Udruženje za kulturu – Nova svjetlost (KNS, Sarajevo)

Drugi poetski konkurs: Pjesma godine u Bosni i Hecegovini 2025.

..

1. I) Kategorija: Bosna i Hercegovina

Pobjednička pjesma: Ibrahim Osmanbašić, Sarajevo, BiH

NEMOJ PRESTATI DA VOLIŠ

Ne, nemoj prestati da voliš
iako se cijeli svijet uroti protiv tebe
i želi plamen ljubavi, što nosiš u srcu
ugasiti zauvijek
i da ostane zgarište emocija
koje će podsjećati na monumentalna osjećanja
koja još žive, dišu i trepere
u stihovima zanosnih pjesama
što čiste i glancaju ogledalo sjećanja
nedozvoljavajući da izblijedi
čaroban ples emocija
da zanijemi eho vrelih uzdaha
da u korijenje zaraste
zvjezdana romansa
koja je zaljubljenim obećana
u vidu sna
da desi se neočekivanog dana.

Ne, nemoj prestati da voliš
iako ti ništa ne ide po volji
ne stižu poruke
gubi se konekcija
ne sjećaš se fragmenata niti cijelih scena
ne sjećaš se ključnih aktera, niti detalja
ne sjećaš se uzavrelog bola
niti vapaja očajnika – iza željezne ograde
ne sjećaš se sudbonosnog pohoda
kad su nju htjeli od tebe da vode,
ne sjećaš se katapulta, eksplozija i juriša
noćne vatre mračnjačkih vojnika
što su došli da krenu u ponoć
u boj ljuti na život ili smrt
jer ne mogu gledati da ljubav
na balkanskom nebu isijava moć.

Ne, nemoj prestati da voliš!
Zaboravi svu mržnju, pakost i spletke
oprosti im za sulude požare
koje palit će samo da princezi
spektakularno uskrate mir
u blažesnom vrtu ljubavi
a o čemu će zemlji i nebu
svjedočiti pjesme stihovi.

Ne, nemoj prestati da voliš
ma šta činili
ma šta rekli
duboko u srcu tajna ljubavi
zaštićena vječno živi.

…………..

 

Priznaje PJESNIČKA POVELJA:

Ifeta Hrnjić, Kladanj, BiH

 

MIRIS SLOBODNOG DAHA

 

Uljuljuškana slatkorječivošću,

očiju izniklih u magli,

što lebdi poslije vrelih kiša,

oslanjaš se svom težinom na mišljenje

ispisano nekom svevidećom rukom.

Ono ti daje sigurnost,

blaženstvo zavjetrine,

gdje s lakoćom udišeš dane.

 

Bez ustezanja ulazi ti u krv,

širi se brzinom epidemije,

zauzima sva tajna mjesta,

gdje su tvoje misli slobodno šetale.

 

Kad se u trenutku trgneš,

probuđena snagom odjeka razbijenih misli,

palih na katanac bez ključa,

zadrhtaćeš besmislom lažnog nadanja,

poželjećeš iz sve snage da vrisneš,

da ti se zatočeni glas iza ograde čuje,

da misli, što ti se roje u tami pokleklog uma,

opet uzmeš pod svoje,

da preskoče ogradu,

padnu na dno nečuvenog,

izubijane, da osjete čvrstinu hladnog tla.

 

Zlatni kavez,

ispleten vještom mrežom šutnje,

nije za tvoju dušu,

nije za tvoje htijenje.

Izranjavane misli,

okupaće rosa praskozorja,

osušiti toplinom prva zraka sunca,

lahor nježno zagrliti

mirisom slobodnog daha.

 

…………..

 

Priznaje PJESNIČKA POVELJA:

Milorad Kostić,  Sarajevo, BiH

 

ARABESKA SNOVA

 

Vrati mi se Alhambro

Vrati mi se Omare Hajjame

Vrati mi se gitaro

Vrati mi se Istoče sa Zapada

Cvijeće sa neba na tlo ovozemaljsko

I Luno prekrasna, predivna

Hodim putevima zlosreće

U suncu vidim drugara

Naivnog zlaćanog cara

Kako reče pjesnik stari

Grada u kome obitavam

Pjesma! Šta radi pjesma?

Ona stvara arabesku snova

Utisnute u srca spavača

Doline zlaćanih pauna

Slikane džamije Kordove

Titraj, izgaraj u vatri

U vatri prapočetka

U pletivu koje tka

I para žena zlaćanog cara

Sa otoka Itake

Protkanog bolom

Snjegovitom zorom

Džamijom s vitkom munarom

Ezanom u bezglasu glasa

U večerima tajnovitog ramazana

Na krajnjem zapadu svijeta

Gdje okean bukti

Valovi šište kao zmije

Umjetnik arabesku stvara

I sanja odbjeglo roblje

Na kineskim džunkama

U Tajlandu zemlji dalekoj

Otkrivenog srca koje tka

Jednoroga u trku i rakšase

Demona ljutnje u svitanje

Istkanih suza

Prijetnje na stubama srama

Gdje pijetli zbore

Ode zori jedinoj

Sunovrat patnje bez mraka

Koji pretinac zaključiva

Sanduče ljudske zlobe

Pleti arabesku snova

Oko vena, srca i kože

 

 

……….

Priznanja POHVALA: Senada Užičanin, Tuzla, BiH

 

SVE ŠTO SMO ŽELJELI

 

Dok čekamo munje i gromove

Raščupana čvorišta

I

rascijepljeno

nebo

umetnuti u mrežu mozgova

slavimo neprolaznost

I

razbijenu česticu

Daleko od bogomolja dignutih u zrak

postali smo nadorganizam

glava prikačena na odijelo

sa superupijajućim

polimerom

I tijelo žohara

Povjerovali smo:

Život ne završava smrću

Sve tajne vremenosti

Ušili smo u tehnološki embrij

Čekamo bljesak kolektivne svijesti!

Noć je opora i bjesomučno tiha

Kao i mi

Kafka ne želi umrijeti

Preobrazit će se u kukca

I tako zavarat čovječanstvo

U nekom drugom prostoru

(nalik na fraktalnu geometriju)

Slabi će propasti

Selekcija je kao matica koja čeka da usmrti truta

Ja se do tada okrećem na vrteški

I lovim iskrckane fragmente

zbilje

raspršene u očima

Sve izgleda ubrzano

kao pokretna traka na bijelom platnu

na kojoj ljudi zijevaju i hvataju muhe u letu

Nedostaje mi boja

I gipsanih zavoja da njima obložim pinjatu

U nju strpam uhvaćenu spoznaju

Ljude bez mesa

I čula

Što lebde u prostoru

Nalik na mrave skupljene oko šećerne kocke

Što za rođenje im ne treba tuđe tijelo

U mom oku

bezbroj je sudbina privezano za konopac

I ništa se ne mijenja

osim brzine okretaja

……..

 

Priznanja POHVALA: Aleksandra Kostić, Sarajevo, BiH

MIHRIMAH

Bila si sunce

njegove inspiracije.

Mjesec tuge

zabranjene ljubavi

O, Mihrimah!

Gledam u Most

Mehmed -Paše

Drina modrokosa, zamišljena

lijeno teče.

Tražim u savršenstvu lukova

tragove dubokih osjećaja.

Sunce se isprepliće

s proljetnim vjetrom

Mimara Sinana.

Kao da ste još živi

Gorčina zabrana

Slatkoća nježnih dodira

u beskraju stambolskih nadanja

u gradu snenih careva

u ezanu vječne molitve

O, Mimare, O, Mihrimah…

 

……………….

 

Priznanja POHVALA: Tamara Dragić, Banjaluka, BiH

 

OŽILJAK

 

Još jedan novi ožiljak

ukras, ranjenom tijelu

da li je pelin il’ bosiljak

na ovu dušu svelu.

 

Još jedan košmar, sivilo

na strmom dijelu puta,

da li se sve pričinilo

umornom umu što luta.

 

Još jedan vrtlog i bezdan

negdje na rubu želja,

pa guta snove k'o neman,

u zadnjoj kapi veselja.

 

A onda nekim čudom

rode se dvjetlost i nada,

u vjetru olujnom, ludom

spase od loma, pada.

 

 

………………

1. II) Kategorija: BH DIJASPORA

Pobjednička pjesma: Ranka Eisenhauer / Njemačka

 

ILUZIJA

 

U tami noći sanjaš svjetlost zlatnu,

u okovima sna tražiš slobodu na platnu.

Svijet sjena, lažnih obećanja,

sve je iluzija, plod maštanja.

 

Pogledaj, u ogledalu lažno lice,

oči koje kriju boli, kao promrzle ptice.

Na horizontu snova, tamo gdje Sunce sja,

stoji iluzija, magla što se ne razbija.

 

Zvijezde padaju, ali ne dosežu tlo,

kao snovi tvoji, nestaju brzo.

Ruke pružaš prema nebu visoko,

al’ stvarnost te vuče dolje, daleko.

 

Svjetla što svijetle, to su samo sjene,

iza njih praznina, tamne vene.

Šume šapću tajne starih vremena,

sve je iluzija, san bez imena.

 

U iluziji tebi dragi ljudi,

tamo gdje more ljubi obalu tiho.

Tvoje misli bježe, traže njih i tvoje milo mjesto.

Al’ valovi snova ruše kule od pijeska,

iluzija vlada, stvarnost koju o njima znaš je teška.

 

Zatvori oči, duboko udahni zrak,

osjeti iluziju, kao hladan mrak.

Jer život je san, ples sjena i svjetla,

iluzija živi, stvarnost je samo filmska scena.

 

U igri sjena, u svjetlu koje blista,

tvoja duša traži, iluzija je čista.

Kroz maglu ćeš hodati, kroz snove pasti,

jer iluzija je život, od nje se ne možeš spasiti.

 

Priznaje PJESNIČKA POVELJA:

Nevzeta Nikočević Omeragić / USA

 

KAD GOD TI U DUŠI

 

Treba samo

graditi kuće

kad god ti

u duši

zafijuče

vjetar

kad god

te ošinu

hladne kiše

i niko ti

ne uputi

riječ

ohrabrenja

 

Treba samo

kuće zidati

i u temelje

njihove

snagu svoju

ugraditi

da i kad ih

sruše

temelji

ostaju

 

Treba samo

graditi kuće

prozora velikih

da

dan u njima

ulazi

raširenih

krila

a noć uvijek

ima mjesta

da se izvuče

 

Treba samo

graditi kuće

što veće

da

ne bude

tijesno

kad se čeljad

sakupe

i svako

u svoj kutak

zavuče

da odsanja

svoj san

 

………….

 

KNASINFO/27.2.2026.g.