INTERVJU SA ŠEMSUDINOM MEHMEDOVIĆEM:

GRAĐANSKA I POLITIČKA PISMENOST KAO JEDNOM OD TEMELJA DEMOKRATSKOG DRUŠTVA

Povodom dobivanja nagrade za knjigu „REFORMA U BOSNI I HERCEGOVINI – IZMEĐU ILUZIJE I TRANSFORMACIJE“, razgovaramo sa autorom Šemsudinom Mehmedovićema, ali i promocijama po Bosni i Hercegovini.

Šemsudin Mehmedović je dugogodišnji javni djelatnik, političar i parlamentarac, sa iskustvom rada u različitim institucijama Bosne i Hercegovine.

Njegovo profesionalno iskustvo omogućilo mu je neposredan uvid u funkcioniranje institucija, političkih procesa i društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Knjiga „Reforma u Bosni i Hercegovini – od iluzije do transformacije“ je njegovo prvo autorsko djelo i predstavlja pokušaj da se stečena politička i društvena iskustva pretoče u širu analizu i ponude odgovori na pitanje stagnacije u proces društvene transformacije naše domovine.

Autorica: Nevzeta Omeragić Nikočević

* * *

KNJIŽEVNA NAGRADA ZA DJELO „REFORMA U BOSNI I HERCEGOVINI – IZMEĐU ILUZIJE I TRANSFORMACIJE“

Odbor Udruženja bosanskih umjetnika za dodjelu ovogodišnje književne nagrade “Dan bosanske pismenosti, 29. august” je obznanio da ste među ovogodišnjim laureatima, zajedno sa Hamzom Hamzabegovićem i Saidom Škapur. Kako doživljavate ovo priznanje i koliko Vam ono znači kao autoru koji je uizdavački prostor ušao djelom izrazito društveno-političkog karaktera?

Ovo priznanje doživljavam prije svega kao potvrdu da pisanje knjige ne mora biti odvojena od društva, politike i stvarnosti u kojoj živimo. „Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije“ nije nastala iz potrebe da se bavim književnošću radi književnosti, nego iz potrebe da progovorim o problemima koji neposredno određuju naš život.

Posebno mi je drago što je žiri prepoznao vrijednost djela koje otvara pitanja, a ne nudi samo gotove odgovore. Knjiga želi potaknuti čitaoca da razmišlja, da propituje institucije, političke procese i vlastitu odgovornost.

Činjenica da sam nagradu podijelio sa Hamzom Hamzabegovićem i Saidom Škapur dodatno joj daje širinu. To pokazuje da književnost ima mnogo različitih izraza i da društveno angažovana riječ može ravnopravno komunicirati sa drugim književnim formama.

Vaša knjiga postavlja jedno od ključnih pitanja: „Gdje je adresa odgovornosti?“ Zašto ste upravo odgovornost postavili u središte razmišljanja o reformama i budućnosti Bosne i Hercegovine?

Zato što bez odgovornosti nema ozbiljne politike, a bez odgovorne politike nema ozbiljne države.

U Bosni i Hercegovini često imamo situaciju u kojoj svi učestvuju u procesu odlučivanja, ali kada treba utvrditi ko je odgovoran za rezultat, odgovornost se raspline između institucija, nivoa vlasti, političkih stranaka i pojedinaca.

Zato sam postavio pitanje adrese odgovornosti. Građanin mora znati ko donosi odluku, ko je provodi i kome može postaviti pitanje kada rezultat izostane.

Demokratija nije samo pravo da birate. Demokratija je i pravo da pitate vlast šta je uradila i zašto nije uradila ono što je obećala.

U knjizi ukazujete na paradoks Bosne i Hercegovine: postoji „hiperprodukcija“ odluka, strategija i zakona, ali veliki dio toga ostaje mrtvo slovo na papiru. Zašto dobre odluke ne proizvode promjenu?

Zato što odluka sama po sebi nije reforma.

Reforma počinje onda kada odluka dobije instituciju koja je provodi, rok, odgovornu osobu, sredstva i mehanizam kontrole rezultata. Kod nas često proizvodimo dokumente, strategije i zaključke, ali izostaje ono najvažnije – realizacija.

To stvara svojevrsnu političku iluziju: imamo osjećaj da nešto radimo zato što donosimo nove odluke. Međutim, građanin ne živi od odluka na papiru. On živi od funkcionalne škole, zdravstvenog sistema, sigurnosti, radnog mjesta, infrastrukture i efikasne javne uprave.

Zato reforma mora biti mjerljiva. Moramo znati šta smo obećali, šta smo uradili i kakav je rezultat.

Da li je najveći problem Bosne i Hercegovine nedostatak političke volje za reforme ili je problem dublji – u samoj strukturi političkog i institucionalnog sistema?

Mislim da je problem i u političkoj volji i u institucionalnom dizajnu.

Politički sistem koji omogućava da se odgovornost stalno prebacuje sa jednog nivoa na drugi prirodno proizvodi blokade. Ako je svako nadležan za dio problema, a niko nije odgovoran za njegov konačan ishod, dobijamo sistem u kojem je moguće godinama govoriti o reformama, a da se suštinski ništa ne promijeni.

Zato ne smijemo reformu svesti samo na promjenu zakona. Potrebna nam je promjena političke kulture.

Moramo odustati od politike u kojoj je važnije ko će biti kriv nego ko će riješiti problem.

Kada govorite o potrebi stvaranja jedinstvenog državnog centra koji bi koordinirao razboritu i efikasnu politiku, kako zamišljate takvu reformu?

Ne govorim o centralizaciji Bosne i Hercegovine radi centralizacije. Govorim o potrebi da država ima kapacitet da donese odluku, provede je i odgovara za rezultat.

Složena država može imati različite nivoe vlasti, ali mora postojati jasno definisana hijerarhija nadležnosti i mehanizam koordinacije.

Bosna i Hercegovina ne može biti funkcionalna ako svaka institucija ima pravo da nešto blokira, a niko nema stvarnu obavezu da određeni problem riješi.

Potrebna nam je država koja će biti dovoljno snažna da funkcioniše, ali dovoljno demokratska da štiti ravnopravnost svih građana i naroda.

To je, po meni, suština transformacije.

* * *

PROMOCIJE KNJIGE – SARAJEVO, TEŠANJ, BUGOJNO I VOGOŠĆA

Vaša knjiga je predstavljena u Sarajevu, Tešnju i Bugojnu, a priprema se promocija u Vogošći. Kakve su bile reakcije publike?

Reakcije su bile veoma različite, ali ono što im je zajedničko jeste interesovanje za pitanje: može li Bosna i Hercegovina drugačije?

U Sarajevu se više razgovaralo o državnom sistemu i političkim procesima, dok su u drugim sredinama ljudi često govorili iz perspektive svakodnevnog života. Međutim, problemi su vrlo slični.

Građani žele funkcionalne institucije. Žele da znaju ko je odgovoran. Žele da njihovo dijete ima perspektivu. Žele sigurnost i uređen sistem.

Zato sam zadovoljan promocijama. One nisu bile samo predstavljanje knjige, nego razgovori sa građanima o njihovoj vlastitoj budućnosti.

Da li Vam susreti sa čitaocima potvrđuju da postoji potreba za ozbiljnim razgovorom o političkom sistemu?

Apsolutno. Mislim da građani često imaju mnogo više političke zrelosti nego što im političke elite pripisuju.

Ljudi vrlo dobro prepoznaju kada sistem ne funkcioniše. Problem je što su vremenom postali umorni od obećanja.

Zato nam ne trebaju još velike političke parole. Trebaju nam konkretni odgovori: šta ćemo promijeniti, kako ćemo promijeniti, ko će to uraditi i kada ćemo vidjeti rezultat.

Knjiga je moj doprinos tom razgovoru.

Knjiga je nastala iz političkog i društvenog iskustva, ali je oblikovana kao kritičko djelo. Koliko je bilo teško vlastito iskustvo pretvoriti u analizu?

Nije bilo jednostavno, upravo zato što sam dugo bio neposredno uključen u politički život. Kada imate političko iskustvo, postoji opasnost da knjiga postane samo lični obračun ili zbir političkih stavova. To nisam želio.

Pokušao sam napraviti korak unazad i posmatrati sistem kao čovjek koji analizira njegove prednosti, slabosti i posljedice.

Naravno, iskustvo je ostavilo trag. Ali cilj nije bio da govorim samo o onome što sam ja doživio, nego da iz tog iskustva izvedem šira pitanja koja se tiču svih nas.

 

Šta biste voljeli da čitalac ponese sa promocije Vaše knjige?

Volio bih da ponese jedno pitanje: šta ja mogu učiniti da stvari budu drugačije? Ne očekujem da jedna knjiga promijeni politički sistem, ali ako knjiga promijeni način na koji deset, sto ili hiljadu ljudi razmišljaju o odgovornosti, onda je već ostvarila određenu svrhu.

Ne smijemo stalno očekivati da neko drugi riješi naše probleme.

Građanin ima odgovornost, političar ima odgovornost, institucija ima odgovornost, mediji imaju odgovornost, akademska zajednica ima odgovornost. Promjena počinje onda kada prestanemo tražiti samo krivca i počnemo tražiti rješenje.

Vaše promotivne aktivnosti se odvijaju  upravo kad se obilježava Dan bosanske pismenosti, 29. august. Može li knjiga biti savremeni nastavak borbe za pismenost – ovog puta političku, društvenu i građansku?

Svakako. Povelja Kulina bana iz 1189. godine jedan je od najvažnijih dokumenata naše državne i kulturne historije. Ona govori o kontinuitetu Bosne, ali i o značaju pisane riječi.

Danas imamo drugačiji oblik pismenosti. Nije dovoljno znati čitati i pisati. Građanin mora znati razumjeti politički sistem, svoja prava i svoje obaveze.

Možemo govoriti o građanskoj i političkoj pismenosti kao jednom od temelja demokratskog društva. U tom smislu, knjiga je moj pokušaj da kroz pisanu riječ doprinesem upravo toj vrsti pismenosti.

 

Do sada su održane promocije vaše knjige u Sarajevu, Tešnju, Bugojnu i Vogošći. Da li planirate još promocija?

Zaista me raduje svako druženje s publikom jer se kroz neposredne kontakte, razgovore i razmjenu mišljenja može mnogo toga saznati – što nam je važno i što nam otvara nove vidike. Drago mi je što su građani spremni odvojiti vrijeme i prisustvovati promocijama. Iskreno, bio sam i skeptičan kada je riječ o interesovanju za temu kojom se knjiga bavi, jer je ljudima politike ovdje svakako preko glave.

Međutim, ova je knjiga pronašla put do publike. Već sutra ćemo je predstaviti u Doboj-Jugu, a prema interesovanju i mogućnostima, naš promotivni tim nastojat će da je predstavi u što više gradova.

KNSINFO/2.9.2026.godine