MOSTAR

Sav poetičan je Mostar.
Od najnjeznije poezije ispisan.
Tu, na sredini starog mosta ili pod njegovim
lukom se najmirnije sanja.

Buditi se u Mostaru,
značilo je predati se prvi zrakama sunca.
Tako osunčan iskoraciti kaldrmom u nepoznate,
a opet tako tvoje ulice.
Sanjati  u Mostaru značilo je nadzivjeti san.
Voljeti u Mostaru značilo je udahnuti svu ljubav i ponovo pustiti
je buri koja razmeče se kraj sunca izazivajuci ga,
da prestane biti centar paznje.
Mostarske kiše voljele su sunce i bure,
jer bivale su tu da ih prigrle.
Zivjeti u Mostaru znacilo je ne hodati tlom,
nego nebom.

Mostar napaja dušu
svojom posebnom svjetlošću.
Kada mi kazu Mostar ja pomislim na sunce.
Na sve ono najljepše sto probudio je u meni.
Zaljubila sam se.
Na prvi pogled, otkucaj i dodir sa ovim gradom.
Zavoljeli smo se, njezno i bezuslovno.

Read more ...

JESEN

Sinoć je zlatilo i crven donijela

U našu kasabu malu

U avliju staru.

Stara gospođa Jesen,

Ponovo je došla.

Sjeta me obuzela.

Uzanu kaldrmu preklilo zlatno lišće.

Kao da mi svaki list dušu stišće.

Vratite mi moje ljeto.

Preskočimo do proljeća.

Nekako me ova Gospođa svojim prisustvom,

Samo tišti i tišti.

Kao da mi govori da sve ima kraj.

Kao da me na svršetak upućuje.

Koliko, ponovo, želim proljeće ona ne naslućuje.

Jesen sluti na rastanke.

Sluti samoću.

Sa sobom me vodi bliže zimi.

 A kako tek ne volim hladnoću.

Oprosti Gospođo draga,

Lakše mi je bilo dok nisi došla.

Ja sam ona koja voli proljeće

I svake jeseni mu se iznova nada.

Read more ...

Kletva
Hoće li bojleti
Ako kažem
Sram vas bilo
Hoćete li osjetiti
Krivicu
Kada se
Sjetim djetinjstva
Kako ćete se osjećati
Na pomen suze
Uspomene
I davnog groba
Šta će biti
Ako zakletvu ostavim
Da ću jednog dana
Vratiti za nanijeto zlo
Gdje je strah
U vašim očima
Gdje su nestala
Vaša srca
Hoće li boleti
Ako spomenem riječ
Starog oca
Brižne majke
Da čuvate ono što volite
Znate li za smrt
I da nas ona čeka
Na kraju puta
Svih želja i ideala
Je li vas strah
Od zagrobne tišine
I riječi
Olovnim perom ispisane
Je li vas strah
Krvavog neba
I noći što nas
Nemilosrdno grli

Read more ...

THE PLANET CONCEIVING A FEW LIES

Is the devil a man who deceive someone
With a little bit of truth that a great untruth combined?
A word that is born a moment ago is lighter than a dandelion
A word that is buried waits her own resurrection on the wind path
A word that is missing threw herself a long ago

The spring has come like investigating something, but it is not the real one.
A noon that sun is blazing like midsummer
Full bloom of roses take season’s false pulse
As they conceive a smell of death
In the heart of the planet,
Swirling frenzied blood that is gang-raped, comes across straits
The womb of the planet
We don’t need any sonogram
A chunk labeled as an embryo
And a boundary of water
From fish, amphibian, reptile to mammal
That evolutionary seal
That false package of gene
Today, a gunfire bursts somewhere on the planet again
I can hear the heartbeat of the planet
An Embryo born today remembers the sound

Read more ...