Udruženje uza kulturu – Nova svjetlost
BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA – POEZIJA GODINE 2022.G.
SLAPOVI POEZIJE – BPU 10 ciklus
Dvanaest prvopraliranih radova:
1.mjesto
Ibrahim Osmanbašić / BiH
PJESMA NA TRONU
Penješ se polako na nebeski tron
niko ti pjesme ne razumije u potpunosti.
Spremna si na javni linč za svoje ideje
prkosiš napasti ispred skrivene odaje.
Umotavaš u svilu riječi srca,
ptice rajske dolijeću ti na prozor.
Zlatna svjetlost obasjava ti lice
duge su i nemirne noći poetske izbjeglice.
Ko li će dešifrovati tajne poruke
koje si uzidala u bedeme prkosa
i ko li će te strijelom pjesme
pogoditi u središte duše?
Jato feniksa krasi ti rime
živa si emocija što zemljom hodi,
čežnjom ti klešem u kamen ime
dok pjesme me eho u plavet vodi.
2. mjesto
Tatjana Tomić / BiH
LJUBAV
Ta ljubav, kao skrovit Izvor,
čiju okrepljujuću prisutnost
tek naslućujemo među pješčanim dinama.
Tragamo za Izvorom bjesomučno,
nošeni nadom, kroz pustinju naših dana.
Zazrcale u trenu mirna jezera,
iskrsavaju bujni vodopadi
u moćnom rasprskavanju, u raskoši duginih boja...
Željno kupamo sparušene ruke u nepostojećoj rosi;
susret s prazninom i svom tom divotom,
koja se smiješi i neprimjetno izmiče,
ne narušava našu riješenost
da istrajemo u potrazi za neuhvatljivim.
Poslije, iscrpljeni, prođemo kraj Izvora, neprimjećenog.
Ne vjerujemo tihom žuboru vode,
probuđenom zovu čula...
Oblak podnevne jare stvara ugođaj
nejasnog i maglovitog Sna,
u kojem poput fatamorgane,
nestajemo, iskrsavamo, propadamo, iščezavamo...
3. mjesto
Mirjana Tomović / BiH
OD SNEVANJA DO NOSTALGIJE
(Detinjstvo)
O veseli uvojci zlaćani
lepršavi kao razdragani leptiri
na osunčanoj rosnoj livadi,
kako ste na bajkovitoj putanji
bezbrižni, naivni i nevini.
U predvorju življenja popločanom snovima
nestrpljivi i radoznali,
svemoćni ste, kao u bajkama,
pa preko pustinja, brda i prašuma
ka moru i životnoj pučini
gazite koracima od hiljadu milja.
(Mladost)
O buntovne grive mladosti
što prkosite vetru i kiši,
pred iskušenjima ranjive,
u namerama nepokolebljive,
dok vam se klanjaju svetovi
što se naziru u budućnost
dive se vašoj energiji i smelosti.
Čini se da su sa malo upornosti
dostupni detinji snovi i ciljevi
a život ima mračne planove
da prepreke nenadano postavi,
pa kao da zarobljene u mladosti
stoje kazaljke i datumi,
a vreme neopaženo leti
i u zanosu izmiču naumi
dok željene ciljeve ne zamagli...
(Zrelost)
Bujne vlasi, kao zrelo klasje,
što se pokorno na vetru njišete,
nisu vas zamrsile oluje životne
kad treba iznaći mudrosti
da ne ponesu uspesi
ni volju da slome porazi.
Koliko je potrebno upornosti
koliko snage i mudrosti
a ipak vas nisu pokolebali neuspesi.
Osete se ponekad damari
maglovitih želja iz mladosti
ali ih utiša glas razuma i savesti.
Nekad su monotoni,a nekad smirujući
bezbedni i poznati, već utabani putevi.
(Starost)
O sede vlasi tanane,
ovenčane oreolom mudrosti,
uzalud duvaju orkanski vetrovi.
Prohujale su brojne oluje životne
i građevine vam poharale
ali dušu nisu opustošile
i nisu vas tegobama slomile...
Kao car sa prestola,
što zaštićen bira i odlučuje,
sad posmatrate zbivanja.
Možda vi tajnu razumete
šta biva sa neostvarenim željama.
Kad vreme polako ističe
gde nestade žara i upornosti
za davnašnje težnje iz mladosti,
a ako se željeno nekad ipak ostvari
odakle nostalgija sa ukusom gorčine
umesto zadovoljstva i radosti?
Da li je život samo treptaj od snevanja do nostalgije?
4. mjesto
Velid Bajramović / BiH
BRAKOVI
Devedeset pet i više posto brakova je započelo, tako što je on
Izabran ost'o, zaprepašten i šokiran
Nije ni znao da je već za brak kvalificiran, matiran
S pravima reduciran, čip instaliran, formiran, proziran
Budi miran! Ne opiri se, gotovo je!
Ne brini, tako to ide kod svakog' para! - šaputala je, stežući mu ruku
Nasmij se, reče, ovo je tvoje veče
Ne, nije on nikoga birao, on je samo igrao dok je neko svirao, a on „uživao“
A šta bi drugo na svojoj svadbi?
Tako je izgledalo dok se osmijehivao
I rukama razmahivao na svojoj svadbi kao baletan
Sjetan i neprimjetan „glavni“ lik
Spretan da odglumi sreću, možda mi i bude dobro - pomisli
Ili sam zelen bostan obr'o, vidjećemo
Pokazaće vrijeme, kakvo sam večeras
Natovario breme sebi na leđa!
Posljedice ću osjećati dugo - mislio je
Bar ću se provesti večeras i ko zna zadugo?
Šta smjeraš? – reče mu tiho ženski glas
Nešto za nas – snađe se
Ahaaa – reče mlada - ja odoh sada da igram sa mamom
I nije ga se pitalo ništa
Njegovo je bilo da glavom klimne kad ona cimne jako za rukav
Nije ni znao koliko je kukav
U znak kapitulacije da spriječi frustracije
Po njenom je moralo biti
Euforijom su svadbu pretvorili u slavlje
Da li je ostalo išta, izgleda ništa da me se pita?
Pa, zna li ova „elita“ kol'ko sam jadan i gladan na svojoj svadbi
A na stolu svega: svih vrsta mesa i janjećega
kojeg sam oduvijek volio i nikad mu nisam odolio, do večeras
Mislio je i tješio sebe:
Ipak, imaću nekog da mi pegla odjeću, da mi napravi šniclu teleću
A kad dođem na funkciju rukovodeću, reći će: on ima divan brak
Ne znaju oni šta je mrak!
Imaću nekog da pijemo kafu, kad mi se ne pije, da šetamo kad mi se ne šeta
Da jedem kljukušu 'mjesto špageta talijanskih, da popravljam što nikad nisam znao
Iako bih najradije dnevnicu dao dobrom majstoru
Trudiću se svojski da mi ne kaže: zar ti to ne znaš - s rukama na bokovima
Dok stopalom cupka onako „ljupka“, dok se u balončiće pretvara kupka za nju
Jer je imala “jako težak dan”
A ljudi s pričom kreću, navukli vukovi kožu janjeću
Pa se svojom pameću nadmeću gdje god stignu kleveću
Dive se drveću, alejom prošeću, pa kače na mreže
Upravo iz šetnje, svježe, a drugi lajkaju do besvijesti
Odjednom je zamišljen stao, zakovao pogled za svijeće
I ne zna šta bi noćas dao za ono malo sreće, kad je bio sam
Svatovi su ga podsjećali na Igmanski marš - svud bjelina, nigdje izlaza
Ni staza koje vode napolje, u bijeg, za njegov spas kucnuo je čas - pomisli
Ali kasno, zabijelio je brijeg, ostaće trag
Izgleda da je vrag odnio šalu
O čemu to razmišljaš, ljubavi? – prepade ga
Ma ništa, gledam svijeće
Trebaju l' ti leće da me vidiš bar noćas? - reče i pođe već ljuta
Kad odrijemaš noćas, pričaćemo sutra!
Kao iz pećine, odnekud iznutra, dopirao je do njega hladni ženski glas
Ljubavi, probudi se, svanulo je jutro
Gotova je kafa, ustani - da malo popričamo
Miris kafe se širio po sobi, a njemu se nije ustajalo
5. mjesto
Goran Pilipović / BiH
JEDAN JE ALI
Šta je život, mali –
Vita strela visu što prkosi, da li?!
Obešenjak vrli, nedomašna čigra
Čarolije igra – samo j` jedan, Ali
U život da kročiš, bezazlen i mali
Međ` konopce skočiš, šta li
Sa tribine, da li, klicahu ti – Ali, Ali...
I, ponesen mekim gazom
Zalutaćeš nekom stazom
Korak hitar, sitan vez, šapnuće ti:
Mali, samo j` jedan – Aliii
Direkt, aperkat, pa kroše, human i mali
Na koljena te blago spuste, iz šale – da li?
Ta neću, nije baš život gola šaka
Napet mišić, tek prosta draka
DŽentlmen bejah, u ringu brat
Bitke se nižu – dobiću rat
Pa zašto, bre, viču – mali, samo j` jedan Ali
Zanesen, ne povih se što vrba vetru
Bezazlen, krut i mali
Tek, na krivu nogu navalih se, šta li
Korak hitar, sitan vez, direkt, aperkat, pa kroše mali
Usnuh – samo j` jedan Ali
Pužem, petljam uz konopce
Bezazlen, snen i mali
Čarolije igra, šta li, uz povike – ustaj mali
Aplauz gromki, meni – da li?!
6. mjesto
Rapko Orman / BiH
POVRATAK SLAVNOG DISIDENTA
duboko uronjene u pjesničko ozračje
sredine pojedine - divne i dične
trešnje na mladom suncu u haiku
ljiljani u ljetu
vole i slave svoje pjesnike
i žive i mrtve
za sredine neke
(po šugavoj koži svijeta pr/osule se kao boginje)
veže se slogan
umri pjesniče da bi bio slavan
trebaš nam mrtav a ne živ
postoje i sredine pune žestine i nasilja
pjesnike koji se energično opiru pokoravanju
na brisani prostor izvode pod olovne rafale oblaka
na vjetrometinu gdje oluje i ljuti vjetri
urlaju i šibaju
neki završe s one strane granice
iz/van svog jezika kao disidenti
i- kako to najčešće biva
u novoj sredini oni zablistaju ugled steknu i autoritet
poberu najznačajnije književne nagrade
pojedinci nerijetko do nobela dobace
a tada iznenada zaokret - promjena klime
rodna gruda leda naglo se otapa
pomirljivo smješka sjaju disidenta
želeći da zrake bljeska i slave
zapljusnu / ozare i njene obale
na valu hladne krive drine
novi dan stidljivo ispravlja krivine i krivnje
pere ruke i obraz
za povratak svog svjetskog pjesnika
domaja pripremi dostojan doček
susret – već viđen - pun radosnica i žala
dirljiv do ganuća
a poslije – bar tako se očekuje
knjiga (i film) o povratku slavnog disidenta
na krilima ždrala bestselera
leti preko bijela svijeta
7. mjesto
Dragan Mitić / Slovenija
DO KRAJA TRAJANJA
moje su oči prepune tvojih boja
nastalih iz retkih dodira
prstića tvojih nežnosti
tvoja vatra
je ocrvenela reku mojih htenja
udarci tvojih želja
su poplaveli pozadinu mojih vizira
sečiva tvojih neprestanih odlaganja
su posrebrela moje vlati mudrosti
što mukom izbiše iz glave
tvrdoglave
i grdno ih proredila
naterala da prerano osede
a tek one tvoje zadnje besede
što mi zaviše sve budućnosti u boju tmine
okameniše sve u školjke sećanja
da te ni mišlju ne mogu doticati
do kraja trajanja
do kraja trajanja
8. mjesto
Cvijetin Baja Lobožinski/ R. Srbija
ZABRANJENA LJUBAV
Sputavah želju u porivu strasti,
ustuknuh pred ljubavlju slepom.
Ne želeh mladost tvoju krasti
na uštrb životu varljivo lepom.
Čežnju svoju potiskivah svesno
a jaku žudnju vešto sam skriv'o.
Iškušenja srca gušio sam besno
i ako sam tebe svake noći sniv'o.
Slutio sam suzu što ti oko spira,
u snovima mojim plakao sam i ja.
Nevinost mi tvoja ne da više mira,
o, kako je život smešna parodija.
Uzdizah moral sve do trona časti,
gradeći svoj ponos, a i dobar glas.
Dušu će mi, znam, bogovi spas'ti,
al' onda više, više neće biti nas.
I oni što su mene često kleli
kada sam u tebe gledao krišom,
pa i oni su svoga đavola sreli
još dok sam oči spirao kišom.
A ti si htela samo ljubav moju,
poljupce vrele tražila na dar.
Zalutah lako u lažnom spokoju
a hteo sam i ja da te ljubim bar.
9. mjesto
Milivoj Pašiček / R.Hrvatska
SVI PUTUJEMO TAMO NEGDJE
Putujemo
Svi putujemo tamo gore
Ili možda dolje negdje
Netko žurno baš kao što se i brzaci žure
Netko pak korakom tihim
Šutke
Putujemo
Dok ranjeno nebo krvari crvenim ružama
Tamo negdje gdje krici se ne čuju
U tišinu tihe najtiše tišine
U tišinu groblja
Gdje nad lampionima mrtvih samo vjetar buči
I ubija tišinu
Putujemo
Svi putujemo tamo negdje
Prema tom kraju u beskraju
Kraju početka i kraju svih krajeva
Kojeg nikad nitko vidio nije
I neće
Putujemo
Svi putujemo na istom putu
U crnom kaputu i crne duše
Smrti u zagrljaj
Jer svatko od nas jednom bude i ne bude više
A samo smrt je zauvijek
10. mjesto
Denis Dželić / Danska
VEČE U VRTU POEZIJE
Dođe to godinama nošeno,
na kosti krhke starost uzjaše krke,
u samoći noći misli žele nekud poći,
jave vapaji i očaji, tad otvore se vidici.
Na putu kroz umjetnost do ljudskog srca,
uvijek nikne neki lijep cvijet,
zamiriše kulturom, umjetnošću,
povede u jedan ljepši svijet.
Priroda raširi njedra vrtova poezije,
versovi grmlja bukte od plamena zanosa i strasti,
stazice riječi kao nemirne rječice
stranicama obalama ljubavi pjesme ispisuju.
U tom vrtu punom cvijeća i ljepote života
kružnice fontane poje ptice
što izlijeću iz gnijezda od pruća,
klupe čuvaju svoje ljubavnike i njihove tajne,
lepeze krošnji hlade uzavrela nadahnuća.
Priroda mami svojom ljepotom ljubavi,
jata leptira ukrasili pjesmu nakitom metafora,
probuđen, gledam kako se ruše barijere,
rune zidina samoće, spadaju okovi mo`re.
Život miriše u treptaju i titraju izvora sreće,
žubore potoci planinski, plešu nimfe i gore,
vrtlar života kao da kaže:
dođi sine, zagrli me ovo je tvoje veče.
11.mjesto
Selma Kopić / BiH
PRIJE POSLJEDNJEG DAHA
Srela sam smrt u svim vidovima,
osim u onom konačnom mom,
i još se nisam na nju svikla.
K'o da je jednom na viđenje došla
i ostala tu gdje je prvi put nikla.
I opet, i opet, svaki put iznenadi
k'o da se dobro ne znamo već
pa, nakon loših vijesti,
nit' želim šta još čut,
nit' znam šta reć.
I šutjela bih dugo, dugo,
kada bi me na miru pustio
ovaj užurbani monolog u glavi.
I pričala bih dugo, dugo
kada bi imao ko da me sluša
i svoju ruku na moju stavi.
A smrt ne staje,
krade drage ljude u nizu
i prijeteći prstom kaže:
– I tebi sam sasvim blizu!
Ne mogu reći da mi je žao
ni da u meni ima od smrti straha,
al' neka sačeka,
da te bar još jednom vidim
prije poslednjeg daha.
12.mjesto
Dinka Turalić / BiH
SLIKE POVRATKA
Ponovo sjedim pod strehom kuće
što bila je bedem, utjeha i utočište.
Dokona slušam kišu
što se lomi niz oluke.
Sve je tu: loza, šipci, čeketluci,
ruže i nebo nad mojom valom.
Tišini mi dah dok dišem mir
i jutro još krmeljavo
od tek razgrnute noći.
Između prosutih kapi
miriše behar i ogrće me sjetom.
Odavno nema mojih dragih ovdje,
odavno mi tjeme nisu takle drhtave ruke,
dlanovi što su milost lili,
ni majčin uzdah
dok me bezglasno hrabri
i savija pod mirisno, mehko pazuho.
Odavno nisam udisala sate,
bezriječne i pomalo lijene,
upletene u beskraj ove odrnje,
umotana u očev pogled,
siv i vlažan od preturenih godina,
i glas otupio od brige i truda
iza kojeg se samo ponekad
omakne uzdah,
dublji od crnila čatrnje.
Osjećam da su mi teretna ramena.
Uprtila sam na leđa
sepete godina,
dobijene i izgubljene bitke,
radosti novih rađanja i žalosti rastanaka,
briga i straha za sutra,
pa mi se otme uzdah,
baš kao onda njihov.
S uzdahom
olovo se iščupa iz mene,
sebi daleke.
KNSINFO/ 12-6-2023.g.
