PROMOCIJA KNS IZDANJA

Pozivamo ljubitelje pisane riječi i književne kritike da prisustvuju promociji publikacije:

MANIFESTO – Časopis za kulturnu produkciju, društvenu zbilju i književnost

Promotori: Sanjim Šahmanović – glavni i odgovorni urednik, Lejla Lačević Mizdrak – član redakcije, Ibrahim Osmanbašić – član redakcije

Subota, 24.10.2026.god. u 17:00 sati

Art kuća sevdaha (Baščaršija, Sarajevo).

Ulaz Slobodan.

Dobro došli!

……………

MANIFESTO – prostor susreta književnosti, kulture i društvene odgovornosti

Prvi broj časopisa otvara dijalog između književnog stvaralaštva, kritičkog mišljenja i savremenih društvenih pitanja

Piše: Ibrahim Osmanbašić

Književnost nije samo umjetnost riječi. Ona je i način na koji jedno društvo prepoznaje sebe, propituje vlastite vrijednosti i ostavlja trag o vremenu u kojem živi. Upravo se u tom prostoru susreta umjetnosti, mišljenja i društvene odgovornosti pozicionira MANIFESTO – časopis za kulturnu produkciju, društvenu zbilju i književnost, čiji prvi broj predstavlja vrijedan doprinos kulturnoj i književnoj sceni Bosne i Hercegovine.

Pokretanje novog časopisa posvećenog kulturi i književnosti značajno je samo po sebi, posebno u društvenom ambijentu u kojem se kulturni sadržaji često nalaze na margini javnog interesa, a prostor za ozbiljno kritičko promišljanje sve je ograničeniji. Zato MANIFESTO ne treba posmatrati samo kao još jednu periodičnu publikaciju nego kao pokušaj uspostavljanja kontinuiranog prostora za ideje, umjetničke izraze, intelektualne rasprave i preispitivanje stvarnosti.

Već svojim programskim određenjem časopis najavljuje širi pogled na kulturu. Njegov interes ne završava na književnom tekstu, nego obuhvata društveni kontekst u kojem književnost nastaje, djeluje i dobija svoje značenje. Takva koncepcija omogućava da se književno stvaralaštvo sagledava u povezanosti s historijskim iskustvom, savremenim identitetskim pitanjima, kulturnom baštinom, medijima i položajem umjetnosti u javnom prostoru.

 

Književna kritika kao prostor slobodnog mišljenja

Jedna od važnih tematskih cjelina prvog broja jeste književna kritika, koja književno djelo ne tretira samo kao predmet čitalačkog uživanja nego i kao složen prostor ideja, vrijednosti i ljudskih iskustava.

U tekstu „Nepodnošljiva lakoća postojanja – čitati Kunderu iznutra“, Lejla Lačević-Mizdrak otvara prostor za promišljanje književnosti Milana Kundere kroz filozofske, egzistencijalne i etičke dimenzije njegovog stvaralaštva. Takav pristup pokazuje da čitanje velikih književnih djela podrazumijeva više od praćenja fabule i sudbina književnih likova. Ono zahtijeva ulazak u misaone strukture djela, razumijevanje unutrašnjih proturječnosti čovjeka i prepoznavanje pitanja koja ostaju otvorena i nakon završetka čitanja.

Književna kritika u tom smislu postaje oblik intelektualnog dijaloga. Ona ne mora ponuditi konačne odgovore, ali treba otvoriti nova pitanja i čitaocu omogućiti da književno djelo sagleda iz drugačije perspektive.

Posebno mjesto pripada i rubrici „Pažljivo čitanje“, u kojoj prof. dr. Šeherzada Džafić, kroz tekst „Kroz refleksivnu poeziju Enesa Kiševića“, istražuje misaone, egzistencijalne i etičke slojeve pjesničkog izraza. Ovim se potvrđuje važnost pažljivog čitanja poezije kao umjetnosti koja je sposobna da kroz sažete stihove otvori široka pitanja ljudskog postojanja, jezika, savjesti i odnosa prema svijetu.

U vremenu brzog protoka informacija i površnog konzumiranja sadržaja, ovakvi tekstovi podsjećaju na vrijednost sporijeg, posvećenijeg čitanja. Književnost traži vrijeme, a kritičko mišljenje traži spremnost da se iza izgovorene riječi prepozna njeno dublje značenje.

 

Kultura kao prostor zajedničkog pamćenja

Druga značajna dimenzija časopisa jeste odnos kulture prema društvu, historiji i kolektivnom pamćenju.

Bosna i Hercegovina posjeduje složeno kulturno naslijeđe oblikovano susretima različitih tradicija, umjetničkih pravaca i historijskih iskustava. Međutim, bogatstvo tog naslijeđa ne znači automatski da je ono dovoljno prisutno u savremenom društvenom životu. Naprotiv, kulturna dostignuća često ostaju nedovoljno valorizirana, dok se njihova značenja nerijetko sužavaju na parcijalne interpretacije.

Uvodnik urednika upravo otvara pitanje mogućnosti da kulturna baština postane osnova novog društvenog dijaloga i prevazilaženja podjela. Takva perspektiva kulturu ne razumije kao ukras društva, nego kao jednu od njegovih temeljnih povezujućih snaga.

Za Bosnu i Hercegovinu to je posebno važno. Umjetničko stvaralaštvo, književnost, muzika, film i druge oblasti kulture predstavljaju dio zajedničkog iskustva koje nadilazi administrativne, političke i identitetske granice. Njihovo očuvanje i afirmacija mogu doprinijeti boljem razumijevanju prošlosti, ali i stvaranju otvorenijeg prostora za budućnost.

U tom kontekstu značajna je i tematska cjelina posvećena socijalnoj antropologiji i budućnosti. Tekst Mirze Kapetanovića, „Arheologija u Bosni i Hercegovini danas: naučni okvir i društveni značaj – kuda dalje?“, proširuje prostor kulturnog promišljanja na pitanja arheološke baštine, identiteta i društvenog značaja naučnog istraživanja.

Ovakvo povezivanje književnosti, humanističkih nauka i kulturne baštine pokazuje da kultura nije zatvoren sistem odvojen od stvarnosti. Ona je živi proces razumijevanja čovjeka, prostora i vremena.

 

Poezija, proza i individualni glasovi stvaralaštva

Književni identitet časopisa dodatno se oblikuje kroz zastupljenost proze i poezije. Uvrštavanjem kratkih priča i pjesničkih tekstova časopis otvara prostor različitim autorskim senzibilitetima, stilovima i pogledima na život.

Među zastupljenim proznim prilozima nalaze se priče Denisa Dželića i Tanje Janković, dok pjesnički dio donosi radove Darije Žilić, Indire Dokare i Azemine Klobodanović.

Ova cjelina važna je zato što časopis ne ostaje isključivo na predstavljanju književnosti kroz teoriju, kritiku i interpretaciju. On omogućava da se čitaoci neposredno susretnu i s književnim djelom, s jezikom kao prostorom stvaranja, s pričom koja otkriva ljudske sudbine i sa stihom koji svakodnevno iskustvo pretvara u umjetničku spoznaju.

Književni časopis dobija puni smisao kada uspostavi ravnotežu između promišljanja književnosti i samog književnog stvaralaštva. Kritički tekstovi pomažu nam da razumijemo djela, dok objavljeni književni prilozi omogućavaju da osjetimo njihovu umjetničku energiju.

Upravo takva povezanost može doprinijeti razvoju čitalačke kulture i stvaranju prostora u kojem autori različitih generacija i poetika dobijaju priliku da budu predstavljeni i čitani.

 

Memoari i intervju: književnost u dijalogu sa stvarnim životom

Važno mjesto u prvom broju zauzimaju memoarska proza i intervju. Memoarski tekstovi Ibrahima Kajana, objedinjeni naslovom „Obične, memoarske priče“, uvode iskustvo ličnog pamćenja u širi kulturni okvir. Memoari predstavljaju posebno vrijedan oblik književnog svjedočenja jer povezuju individualno iskustvo s vremenom, ljudima i okolnostima koje su oblikovale autorov život.

Lično sjećanje, kada se prenese kroz književni izraz, postaje više od privatne uspomene. Ono može dobiti značenje dokumenta jednog vremena, svjedočanstva o društvenim promjenama i mogućnosti da se iskustva sačuvaju za buduće generacije.

S druge strane, intervju s doc. dr. Ružicom Ljubičić, pod naslovom „Mediji kao ogledalo društvenog nereda“, otvara pitanja medijske odgovornosti, javnog informiranja i društvenih odnosa. Ovaj prilog proširuje djelovanje časopisa izvan užeg književnog polja i povezuje ga s izazovima savremene javnosti.

Takav izbor tema potvrđuje da se kulturna produkcija ne može odvojiti od načina na koji društvo komunicira, tumači događaje i oblikuje vlastitu sliku o sebi. Književnost i mediji djeluju različitim sredstvima, ali oba prostora imaju važnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja i očuvanju kritičke svijesti.

Časopis kao kulturna inicijativa i dugoročna odgovornost

Vrijednost prvog broja MANIFESTA nije samo u pojedinačnim tekstovima nego i u nastojanju da se uspostavi širi urednički koncept koji povezuje književnost, umjetnost, nauku i društvena pitanja.

Časopis okuplja različite vrste sadržaja: književnu kritiku, interpretaciju poezije, socijalnu antropologiju, memoare, prozu, poeziju, intervju i crtež. Ta raznovrsnost otvara mogućnost da publikacija postane mjesto susreta različitih disciplina i kreativnih pristupa, bez gubitka osnovnog interesa za čovjeka, kulturu i društvo.

Ipak, stvarni značaj jedne ovakve publikacije potvrđivat će se njenim kontinuitetom, kvalitetom budućih brojeva, otvorenošću prema novim autorima i sposobnošću da uspostavi odnos s čitaocima. Kulturni časopis nije samo proizvod koji se objavi i distribuira. On je proces koji se gradi vremenom, uredničkom odgovornošću, profesionalnim kriterijima i spremnošću da se u javni prostor unose sadržaji koji podstiču mišljenje.

Poseban izazov predstavlja i položaj kulture u društvu u kojem su finansijska podrška, dostupnost publikacija i vidljivost književnog stvaralaštva često ograničeni. Zbog toga su inicijative koje stvaraju prostor za ozbiljan kulturni sadržaj važne ne samo za autore i stručnu javnost nego i za razvoj demokratskog društva.

MANIFESTO u tom smislu može biti doprinos izgradnji kulturnog prostora u kojem se različita mišljenja ne doživljavaju kao prijetnja nego kao mogućnost razumijevanja, a književnost kao način da se prepoznaju pitanja koja prevazilaze granice pojedinačnog iskustva.

 

Potreba za glasom kulture

Prvi broj časopisa MANIFESTO – časopisa za kulturnu produkciju, društvenu zbilju i književnost predstavlja pokušaj da se književno stvaralaštvo i kritičko mišljenje povežu sa širim pitanjima savremenog života u Bosni i Hercegovini.

Njegova tematska širina pokazuje da kultura nije samo prostor estetskog izražavanja nego i prostor pamćenja, dijaloga, društvene odgovornosti i intelektualne slobode. Književna kritika razvija sposobnost razumijevanja, poezija otvara unutrašnje prostore čovjeka, proza čuva iskustva i pripovijeda o svijetu, dok tekstovi o kulturnoj baštini i medijima proširuju pogled na društvo u kojem živimo.

Zato je pokretanje ovog časopisa vrijedno posmatrati kao poziv na kontinuirano ulaganje u književnost, kulturnu produkciju i javnu riječ. Njegov daljnji razvoj zavisit će od toga koliko će uspjeti ostati otvoren za različite autorske glasove, očuvati ozbiljnost kritičkog pristupa i izgraditi prepoznatljiv odnos s čitalačkom publikom.

U društvu kojem su potrebni dijalog, odgovornost i jasnija svijest o vlastitom kulturnom naslijeđu, časopisi poput MANIFESTA imaju priliku postati više od mjesta objavljivanja tekstova. Mogu postati prostor u kojem kultura ponovo dobija svoje dostojanstvo, književnost svoj javni glas, a kritička misao mjesto koje joj pripada.

Dakle, društvo koje čita, promišlja i čuva svoje kulturno pamćenje ne gradi samo odnos prema prošlosti – ono stvara i temelje vlastite budućnosti.

 

KNSINFO/20.10.2026.g.