Serijal: Iskre promjene (2)
NOVA DRUŠTVENA SVIJEST JE VAŽNIJA OD IZBORNOG REZULTATA
Piše: Ibrahim Osmanbašić

I) Izbori
Na proteklim Općim izborima Mirsad Hadžikadić, kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda osvajio je 58.555 glasova, 10,09% – što je odličan rezultat, koji je najveće pozitivno iznenađenja koje građanima BiH budi nadu da je, ipak, moguća uspostava pravne i funkcionalne države Bosne i Hercegovine. Domaće etno-nacionalne elite iskoristile su sve raspoložive resurse da obesmisle izborni proces (1); da maksimalno zloupotrebe pozicije u društvu i bahato lažiraju volju građana najprimitivnijim metodama izbornog inžinjeringa, ne stideći se što nezakonite aktivnosti čine na očigled javnosti (2); tokom kampanje prema neistomišljencima koristili su se ucjenama i širili strah (3), te kontaminirali javni prostor mržnjom i prijetnjama (4). 
Uz svu mobilizaciju poslušničkih medija nisu uspjeli zaplašiti i odvratiti bh. građane da na izbornoj listi hrabro i svojevoljno zaokruže kandidata Mirsada Hadžikadiće – uz svijest da će u postojećem ambijentu u bh. društvu teško pobjediti – ali odlučni da svoj glas daju osobi za koju iskreno vjeruju da je sposobna da unese pozitivne promjene u apatičnu Bosnu i Hercegovinu. Vjerovatno da je ovo bila do sada prva i jedina šansa za građane BiH da svoj glas daju za istinsku alternativu postojećem stanju u državi Bosni Hercegovini – jer nijedna politička opcija nije još nikada ponudila PROGRAMSKI KONCEPT – sa modalitetom i principima na temelju kojih se nudi promjena postojećeg stanja u racionalnim okvirima.
Inovativna izborna kampanja koju je vodio profesor Mirsad Hadžikadić od predavanja za studente o stručnim temama do javnih skupova diljem FBiH – obzirom da je u tom entitetu izborna jedinica za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda – uz mogućnost da se nastup prati direktno putem interneta, kao i da posjetitelji postavljaju pitanja kandidatu. U mjestima i gradovima gdje su demokratske slobode totalno degradirane kandidat Hažikadić je došao – i obzirom da je tu već decenijama demokratija obesmišljena, a izborni proces sveden na opće poznatu farsu koja se uporno toleriše – i dostojanstveno obavio ugodan razgovor sa manjom grupom zainteresovanih građana. Ti susreti se nisu u osnovi razlikovali od dobro posjećenih skupova u punim salama – što je suštinska i kvalitativna razlika između prof. dr. Hadžikadića i većine kandidata na listama: koji primarno nastoje da obezbjede da dobiju mandat a mišljenje građana ih ne zanima. Stoga takvi kandidati i nemaju neke posebne koristi za svoju ličnost i karakter od izbornog procesa – oni uglavnom OSTAJU ISTI, sa ili bez mandata, dok je eminentni profesor javno niz puta naglasio da je mnogo naučio tokom izborne kampanje, a što će bitno uticati na njegov budući društveno-politički angažman u domovini. Obzirom da se radi o osobi sa izuzetnim intelektualnim kapacitetima – to „mnogo“, u ovom specifičnom slučaju, može biti znatno više nego što se može i pretpostaviti.
Ono što se ne može poreći, a što je uveliko poljuljalo same temelje stereotipnog izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, je činjenica da je tokom kampanje kandidat Hadžikadić javno iznosio stavove koje još nikada niko nije proklamovao – a što se suštinski tiču TEMELJNIH STUBOVA na kojima počiva, egzistira i funkcionira, dakako, nakaradno bh. društvo – koje kao frankeštajnovo čudovište traumira svoje građane i tjera ih iz domovine. Za ovu priliku će se izdvojiti samo neka gledišta koja su za naše prilike novina i u suprotnosti su sa praksom aktuelnih politika:
a) Ingerencije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – na većini javnih istupa profesor Hadžikadić je isticao da će, ako bude izabran, djelovati na mnogo široj osnovi od formalnih ingerencija člana Predsjedništva BiH u nastojanju da se kompletno društvo usmjerava ka reformskom putu, evroatlantskim integracijama i iznalaženju rješenja koja će unositi pozitivnu energiju u svakodnevne političke aktivnosti u zemlji sa ciljem općeg napretka Bosne i Hercegovine – u svim njenim djelovima i po svim pitanjima. Naglašavao je da za takve angažmane nema nikakvih zakonskih prepreka niti ograničenja – niti su oprečni sa osnovnim principima demokratije.
Na takav način ni jedan kandidat, niti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije tretirao tu funkciju niti ju je na sličan način promatrao u općem društvenom kontekstu – već isključivo u strogim formalnim granicama, u apstraktnim okovima koje su javnosti nametnuli oni koji – ili ne razumiju smisao hijerarhije i strukture vlasti (1), kao niti demokratije u užem/formalnom i širem/neformalnom kontekstu (2) ili, pak, što je izvjesnije, nemaju niti volje niti kapaciteta za općedruštveni angažman (3), pa se drže parcijalnog konteksta iako je to očito na štetu građana, društva i države (4).
Govoreći o ingerencijama Predsjedništva Bosne i Hercegovine – kandidat Mirsad Hadžikadić je potcrtao da ga u suštini ne zanima funkcija člana Predsjedništva i da radi toga nije došao u BiH i kandidovao se – već je došao da pomogne i potakne opći društveni progres u Bosni i Hercegovini i da ona postane poželjna država u koju će se vraćati naši građani koji sada iz nje odlaze u velikom broju. 
Tako nije govorio ni jedan kandidat za člana Predsjedništva BiH od uvođenja višestranačkog sistema u Bosni i Hercegovini.
b) Zagovaranje „Principa“ na koje bi se trebali obavezali svi oni kandidati koji tvrde da žele dobro bh. društvu, njenim građanima i državi Bosni i Hercegovini, a što podrazumijeva: 1) Opredjeljenje za Bosnu i Hercegovinu gdje prednost imaju opći a ne lični interesi; 2) Stručnost – gdje prednost imaju kvalifikovane, sposobne i marljive osobe a ne podobne i rodbina; 3) Mladi – da se omogući kvalitetno i svrsishodno obrazovanje i jednake šanse za posao i uspjeh svima, dakle, bez nepotizma i korupcije.
Takvi stavovi – u sklopu cjelovitog koncepta oporavka bh. društva – nisu se čuli od kandidata za visoke i najviše funkcije u bh. vlasti i društvu uopće – a naročito ne od predvodnika političkih stranaka.
Svakako da su građani u BiH dovoljno politički pismeni da mogu da razlikuju puko obećanje od, recimo – ublehe o milion novih radnih mjesta i ovjerene odgovornosti koja se personalno verifikuje u cilju javne odgovornosti za rečeno i učinjeno. Verbalno i dokumentovano, isto kao izgovoreno i potpisano – potpuno je suprotan odnos i koncept prema javnim dužnostima. Kod nas trenutno ne postoji funkcionalan sistem pozivanja na odgovornost za nesavjesan rad i nanošenje općedruštvene štete, u šta nesumnjivo spada i srozavanje digniteta institucija društva a zašta niko nikada od visokih dužnosnika nije odgovarao – mada svakodnevno mnogi urušavaju kredibilitet funkcije koju obnašaju. Osobe koje daju nerealne i populističke izjave – i to javno – ohrabrene su na neodgovoran odnos jer su svjesne da nema nikakvih sankcija: jer to što su rekli je u verbalnoj formi i nije dokumentovano niti verifikovano na bilo koji način. Naravno da je politika bez dokumenacije lakrdija i čista improvizacija sa nesagledivim mogućnostima manipulacije – a što uveliko karakteriše prilike u našem društvu.
Bosna i Hercegovina je odavno dotakla demokratsko dno – jer bilo ko može, faktički, reći bilo šta i za to ne snosi odgovornost. Čak i institucije se olako poigravaju neustavnim aktivnostima što dodatno unosi nepovjerenje u kompletno društvo i državu u cjelini.
c) Vizija „Platforme za progres“ – kao političkog projekta koji će dugoročno donijeti prosperitet državi Bosni i Hercegovini – najoriginalnija je politička ideja koja se pojavila u postdejtonskom periodu. Nakon fenomenalnog izbornog rezultata gdje je svaki deseti glasač u FBiH dao podršku Mirsadu Hadžikadiću obznanjeno je da će osnivačka skupština političkog pokreta „Platforma za progres“ biti održana 25.novembra ove godine, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Samim izborom simbličnog datuma za zvaničan početak rada „Platforme za progres“ samo potvrđuje da se čitava projekcija novog političkog projekta odvija sa posebnim patriotskim senzibilitetom koji ukazuje da, pored niza koecidencija, ništa se ne odvija slučajno već isključivo spontano – jer je jasan cilj kojem se teži.
Od izuzetne važnosti je svaka misao koju je profesor Hadžikadić izrekao u vezi budućeg političkog projekta – jer su to djelovi ukupnog mozaika koji treba da ima funkciju PLATFORME koja će kroz organizaciono strukturiranje i programsko djelovanje obezbijediti PROGRES bh. društvu, blagostanje njenim građanima i funcionalnost i napredak državi Bosni i Hercegovini. Samom činjenicom da se ne ulazi u formiranje stranke već pokreta – dat je temeljni format u kojem će se odvijati organizaciono strukturiranje, a što podrazumijeva znatno fleksibilnije relacije centralnih organa i članstva. Pored par osvrta koje je profesor Hadžikadić iznio u javnosti – u suštine je nepoznato kako će organizaciono funkcionisati infrastruktura pokreta – jer u BiH imamo preko 150 političkih stranaka, ali nemamo ni jednu političku organizaciju koja se deklariše kao POKRET i bori se za vlast putem demkratskih izbora. 
Dakle, u pogledu uvođenja političkog pokreta na našu društveno-političku scenu prof. dr. Mirsad Hadžikadić je inovator koji otvara nove horizonte političkog organizovanja i programskog djelovanja u BiH.
Najavljeni su principi organizovanja koji su potpuno nepoznati na našoj političkoj sceni:
1.da članovi „Platforme za pokret“ – koji se nazivaju ISKRE – mogu biti i članovi drugih političkih stranaka – jer je jedan od ciljeva edukacija članova drugih političkih stranaka, a što ima pragmatičnu opravdanost jer su stranke u BiH upućene jedne na drugu saradnjom kroz koalicije na nivou zakonodavne i izvršne vlasti;
2.da članovi „Platforme za progres“ mogu postati i čitave političke stranke – što ima utemeljenje u nužnost postizbornog dogovora radi uspostave vlasti, jer od programske kompatibilnosti i principa saradnje zavisi uspjeh vođenja politike u mandatnom periodu;
3.da na kandidatskim listama za organe i izbore mogu biti samo članovi kojima je „Platforma za progres“ jedina politička organizacija kojoj pripadaju – a za čiju nominaciju su najavljeni veoma strogi kriteriji jer je cij doći do kvalitetnih prestavnika a ne puko popunjavanje prostora na listama;
4.da neće postojati formalne zapreke niti suštinske razlike između članova pokreta, lokalnih organizacionih struktura i centralnih organa – i da će se na bazi transparentnih kriterija i principa preferirati – ideje a ne ljudi, tj. prohodnost ideja će biti zagarantovana a nakon razmatranja prijedloga odlučivat će se o davanju podrške i realizaciji projekata na temelju njihovog kvaliteta, opravdanosti i održivosti. Proklamovani principi zagovaraju – da će biti bitno ŠTA se predlaže, a ne KO predlaže; da su bitne provodive ideje čija realizacija donosi dobrobit društvenoj zajednici a ne da li prijedloge iznose visoki politički funkcioneri – čime se „Platforma za progres“ suštinski otvara prema svim građanima BiH koji do sada nisu imali nikakvih šansi da prezentiraju svoje ideje, programe ili proizvode i produkte koje su sami osmislili i kreirali. Opće je poznato da se u većini političkih stranaka vrše brutalna prisvajanja tuđih ideja i plodova rada – pa stoga iz tog praktičnog i egzistencijalnog razloga građani su upućeni da se bore za neku rukovodeću poziciju u okviru organa političkih stranaka ili institucija vlasti – jer bez tih pozicija apsolutno su marginalizirani bez obzira na sposobnost. Iskusnim političkim aktivistima u BiH dobro je poznato da ako sami nisu u mogućnosti da predlože, afirmišu i realiziraju svoje ideje i projekte da od njih sigurno neće biti ništa.
Dakle, za opredjeljenje da se podrže ideje bez obzira od koga dolazile iz redova pokreta – ima potencijal uspostave skroz drugačijih odnosa u političkim organizacijama – jer osnovno nezadovaljstvo članova bilo koje političke stranke u BiH je eskluzivitet užeg rukovodstva i obespravljenost članstva. Tu vlada suprotan princip – podržavaju se ljudi a ne ideje; bitno je KO predlaže, tj. forma, a ne ŠTA se predlaže, tj. sadržaj. U ambijentu gdje je forma bezuslovno nadređena sadržaju gube se ljudski obziri – ne postoji dijalog i dogovor, već se i u najsitnijim detaljima odnosi sa nivoa hijerarhijske nadležnosti – u rasponu od intelekta, preko kreacije pa do sposobnosti. To je jedan od ključnih aktuelnih društvenih odnosa u BiH zbog kojeg sposobni i kreativni masovno napuštaju svoju domovinu.
Duga je lista svih izjava dr. Mirsada Hadžikadića koje jasno ukazuju – da je vrijeme da se građani pokrenu i počnu da se odgovornije odnositi prema društvu i državi u kojoj žive, te zahtijevajući odgovornost prinude političare da se državnički odnose prema funkcijama koje su prihvatili, a prema društvenim potencijalima u maniru dobrih domaćina. Nabrajanje datih izjava bez podrobnijih analiza u širem kontekstu nije predmet ovog osvrta, pa bit će pomenute neke od njih prema svrsishodnosti cjelokupnog izlaganja.

II) Više od izbornog rezultata
„Nešto novo“ – što je kandidatura prof. Mirsada Hadžikadića unijela u javni i politički prostor Bosne i Hercegovine ima važnu ulogu i značaj za sadašnjost i budućnost za naše društvo općenito, tj. buduće demokratske i političke odnose u BiH.
Neosporno je da se danas, ni mjesec dana od završetka izbora , situacija uveliko razlikuje od uobičajene traumatične i frustrirajuće atmosfere, na šta smo navikli da se ponavlja svake dvije godine. Zaglušujuća retorika puna iracionaliza i primitivizma – zamijenjena je atmosferom smanjenih javnih tenzija: iako se svo vrijeme ne prestaje sa etno-nacionalnom recepturom podgrijavanja tenzija i haosa: da bi se ti isti koji stvaraju probleme sutra predstavili kao spasioci koji nude rješenje. 
Pošto su uvidjeli da stara receptura, za čudo, ne donosi željene efekte – pristupa se nešto bahatijim prijetnjama koje direktno dolaze od osoba – kojima je fotelja iznad svega. Očito da pojedine opcije ne uviđaju da je pješčani sat okrenut naopako – i da vrijeme više ne radi za njih. Ali je isto tako očito da oni ne znaju drugačije – što je njihova personalna tragedija zbog koje cijelo društvo trpi štetu.
Nikada se još nije desio slučaj – da se pojedina tijela i organi – ne obaziru na upozorenja da njihovi angažmani dolaze do ruba zakonitosti i da su na putu neustavnog djelovanja. To je nešto novo u postizbornom periodu – a vidjet će se kako će završiti u narednim danima i sedmicama. 
Možda, čak, bude posla i za Visokog predstanika koji je potonuo u desetogodišnji duboki san – zaboravivši zašto je uopće došao u Bosnu i Hercegovinu.
Dakle, to „nešto novo“ što je uključivanje dr. Mirsada Hadžikadića u izborni proces donijelo nije samo jedna stvar, već je puno toga implicirano – direktno i indiraktno – a ono što je najbitnije uviđa se da je pokrenuta promjena u svijesti kod građana, a što se reflektovalo na ponašanje političkih stranaka, čime je OTVOREN PROCES revizije društvene odgovornosti – po svim linijama i po svim pitanjima: što jeste suština izborne kampanje koju je eminentni profesor svjesno i ciljano vodio.
To „nešto novo“ – a što je posljedica političkog angažmana dr. Hadžikadića – ima značajnog udjela u svemu što se već prepoznaje kao nova postizborna dešavanja, a što se prije nije dešavalo u BiH. Jedno od toga je – da je znatno podebljana granica između trenutne pozicije i opozicije – te da su pokrenuti razgovori političkih opcija na temelju racionalizma i odgovornosti – u pravcu programske usaglašenosti i preuzimanja odgovornosti za unaprijed definisana pitanja: što se želi dokumentovati i potpisati, kao osnov dogovora, i faktički, preuzimanje javne odgovornosti za konkretna pitanja, tj. njihovu realizaciji. 
Pokretanje mehanizma mijenjanja duboko ukorijenjene paradigme u političkoj praksi u bosanskohercegovačkom društvu zasnovane na – davanju nerealnih obećanja za koja se unaprijed zna da ih nije moguće provesti (1); neodgovornom odnosu prema povjerenim javnim dužnostima (2); zloupotrebi položaja i povjerene društene moći radi ostvarenja ličnih interesa (3); nesprječavanju korupcije, nepotizma i drugih negativnih pojava koje urušavaju pravnu državu i funkcionalno društvo (4) – mnogo je važnije od ostvarenog rezultata pojedinih kandidata na proteklim izborima. Predizborna kampanja prof. Mirsada Hadžikadića, a koja je okrunjena sa 10,09% podrške na proteklim izborima, uspjeh je bez presedana u postdejtonskim izborima u BiH – i jasan su znak šta bh. građani žele (5), da razumiju političke poruke koje im se šalju (6), da imaju demokratski kapacitet i moralni integritet (7) i da su spremni da podrže IDEJE koje obećavaju opći društveni progres (8). 
Od davnina nam mudri ljudi prenose poruku – da i najduže putovanje počinje sa prvim korakom! Taj historijski, subdonosni iskorak je učinjen u BiH. Sad je do nas – da istrajemo na tom putu progresa.

Sarajevo; 05.11.2018. godine

Serijal: Iskre promjene (1)
GLAS ZA MIRSADA HADŽIKADIĆA JE GLAS ZA NOVU BOSNU I HERCEGOVINU
Piše: Ibrahim Osmanbašić

I) Uvodne napomene
Kampanja za Opće izbore 2018. godine u Bosni i Hercegovini donijela je jednu suštinsku novinu sa pojavom prof. doc. Mirsada Hadžikadica, kao kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i izlazi iz dosadašnjih ustaljenih okvira izbornog ciklusa. Naime, novi politički projekti u BiH nastaju uglavnom kada pojedinci ili manja grupa visoko pozicioniranih političara iz vrha neke veće stranke iz vlasti napusti stranku i osnuje novu, koja bi trebala ideološki, programski i pragmatički da se suštinski razlikuje od stranke koju su napustili. Praksa je pokazala da se razlike vremenom gube kroz praktično djelovanje i da su najčešće u pitanju nijanse koje ne zadiru u osnovnu strukturu koncepta vlasti koji BiH drži na samom demokratskom dnu Balkana, Evrope i svijeta.
Mirsad Hadžikadić dolazi iz Amerike kao uspješna osoba sa impozantnom biografijom, koja obuhvata realizaciju visoko zahtjevnih angažmana i projekata, a za koje je dobio značajna priznanja, što ga svrstava među najuspješnije bosanskohercegovačke građane u svijetu.
Odlukom da se iz osiguranog blagostanja u SAD-u vrati u Bosnu i Hercegovinu i kandiduje za člana Predsjedništva BiH u želji da svoje potencijale stavi u funkciju općeg dobra u svojoj domovini svrstao se među izuzetne pojedince koji pobuđuju respekt – kako u BiH tako i van nje.

II) Platforma za progres
Kandidat Mirsad Hadžikadić svoj predizborni program koncipira kroz ideju „Platforma za progres“, što je vizija reformskog preobražaja trenutno duboko podijeljenje i nefunkcionalne Bosne i Hercegovine u građansko društvo sa institucijama koje će se odgovorno i planski odnositi prema resursima koji su im povjereni u cilju općedruštvenog prosperiteta; međutim, da bi se to ostvarilo traži se i proaktivan angažman građana koji vjeruju da je moguće zajedničkim snagama prevladati sve barijere i izazove koji stoje na putu uspostave Bosne i Hercegovine kao uspješne demokratske države – koja će biti ugodno mjesto življenja za sve njene građane koji teže univerzalnim ljudskim vrijednostima i društvenim idealima.
Proces afirmacije i artikulacije „Platforme za progres“ podrazumjeva građansku samoinicijativu u vidu doprinosa kampanji „Mirsad Hažikadić – Platforma za progres“ što se simbolično poima kao ISKRE čiji spektar treba da prizvede efekat svjetlosti koja obasjava puteve reforme bh. društva. 
Uvođenjem pojma „ISKRE“ ima višedimenzionalan značaj i funkciju, a u čemu se ogleda artikulacija suštine ideja zbog koje se Mirsad Hadžikadić vratio u svoju domovinu – a to je primarno povratak izgubljene nade u mogućnost da država BiH ikada zaživi kao moderno i napredno društvo (1) i motivacija građana BiH, u dijaspori i domovini, da svojim iskrenim i predanim angažmanom hrabro i odlučno uđu u demokratsku borbu za svoju voljenu državu i domovinu (2). Svjetlosni simbolizam „ISKRE“ osim asocijacije na apstraktne pojmove – vjera, nada i ljubav - a koji čine fundament pozitivne duhovne egzistencije (3); kroz orijentaciju „Platforma za progres“ sadržanoj u tri tačke: 1) Bosni i Hercegovini iznad svega; 2) Ekomomiji i 3) Mladima – nužno podstiču znanje, stručnost i kavalitet kao norme koje će se u društvenoj praksi preferirati (4).
Interakcija između građana koji traže izlaz iz beznađa bh. društva i Mirsada Hadžikadića – utemeljena na iskrenosti i dobrim namjerama- generirala je simbol „ISKRE“ koja objedinjuje ideju vodilju projekta „Platforme za progres“ sa ulogom građanskog aktivizma koji treba ideje da pretoče u projekte, čija će realizacija, korak po korak, reformisati cjelokupno bh. društvo i unaprijediti rad državnih institucija.
Sama artikulacija simbola je u cilju olakšane i precizne komunikacije kreatora rješenja za nagomilanu problematiku u BiH sa aktivistima i sljedbenicima. To je značajna inovacija na stereotipnoj i monotonoj bh. političkoj sceni gdje se od rukovodstva stranaka ispoljava velikoj dozi omalovažavanja aktivizma članstva u svojim redovima, a što se prenosi na birače i na građane koji misle drugačije, i pak MISLE uopće – kao slobodna ljudska bića kojima je priroda podarila um i duh, te time i mogućnost izbora. Kojih je razmjera atak na slobodu čovjeka u BiH i reduciranje njegove slobode izbora najbolje se vidi kroz cjelokupan izborni proces u kome se u svakoj praktičnoj fazi uočavaju nedostaci - za čije zadržavanje i nemjenjanje postoji široki i čvrst konsenzus aktuelnih vlastodržaca.

Dakle, uvođenje pojma „ISKRE“ i njenog simbolizma kao manira komunikacije između političara i građana je REVOLUCIONARAN iskorak kojim se ispoljava respekt prema ČOVJEKU – kao svjesnom i slobodnom biću, sposobno da razumije figurativna značenja i duboke političke i socijalne poruke; da tvori jezik u kome je poetika u funkciji filozofije; a čime se stvaraju pretpostavke da se psihološki potencijali pojedinaca i kolektiva stave u opću i konstruktivnu društvenu funkciju. Do ovih izbora običnom čovjeku nije omogućeno da bude AKTER u izbornom ciklusu već isključivo PROMATRAČ ili NAVIJAČ; građanima nije ostavljen prostor za ispoljavanje KOLEKTIVNOG AKTIVIZMA u cilju opće dobrobiti već isključivo su bili u funkciji PODRŠKE AKTUELNOJ VLASTI u cilju produžetka njihovih mandata koji srozavaju državu, društvo i građane.
Najava Mirsada Hadžikadića da će bez obzira na izborni rezultat nastaviti sa angažmanom na „PLATFORMI ZA PROGRES“, u formi pokret ili stranke, budi nadu kod dobronamjernih građana BiH da će se iznaći funkcionalan model koji će omogućiti širi angažman zainteresovanih građana koji su spremni da izdvoje slobodno vrijeme i svoje kapacitete stave u funkciju općeg dobra za državu Bosnu i Hercegovinu - za sve njene građane i narode – podjednako u svim djelovima države.

III) Glas za Mirsada Hadžikadića – Platforma za progres
Da Mirsad Hadžikadić ne misli i ne radi kao dosadašnji političari u BiH i da se od njih uveliko razlikuje je i to što se biračima daje mogućnost da glasanjem za pojedinca opredjeljuju se za afirmaciju NOVOG POLITIČKOG PROJEKTA, koji nosi naziv „Platforma za progres“. Do danas je uglavnom bilo moguće da se glasa za određeni politički projekat od čega korist imaju samo oni koji se nalaze na stranačkim rukovodećim funkcijama. Biračima/građanima nije omogućeno da imaju bilo kakvu konekciju sa društvenim blagodatima, kao i članovima stranke od kojih se očekuje apsolutna lojalnost i odricanje od sopstvene pameti i prihvatanje da se misli mandatskom pameću u ambijentu dirigovane demokratije – što se provodi u carstvu antilogike, gdje su devalvirane sve ljudske vrline, demokratski principi i društvene norme.
Svaki glas 7. oktobra za Mirsada Hadžikadića – kandidata za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda – glas je za novu Bosnu i Hercegovinu koja će biti uređena slobodnom voljom svih njenih građana i na uzoritim principima demokratije.

Sarajevo, 2.10.2018. godine

Intervju sa Ibrahimom Osmanbašićem, književnikom i kulturnim djelatnikom

POLOŽAJ KULTURE I UMJETNOSTI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM DRUŠTVU

Razgovarao: Edber Vuranovski

Obzirom da BiH nema ministarstvo za kulturu kroz razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem, dugogodišnjim kulturnim djelatnikom i književnikom, razgovor se vodio o brizi i položaju kulture i umjetnosti u bosanskohercegovačkom društvu u svjetlu aktuelnih događaja u tim sferama. Posebno je akcentovana uluga nevladinog sektora u promovisanju kulture i umjetnosti u bh. društvu, te o mogućnosti za promociju mladih talenata.

* * *

Gospodine Osmanbašiću kako se poklanja pažnja kulturi u našem društvu?

OSMANBAŠIĆ: Generalno gledajući nedovoljno. Bosna i Hercegovina je veoma bogata kulturno-historijskim nasljeđem ali je to u aktuelnim društveno-političkim tokovima marginalizirano. Sama činjenica da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih država koja nema ministarstvo za kulturu dovoljno govori koliko se u našem društvu pridaje značaj kulturi. Nezamislivo je da u jednoj državi dođe do situacije da zbog nebrige društva se zatvara muzej gdje se čuva kulturno blago koje svjedoči o njegovoj historiji i hiljadugodišnjoj tradiciji. Nadam se da se situacija poboljšava i da će društvo adekvatno pomagati rad kulturnih institucija u budućnosti.

Koliko je Udruženje za kulturu-Nova svjetlost (KNS) aktivno u pogledu promocije naše kulture?

OSMANBAŠIĆ: Udruženje je nevladina i neprofitabilna organizacija, tako da u svom djelovanju veoma limitirano, tako da je uloga NVO organizacija da u većoj mjeri ukaže na neke društvene anomalije i određene vrijednosti, dok za ozbiljne projekte promocije kulturnih vrijednosti udruženja nemaju uvjete. Idealno bi bilo kada bi kulturne institucije bile partneri sa nevladinim sektorom, čemu se teži u našem društvu, međutim, taj proces gradnje povjerenja veoma sporo se odvija. Bez želje da bilo koga degradiram, ali činjenice nam govore da je u dosta društvenih sfera NVO ostvario znatno veće rezultate od društvenih institucija. Bit ću slobodan da kažem da u kreiranju i dostizanju današnjeg stupnja slobodnog demokratskog ambijent postignuto je u velikoj mjeri zahvaljujući etuzijazmu, volonterizmu i zalaganju nevladinog sektora koji se izborio za korekcije velikog broja društvenih devijacija.

Dakle, u granicama naših materijalnih i financijskih mogućnosti KNS je u proteklih petnaest godina svoga postojanja organizirao na stotine programa i aktivnosti putem kojih se promovisala bosanskohercegovačka kulturna baština, kao što su razni umjetnički festivali, književni susreti međunarodnog karaktera, brojne izložbe slika, fotografija i promocije knjiga. S obzirom da smo mi podneblje gdje dolazi do miješanja i prožimanja raznih civilizacija i kultura, a što je plod hiljadugodišnjih procesa, mi smo u mogućnosti da osvjetlimo samo segmente od našeg bogatog kulturnog naslijeđa.

Koliko je udruženje aktivno na polju promocije umjetničkog stvaralaštva?

OSMANBAŠIĆ: Mi smo zemlja sa veoma bogatom tradicijom u sferi umjetničkog stvaralaštva. Mnogi naši umjetnici iz bliže ili dalje prošlosti uživaju međunarodnu reputaciju, i ta tradicija je kontinuirano prisutna na ovim prostorima u zadnjih pola milenijuma – što je otprilike period kada umjetnička djela zauzimaju posebnu društvenu ulogu u naprednim državama, a što umjetnicima omogućava privilegovani društveni status. Veoma se malo ili nikako ne zna o mnogim književnim djelima i piscima iz Bosne i Hercegovine, a koja su pisana na bosančici, turskom, perzijskom i arapskom jeziku, također, pisci sa našeg podneblja pisali su još na desetine jezika i uvršteni su u druge nacionalne književnosti – i to treba da bude predmet naših istraživanja. Međutim, trenutno naše društvo nema tih kulturoloških institucionalnih kapaciteta ali u svakom slučaju, istraživanja u tom pravcu ima i provode ih pojedinci u sopstvenoj režiji, a najčešće bez ikakve društvene potpore.

Na književnom planu, udruženje organizira tradicionalnu manifestaciju „KNS Međunarodni književni susreti“ i bavi se izdavaštvom, što je naš konkretan doprinos afirmaciji književog stvaralaštva.

Od kada se održavaju „KNS Međunarodni književni susreti“?

OSMANBAŠIĆ: Književni susreti se održavaju od 2007. godine i prošle godine smo obilježili desetogodišnjicu manifestacije. To je jedna od najmasovnijih književnih manifestacija kako u BiH tako i na Balkanu jer na svakoj manifestaciji učešće uzme od 200 do 250 autora koji se izražavaju u domenu proze i poezije. Bez obzira na brojnost učesnika manifestacija programski je fokusirana na kvalitet književnog izražaja, a kada se uzme u obzir da je kriterij za učešće da su radovi neobjavljeni, tada je dobijamo kao konačni produkt zbirka najuspješnijih pjesama, poema i kratkih priča koji predstavljaju interesantan i relevantan prijesjek savremenih regionalnih književnih tokova.

Kuriozitet KNS-ovih susreta je što su za njegove programe i zbornike vezani počeci mnogih danas afirmisanih pisaca, kako u BiH i regionu, tako i u našoj dijaspori. Tu su osim spisateljskih karijera, počela i brojna prijateljstva koja se njeguju kako na regionalnoj književnoj sceni, tako i privatno. Dakle, osim na kreativnu dimenziju manifestacije, udruženje je ponosno i na ljudsku dimenziju koja je ostavila svoj značajan trag u vremenu i prostoru, faktički, otvarajući novu paradigmu odnosa prema književnim manifestacijama koje treba da budu prilagoditi modernim zahtjevima vremena u kojem živimo i kreativno se izražavamo.

Književni susreti 2017. / Sarajevo

U čemu se sastoje inovacije KNS udruženja?

OSMANBAŠIĆ: 2007. godine kada se KNS pojavio kao organizator književne manifestacije nije bilo puno organizacija koje su okupljale pisce u Sarajevu, niti je bilo nešto puno književnih manifestacija koje su promovisale pisanu riječ. Danas, jedanaest godina poslije, situacija je znatno povoljnija za pisce i u međuvremenu se pojavilo niz udruženja i manifestacija koje omogućavaju da se pisci prijavljuju za učešće, da se javno čitaju autorski radove, a sve više se i štampaju zbirke sa manifestacija.

U vrijeme kada je KNS registrovan a to je 2002. godina, veoma malo je bilo udruženja za kulturu i u Sarajevu, a i BiH. U tom vremenu sve se u vezi književnosti vrtilo oko Društva pisaca i njihove manifestacije „Sarajevski dani poezije“ i u tom uskom, elitiziranom krugu dešavalo se sve što je bitno za bh.književnost.

Danas to nije slučaj jer je književna scena otvorena i nema imaginarnih autoriteta koji određuju šta valja i šta nevalja, šta se može a šta ne može štampati.

Dakle, otvoreni programki koncept je naša temeljna inovacija, koji svim piscima pruža priliku da se javno predstave. To je suštinska inovacija koja je bila dijametralno suprotna od etabliranog elitizma, a što je neslavno naslijeđe iz predhodnog društvenog sistema - režimski autoriteti, cenzure i jednoumlje. Iz tog našeg liberalnog stava prema umjetničkoj kreaciji - da o književnom radu treba donositi mišljenje na osnovu sadržaja i umjetničkog dojma, a ne na osnovu protežiranja afirmisanih autorskih imena – faktički, otvara se jedan novi kreativni ambijent i KNS-ovi književni susreti dobivaju podršku od autora iz BiH, regiona i dijaspore. Držimo da smo za ovih desetak godina podržali jednu novu genaraciju bh. pisaca koja će u budućnosti promovisati svo bogatstvo književnog stvaralaštva ovog podneblja.

Mislim da smo mi prvi u regionu uveli praksu da se svi pristigli radovi na konkurs objave na web-stranici odmah pri pristizanju, tako da javnost može da prati cjeli proces izbora proznih i poetskih radova. Nesumnjivo da je to veoma motivirajuće djelovalo na autore i u BiH i u regiji, a posebno u našoj dijaspori – pa stoga i imamo kontinuirano povećanje broja učesnika, a održava se i visok kvalitet umjetničke kreacije, jer su se autori uvjerili da nam je cilj afirmacija kvaliteta.

Danas se održavaju mnoge manifestacije u BiH i regionu na principima koje KNS javno afirmisao, i u to se je lako uvjeriti, a što za rezultat ima masovnije književne manifestacije, afirmacija novih talenata i fokusuranje na kvaltet književnog stvaralaštva.

Koliko država vodi računa o našim piscima i umjetnicima u dijaspori?

OSMANBAŠIĆ: Država BiH svoje sve unutrašnje slabosti pokazuje baš u odnosu prema našoj kreativnoj dijaspori. Naši sunarodnjaci u dijaspori nemaju iluziju da mogu išta očekivati od svoje domovine, tako da su okrenuti ka drugim mogućnostima za promociju svoga stvaralaštva. Bh. umjetnici time gube određeni vid afirmacija, ali država BiH je znatno veći gubitnik. Nažalost, u tom pogledu niko ne preuzima odgovornost. Nijedna značajna politička stranka ne pokazuje ozbiljan interes da u konkretnom vidu uspostavi kontinuiranu programsku saradnju na relaciji matica-dijaspra, a to je jasan indikator da se na vrlo niskom nivou odvija ukupna politička scena u BiH. Faktički, samo taj momenat jasno govori da se djelovanje naših političkih stranaka ne bazira na programima i strategijama već na improvizacijama uz odsustvo odgovornosti. Nažalost, pošto je to veoma ozbiljna indikacija jasno je da same političke stranke ne snose potpunu odgovornost za trenutno nefukcionalno stanje u državi već i da građani itekako participiraju u ukupnoj anarhiji – jer su uglavnom pasivni, a kada se pokrenu promašuju cilj i uglavnom postižu kontra efekte.

Nažalost, naša opća društvena svijest je na veoma niskom nivou i još se nismo oslobodili balasta primitivizma i neodgovornosti – što je nespojivo sa progresivnim demokratskim društvima. Stanje u sferi umjetnosti i kulturi pouzdani je indikator općeg društvenog ambijenta, međutim, naša kolektivna kritička svijest nije još isprofilizirana jer ne postoji spoznaja o značaju zašto moramo biti fokusirani na opće dobro, a ne na ličnu korist – što danas determiniše društvene odnose u BiH na svim nivoima i svim pitanjima.

Trebat će još dosta vremena da kultura i umjetnost dobiju tretman u BiH koji i zaslužuju, i tek tada stvaraju se pretpostavke za kreiranje učinkovite programske saradnje sa našim umjetnicima u dijaspori, a koji postižu značajne uspjehe na međunarodnom nivou i o čemu mi nemamo adekvatne informacije.

Da li udruženje djeluje u okviru drugih umjetničkih grana osim književnosti?

OSMANBAŠIĆ: U posljednje vrijeme smo radili na polju likovne umjetnosti gdje nastojimo da afirmišemo slobodu kreativnog izražaja, a i da pokušamo da dođemo do bližeg osvjetljavanja likovnih izražajnih elemenata koji sadrže kreativnu autentičnost ovog podneblja. To ne mora isključivo biti izraženo kroz izbor tema iz naše bogate kulturne baštine, već se treba upustiti u istraživanje izražajnih formi i tehnika koje će biti u funkciji izražaja određenih ideja i kreativnih koncepata.

Moderna umjetnost ima ogromne mogućnosti, a što je prije svega izazov za autora – kako da profiliše svoj prepoznatljiv individualni kreativni pečat? To može da predstavlja značajan problem, a naročito za mlade autore. Mi u udruženju imamo dosta iskustva sa autorskim kreacijama u sferi književnosti, a što na određen način može da se koristi i u sferi likovne umjetnosti, tako da ćemo nastojati da svoja iskustva prenesemo na nove generacije.

Ima li smo neke aktivnosti i na polju teatra i muzike, međutim nisu postojale osnove pretpostavnke da bi se projekti mogli realizirati u punom kapacitetu, što će morati da sačeka neka bolja vremena.

I za kraj, koju bi ste poruku poslali mladim umjetnicima?

OSMANBAŠIĆ: Pa... u principu, ne zahvalno je drugima govoriti šta da čine, a posebno je to osjetljivo u sferi umjetničke kreacije. U pravilu svako vrijedno umjetničko djelo u sebi apsorbira osobenost samog autora, jer ako ta individualna nijansa izostane, ili dovoljno nije uočljiva, obično i samo djelo ne doživi svoju zapaženu afirmaciju. Dakle, svaki značajan umjetnik je ujedno i izgrađena ličnost, tako da umjetnička kreacija ne funkcioniše van uobičajenog ljudskog života, niti umjetnost van društvenih tokova. To dvoje se prepliće, prožima i na kraju se sjedinjuje u umjetničku kreaciju. Nepobitno je da su umjetnici po prirodi sanjari, međutim, mnoga velika umjetnička djela baziraju se na iskazivanju i prikazivanju realnog života – pojedinaca i društvenih događaja.

Imajući sve to uvidu, mladim umjetnicima mogu samo preporučiti da se iskreno zapitaju – da li svoj umjetnički angažman osjećaju kao sudbinu ili neki vid duhovnog zadovoljstva?

Kada im postane jasan odgovor na to krucijalno pitanje, smatram da će time biti determiniran i njihov pristup prema umjetnosti i kreativnom izražaju. U suštini, umjetnički kreativan izražaj je dugoročan proces koji traje koliko i ljudski život, a na tom putu, koji se odvija u etapama, otkrivaju se mnoge tajne i ovladava vještinama - što vremenom postaje materija i instrumenti kojima se realiziraju nadahnute ideje.

* * * * *

Ibrahim Osmanbašić je rođen je 1964. godine u Janji. Ostvario je višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik je međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena i uvrštena u brojne regionalne književne publikacije. Autorski se izražava u sferi muzike, slikarstva, književnosti i teatra.

Idejni tvorac i osnivač Udruženja za kulturu- “Nova svjetlost” (KNS), gdje obavlja funkciju predsjednika udruženja od 2002. godine.

Urednik je preko sedamdeset knjiga i publikacija umjetničkog, kulturnog i naučnog sadržaja. Autor na desetine recenzija, književnih osvrta i predgovora koji su publikovani u raznim javnim formama u BiH i inostranstvu.

Jedan od utemeljivača međunarodne kulturne manifestacije: "KNS međunarodni književni susreti", koja se kontinuiranim djelovanjem od 2007. godine i otvorene programske profilizacije, izborila za poziciju respektabilne regionalne književne manifestacije, koja prezentuje aktuelne i moderne literarne tokove BiH, bosanskohercegovačke književne dijaspore i regionalno literarno stvaralaštvo – gdje je otvoren prostor za prezentaciju stvaralaštva mladih autora i manje afirmisanih autora.

Dobitnik je raznih priznanja za umjetnički i društveni angažman u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Sarajevu.

Objavljena djela:

PROZA I POEZIJA: Kapije sjenki(2008./poezija); Ideja bez stalnog mjesta boravka (2012./proza i poezija);Čuvar tajne2015./prozno-poetsko djelo); Gravitacija poezije” / “Гравитацията на поезията“ (2015./dvojezična zbirka poezije na bosanskom i bugarskom jeziku). DRAME: Izlaz (1989., prijevod na slovenački); Znakovi vremena (1995); Šta je sa tom muzikom? (2003.); i Ilhamija i riječ (2012., prijevod na slovenački).

Prozno-poetsko književno djelo

IDEJA BEZ STALNOG MJESTA BORAVKA
Ibrahim Osmanbašić
KNS-2012. 

Read more ...