JEDNOBOJNE TUGE

Umorna sam,umorna
od neizvesnosti, od straha bez grama nade,
od juče i danas
bez pogleda na sutra.
Od ostatka spremnosti
na nova čekanja,
muke i tuge.
Umorna od umornih stopala
od malih želja i velikih očekivanja.
Od uzaludnog trčanja
do nadanja i laganja
da evo baš sada
stići ću do duge..
Od sive olovne kiše
i znaš od čega sam umorna najviše?
Od laganja sebe
i jednobojne tuge
od manjka svjetlosti
i viška spremnosti
da čamim do neke
nove okuke ,
i bacanja pogleda
preko svojih ramena.
Od osvrtanja unazad
bez iskoraka
pre isteka roka upotrebe
i preostalog vremena
od naivne do lude!
Bez terapije i utehe
bez tapije
na raširene ruke.
Sa praznim džepovima
i punim dlanovima
pokupljenih avansa
za moje potopljenje ladje
i tvoje neobeleže luke.
Da se nadje...
Za prazne zore
i zimzelene gore
za tople bare
i presahlo more
bežeći od imaginarnih osmeha
i gomile optužujućih podsmeha.
Od puta
ka jednosmernom kuluku
do teško skrivene
lagano stečene muke.
Od praznog očaja
do potpunog stečaja
moje
za malo penzionisane duše!

UPITAJ JE LIPO MOJA

Znaš li bona lipo
ti što mjesečevom sjenkom
stazu za nju u snu mi krojiš
iz dubna njenih caklenih
korjenom si cvijetove dojiš
njima zeleno ruho vječno kitiš

Zbori mi lipo moja, saburu moj,
da l’ ja bona pamet bez selama ispraćam
što stopala njenih trag
na ovoj zelenoj stazi, što ko vakat teče,
tražim očima pijanim od bola
već buđenjem sabaha samog

KADA POEZIJA U SUTON ME BDIJE

Polaskano upijam svježe trnce hladnog roja
Let zimnih svjetala me mazno opija
Oko mog Polidora usnulog mazno se uvija
Pa hripa od ljepote ustreptalog Svemira
A ja zavedena igrom vretenastog plavetnila
I vodoskocima sunca noćnih sanjarija
Izranjam iz rastvorivog bunila, smognog sivila
To poezija bdije me u suton da bi me srčano izmislila.

Ptice se tope u ovoj osami bisernoj
Staklenih perli umivenih, uzrujalo rascvjetalih
Nemirno ih gajim u ovu noć azurnu
Snjegovima snujem plavo svako sutonje stablo
Što injem drijema, vjetrom daška nijema
Gdje Polidor medni iznjedruje vatromet ledni
I jedna nimfa snena treperi sjenkama raspršena
Ta ju poezija miluje u suton, čežnjom okrepljena.

DŽEP

Crni zimski kaput...
Sitan štep
je potpis
vešte krojačice.
Sa desne strane jedan,
i sa leve isto tako vredan
duboki džep,
a u njemu čitav svet
-Njena ruka u mojoj ruci.
Jedna drugu greju,
dok pahulje plešu, veju.
Topli juriš krvi što teče
kroz vene,
nežni stisak žene
koja me voli,
osećam.
Prsti isprepletani,
kao u žljebu,
dokazuju

da sve je u redu
kad je Ona pored
mene.
Ćutimo dok stope
ostavljamo u snegu,
kao jelen i uplašena srna
što u begu
mole za milost lovaca...
Tako i ja molim Boga
da me nikad ne liši Nje,
i osmeha
što mi izmami svaki trenutak
proveden sa Njom.
U tišini decembarske idile,
čujem Njene misli,
kao šuštanje svile,
i ona se moli za isto,
a pahulje prekrivaju tragove
u snegu...

NE MOGU,NE MOŽE

Zidovi ne mogu zamijeniti platno,
prsti ne mogu zamijeniti kistove,
kolaži ne mogu zamijeniti listove,
viskovi ne mogu zamijeniti klatno.
Vrijeme ne može steći smrtnost,
prostor ne može steći skučenost,
život ne može steći ukrućenost,
zemlja ne može steći besmrtnost.

O nama

Aktivnosti koje je Udruženeje realiziralo samostalno ili u saradnji sa drugima spadaju u arhivsku građu čime se dokumentuju programske aktivnosti KNS-a tokom svog društvenog angažmana na polju kulture i umjetnosti.

Tokom javnog djelovanja udruženje je otvaralo prostor za autorsku prezantaciju umjetničkog stvaralaštva mladih autora koji su uobličavali lični umjetnički izražaj u konkretno oblikovane ideje u vidu javnih manifestacija - putem kojih se prezentiraju umjetnička djela i radovi, kako članova KNS-a, tako i suradnika.

Get in touch

Kontakt

Udruženje za kulturu
– Nova svjetlost
Terezija bb, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
+ 387 61 524 505
knsinfo1@gmail.com

Facebook stranica