VANSERIJSKA LJEPOTA

Vanserijska si ljepota iz časopisa
Poput struje u mom tijelu prolaziš kroz izdanja
Na zapadu je bila nezakopana historija
U glavi imam praznu memoriju.

Kao putnik zalutao u prostoru sam izgubljena
Od svemira puštena ili za tebe stvorena
U mislima si mi glavna tema
Kako mogu pronaći drugog pored tebe?

Tvoji poljupci bi bili slatki
Shvatla sam kroz trenutke osjetljive i kratke
Dođi, drži mi ruku, lezi mi u duši
Da te sakrijem unutr od svijeta
Da me ne ubije grom ljubavlji u ljetu
Ljepota se takva ne ostavlja na miru
od životu mi je napravljena drama.

Žednu si me ostavio u pustinji
Bio sam ti nepoznata, ne baš vrijedna
A ti si u mojim očima cvijeće koje cvjeta
Izgovarao je riječi poput grudica na čvrstom tlu
Na kraju svijeta si skriven, u samoći savijen
Ispred hrama koji sam ti izgradila od znoja
Bol putuje poput punog broda
Sreća se srušila poput kule od karata
Bez tebe ne mogu početi od nule

Read more ...

1.

KUDA IDU VAGONI?

U vrelu izmaglicu
jedan za drugim nestaju vagoni
i ostavljaju Bijeli Grad
Usijane tračnice svijaju se
pod težinom natiskanih tijela
Kuda idemo?
Bengalo džene...
pjevom kuka Romče
I viri kroz sitnu pukotinu
naslonjeno na tutnjavu oznojenih majčinih njedara..
Sose nane naj san baxtali?
Podupire se nogicama
na onesviješteno tijelo
u uštirkanoj haljinici
i tapka ljutito da je probudi
Gdje ti je dej,nek te budi Evice?
Maše kroz rešetke
nepokošenim livadama
i smije se mrkim težacima
čiji pogled ne odgovara
Kuda idemo?
pita u snu i Evica
čovjeka heseda i pruža ruku
visoko iznad zmije
čije tijelo su natrpani vagoni
Romče se prenu kao da zna
i prstom upire u golubove
koji lete kao misli robova
sa Evicom na krilima
Nano,kuda idemo?
Konji sa ždrijebadi trče uz vlak
i sklanjaju se u šumu
čiji hlad krije duboke jame
Usporavaju vagoni
i škripe pred bijesnim psima
Kuda idemo ?
Zadnja stanica se račva
na kolone ljudi i hrpe tijela
Trga Romče majčinu košulju
i vrišti sa komadom platna
Nano kuda ideš?
Smračilo se nebo od dima
rijekom plove putnici u snu
Maljevi udaraju uz smijeh
Meci su dragocjena milost
Gdje je to stao vlak?
Na obali Save
sjedi Romče i pjeva
da ne bude sam
Maše konjima i pticama
što žive u hrđavim vagonima
Nad kamenim cvijetom
kojeg mrvi zaborav
ori se :Nano,nano kuda idemo?

Read more ...

BUREK KOD FRANJE

Svaki grad, svaka mahala, svako selo na svijetu ima svog Franju. Banja Luka ima Muju i Mujine ćevape. Sarajevo ima Hodžića i Mrkvu, Jablanica Gojka i Gojkovu jagnjetinu, New York ima "soup nazi-ja", London "naked chef-a", a moj grad ima Franju i Franjin burek. Nije to najbolji burek na svijetu, čak ni u bližoj okolini, niti je Franjo poznat po veseloj naravi niti po smislu za poslovanje. Mnogi se kunu da su jeli bolji burek u Bosanskom Novom kod Albanca, preko puta, košpičara zvanog Špico, ali mit oko Franje i njegovog bureka i danas živi.

Read more ...

Prijevod:
OBLAK OD SAMOGLASNIKA

“Odjednom
Magle
I oblaci
Uzvišili na nebu neviđeni prizor
Kao da su se bijeli radnici
Razmravili
Otkad je duša ozlobljena
štrajk nebu objavila.“
Ti si Mayakovsky,
Poznata i priznata Lična imenica,
ja sam od Mijakovskih
Razlika od dva samoglasnika A i I
Dva pjesnika Veliki i Mali
Dva raskrvavljena Planeta
Ja nisam Vladimir
U odjeći od presječenih
Oblaka i neba
Niti sam zvijezda
Ovješena o kandelabre
Na ruskim ulicama
Živimo u dva džepa
Jedan iz devetnaestog stoljeća
I jedan iz dvateset i prvog već
Vremenska razlika ne
Para šavove
Linije se spajaju
Prepliću i odvajaju
Vremena i prostori
Su Daleki a Bliski
Ljudi su Različiti
Al ipak Isti
Boli su poznate, a nepoznate
Na krovu
Otvorena vrata
Dragi Myakovsky
Pjesmu ti je Mijakovska
Poslala.

Read more ...