ŽENE STVARAOCI NA STAZI DO BH. BIOGRAFSKOG LEKSIKONA

Piše: Dr. Enes Kujundžić

Svjedoci smo da biografski leksikoni, bibliografije i leksikografski izvori općenito kod nas nisu posebno naklonjeni životopisima žena i njihovom stvaralaštvu, bilo da su one objekat dokumentarnog pamćenja ili su stekle javnu promociju kao istaknute ličnosti odnosno prepoznatljivi kreativni subjekti u različtim područjima ljudskog znanja i iskustva. U dokumentima akumulirano pamćenje balade o Hasanaginici i intelektualni tragovi rezonance koju je ona izazvala u evropskom intelektualnom ambijentu posebno jezičko-kulturnom je čekalo dva stoljeća da bude koliko toliko uokvireno u jednu bibliografiju u prvom redu zahvaljujući izuzetnom tragalačkom naporu dvojice autora - Alije Isakovića iz Sarajeva i Mustfe Ćemana iz Tešnja. Obim popisane literature generirane na tragu utjecaja koji je na literarnom planu, tokom dva stoljeća, proizvela balada Hasanaginica odredio je kako status glavnog lika u baladi i u poimanju njenih prevodilaca i istraživača uvjerljivo ih podsjećajući na društvene okolnosti u kojima je ona nastala.

Iz potrebe da se upoznaju promjene u društvednom statusu žene do kojih je došlo u posljednje dva i po stiljeća, opravdano se postalja pitanje kakva je priroda tih promjena u vezi sa ženskim ličnostima s jedne strane Hasanaginice (odnosno Fatime Arapović kao historijske ličnosti) čija ličnost je bila predmet pažnje javnosti do te mjere da njena tragična sudbina bude zabilježena u jednoj baladi i onih ženskih ličnosti čiji društveni angažman pa i kreativna dostignuća (bez tragičnih konotacija) zavređuju da budu predmet šireg javnog interesovanja i prepoznatljivosti.Neko bi mogao reći da Hasanaginičina sudbina nije bila tragična vjerovatno njena živitna priča ne bi bila ni zapamćena.
Uobičajena forma komuniciranja ovakvih saznanja i njihovog dokumentiranja su biografsko-bibliografska referencijalna djela različite vrste.

Dr. Enes Kujundžić

Naime, ako se pod povećalo stave publikacije biografskog, ili one sa biografskim podacima i potraže činjenice o različitim aspektima ženske egzistencijalne zbilje pa i one u sferi kulturnog i naučnog stvaralaštvu, neće biti ništa novo ako se uoči da je takvih podataka malo, a da su oni, koji su dospjeli do javnosti, prilično oskudni.
Da mjesto kreativnih žena u BiH nije bilo zagarantovano u dostupnim bh. enciklopedijskim i leksikgrafskim izdanjima potvrđuje i Spomenica Naučnog društva i Akademije nauka BiH 1951-1976. (Sarajevo: ANUBiH, 1976) u kojoj se, od prezentirane 132 biografije domaćih i inostranih članova Akademije, samo dvije odnose na ženske ličnosti.
Čak ni edicija koja nosi naslovo Progresivna misao u BiH 1918-1941: članci o društvenoj stvarnosti (Sarajevo: Svjetlost,1983), u svom biografskom dodatku, ne sadrži ni jednu natuknicu posvećenu nekoj od žena.
U knjizi Alije Nametka Od bešike do motike:narodne i pripovijedne pjesme bosanskohercegovačkih muslimana (Sarajevo: izdanje autora, 1970), autor je po prvi put u dodatku izabranih primjera pjesama donio i niz kraćih biografija muškaraca i žena od kojih je zapisivao pjesme koje su zastupljene u antologiji. Vidljivo je da među ovim imenima, kao nositeljice usmene pjesničke tradicije dominiraju žene:
Aganović Ruvejda (Glamoč), Bandović Muharem (Esenkoj u Turskoj), Bajraktarević Senija (Sarajevo), Begović Pašana iz (Mostar), Četin Emina (iseljenica u Turskoj), Dulaš Sabiha iz Duvna, Duran Melća (Livno), Duran Paša (Livno), Erkucuk Šerifa (Turska), Hercegovac Vahid (Turska), Hindo Mejasa iz (Mostar), Hrbat Fatima, Hrbat Hajrija, Hrbat Mehmed (Inegol u Turskoj),Hrnje Ahmet, Hrnje Mahmut, Hrnje Rašid (Inegol u Turskoj), Husić Saida (Brezovo Polje), Ibranović (Biberovo Polje),Islamović Devleta (Koraj, Brčko), Islamović Mejra (Čelić), Karaga Ćima (Šuica),Karaga Fatima (Duvno), Kikić Munira (Gradačac), Mučić Emin (Biberovo Polje), Musić Fatima (Brčko),Nametak Fatima (Mostar), Narin Hasan (Čajdža, Turska), Narin Husejn, Narin Mustafa,Narin Šukrija, Narin Feriha, Narin Kimeta (svi iz Čajdže Turska),Nurkić Begajeta (Brčko),Omerčić Osman (Mionica kod Gradačca), Orhan Mehmed (Čajdža, Turska), Orhan Mejra (Čajdža, Turska),Osmić Ibrahim (Biberovo Polje kod Gradačca), Pelesić Bejaza (Begovača kod Brčkog), Sirćo Hatidža (Mostar),Sitnić Hafa (Guber kod Livno), Sitnić Selima (Guber kod Livna), Snaga Feriha (Esenkoj,Turska), Snaga Hamid (Esenkoj, Turska), Strik Hadži-Mustafa, (Sarajevo),Šehić Arif ( Bosanska Krajina),Trakić Šuhra (Gradačac), Vajzović Hafiz Salih (Bosanski Šamac),Zagorčić Hatidža (Mostar), Zaimović Emina (Gornji Rahić, Brčko),Zupur Salih (Gradačac), Zvirac Paša (Šuica).
Ako se traga za potpunijim podacima o ženskom književnom stvaralaštvu, na primjer, najobimniju prezenatciju knjižne građe nudi knjiga Ajše Zahirović pod naslovom Od stiha do pjesme: poezija žema Bosne i Hercegovinte (Tuzla: Univerzal, 1985), priložena je bibliografija koju su pripremili Ajša Zahirović i Mustafa Ćeman. Ova bibliografija pruža uvid u obim i domete pjesničkog stvaralaštva žena u BiH u posljedna dva stoljeća - 19. i 20.
Filantropsko opredjeljenje jedne žene i njena privreženost ideji činjenja dobra, u ovom slučaju Tahire-hanume Tuzlić, primjereno su dokumentirani u vakufnami iz 1907. godine. Ovaj primjer je opisan u tekstovima Jasne Hadžiselimović “Stanje vakufa u BiH-Tahira-hanuma Tuzlić” i Midhata Spahića pod naslovom “Vakufnama Tahire-hanume Tuzlić” objavljenom u publikaciji Veliki vakifi Bosne: zbornik radova (Tuzla: Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Opštinsko društvo 2006. Str. 31-37). Iz Tuzle dolazi i knjiga Znameniti Tuzlaci (Tuzla: Preporod, 2003-136) Kemala Bašića i Midhata Spahića. Ali u ovoj puiblikaciji od zastupljenih 30 priloga-biografija ni jedna za temu nema neku ženu.
Dragocjen doprinos razumijevanju stajališta žena Bošnjakinja o različitim aspektima njihove egzistencijalne zbilje sadržan je u knjizi Selmana Selhanovića Bošnjakinje govore razgovori sa istaknutim Bošnjakinjama iz kuturnog i javnog života Bosne i Hercegovine (2007- 2008). (Sarajevo: “Futur art”, 2010. 373 str.).
Autor je u predgovoru napisao:
“Knjiga Bošnjakinje govore četvrta je knjiga po redu “Bošnjačkih odgovora”, knjiga koje čine razgovori sa kulturnim i javnim ličnostima iz života Bosne i Hercegovine. S obzirom na sam naslov četvrte knjige uočljivo je da su ovoga puta ciljano intervjuirane samo žene Bošnjakinje. Razgovarali smo tako sa mnogim istaknutim Bošnjakinjama, od onih mlađih do onih neđšto starijih, iz različitih sfera njihove djelatnosti. Nastojali smo pitanja usmjeriti na njih same, na njihovo odrastanje i odgajanje, školovanje i djelovanje, na odnos porodice i društva, osobno angažovanje. Sve u svemu, na osnovu toga, pažčjiviji čitalac moći će bvar steći msliku o njima samima, ali i o društvu u kojemu živmo. Nadamo se da smo u toj namjeri, bar djelomice, uspjeli.”
Knjiga obuhvata razgovore sa ličnostima čija imena slijede: Fahira Fejzić Čengić, Nermina Kurspahić, Semiha Borovac,Jasna Bakšić- Muftić, Arzija Mahmutović, Mevlida Serdarević, Amila Alikadić-Husović, Arduana Pribinja-Kurić, Sabina Čehajić, Kerima Filan, Senada Softić- Telalović, Amina Deljković, Zilha Šeta, Behija Mulaosmanović Durmišević, Ajnija Omanić, Hasnija Muratagić Tuna, Adila Pašalić - Kreso, Amila Arslanagić, Almedina Zjko, Ramiza Smajić, Amira Redžić, Aida Abadžić-Hodžić, Jasmila Žbanić, Enisa Mehmedika Suljić,Mirsada Hukić, Selma Alispahić, Lejla Gazić, Elma Kučukalić-Selimović, Aida Begić-Zupčević.
U knjizi Zabilježene: žene i javni život Bosne i Hercegovine u 20. vijeku (Sarajevo: Sarajevo otvoreni centar etc.., 2014) predstavljena hronologija društvenog angažovanja žena od osmanskog pa preko austougarskog perioda do modernih vremena. Autorice i autori tekstova su:
Knjiga počinje posvetom koja glasi: “Posvećeno svim ženama koje nisu mogle da žive slobodan život… život po svojoj mjeri.”
U katalogu pod naslovom Art kuća Sevdaha (Sarajevo: Ministarstvo kulture i sporta, s.a. 42 str.), u kojem je opisana djelatnost gostinjske ustanove na Bačaršiji pod istim imenom, zastupljeni su biografski profili ličnosti čija imena se najčešće indentifikuju sa sevdahom i sevdalinkom: Ismet Alajbegović Šerbo, Ljubica Berak, Spasoje Berak,Avdo Buzur, Zehra Deović, Zora Dubljević, Zekerijah Đezić, Vehid Gunić, Zaim Imamović, Safet Isović, Rade Jovanović, Safet Kafedžić, Mehmed Kenović, Husein Kurtagić, Nada Mamula, Muhamed Mešanović Hamić, Muhamed Mujkanović, Hanka Paldum, Edin Edo Pandur, Selver Pašić, Jozo Penava,Jovica Petković, Omer Pobrić, Himzo Polovina, Meho Puzić, Nedžad Salković, Beba Selimović, Mostar sevdeh reunion (orkestar), Mustafa Šantić, Salem Trebo, Mehmed Varešanović, Emina Zečsj. Od 31u katalogu zastupljene ličnosti šest je žena umjetnica.
U Gradačcu je tamošnja Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” 2018 godine objavio publikaciju pod nazivom Bošnjački nekrolog (2005-2017) koji je pripremila Isma Kamberović. Zastupljeno je 228 biografija-nekrologija istaknutih intelektualca umrlih između 2005. i 2017. godine,, koji su, kako kaže autorica, svojim djelima nadrasli svoju sredinu i postali značajni zahvaljujući svojoj pameti i duhu te su iza sebe ostavili trajno djelo za Bosnu I Hercegovinu…” Od toga broja 26 tih ličnosti bile su žene.
U knjizi Žene BiH: ilustrirana knjiga o izuzetnim ženama (Sarajevo: zenebih.ba, 2019. 142 str.) koju su pripremile Amila Hrustić Batovanja, Masha Durkalić i Hatidža Gušić predstavljena je panorama žena, koje su prema mišljenju autorica izuzetne žene, koje su u moderno doba oblikovale i utjecale na društvenu stvarnost BIH. Među tim ženama su, između ostalih i: Umihana Čuvidina, Milena Mrazović, Staka Skenderova, Vera Obrenović Delibašić, Adela Behr, Bahrija Nuri Hadžić, Vera Šnajder, Laura Papo Boherta,Mica Todorović, Vahida Maglajlić, Roza Papo. Suada Dilberović, Olga Sučić,Silva Rizvanebegović, Azra Begić, Nirmana Moranjak Bamburać, Ševala Zildžić Iblizović,Zehra Muidović – Hakirević, Nafija Sarajlić, Vesna Ljubić i druge.
Prisustvo žene u nauci BiH, u naše vrijeme, ozbiljnije je tematizirano na znanstvenom skupu održanom u Mostaru 13-14 aprila 2018. godine. Prilozi sa skupa objedinjeni su u zborniku radova pod naslovom Bosanskohercegovačke naučnice i njihov istraživački rad (Mostar: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, 2018-2019. 2 sv.)
U zborniku su, između ostalog, zastupljena slijedeća tematska područja: “Obrazovanje žena kroz historiju”,” Doprinos žena institucionalizaciji nauke”,”Znameuite bosanskohercegovačke naučnice…”. Među obrađenim biografskim profilima žena, od kojih su neke još žive, nalaze se, između ostalih, i slijedeća imena: Laura Papo Bohereta, Zlata Grebo, Ruža Tomić, Nermina Zaimović-Uzunović, Desanka Kovačević - Kojić, Lejla Gazić,Irma Čremošnek,Hatidža Čar-Drnda,Branka Raunig, Nada Klaić, Milica Kosorić, Ševala Zildžić-Iblizović, Maša Živanović, Teodora Krajewska, Boguslawa Keckova, Vera Šnajder, Naza Tanović-Miller, Tatjana Mihać, Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Gordana Muzaferija,Razija Handžić, Ljubinka Bašović, Lamija Hadžiosmanović, Emina Memija,Zehra Hubijar, Jelena Dopuđa, Suzana Bubić, Slavica Krneta, Rajka Kupčević-Mlađenović, Mersida Sućeska. .
U biografskom leksikonu Ko je ko u Bosni i Hercvegpovini 2014-2018. (Tešanj: Planjax komerc, 2014.831 str)) primijenjen je kakav takav balansiran pristup natuknicama ženskih i muških subjekata presdstaveljenih u ovoj knjizi. Postoji i drugo dopunjeno izdanje ove publikacije u dva sveska objavljene 2018.godine.
U publikaciji 160 bosanskohercegovačkih naućnika/naučnica: mali biografski leksikon.(Mostar:Federalno ministarstvo za nauku i obrazovanje, 2022) od pobrojanih 160 biografija naučnika, različitog profesionalnog profila prezentirane su biografije 18 ženskih ličnosti.
Povodom 11. februara (2024), Međunarodnog dana žena u nauci, Ministarstvo civilnih poslova BiH je iskoristilo da istakne važnost ženskog doprinosa u razvoju savremene nauke. Kroz historiju, žene su često bile ključne za savremeni svijet nauke i civilizacije, ali njihova imena rijetko se spominju izvan uskog kruga historičara nauke.Finansijska ovisnost, ograničenja u obrazovanju i društvene predrasude često su otežavale ženama da ostvare svoj puni potencijal u naučnim karijerama. Tek od nedavno, žene naučnice su počele dobivati zasluženo mjesto u historiji nauke i publikacijama koje istražuju njihovu ulogu.
Ipak, borba za ravnopravnost žena u nauci još nije završena. I dalje se vode kvazinaučne rasprave o biološkoj prilagođenosti žena za naučnu karijeru, a rodne uloge i kulturni kontekst i dalje su ključni faktori koji utječu na učestvovanje žena u nauci.
Povodom Međunarodnog dana žena u nauci, skreće se pažnja na neke od izuzetnih bosanskohercegovačkih naučnica čija su imena svjedočanstvo njihovog velikog doprinosa znanosti:
Marija Kon (1894-1987) prva žena doktorica nauka u Bosni i Hercegovini, Vera Šnajder (1904-1947), prvi naučni rad iz oblasti matematike koji je objavio neko iz BiH, Smilja Mučibabić (1912-2006) titula doktorice bioloških nauka stekla na Univerzitetu u Cambridgeu. Zulejka Popović (1930-1991) načelnica Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta, autorica preko 100 naučnih radova, Jela Grujić Vasić (1923-2009) dekanesa Farmaceutskog fakulteta 1982-1988. godine. Herta Kuna (i922-2009) filologinja i historičarka, istraživač srednjevjekovne bosanske književnosti, Slavica Krneta (1927-2010) akademkinja, koja je dala značajan doprinos razvoju pravne nauke u BiH, Jelena Berberović (1938-2017) autorica brojnih radova iz gnoseologije, prodekanesa Filozofskog fakulteta, Nada Ler-Sofronić (1941-2020) imala je važnu ulogu u promociji ideja feminizma na području bivše Jugoslavije. (Pripremljeno na osnovu teksta: (http://www.mcp.gov.ba/Publication/Read/medjunarodni-dan-zena-u-znanosti-borba-za-priznavanje- ženskog-doprinosa-u-znanosti (13.02.2024).
*****
U posebnom poglavlju Godišnjaka Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” (za ilustraciju ovdje imamo u vidu broj za 2020-2022) Isma Kamberović, u poglavlju pod naslovom “Sudionici naše prošlosti”, po godinama redovno objavljuje biografske natuknice istaknutih ličnosti preminulih u datoj godini.
U publikaciji Ko je ko u bh. dijaspori: doktori nauka i naučno-istraživački radnici. Prvi dio,koju je 2010. godine publikovalo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice objavljeno je niz biografija naučnica i naučnika iz BiH koje svoju profesionalnu karijeru ostvaruju u inostranstvu.
Suočene sa izazovima izbjeglištva i progonstva bosanska žena našavši se u dijaspori, nije odsutala od svoje primarne misije, a to je očuvanje vlastitog dostojanstva i nalaženje snage i pronalaženje puteva da se familija održi na okupu i djeci pruži utočište i osigura obrazovanje i time u često negostoljubivom ambijentu, osigura kakva takva budućnost. Primjeri te vrste zalaganja, pa i žrtvovanja, našli su svoje mjesto u knjizi Uzeira Bukvića pod naslovom Bosanske odive: o ljepoti i snazi bosanske žene u svijetu. 2. dopunjeno izdanje (Tuzla: „Lijepa riječ“, 2019). Sadržajne i povremeno nabijene emocijama biografije tih žena kriju se u slijedećim poglavljima ove dragocjene knjige:
„Zovem se Dženeta“, „Doktorica Selma“, „Čuvari identiteta“, „Dva života Dževide Zukić“, „Film je kriv za sve“, „Vesele žene Ajndhovena“, „Od prošlosti pobjeći ne mogu“, „Duga nad Konakli“, „Ponoćni voz na Norčeping“, „Saidini snovi“, „Ljubavna priča u stihu i prozi,“ „Sarajevo u srcu i oku“, „Nesvakidašnja,ljetna priča iz Osla,“ „Alisin svijet sreće i plača“, „Život je dobro ili loše odigrana predstava,“Berlinski dnevnik Amire Nimer,“ „Nizama i Hajro,“ „Amra na Upsali,“ „Fadila sa Šanz Elizea,“, „Enisa u Rimu i Mostaru,“ „Bosanka u pustinji Avganistana“, „Arslanagića most u Švedskoj“, „Kad Hercegovka u Švedskoj uvodi red,“ „Zenica u Oslui,“ „Brčanka u Melburnu,“ „Na večeri sa princezom Mette Marit,“Sjećanja se odreći ne mogu,“ „On meni: ovo je rat“, „Svjedok vremena i nevremena“, „Sadika i Dina“,“Dva rata i dva progona Maide Mrkodolac“, „Lice udovice“, „ Graditelji sreće,“ „Loša vremnea za ljubav i poeziju“,“Hiljadu i jedan dan učiteljice Enise,“Bosanska bajka u zemlji bajki“, „Sabina iz Orijent ekspresa,“ „Djeca dvoimene zemlje“, „Pogled u budućnost doktorice Mirsade,“Sarajevo, sreća i sjeta“,“Gospodarica krovova“ i“Svadba u Strugi“.
Sumirajući svoje utiske o ovoj knjizi istaknuti bh. pisac za djecu Zejćir Hasić u predgovoru je napisao:“Pošto je i sam emotivno i profesionalno vezan za svijet umjetnosti,Uzeira Bukvića posebno zanimaju žene, koje su se dokazale u nekoj od umjetnosti: književnosti, slikarstvu, glumi na pozornici, ili u filmu i televiziji i pri tome postigle značajan uspjeh, a znamo da je najteže ući u svijet umjetnosti, dobiti svoje mjesto i opstati. Napisavši knjigu Bosanske odive... (Tuzla, 2019), u kojoj je pisao o ženama jačim od oluje, onima koje nisu dale da ih oluja zamete, Uzeir Bukvić je zapisao istinska svjedočanstva o veličini tragedije koja ih je zadesila, ali je napisao i svjedočanstvo iz kojeg se puno može naučiti o ljubavi prema svome zavičaju i narodu i o tome kako ih treba na najbolji način predstavljati svijetu.“
U cilju afirmacije kulture čitanja i ženskog književnog stvaralašrtva općenito u Mostaru je u periodu od 21-27 avgusta 2023, godiune održan prvi festival pod nazivom „Žena s knjigom“. Inicijatori festivala su Bisera Suljić Boškailo, Edhija Hadžimusić Mahić i Enisa Bukvić. Sve tri pomenute žene su već ostvarene književnice i svaka od njih je izdala po nekoliko knjiga. Edhija Mahić je inače autorica i jedne knjige bajki pod nazivom Arija lijepa vila radosti (Tuzla: Lijepa riječ, 2022,. 90 str.).
Žene i njihovo stvaralaštvo u ruralnim zajednicama
Odgovor svjesnijih članica bh. društvene strukture na izazove pred kojima se našla žena u poslijeratnoj obnovi BiH, posebno u ruralnim područjima, bio je pojava pa i procvat više stotina nevladinih udruženja žena različitog tipa. Primarna misija članica ovih udruženja bila je da se u novim okolnostma u opustošenoj zemlji. uključe u obnvou razorenih domova i svoje sposobnosti usmjere na školovanje djece i zajedničkim trudom stvaraju uvjete za kakav takav normalan život. Pri tome nije izostala ni briga za aktivnosti humanitarnog tipa kako bi se unaprijedilo stanje zdravstvene zaštite posebno manje pvivelegovanih članova zajednice.
Analiza društvenog anagožovanja žena, u kulturnim, socijalnim, humanitarnim i privrednim djelatnostima, dovelo je i do mogućnosti da se uoči kakvi su bili stvarni dometi tih aktivnosti na unapređenje kvaliteta života, posebno u ruralnim zajednicama. Jedan od zaključakla je da je njihovo učešće u javnim poslovima i utjecaj u kreiranjnu javnih politika bio ograničen. A to je pratila i njihova očito slaba vidljivost u javnom medijskom prostoru.
Jedno od aktivnijih udruženja žena je Nahla (www.nahla.ba) Centar za edukaciju i istraživanje osnovano u Sarajevu 2000. godine. Nahla na lokalnim zajednicama realizira projekte u oblasti obrazovanja odraslih i društvenih istraživanja, s posebnim fokusom na osnaživanje žena i mladih kroz edukaciju, umrežavanje, savjetodavnu i poslovnu podršku, unapređenje zdravlja te sport i rekeaciju.Slogan ove organizacije je: „Koristeći tarnsformirajuću snagu znanja „Nahla“ pokreće promjene i gradi bolju budućnost za ženu u Bosni i Hercegovini“. Nahla ima svoj centar i u gradu Tuzli (ww.tuzla.nahla.ba) i Bihaću (www.bihac.nahla.ba).
Aktivistice okupljene oko projekta Bosanska Sumejja (www.bosanskasumejja.com) , sa sjedištem u Tuzli, Jedan pod ciljeva ove organizacije je „doprinos savremenom razumijevanju vjere i bošnjačke kulture i tradicije.“Pri ovoj ženskoj asocijaciji postoji Klub prijateljica i prijatelja Bosanske Sumejje.
Pored drugih društveno korisnih aktivnosti, ovo udruženje izdaju jednu dragocjenu periodičnu publikaciju pod nazivom Bosanska Sumejja - magazin za ženu i porodicu. U ovom časopisu je zastupljen čitav spektar tema kao što je duhovnost, porodica, ličnost stil života i u dodatku rubrika „Muzej Bosne“.
Jedan od primjera udruživanja žena u cilju ostvarivanja zajedničkih ciljeva u edukaciji,ekonomskom osnaživanju žena u cilju prevladavanju siromaštva je udruženje „Mreža udruženja žena za ruralni razvoj“ (www.mreza.zenezazene.ba) koja je pokrenuta 2018. godine. Mrežu čine 17 udruženja iz raznih dijelova BIH sa preko 1000 članica..
„Misija „Mreže udruženja žena za ruralni razvoj“ je podržati osnažiti i povezati udruženja žena iz ruralnih područja BiH kroz zajednički rad i učenje, Mreža ima za cilj unaprijediti ekonomski i socijalni položaj žene, te pružiti podršku u razvoju njihovih vještina, poduzetništva i načina proizvodnje dobara različite vrste. Mreža se uz to zalaže za održivi ruralni razvoj, rodnu ravnopravnost i jačanje uloge žena u lokalnoj zajednici“ (www.mreza.zenazazene.ba) (12.01.2024).
Udruženja članica Mreže čine:
1.UŽ „Most“, Jablanica, 2. UŽ „Vrba“ Mostar“, 3, UŽ „Ruža“ - Kaloševići, Tešanj, 4.UŽ „Majska ruža“, Zavidovići, 5. UŽ „Kovači“ Zavidovići“, 6. UŽ Krivaj- Iskra, Zavidovići, 7. UŽ „Zejneb“ Zavidovići, 8. UŽ „Pašinke“ Zavidovići, 9.,UG Aktiv žena Donje Moštre, Visoko, 10. UG „Mozaik“ Visoko, 11,. UŽ Tršće, Kakanj, 12. UŽ „Nera“, Konjic, 13. UŽ „Žena za ženu“, Konjic, 14. UG „Probudi se“, Istočno Sarajevo, 15. UŽ „Ahmićanke“, Ahmići Vitez, 16. KUD „Moščanica“, Zenica, 17. Udruženje „Vizija“ Doboj.“
21. maja 2015. godine u Tuzli je u prostorijama članice Mreže za ruralni razvoj - Udruženja „Bosper“ donesena odluka o formiranju Klastera tipičnih porizvoda u sjeveroistočnoj Bosni (www.ruralnamreza.ba). Klaster ima za cilj da djeluje na jačanju lanca vrijednosti i komercijalizacije tipičnih proizvoda kako bi se na sistematičan način, podržalo jačanje postojećih i otvaranje novih biznisa te podstaklo održivo zapošljavanje. Posebna uloga Klastera biti će očuvanje i promocija tipičnih privrednih proizvoda kao dijela tradicije i kulture BiH.To se planira realizirati kroz osiguranjem kontinuiranog, održivog i inovativnog razvoja starih i tradicionalnih zanata kao i prehrambenih i drugih tipičnih poroizvoda.
U Brčkom djeluje jedno od, u javnostu vidljivijih udruženja ovog tipa, pod nazivom “Uduženje Bošnjakinja Brčko distrikta” osnovano u mjesnoj zajednici Maoča tokom ratne 1993. godine. Slično udruženje postoji i u Gornjem Rahići i aktivno je pod nazivom “Rahićka čaršija,” U istoj mjesnoj zajednici je aktivno Bošnjačko kulturno umjetničko društvo “Rahić.” U Ograđenovcu djeluje UG “Hanume“, a u Maoči su aktivne članice udruženja “Badarka”, a u Vražićima UŽPP “Agro Vražići”, u Brki se udruženje žena naziva “Biser”., u Šatorovićima djeluje udruženje “Vrijedne ruke”.U gradu Srebreniku djelovala su, ili još uvijek djeluju udruženja žena “Diva”, “Sirius” i “ Srebrenke”.Slična udruženj postoje i u Gradačcu pod nazivom “Zmajice”, “Veliko srce Gradačca” i “GradArt”,dok u Čeliću djeluje ženska asocijacija pod nazivom “Jagoda”.U nekim od ovih mjesta pri vjerskim zajednicima, također, djeluju ženska udruženja.
Pored cvjetanje ženskih udruženja u poslijeratnom “vraćanju u normalnost” primjetno je i oživljavanje interasa za različite aspkete tradicijske kulture, narodne umjetnosti pa i književnosti među ženama u ruralnim zajednicama.Jedan od primjera te vrste predstavlja slučaj Subhije Bojić Sube iz Čelića koja je napisala knjgu obima romana pod nazivom Nejrin plač i objavila ga u Tuzli (Tuzla: Grafika, 2001). Drugi primjer nalazimo u mjesnoj zajednici Brka o kojoj je Ina Pamukčić Karagić napisala zasebnu publikaciju sa sadržajem komponiranim od različire usmeno-književne građe i hroničarskih zapisa iz savremenog doba. Knjigu pod naslovom Brka kroz vrijeme je, uz podršku Vlade Brčko distrikta BiH, izdala navedena mjesna zajednica 2017. godine.
Informacijska tehnologija, posebno razvoj Interneta, donijela je krupnu novinu u načinu komuniciranja među članovima lokalnih zajednica. bilo na lokalnoj ili globalnoj razini. Tako su Internet,facebook i web portali važni instrumenti saznanja od dešavanjima među stanovnicima ruralnih sredina.
Poneke televizijske stanice, sa više ili manje ažurnosti, prate rad ovih udruženja. Tako Televizija “Hayat” ima posebnu emisiju od nazivom “Zimska kuhinja” sa fokusom na snimanje razgovora tokom posjeta udruženjima žena u ruralnim područjima BiH. Emisija, između ostalog, u fokusu ima gastronomska znanja i umijeća, Možda bi sadržaji emisija dobili na gledanosti ako bi njima bili obuhvaćeni i drugi aspekti kulture, posebno one tradicionalnog tipa, karakterističnih za ruralne sredine u BiH.
Novoosnovana tv staninca “Bir”u svojoj programskoj shemi ima jednu emisiju pod nazivom “Život na selu” u kojoj se presentiraju različiti aspekti duhovnog i društvenog života u seoskim sredinama .
Napomene
1) Prema tvrdnji stručnjaka Programa za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) četvrtinu svjetske populacije čine žene koje žive na selu kao poljoprivrednice, radnice, poduzetnice mi bismo dodali i medicinske sestre i doktorice, te nastavnice različitih profila koje rade u školama.U BiH još uvijek 60% stanovništva živi u ruralnim područjima. Međutim pitanje je koliko su činjenice o ženama i podaci namijenjeni ženama dostupni u javnosti, koliko je status žena adekvatno tretiran na različitim medijaima.
2) Pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH djeluje Agencija za ravnopravnost spolova (www.arsbih.mhrr.gov.ba) pri čemu postoje i Gender centar FBiH (www.gcfbih.gov.ba) i Gender centar RS (www.vladars..rs). Ovi centri su “zaduženi za usmjeravanje napora na borbu protiv diskriminacije i postizanja ravnopravnosti spolova u BiH izradom strateških dokumenata i akcijskih planova.” Ostaje da se vidi da li ove vladine institucije i do koje mjere u fokusu svoje pažnje imaju temu ženskog stvaralaštva i njihove kreativnosti.
U Agendi e Ujedinjenih nacija o održivom razvoju 2030”predviđeni su slijedeći ciljevi:
1).Svijet bez siromaštva, 2. Svijet bez gladi, 3.Zdravlje i blagostanje, 4. Kvalitetno obrazovanje, 5. Rodna ravnopravnost, 6. Čista voda i sanitarrni uvjeti, 7. Pristupačna energija iz čistih izvora, 8.Dostojanstven rad i ekonomski rast, 9.Industrija, inovacija i infrastruktura, 10. Smanjenje nejedankosti, 11. Održivi gradovi i zajednice, 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja,. 13.Očuvanje klime, 15.Očuvanje života na zemlji, 16. Mir, pravda, snažne institucije i 17. Partnerstvom do ostvarenja ciljeva.
U tačci pet podcrtan je jedan od ciljeva koji zagovara ovaj dokumenat, a to je “Rodna ravnopravnost”. Upravo jedna od organizacija u okviru sistema Ujedinjenih nacija koja nosi naziv UN Women (www.unwomen.org) je posvećena jednakosti polova i osnaživanju žena. Kao globalni zagovarač prava žena i djevojčica ova organizacija je osnovana da ubrza progres u ostvarenju njihovih potreba diljem svijeta. Ova organizacija podržava zemlje članice u uspostavljanju standarda za žensku ravnopravnost sarađujući s njima i organizacijama civilnog društva u pripremanju legislative, strategija, programa i usluga neophodnih da se osiguraju validni standardi za provođenje zacrtanih ciljeva. O ovim i drugim pitanjima vezanim za aktivnosti organizacija iz sistema Ujedinjenih nacija u Sarajevu više se može saznati posjetom web stranici (www.bosniaherzegovina.un.org).

KNSINFO/22.7.2024.g.