Serijal: Iskre promjene (3)
Piše: Ibrahim Osmanbašić

RAĐA SE NOVO JUTRO BOSNO I HERCEGOVINO

I) Osnivačka skupština Platforme za progres

Na Dan državnosti Bosne i Herceovine, 25.11.2018. godine održana je osnivačka skupština političke organizacije Platforma za progres, koja se usmeno deklariše kao politički pokret, obzirom da ima nešto drugačije organizacione principe i nešto šire programske ciljeve, čime se pravi značajna razlika od drugih političkih stranaka u BiH. Na domaću politički scenu iskoračio je novi i drugačiji politički faktor koji se oslanja na izborni kapital od 10% glasačkog tijela sa poteklih općih izbora, koliko je dobio njegov idejni tvorac prof. dr. Mirsad Hadžikadić, kao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Sam koncept osnivačke Skupštine nije uobičajen i imao je više reprezentativan karakter čime su otklonjene dileme u pogledu koncipiranja Statuta i programske deklaracije Platforme za progres, kao i izbor funkcionera koji će djelovati kroz organe Platforme u narednih godinu dana, kada se planira izborna Skupština, te izbor organa kako je to predviđeno Statutom. Dakle, usvojeni su dokumenti i izabrano je inicijalno rukovodstvo koje ima zadatak da u okviru jedne godine uspostave infrastrukturu Pokreta u skladu sa usvojenim dokumentima.


Preko hiljadu registrovanih članova Platforme, registrovanih iskri, dalo je podršku predloženim dokumentima i kadrovima, kao i članovi iz iseljeništva, kojima je bilo omogućeno da na prikladan način glasaju i učestvuju u radu Skupštine, a što je inventivna metoda koja ima za cilj snažnije uključenje bh. iseljenika u aktuelne društveno-političke tokove u domovini.

pp os 3

Na prisutne je ostavio dojmljiv utisak obraćanje Stjepana Kljujića, člana ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, dokazanog borca za nezavisnu i pravednu našu domovinu – ističući da je u samom startu u stavovima prof. Hadžikadića prepoznao, možda, posljednju šansu da se Bosna i Hercegovina uredi kao normalna građanska država. Skrenuo je pažnju svima onima koji su se odlučili da se angažuju na promjeni bh. društva da se nalaze pred veoma teškim zadatkom, i da ako nisu spremni da se nose sa tim izazovima, da je bolje da danas odmah odustanu. Još jednom je potvrdio da je naša domovina lijepa i bogata i da njeni građani zaslužuju ljepši život u njoj, ali da uopće neće biti jednostavno da se etablirane nacionalne politike, ukorijenjene na negiranju građanskog društvenog koncepta, uklone sa vlasti. Osnivačima Platforme za progres i njenom rukovodstvu poželio je sve najbolje i da ostvare san koji svi pošteni građani Bosne i Hercegovine sanjaju.

Dakle, slobodarska baklja u borbi za nezavisnost, suverenitet i prosperitet Bosne i Hercegovine predata je Platformi za progres, na dostojanstven način, a to je privilegija koja obavezuje.


II) Duhovna dimenzija

Tokom obraćanja, prof. Mirsada Hadžikadića, lidera Platforme za progres lebdila je želja i nastojanje da se u bh. društvo unesu progresivni elementi društveno-političkog organizovanja i funkcionisanja koji će život u BiH učiniti kvalitetnijim, uz eliminaciju svih negativnih tendencija koje građane ove zemlje nagone na odluku da napuste trajno svoju domovinu, a sreću i blagostanje potraže u uređenim zemljama diljem svijeta. Ono što je domaća politika odavno izgubila u svom organizacionom i funkcionalnom pogledu je emocija – zdrava, čista i iskrena – a što se snažno osjetila tokom Hadžikadićevog izlaganja nakon dobijanja povjerenja Skupštine da u narednih 12 mjeseci predvodi Platformu. Kroz predočenu viziju infrastrukture Platforme – gdje će se nastojati stvoriti sinergija resursa domovine i dijaspore; kao i markiranje problematike koja Bosnu Hercegovinu drži na dnu regije, Evrope i svijeta – osvjetljen je um koji se utemeljuje u univerzalnim svojstvima, sa zadatkom da ideje Platforme za progres afirmiše na lokalnom i globanom nivou, a što treba da obezbijedi opći prosperitet cjelokupnog društva i njenih građana, podjednako u svakom dijelu države. 
Referiranje prof. Hadžikadića na stihove pjesme „Rađaj mi jutra zemljo moja“, koje je napisao Željko Ilić, a iskomponovao Allen Lemešević, a gdje se domovina naziva „draga i mila“, potvrđujući da takav iskren odnos treba graditi sa domovinom čija smo djeca i prema kojoj treba osjećati ljubav, ponos, ali i odgovornost. U principu, više manje je opće poznat dio koji se odnosi na nastojanje političkih organizacija da putem funkcionalnog organizovanja na izborima uđu u institucije društva u cilju ostvarenje svojih političkih ciljeva i programa; ali u suštini nije dovoljno analizirana gruba manipulacija političkih stranaka i njenih eksponenata koja se neprimjereno odnosila prema umjetnicima i njihovim djelima. U suštini priznavao se i vrijednovao veoma blagonaklono angažman profesionalaca čija je sfera angažmana primarno materijalne prirode – kao naprimjer pravnici i njihov angažman na stranačkim aktima i zakonima; ekonomisti i njihova uloga u kreiranju budžeta stranke ili pojedinih institucija; sociolozi i njihov stručni doprinos u oblikovanju programa koji omogućavaju mobilizaciju članova, građana ili pribavljanje finansijskih sredstava; dok se u svemu tome zaboravlja pozitivan početni inplus koji je svim političkim organizacijama u startu – dala umjetnička kreacija i bogato kulturno nasljeđe. Nakon ulaska u prijatne kabinete i sjedanja u ugodne fotelje – umjetnici su ostavljeni na ulici, na vjetrometini, da se provlače „od nemila do nedraga“ – zaboravljajući njihove nadahnute poruke o miloj i dragoj domovini, o čijoj snazi je visila snaga ideje u njenom nastajanju i promovisanju.

pp os 4

Bilo bi katastrofalno za Bosnu i Hercegovinu kada bi Platformom za progres ovladala „funkcionerska amnezija“ – koja kreće od umjetničkih djela, pa zaboravlja njene autore, da bi se proširila kao dobro poznata kancerogena pošast – na članstvo i građane. Jasan primjer duhovne otrnjelosti danas se može vidjeti u nekada „velikim strankama“ koje nemaju snagu unutrašnje kohezije i na svakom značajnijem pitanju i izazovu se dijele i usitnjavaju – sa neminovnim ishodištem u potpunoj marginalizaciji na bh. političkoj sceni jer nemaju pozitivnog socijalnog vezivnog tkiva. Ta teško nadoknadiva anomalija nije ništa drugo do „duhovna dimenzija“ političke organizacije koja je zasnovana na etici, a manifestuje se kroz racionalne strukture i nadahnjujuću emociju. Kuriozitet Platforme za progres je da su njenu viziju prosperiteta države Bosne i Hercegovine u startu prepoznali i promovisali vrhunski umjetnici – a što je i ogromna obaveza sa čijim ispunjenjem ne treba kasniti, jer nužno da očekivanja donose razočaranja.
Pozitivne unutrašnje interakcije u sklopu organizovanja i svakodnevnog funkcionisanja političke organizacije podjednako su važna kao i pozicioniranje unutar društvenih i političkih struktura. Međutim, nijedan novi politički projekat u BiH ne može se pohvaliti da je nešto značajno naučio od prethodnih političkih organizacija koji su u jednom periodu dominirali političkom scenom – da bi se njeni predstavnici sa sticanjem društvene moći počeli OSJEĆATI da su nedodirljivi, pa su postali bahati i potpuno imuni na sve patnje i teškoće koje su prisutne kod građana. Dok su govorili jedno, mislili su drugo, a radili su treće. Osnova njihove propasti je etablirani nakaradni osjećaj koji ih je odveo u potpuno otuđenje od građana bh. društva – kojima su uveliko uskraćena osnovna ljudska prava i koji nemaju jednake šanse za uspjeh – jer je privilegovana elita sve benefite općeg društvenog uspjeha prisvajala za sebe i svoje poslušnike.

Predsjednik Platforme za progres, njen idejni tvorac, prof. dr. Mirsad Hadžikadić je svjestan neiskrenosti domaćih političkih predstavnika koji jedno misle, drugo govore, a treće rade, i apostrofira da će se insistirati na sklad na relaciji misli, riječi i djela – što je pozitivan stav koji doprinosi širenju svijesti o odgovornosti u društvu, a što treba da dugočno rezultira konstruktivnim odnosom građana prema bh. društvu, tj. svojoj domovini. Od iskri se traži da doprinose društvenoj dobrobiti bez obzira da li to drugi čine ili ne, tj. da to radi iz sopstvenog OSJEĆAJA odgovornosti. Međutim, pored statutarnih odredbi koje preciziraju odgovornost i sankcije, sigurno ima opravdanja da se razmisli i o istovjetnim sistemom mogućnosti i nagrađivanja članova Platforme za progres. Dakle, takav proaktivan odnos političke organizacije prema svome članstvu još nije verifikovan niti upražnjavan u Bosni i Hercegovini, a Platforma, kao organizacija koja nije opterećena negativnom hipotekom iz prošlosti, ima priliku da u procesu konsolidacije u svoje dokumente i metode rada uvrsti i inovativne inicijative koje vode većem stupnju transparentnosti i motivaciji članstva na inventivniji pristup društvenoj angažovanosti. Godišnje skupštine su primjerene da se osvrne na pojedinačne angažmane iskri i sa prigodnim zahvalnicama vrednuje njihov angažman – ne toliko zbog njihovog zadovoljstva, jer su obično u pitanju društveno osvješćene osobe koje su požrtvovane iz humanih a ne egocentričnih razloga – već zbog samog imidža Platforme za progres, koja se promoviše kao organizacija koja poštuje i cijeni inicijativu i predan angažman pojedinca koji dobrovoljno svoja djela ugrađuje u općedruštveno dobro. Do kraja godine ima još dovoljno vremena da se o takvim stvarima razmisli sa raznih aspekata i konstruktivno djeluje – jer je neupitan entuzijazam i kvalitet koji je već ispoljen u okviru ideje Platforme, a koja na tim osnovama se dalje gradi i promovira.

Dakle, „duhovna dimenzija“ u sklopu ideje i organizacije „Platforme za progres“ u suštini svojom ulogom i značajem ne razlikuje se nego kod drugih političkih organizacija, tj. stranaka, jer su na temelju funkcionalnosti koja se „duhovnoj dimenziji“ dodjeljuje u sklopu cjelokupnog sistema neminovne i konsekvence – a što praktično determinira političku organizaciju u odnosu na društvo u kojem egzistira i djeluje. Pošto je to složen sistem interakcija unutrašnjih i vanjskih faktora – pojedini političari umisle da mogu pod tepih skrivati ono što se događa u sklopu njihovog djelokruga – bez obzira koliko se to ticalo drugih, tj. javnosti, dakle članstva i građana. Naravno da je moguće samo neko određeno vrijeme skrivati činjenice koje se tiču drugih, a obično, sve ispliva na površinu i procuri u javnost – kad tad; pa stoga mudre politike se okreću transparentnom javnom djelovanju – a za šta se neupitno zalaže Platforma za progres. Međutim, svakako da je transparentno javno djelovanje izazov koji je veoma dinamičan i veoma zahtjevan, a na čemu će buduća cjelokupna organizaciona struktura Platforme morati itekako da bude angažovana da bi gradila i unaprijedila povjerenje i kredibilitet kod članova i građana. U tom smislu zasigurno da ima prostora za dodatno djelovanje kroz organe Platforme sa edukativnim pristupom i promotivnim programskim konceptom.

pp os 2

Ono što je posebno značajno za „duhovnu dimenziju“ Platforme za progres – a što treba da bude jedan od pouzdanih indikatora da se ova politička organizacija bitno razlikuje od drugih stranaka u BiH – je ozvaničenje Etičkog kodeksa kao norme ponašanja iskri, na čemu će se temeljiti i sagledavati integritet njihove ličnosti. Prihvatanjem principa da je za Platformu jedino prihvatljivo društveno-politički angažman utemeljen na univerzalnim etičkim principima i normama, otvaraju se velike mogućnosti u osnaživanju sveukupnih potencijala i kapaciteta političke organizacije, te se očekuje da će internim aktima moralne dimenzije aktivizma biti dovoljno naglašene da uzimaju determinirajuću ulogu u motivaciji članova i građana da participiraju u procesu društvenih reformi koje su na putu blagostanja Bosne i Hercegovine.

III) Izazovi Platforme za progres

Zadatak koji je pred sebe stavila Platforma za progres veoma je ambiciozan, a ne bi bilo čudo da oni koji su upućeni u prilike u BiH smatraju to – nemogućom misijom, jer u aktuelnim odnosima vlada potpuna dezorganizacija u društvu, država je teritorijalno podjeljena nevidljivim, ali djelotvornim, granicama po nacionalnom principu, institucije su na rubu funkcionalnosti, sudstvo je, faktički, najnefunkcionalnija razina vlasti u BiH i nije nikakva tajna da je daleko od neovisnosti od političkih uticaja; to je sasvim dovoljno da se mladi i stručni građani odluče da napuste Bosnu i Hercegovinu jer u njoj ne vide svoju sretnu budućnost – jer posao dobijaju podobni a ne sposobni; dok je korupcija potpuno eliminisala kvalitet iz afirmativnih društvenih vrijednosti, čime je BiH vraćena, u nekim svojim segmentima i nekim djelovima zemlje, u srednjovjekovni mrak. Ispravljati sve te društvene devijacije izuzeno je kompleksan angažman – međutim, oni koji osjećaju ljubav prema svojoj domovini nikad od nje neće odustati, bez obzira o kakvim se preprekama radi. U toj odluci da se odlučno i otvoreno uđe u demokratsku političku borbu za Bosnu i Hercegovinu – leži veliki izvor pozitivne energije jer ne pristaje na legalizaciju korupcije i kriminala kroz demokratsku farsu iza koje stoje oni kojima je strana istina, pravda i sloboda, te se svim silama zalažu za laž, nepravdu i uskraćivanje slobode drugima.

Sučeljavanje Platforme za progres sa konkretnim unutrašnjim i općedruštvenim izazovima sigurno će ukazati na potrebu da se definišu i javno obznane KRITERIJI PLATFORME u vidu usaglašenog dokumenta – gdje bi se obznanili praktični principi i modaliteti za realizaciju zacrtanih vrijednosti i programskih ciljeva. Takav pristup podrazumijeva visok stupanj spremnosti na samokritiku i otvorenost ka novim idejama u cilju unapređenja postojećeg stanja – kako u pogledu unutrašnje funkcionalnosti same Platforme, tako i u pogledu realizacije zacrtanih programskih ciljeva. Bez sumnje da je to jedna on najosjetljivijih tačaka političkih stranaka u cijeloj Bosni i Hercegovini gdje je lako uvidjeti nekonzistentnost i netransparentnost u temeljnim odrednicama i karakteru političke organizacije – a to je odnos riječi i djela, teorije i prakse, obećanja i realizacije, planova i implemantacije; a posebno se akcenat može staviti u transparentnost, kadrovsku politiku i funkcionalnost infrastrukture, gdje je od suštinske važnosti relacije baze i vrha političke organizacije. U tom pogledu osim ličnog iskustva, kome će se bez sumnje dati primat, bilo bi poželjno da se bogato negativno iskustvo na političkoj sceni bh. iskoristi da se greške ne bi ponavljale i da bi se brže i kvalitetnije rješavala dobro poznata nagomilana problematika u BiH i gradila funkcionalna infrastruktura Platforme - od čijih operativnih mogućnosti zavisi tempo i obim realizacije zacrtanih programskih ciljeva.

pp os 5


Na vanjskom društvenom planu Platforma će se sučeljiti sa izazovom nedostatka općedruštvene odgovornosti građana koji su kroz višedecenijske frustracije od strane neodgovornih politika izgubili povjerenje u svaki oblik političkog organizovanja. Podizanje društvene svijesti građana, a što je naglašeno kao jedan od primarnih ciljeva Platforme, izuzetno je složena i nezahvalna aktivnost što jeste jedan od najtežih zadataka koje je pred sebe Platforma stavila – jer za unaprijeđenje na tom polju trebat će dugoročan i stručan angažman, ali koji daje human pečat kompletnoj političkoj organizaciji – jer na tom putu klesat će se karakter kako kolektiva i timova, tako i individua. Spoznaja uloge političke organizacije – a koja se nalazi između pojedinca i društva, tj. građana i države, kao instrumenta kojim se ostvaruje individualni i kolektivni prosperitet: pojedinca, porodice, grada, regije i države - od presudne je važnosti, a što treba da doprinese otvorenosti građana da uzmu učešće u realizaciji programskih aktivnost koje će Platfoma za progres u okviru svog praktičnog djelovanja činiti na svim nivoima vlasti i u svim djelovima države i u svim segmentima društva. 
Pred Platformom za progres su značajni izazovi koji su iskre preuzele na sebe na Dan državnosti Bosne i Hercegovine i sigurno da će uz spremnost za organizovanje i djelovanje u skladu sa zahtjevima i mogućnostima trećeg milenijuma, te sinergiju mladosti i iskustva, kao i resursa iseljeništva i matice, svake godine biti sve više svjetlosti u našoj dragoj i miloj domovini Bosni i Hercegovini.

Sarajevo, 04.12.2018. god.

Serijal: Iskre promjene (2)
NOVA DRUŠTVENA SVIJEST JE VAŽNIJA OD IZBORNOG REZULTATA
Piše: Ibrahim Osmanbašić

I) Izbori
Na proteklim Općim izborima Mirsad Hadžikadić, kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda osvajio je 58.555 glasova, 10,09% – što je odličan rezultat, koji je najveće pozitivno iznenađenja koje građanima BiH budi nadu da je, ipak, moguća uspostava pravne i funkcionalne države Bosne i Hercegovine. Domaće etno-nacionalne elite iskoristile su sve raspoložive resurse da obesmisle izborni proces (1); da maksimalno zloupotrebe pozicije u društvu i bahato lažiraju volju građana najprimitivnijim metodama izbornog inžinjeringa, ne stideći se što nezakonite aktivnosti čine na očigled javnosti (2); tokom kampanje prema neistomišljencima koristili su se ucjenama i širili strah (3), te kontaminirali javni prostor mržnjom i prijetnjama (4).
Uz svu mobilizaciju poslušničkih medija nisu uspjeli zaplašiti i odvratiti bh. građane da na izbornoj listi hrabro i svojevoljno zaokruže kandidata Mirsada Hadžikadiće – uz svijest da će u postojećem ambijentu u bh. društvu teško pobjediti – ali odlučni da svoj glas daju osobi za koju iskreno vjeruju da je sposobna da unese pozitivne promjene u apatičnu Bosnu i Hercegovinu. Vjerovatno da je ovo bila do sada prva i jedina šansa za građane BiH da svoj glas daju za istinsku alternativu postojećem stanju u državi Bosni Hercegovini – jer nijedna politička opcija nije još nikada ponudila PROGRAMSKI KONCEPT – sa modalitetom i principima na temelju kojih se nudi promjena postojećeg stanja u racionalnim okvirima.
Inovativna izborna kampanja koju je vodio profesor Mirsad Hadžikadić od predavanja za studente o stručnim temama do javnih skupova diljem FBiH – obzirom da je u tom entitetu izborna jedinica za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda – uz mogućnost da se nastup prati direktno putem interneta, kao i da posjetitelji postavljaju pitanja kandidatu. U mjestima i gradovima gdje su demokratske slobode totalno degradirane kandidat Hažikadić je došao – i obzirom da je tu već decenijama demokratija obesmišljena, a izborni proces sveden na opće poznatu farsu koja se uporno toleriše – i dostojanstveno obavio ugodan razgovor sa manjom grupom zainteresovanih građana. Ti susreti se nisu u osnovi razlikovali od dobro posjećenih skupova u punim salama – što je suštinska i kvalitativna razlika između prof. dr. Hadžikadića i većine kandidata na listama: koji primarno nastoje da obezbjede da dobiju mandat a mišljenje građana ih ne zanima. Stoga takvi kandidati i nemaju neke posebne koristi za svoju ličnost i karakter od izbornog procesa – oni uglavnom OSTAJU ISTI, sa ili bez mandata, dok je eminentni profesor javno niz puta naglasio da je mnogo naučio tokom izborne kampanje, a što će bitno uticati na njegov budući društveno-politički angažman u domovini. Obzirom da se radi o osobi sa izuzetnim intelektualnim kapacitetima – to „mnogo“, u ovom specifičnom slučaju, može biti znatno više nego što se može i pretpostaviti.
Ono što se ne može poreći, a što je uveliko poljuljalo same temelje stereotipnog izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, je činjenica da je tokom kampanje kandidat Hadžikadić javno iznosio stavove koje još nikada niko nije proklamovao – a što se suštinski tiču TEMELJNIH STUBOVA na kojima počiva, egzistira i funkcionira, dakako, nakaradno bh. društvo – koje kao frankeštajnovo čudovište traumira svoje građane i tjera ih iz domovine. Za ovu priliku će se izdvojiti samo neka gledišta koja su za naše prilike novina i u suprotnosti su sa praksom aktuelnih politika:
a) Ingerencije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – na većini javnih istupa profesor Hadžikadić je isticao da će, ako bude izabran, djelovati na mnogo široj osnovi od formalnih ingerencija člana Predsjedništva BiH u nastojanju da se kompletno društvo usmjerava ka reformskom putu, evroatlantskim integracijama i iznalaženju rješenja koja će unositi pozitivnu energiju u svakodnevne političke aktivnosti u zemlji sa ciljem općeg napretka Bosne i Hercegovine – u svim njenim djelovima i po svim pitanjima. Naglašavao je da za takve angažmane nema nikakvih zakonskih prepreka niti ograničenja – niti su oprečni sa osnovnim principima demokratije.
Na takav način ni jedan kandidat, niti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije tretirao tu funkciju niti ju je na sličan način promatrao u općem društvenom kontekstu – već isključivo u strogim formalnim granicama, u apstraktnim okovima koje su javnosti nametnuli oni koji – ili ne razumiju smisao hijerarhije i strukture vlasti (1), kao niti demokratije u užem/formalnom i širem/neformalnom kontekstu (2) ili, pak, što je izvjesnije, nemaju niti volje niti kapaciteta za općedruštveni angažman (3), pa se drže parcijalnog konteksta iako je to očito na štetu građana, društva i države (4).
Govoreći o ingerencijama Predsjedništva Bosne i Hercegovine – kandidat Mirsad Hadžikadić je potcrtao da ga u suštini ne zanima funkcija člana Predsjedništva i da radi toga nije došao u BiH i kandidovao se – već je došao da pomogne i potakne opći društveni progres u Bosni i Hercegovini i da ona postane poželjna država u koju će se vraćati naši građani koji sada iz nje odlaze u velikom broju.
Tako nije govorio ni jedan kandidat za člana Predsjedništva BiH od uvođenja višestranačkog sistema u Bosni i Hercegovini.
b) Zagovaranje „Principa“ na koje bi se trebali obavezali svi oni kandidati koji tvrde da žele dobro bh. društvu, njenim građanima i državi Bosni i Hercegovini, a što podrazumijeva: 1) Opredjeljenje za Bosnu i Hercegovinu gdje prednost imaju opći a ne lični interesi; 2) Stručnost – gdje prednost imaju kvalifikovane, sposobne i marljive osobe a ne podobne i rodbina; 3) Mladi – da se omogući kvalitetno i svrsishodno obrazovanje i jednake šanse za posao i uspjeh svima, dakle, bez nepotizma i korupcije.
Takvi stavovi – u sklopu cjelovitog koncepta oporavka bh. društva – nisu se čuli od kandidata za visoke i najviše funkcije u bh. vlasti i društvu uopće – a naročito ne od predvodnika političkih stranaka.
Svakako da su građani u BiH dovoljno politički pismeni da mogu da razlikuju puko obećanje od, recimo – ublehe o milion novih radnih mjesta i ovjerene odgovornosti koja se personalno verifikuje u cilju javne odgovornosti za rečeno i učinjeno. Verbalno i dokumentovano, isto kao izgovoreno i potpisano – potpuno je suprotan odnos i koncept prema javnim dužnostima. Kod nas trenutno ne postoji funkcionalan sistem pozivanja na odgovornost za nesavjesan rad i nanošenje općedruštvene štete, u šta nesumnjivo spada i srozavanje digniteta institucija društva a zašta niko nikada od visokih dužnosnika nije odgovarao – mada svakodnevno mnogi urušavaju kredibilitet funkcije koju obnašaju. Osobe koje daju nerealne i populističke izjave – i to javno – ohrabrene su na neodgovoran odnos jer su svjesne da nema nikakvih sankcija: jer to što su rekli je u verbalnoj formi i nije dokumentovano niti verifikovano na bilo koji način. Naravno da je politika bez dokumenacije lakrdija i čista improvizacija sa nesagledivim mogućnostima manipulacije – a što uveliko karakteriše prilike u našem društvu.
Bosna i Hercegovina je odavno dotakla demokratsko dno – jer bilo ko može, faktički, reći bilo šta i za to ne snosi odgovornost. Čak i institucije se olako poigravaju neustavnim aktivnostima što dodatno unosi nepovjerenje u kompletno društvo i državu u cjelini.
c) Vizija „Platforme za progres“ – kao političkog projekta koji će dugoročno donijeti prosperitet državi Bosni i Hercegovini – najoriginalnija je politička ideja koja se pojavila u postdejtonskom periodu. Nakon fenomenalnog izbornog rezultata gdje je svaki deseti glasač u FBiH dao podršku Mirsadu Hadžikadiću obznanjeno je da će osnivačka skupština političkog pokreta „Platforma za progres“ biti održana 25.novembra ove godine, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Samim izborom simbličnog datuma za zvaničan početak rada „Platforme za progres“ samo potvrđuje da se čitava projekcija novog političkog projekta odvija sa posebnim patriotskim senzibilitetom koji ukazuje da, pored niza koecidencija, ništa se ne odvija slučajno već isključivo spontano – jer je jasan cilj kojem se teži.
Od izuzetne važnosti je svaka misao koju je profesor Hadžikadić izrekao u vezi budućeg političkog projekta – jer su to djelovi ukupnog mozaika koji treba da ima funkciju PLATFORME koja će kroz organizaciono strukturiranje i programsko djelovanje obezbijediti PROGRES bh. društvu, blagostanje njenim građanima i funcionalnost i napredak državi Bosni i Hercegovini. Samom činjenicom da se ne ulazi u formiranje stranke već pokreta – dat je temeljni format u kojem će se odvijati organizaciono strukturiranje, a što podrazumijeva znatno fleksibilnije relacije centralnih organa i članstva. Pored par osvrta koje je profesor Hadžikadić iznio u javnosti – u suštine je nepoznato kako će organizaciono funkcionisati infrastruktura pokreta – jer u BiH imamo preko 150 političkih stranaka, ali nemamo ni jednu političku organizaciju koja se deklariše kao POKRET i bori se za vlast putem demkratskih izbora.
Dakle, u pogledu uvođenja političkog pokreta na našu društveno-političku scenu prof. dr. Mirsad Hadžikadić je inovator koji otvara nove horizonte političkog organizovanja i programskog djelovanja u BiH.
Najavljeni su principi organizovanja koji su potpuno nepoznati na našoj političkoj sceni:
1.da članovi „Platforme za pokret“ – koji se nazivaju ISKRE – mogu biti i članovi drugih političkih stranaka – jer je jedan od ciljeva edukacija članova drugih političkih stranaka, a što ima pragmatičnu opravdanost jer su stranke u BiH upućene jedne na drugu saradnjom kroz koalicije na nivou zakonodavne i izvršne vlasti;
2.da članovi „Platforme za progres“ mogu postati i čitave političke stranke – što ima utemeljenje u nužnost postizbornog dogovora radi uspostave vlasti, jer od programske kompatibilnosti i principa saradnje zavisi uspjeh vođenja politike u mandatnom periodu;
3.da na kandidatskim listama za organe i izbore mogu biti samo članovi kojima je „Platforma za progres“ jedina politička organizacija kojoj pripadaju – a za čiju nominaciju su najavljeni veoma strogi kriteriji jer je cij doći do kvalitetnih prestavnika a ne puko popunjavanje prostora na listama;
4.da neće postojati formalne zapreke niti suštinske razlike između članova pokreta, lokalnih organizacionih struktura i centralnih organa – i da će se na bazi transparentnih kriterija i principa preferirati – ideje a ne ljudi, tj. prohodnost ideja će biti zagarantovana a nakon razmatranja prijedloga odlučivat će se o davanju podrške i realizaciji projekata na temelju njihovog kvaliteta, opravdanosti i održivosti. Proklamovani principi zagovaraju – da će biti bitno ŠTA se predlaže, a ne KO predlaže; da su bitne provodive ideje čija realizacija donosi dobrobit društvenoj zajednici a ne da li prijedloge iznose visoki politički funkcioneri – čime se „Platforma za progres“ suštinski otvara prema svim građanima BiH koji do sada nisu imali nikakvih šansi da prezentiraju svoje ideje, programe ili proizvode i produkte koje su sami osmislili i kreirali. Opće je poznato da se u većini političkih stranaka vrše brutalna prisvajanja tuđih ideja i plodova rada – pa stoga iz tog praktičnog i egzistencijalnog razloga građani su upućeni da se bore za neku rukovodeću poziciju u okviru organa političkih stranaka ili institucija vlasti – jer bez tih pozicija apsolutno su marginalizirani bez obzira na sposobnost. Iskusnim političkim aktivistima u BiH dobro je poznato da ako sami nisu u mogućnosti da predlože, afirmišu i realiziraju svoje ideje i projekte da od njih sigurno neće biti ništa.
Dakle, za opredjeljenje da se podrže ideje bez obzira od koga dolazile iz redova pokreta – ima potencijal uspostave skroz drugačijih odnosa u političkim organizacijama – jer osnovno nezadovaljstvo članova bilo koje političke stranke u BiH je eskluzivitet užeg rukovodstva i obespravljenost članstva. Tu vlada suprotan princip – podržavaju se ljudi a ne ideje; bitno je KO predlaže, tj. forma, a ne ŠTA se predlaže, tj. sadržaj. U ambijentu gdje je forma bezuslovno nadređena sadržaju gube se ljudski obziri – ne postoji dijalog i dogovor, već se i u najsitnijim detaljima odnosi sa nivoa hijerarhijske nadležnosti – u rasponu od intelekta, preko kreacije pa do sposobnosti. To je jedan od ključnih aktuelnih društvenih odnosa u BiH zbog kojeg sposobni i kreativni masovno napuštaju svoju domovinu.
Duga je lista svih izjava dr. Mirsada Hadžikadića koje jasno ukazuju – da je vrijeme da se građani pokrenu i počnu da se odgovornije odnositi prema društvu i državi u kojoj žive, te zahtijevajući odgovornost prinude političare da se državnički odnose prema funkcijama koje su prihvatili, a prema društvenim potencijalima u maniru dobrih domaćina. Nabrajanje datih izjava bez podrobnijih analiza u širem kontekstu nije predmet ovog osvrta, pa bit će pomenute neke od njih prema svrsishodnosti cjelokupnog izlaganja.

MH 1

 

II) Više od izbornog rezultata
„Nešto novo“ – što je kandidatura prof. Mirsada Hadžikadića unijela u javni i politički prostor Bosne i Hercegovine ima važnu ulogu i značaj za sadašnjost i budućnost za naše društvo općenito, tj. buduće demokratske i političke odnose u BiH.
Neosporno je da se danas, ni mjesec dana od završetka izbora , situacija uveliko razlikuje od uobičajene traumatične i frustrirajuće atmosfere, na šta smo navikli da se ponavlja svake dvije godine. Zaglušujuća retorika puna iracionaliza i primitivizma – zamijenjena je atmosferom smanjenih javnih tenzija: iako se svo vrijeme ne prestaje sa etno-nacionalnom recepturom podgrijavanja tenzija i haosa: da bi se ti isti koji stvaraju probleme sutra predstavili kao spasioci koji nude rješenje.
Pošto su uvidjeli da stara receptura, za čudo, ne donosi željene efekte – pristupa se nešto bahatijim prijetnjama koje direktno dolaze od osoba – kojima je fotelja iznad svega. Očito da pojedine opcije ne uviđaju da je pješčani sat okrenut naopako – i da vrijeme više ne radi za njih. Ali je isto tako očito da oni ne znaju drugačije – što je njihova personalna tragedija zbog koje cijelo društvo trpi štetu.
Nikada se još nije desio slučaj – da se pojedina tijela i organi – ne obaziru na upozorenja da njihovi angažmani dolaze do ruba zakonitosti i da su na putu neustavnog djelovanja. To je nešto novo u postizbornom periodu – a vidjet će se kako će završiti u narednim danima i sedmicama.
Možda, čak, bude posla i za Visokog predstanika koji je potonuo u desetogodišnji duboki san – zaboravivši zašto je uopće došao u Bosnu i Hercegovinu.
Dakle, to „nešto novo“ što je uključivanje dr. Mirsada Hadžikadića u izborni proces donijelo nije samo jedna stvar, već je puno toga implicirano – direktno i indiraktno – a ono što je najbitnije uviđa se da je pokrenuta promjena u svijesti kod građana, a što se reflektovalo na ponašanje političkih stranaka, čime je OTVOREN PROCES revizije društvene odgovornosti – po svim linijama i po svim pitanjima: što jeste suština izborne kampanje koju je eminentni profesor svjesno i ciljano vodio.
To „nešto novo“ – a što je posljedica političkog angažmana dr. Hadžikadića – ima značajnog udjela u svemu što se već prepoznaje kao nova postizborna dešavanja, a što se prije nije dešavalo u BiH. Jedno od toga je – da je znatno podebljana granica između trenutne pozicije i opozicije – te da su pokrenuti razgovori političkih opcija na temelju racionalizma i odgovornosti – u pravcu programske usaglašenosti i preuzimanja odgovornosti za unaprijed definisana pitanja: što se želi dokumentovati i potpisati, kao osnov dogovora, i faktički, preuzimanje javne odgovornosti za konkretna pitanja, tj. njihovu realizaciji.
Pokretanje mehanizma mijenjanja duboko ukorijenjene paradigme u političkoj praksi u bosanskohercegovačkom društvu zasnovane na – davanju nerealnih obećanja za koja se unaprijed zna da ih nije moguće provesti (1); neodgovornom odnosu prema povjerenim javnim dužnostima (2); zloupotrebi položaja i povjerene društene moći radi ostvarenja ličnih interesa (3); nesprječavanju korupcije, nepotizma i drugih negativnih pojava koje urušavaju pravnu državu i funkcionalno društvo (4) – mnogo je važnije od ostvarenog rezultata pojedinih kandidata na proteklim izborima. Predizborna kampanja prof. Mirsada Hadžikadića, a koja je okrunjena sa 10,09% podrške na proteklim izborima, uspjeh je bez presedana u postdejtonskim izborima u BiH – i jasan su znak šta bh. građani žele (5), da razumiju političke poruke koje im se šalju (6), da imaju demokratski kapacitet i moralni integritet (7) i da su spremni da podrže IDEJE koje obećavaju opći društveni progres (8).
Od davnina nam mudri ljudi prenose poruku – da i najduže putovanje počinje sa prvim korakom! Taj historijski, subdonosni iskorak je učinjen u BiH. Sad je do nas – da istrajemo na tom putu progresa.

Sarajevo; 05.11.2018. godine

Serijal: Iskre promjene (1)
GLAS ZA MIRSADA HADŽIKADIĆA JE GLAS ZA NOVU BOSNU I HERCEGOVINU
Piše: Ibrahim Osmanbašić

I) Uvodne napomene
Kampanja za Opće izbore 2018. godine u Bosni i Hercegovini donijela je jednu suštinsku novinu sa pojavom prof. doc. Mirsada Hadžikadica, kao kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i izlazi iz dosadašnjih ustaljenih okvira izbornog ciklusa. Naime, novi politički projekti u BiH nastaju uglavnom kada pojedinci ili manja grupa visoko pozicioniranih političara iz vrha neke veće stranke iz vlasti napusti stranku i osnuje novu, koja bi trebala ideološki, programski i pragmatički da se suštinski razlikuje od stranke koju su napustili. Praksa je pokazala da se razlike vremenom gube kroz praktično djelovanje i da su najčešće u pitanju nijanse koje ne zadiru u osnovnu strukturu koncepta vlasti koji BiH drži na samom demokratskom dnu Balkana, Evrope i svijeta.
Mirsad Hadžikadić dolazi iz Amerike kao uspješna osoba sa impozantnom biografijom, koja obuhvata realizaciju visoko zahtjevnih angažmana i projekata, a za koje je dobio značajna priznanja, što ga svrstava među najuspješnije bosanskohercegovačke građane u svijetu.
Odlukom da se iz osiguranog blagostanja u SAD-u vrati u Bosnu i Hercegovinu i kandiduje za člana Predsjedništva BiH u želji da svoje potencijale stavi u funkciju općeg dobra u svojoj domovini svrstao se među izuzetne pojedince koji pobuđuju respekt – kako u BiH tako i van nje.

Mirsad Hadzikadic 1

II) Platforma za progres
Kandidat Mirsad Hadžikadić svoj predizborni program koncipira kroz ideju „Platforma za progres“, što je vizija reformskog preobražaja trenutno duboko podijeljenje i nefunkcionalne Bosne i Hercegovine u građansko društvo sa institucijama koje će se odgovorno i planski odnositi prema resursima koji su im povjereni u cilju općedruštvenog prosperiteta; međutim, da bi se to ostvarilo traži se i proaktivan angažman građana koji vjeruju da je moguće zajedničkim snagama prevladati sve barijere i izazove koji stoje na putu uspostave Bosne i Hercegovine kao uspješne demokratske države – koja će biti ugodno mjesto življenja za sve njene građane koji teže univerzalnim ljudskim vrijednostima i društvenim idealima.
Proces afirmacije i artikulacije „Platforme za progres“ podrazumjeva građansku samoinicijativu u vidu doprinosa kampanji „Mirsad Hažikadić – Platforma za progres“ što se simbolično poima kao ISKRE čiji spektar treba da prizvede efekat svjetlosti koja obasjava puteve reforme bh. društva.
Uvođenjem pojma „ISKRE“ ima višedimenzionalan značaj i funkciju, a u čemu se ogleda artikulacija suštine ideja zbog koje se Mirsad Hadžikadić vratio u svoju domovinu – a to je primarno povratak izgubljene nade u mogućnost da država BiH ikada zaživi kao moderno i napredno društvo (1) i motivacija građana BiH, u dijaspori i domovini, da svojim iskrenim i predanim angažmanom hrabro i odlučno uđu u demokratsku borbu za svoju voljenu državu i domovinu (2). Svjetlosni simbolizam „ISKRE“ osim asocijacije na apstraktne pojmove – vjera, nada i ljubav - a koji čine fundament pozitivne duhovne egzistencije (3); kroz orijentaciju „Platforma za progres“ sadržanoj u tri tačke: 1) Bosni i Hercegovini iznad svega; 2) Ekomomiji i 3) Mladima – nužno podstiču znanje, stručnost i kavalitet kao norme koje će se u društvenoj praksi preferirati (4).
Interakcija između građana koji traže izlaz iz beznađa bh. društva i Mirsada Hadžikadića – utemeljena na iskrenosti i dobrim namjerama- generirala je simbol „ISKRE“ koja objedinjuje ideju vodilju projekta „Platforme za progres“ sa ulogom građanskog aktivizma koji treba ideje da pretoče u projekte, čija će realizacija, korak po korak, reformisati cjelokupno bh. društvo i unaprijediti rad državnih institucija.
Sama artikulacija simbola je u cilju olakšane i precizne komunikacije kreatora rješenja za nagomilanu problematiku u BiH sa aktivistima i sljedbenicima. To je značajna inovacija na stereotipnoj i monotonoj bh. političkoj sceni gdje se od rukovodstva stranaka ispoljava velikoj dozi omalovažavanja aktivizma članstva u svojim redovima, a što se prenosi na birače i na građane koji misle drugačije, i pak MISLE uopće – kao slobodna ljudska bića kojima je priroda podarila um i duh, te time i mogućnost izbora. Kojih je razmjera atak na slobodu čovjeka u BiH i reduciranje njegove slobode izbora najbolje se vidi kroz cjelokupan izborni proces u kome se u svakoj praktičnoj fazi uočavaju nedostaci - za čije zadržavanje i nemjenjanje postoji široki i čvrst konsenzus aktuelnih vlastodržaca.

Mirsad Hadzikadic 2

Dakle, uvođenje pojma „ISKRE“ i njenog simbolizma kao manira komunikacije između političara i građana je REVOLUCIONARAN iskorak kojim se ispoljava respekt prema ČOVJEKU – kao svjesnom i slobodnom biću, sposobno da razumije figurativna značenja i duboke političke i socijalne poruke; da tvori jezik u kome je poetika u funkciji filozofije; a čime se stvaraju pretpostavke da se psihološki potencijali pojedinaca i kolektiva stave u opću i konstruktivnu društvenu funkciju. Do ovih izbora običnom čovjeku nije omogućeno da bude AKTER u izbornom ciklusu već isključivo PROMATRAČ ili NAVIJAČ; građanima nije ostavljen prostor za ispoljavanje KOLEKTIVNOG AKTIVIZMA u cilju opće dobrobiti već isključivo su bili u funkciji PODRŠKE AKTUELNOJ VLASTI u cilju produžetka njihovih mandata koji srozavaju državu, društvo i građane.
Najava Mirsada Hadžikadića da će bez obzira na izborni rezultat nastaviti sa angažmanom na „PLATFORMI ZA PROGRES“, u formi pokret ili stranke, budi nadu kod dobronamjernih građana BiH da će se iznaći funkcionalan model koji će omogućiti širi angažman zainteresovanih građana koji su spremni da izdvoje slobodno vrijeme i svoje kapacitete stave u funkciju općeg dobra za državu Bosnu i Hercegovinu - za sve njene građane i narode – podjednako u svim djelovima države.

Mirsad Hadzikadic 5

III) Glas za Mirsada Hadžikadića – Platforma za progres
Da Mirsad Hadžikadić ne misli i ne radi kao dosadašnji političari u BiH i da se od njih uveliko razlikuje je i to što se biračima daje mogućnost da glasanjem za pojedinca opredjeljuju se za afirmaciju NOVOG POLITIČKOG PROJEKTA, koji nosi naziv „Platforma za progres“. Do danas je uglavnom bilo moguće da se glasa za određeni politički projekat od čega korist imaju samo oni koji se nalaze na stranačkim rukovodećim funkcijama. Biračima/građanima nije omogućeno da imaju bilo kakvu konekciju sa društvenim blagodatima, kao i članovima stranke od kojih se očekuje apsolutna lojalnost i odricanje od sopstvene pameti i prihvatanje da se misli mandatskom pameću u ambijentu dirigovane demokratije – što se provodi u carstvu antilogike, gdje su devalvirane sve ljudske vrline, demokratski principi i društvene norme.
Svaki glas 7. oktobra za Mirsada Hadžikadića – kandidata za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda – glas je za novu Bosnu i Hercegovinu koja će biti uređena slobodnom voljom svih njenih građana i na uzoritim principima demokratije.

Mirsad Hadzikadic 4

Sarajevo, 2.10.2018. godine

Serijal: Kuda ide glavni grad (XXIV)

- Bošnjačka globalizacija (1) 

"JA TEBI - TI MENI" - KRITERIJ ZA BOŠNJAČKU POEZIJU UNUTAR DVA STOLJEĆA

Autor: Ibrahim Osmanbašić

ibrahim Osmanbasic 13

 "U ovom konkretnom slučaju oko gore pomenute pjesničke antologije, vjerovatno će se ispostaviti da će biti bitnija reakcija - nego akcija: jer akcija je sama o sebi sve rekla - za vijek vijekova. Bh. dijaspora treba iz ovakvih pretencioznih primjera da izvuče pouku - da će biti konstruktivna na globalnom nivou samo ako u svoju aktivnost prema matici bez osnove ne preferira da bude krovnog i elitnog svojstva."

O nama

Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.

Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.

Get in touch

Kontakt

Udruženje za kulturu
– Nova svjetlost
Džamijska 9, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
+ 387 61 524 505
kns_sarajevo@yahoo.com

Facebook stranica