„Doživjela sam mnoge pozitivne reakcije, no među svim glavni komentar je – prepoznala/o sam se. Mnogi se ljudi plaše poezije jer ju ne razumiju, stoga mi ovaj jednostavan komentar mnogo znači. Volim kada izazovem reakciju - bilo sreće, bilo tuge! Znači da je doprlo do srca.“

Razgovor vodio Ibrahim Osamnbašić.

Intervju sa pjesnikinjom Anom Čagalj (Hrvatska) povodom pripreme njene nove zbirke poezije za štampu

Po kojem principu ili kriterijumu birate teme za vaše pjesme?
Nemam kriterij za ništa što pišem, kod mene se radi o valovima inspiracije koji dođu i odu; na primjer, zbirke „Moje Ja“ VI I VIII (koje će ići u tisak tek za koju godinu) nastale su u svega dva-tri dana, a ima dana kada napišem preko 50 pjesama. Pišem jako mnogo, no, tek kada za to dođe vrijeme.

Šta nastojite saopćiti vašim pjesmama?
Ne pišem s ciljem da moje pjesme imaju neku pouku, smatram da mi za to fali određena doza mudrosti. Napišem što mi je u tom trenu na srcu i drago mi je kada među mojim stihovima čitatelji prepoznaju sebe. Takva reakcija moja je najveća nagrada.

Promocija zbirke pjesama "Moje Ja II", autorice Ane Čagalj

Kolikoje za vas bitna komunimacija sa vanjskim svijetom koju ostvarujete putem poezije?
Komunikacija s vanjskim svijetom tek odnedavno je krenula uzlaznom putanjom, što me veseli. Bitno mi je da se moje pjesme čitaju, da me po mojim pjesmama - koja je svaka jedna mala pobjeda – ljudi prepoznaju.

U kojoj mjeri imate osjećaj da čitalačka publika perceptira poruke koje šaljete stihovima?
Doživjela sam mnoge pozitivne reakcije, no među svim glavni komentar je – prepoznala/o sam se. Mnogi se ljudi plaše poezije jer ju ne razumiju, stoga mi ovaj jednostavan komentar mnogo znači. Volim kada izazovem reakciju - bilo sreće, bilo tuge! Znači da je doprlo do srca.

Koliko pridajete značaj reakcijama na vašu poeziju?
Pridajem jednaki značaj i kritici i publici koja čita. Do sada sam doživjela s obje strane odobravanje, i dobila ogromnu podršku i poticaj za daljnji rad. Svatko kome duša zadrhti na neki moj stih, time me nesvjesno nagradio i nadjenuli su mi već nadimak „Pjesnikinja Duše“, što mi je velika čast i postignuće, biti tako nešto u očima ljudi.

 

Kakav imate odnos prema starijoj poeziju, koja je nastala u početku vašeg kreativnog izražaja?
Što se tiče starije poezije, ona trenutno čami u kutiji na tavanu. Pišem čitavog svog života i nakupilo se mnogo toga, no, ipak, tu sramežljivu početnu poeziju za sada ljubomorno čuvam. No, možda jednog dana i nju pustim na svjetlo.

U procesu nastajanja pjesme koliko vremena provodite u doradi stihova?
U doradi stihova provodim jako malo vremena, no svakako se posvetim tome kao i svaki drugi pjesnik. Ipak, koliko god da bi se mogla popraviti, ukrasiti neka pjesma, toliko volim onu svježinu netaknute misli koja mi je samo iscurila preko prstiju na papir. Volim napredak koji cvjeta iz godine u godinu, iz zbirke u zbirku. Samo ja znam zašto su neke riječi, zašto je neki stih, kojem se čude svi ostali. Poezija kao tamna strana mene tu je glavna, ona ne da na sebe tako lako. Ako mi se pak određena pjesma nakon nekog vremena ne sviđa obrišem ju i sačekam neku bolju misao.

Koji su vaše metode ispitivanja kvaliteta nove pjesme?
Kada skupim pjesme u zbirku, koja po običaju pjesama ima koliko ja u tom trenu godina, šaljem ju Matici na pregled. Tamo se okuplja Vijeće od nekoliko članova, koji zatim pregledavaju i odlučuju da li je materijal dovoljno dobar da jamče za njega kao izdavač.

Da li objavljujete na internetu pjesme koje nisu tiskane?
Na internetu, zbog mnogo neugodnih iskustava, objavljujem samo stvari koje su tiskane i predane Autorskoj Agenciji RH na pohranu. Čak, kada dođe vrijeme nove zbirke, dok ne izađe iz tiska pročita ju samo Vijeće Matice i lektorica, ni obitelji ne dam da provire u pjesme. Što se tiče Interneta jako sam nepovjerljiva, pokušaja krađe je bilo, no u tom slučaju ja prijavljujem Matici i oni prema problemu pristupaju kao državna institucija i automatski pokreću sudski postupak.

U kojoj meri Trogir, mjesto vašeg življenja, utiče na vašu inspiraciju i poetski doživljaj?
U zaista velikoj mjeri. Ja sam dijete svog grada, zaljubljena u to remek-djelo u kojem me dopala čast živjeti, u kojem još ima dovoljno starine kojoj se možemo diviti, i od koje možemo učiti. Stari trogirski most je mjesto gdje često dobijem inspiraciju, uvijek zastanem gledajući prema rivi i zalasku sunca.

Iz kojeg razloga sve vaše zbirke poezije imaju naslov „Moje Ja“?
„Moje Ja“, zato što sam iz dubina sebe izvukla stihove, naime potpuno sam nesposobna pisati na temu, ili na neki zahtjev. Iz moje duše će izaći baš ono što mora, ni više ni manje od toga. Poezija je meni jedna velika prijateljica, mnogo mi olakšava borbu sa svakodnevnim emocijama. Često znam reći – moje pjesme su moje neisplakane suze.

Nova zbirka poezije ""Moje Ja III", autorica Ana Čagalj

Koliko ste do sada objavili knjiga i kada će nova zbirka biti objavljena?
Do sada sam objavila tri zbirke poezije, četvrta slijedi, u fazi je lekture. S obzirom na Covid-19 pandemiju, situacija u Hrvatskoj nije povoljna ni za kakve poslovne aktivnosti, pa ni ovo. S velikim strpljenjem čekam bolje dane.

U vašoj novoj knjizi poezije, u pjesmi koja je nasovljena sa, vjerovatno vremenom nastanka„7.3.2017. 07:17h“, sapisani su stihovi: „Znam, / Svemir ti je šapnuo da mi trebaš, / Jer ista poruka bješe utkana / U njegovu blagoslovu meni./ I ustala sam hitro, prinoseći noći svjetlost dana, / A za mnom svi moji hrabri snovi su krenuli.“ Kontekst očito odražava duboku misaonost. Da li se kroz vašu poeziju može pojmiti odraz vaše životne filozofije?
Moja životna filozofija je svakako dobrota vjere. Također snaga ljubavi, prije svega hrabrost u istoj, i nada koja pokreće moj svijet. Zbog nje u najvećim teškoćama nalazim snagu da izdržim trenutke kušnje, koje svi prolazimo u životu, na mnogim, i privatnim i poslovnim, poljima.

Tema ljubavi je dominantna u vašoj novoj knjizi, koju često dovodite u kontekst s vječnošću. Da lije to spontana i intuitivna reakcija?
To je rekacija moje duše. Ja vjerujem u vječnost, vjerujem u trenutke koji su u srcu zapisani, i u energiju koju stvaraju srca, koja ako dozvolimo, približit će nas jedne drugima.

Šta bi istakli kao poseban fokus nove zbirke što otvara nove horizonte vaše poetske kreacije?
Fokus se uvijek nekako poklopi na onom duševnom preživljavanju. I tuga i razočaranje i ljutnja su sasvim prirodne emocije, koje ako znamo prihvatiti, mogu nas potaknuti na rast. Mnogo mojih pjesama je nastalo kao posljedica jako tužnih događaja u mom životu, no čim ta pjesma izroni na papiru, kao da povuče iz mene nešto tereta. Trenutno mi najveću radost donose moji vjerni čitatelji sa svojim pozitivnim reakcijama.

 

Ana Čagalj

U posljednjoj pjesmi u zbirci bilježite duboku spoznaju univerzalnog karaktera : „Sutra zna lagati kao ljudi. / Zna zaboljeti / I nepovratno razočarati.“. Dakle, na čemu temiljite optimizam -u ovom svijetu koji zna biti itekako surov - a što veoma snažno provejava kroz vaše pjesme?
Optimizam temeljim na Ljubavi, ona je snaga koja nije s ovog svijeta, inače bi ju mi ljudi davno uništili.
A ona unatoč nama još uvijek postoji. Ja sam inače od pokojnog djeda naslijedila vedru i veselu narav, uvijek imam potrebu nečim razveseliti svoje bližnje. Dok od svoje bake sam naslijedila izraženu empatiju prema svakom biću, a moj optimizam naveliko podižu dobra djela i osjećaj koji donose.

Vjerovatno su vaši planovi u vezi promocije nove knjige poremećeni aktuelnom pandemijom. Ipak, da li se mogu očekivati neke alternatnivni modeli promocije nove zbirke?
- Itekako su poremećeni, nažalost trebala sam sudjelovati na mnogim manifestacijama, trebala je biti i promocija zbirke u više gradova. No, ne bojim se tih potonulih lađa, nastavljam pisati i dalje, taj neki inat samo rađa još bolje pjesme. O alternativnim modelima promocije nisam razmišljala, inače nisam pobornik online događaja, u meni čuči jedna jako stara duša, pa se i inače odmičem od previše tehnologije.

Hvala na razgovoru.

KNS/12.11.2020.god.