti a vječito gladni
Ne mari i to će proć
I kasni poljubac i duboka noć
I vruća postelja i osmijeh u rastanak
Zar nismo trenutak tek u vremenu
Zemlja u plamenu
Nestajući oblak na nebu
Ne mari
U vječnosti atom boravi
Pun memorije, pun ljubavi
Dio nas neusmrtivih
Iza tačke, iza svršetka svih stvari
BEZ DA KAŽEM IŠTA…
Bez da kažem išta
proći ću stvarajući poeziju u sebi
kroz sva ova taštinama raznim uneređenim
vašarištima!
Bez da kažem išta
svoje bitke ću podnositi stoički,
pa i onda kada mi od njih ne ostane ništa!
Bez da kažem išta
kao nikada do sada mirna,
proći ću svim tim Vašim
padovima karakternim dok se
spuštate niz ta Vama samo znana
emotivna i umna klizišta!
Bez da kažem išta
o bolima sbojim,proći ću...
...jer kada boljem shvatim bit svoje snage
u odnosu na sve,
meni, ipak, nije ništa!
MIR I TIŠINA
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna lice mi šiba
I ratuje sa tjelom i srcem mojim
U meni sve zamrlo hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili
Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale ili se nebo nije umilo
O dali sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !
ISTINA
Piješ sokove još nerascvjetalog pupoljka
Preskačeš vjetrove daljine
I tražiš njihove vruće loge u snovima
Loviš zalutale ptice bez krila
Svraćaš zamišljene rijeke
Da teku niz korito tvoga tijela.
Dodirujem te rukama od mramora
Ali ti me ne primjećuješ
Glasna je tvoja muzika
Pa prska k'o rasuto zrnje po pločniku.
Imaš svoju sjenu u svojim rukama!
Već si uhvatio i zvijezdu i pticu
Već pucaš na nebeske vode
Koje se slijevaju u moje ruke.
Umori se već jednom od svega
I privij se uz mene
Smij se u plaču
Ne traži stare prijatelje i umrle riječi
Samo čitaj istinu sa listova bagrema
Ili ispod ptičijega traga
I ona će pokloniti zumbul
Koji je rastao u meni.
Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.
Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.