
JEDNOBOJNE TUGE
Umorna sam,umorna
od neizvesnosti, od straha bez grama nade,
od juče i danas
bez pogleda na sutra.
Od ostatka spremnosti
na nova čekanja,
muke i tuge.
Umorna od umornih stopala
od malih želja i velikih očekivanja.
Od uzaludnog trčanja
do nadanja i laganja
da evo baš sada
stići ću do duge..
Od sive olovne kiše
i znaš od čega sam umorna najviše?
Od laganja sebe
i jednobojne tuge
od manjka svjetlosti
i viška spremnosti
da čamim do neke
nove okuke ,
i bacanja pogleda
preko svojih ramena.
Od osvrtanja unazad
bez iskoraka
pre isteka roka upotrebe
i preostalog vremena
od naivne do lude!
Bez terapije i utehe
bez tapije
na raširene ruke.
Sa praznim džepovima
i punim dlanovima
pokupljenih avansa
za moje potopljenje ladje
i tvoje neobeleže luke.
Da se nadje...
Za prazne zore
i zimzelene gore
za tople bare
i presahlo more
bežeći od imaginarnih osmeha
i gomile optužujućih podsmeha.
Od puta
ka jednosmernom kuluku
do teško skrivene
lagano stečene muke.
Od praznog očaja
do potpunog stečaja
moje
za malo penzionisane duše!