ODGOVOR NA PISMO

„Hej, Ismete!“ – muzička posveta čovjeku čija je gitara povezivala ljude, gradove i generacije

Piše: Ibrahim Osmanbašić

Postoje pjesme koje nastaju iz ljubavi, one koje se rađaju iz bola, ali i one koje nastaju iz potrebe da se sačuva sjećanje na ljude i vrijeme koje je ostavilo neizbrisiv trag. Pjesma „ODGOVOR NA PISMO“, s refrenom „Hej, Ismete! Hej, kućo stara“, pripada upravo toj trećoj kategoriji. To je muzička posveta prijateljstvu, zavičaju, zajedničkim uspomenama i jednom umjetniku čija je muzika obilježila živote brojnih generacija.

Pjesma je posvećena Ismetu Kurtoviću, legendarnom muzičaru, kompozitoru, pjevaču, gitaristi i flautisti, čovjeku koji je svojim stvaralaštvom ostavio značajan trag na regionalnoj muzičkoj sceni, posebno kao frontmen kultne rock-grupe „Drugi način“.

Ismet Kurtović – muzika koja je nadživjela vrijeme

Ime Ismeta Kurtovića vezano je za jedno posebno poglavlje regionalne rock-muzike. Grupa „Drugi način“ ostavila je iza sebe pjesme koje su postale dio muzičkog pamćenja generacija. „Lile su kiše“, „Carstvo samoće“, „Stari grad“ i druge kompozicije svjedoče o vremenu kada su melodija, kvalitetna interpretacija i iskreni tekstovi stvarali pjesme koje nisu zavisile od prolaznih trendova.

Kurtović je, osim rock-muzičkog stvaralaštva, ostvario značajan doprinos i drugim muzičkim žanrovima, naročito kroz rad s horovima i interpretaciju tradicionalne muzike.

Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzima pjesma „Mojoj dragoj BiH“, nastala 1992. godine. Ismet je autor muzike, dok je tekst napisao njegov brat Fikret Kurtović. Ova kompozicija postala je jedna od najprepoznatljivijih muzičkih posveta Bosni i Hercegovini i dugo je imala status svojevrsne nezvanične himne zemlje.

Njena snaga nije bila samo u melodiji i riječima nego u emociji koju je budila – osjećaju pripadnosti, ljubavi prema domovini i zajedništva u teškim vremenima.

Pismo koje je čekalo odgovor

Pjesma „ODGOVOR NA PISMO“ nastala je iz jedne jednostavne, ali snažne ideje: odgovoriti prijatelju na pismo koje je dugo čekalo svoj muzički i ljudski odgovor.

U uvodnim stihovima autori Džabir Sedić i Ibrahim Osmanbašić govore o vremenu koje prolazi, o promjenama koje donosi život i o činjenici da se ljudi, čak i kada ostanu povezani istim uspomenama, više ne mogu vratiti u nekadašnje okolnosti.

„Čekao si dugo, dugo
da uzvratim tebi pismo,
sad je neko vrijeme drugo,
a ni mi isti nismo.“

U tim stihovima sadržana je suština pjesme. Vrijeme je prošlo, okolnosti su se promijenile, mnogi ljudi više nisu prisutni, ali sjećanja nisu nestala.

Posebno emotivna dimenzija pjesme vezana je za rijeku Sanu i zavičaj. Sana i dalje teče, gradovi i ulice čuvaju tragove nekadašnjih susreta, ali ljudi koji su tim prostorima davali život rasuli su se na različite strane svijeta.

„Nema tebe, nema tvoje drage,
Sana tiho teče kao prije,
nema više kao nekad snage,
sve je isto, ništa isto nije.“

Ovaj stih predstavlja svojevrsnu filozofsku okosnicu kompozicije. Pejzaž može ostati isti, rijeka može nastaviti svoj tok, ali ljudski život nikada ne ostaje nepromijenjen.

Gitara i flauta – muzika kao zajednički jezik

U pjesmi se posebno naglašavaju gitara i flauta, instrumenti koji simbolički podsjećaju na Ismetov muzički identitet.

Gitara je ovdje više od muzičkog instrumenta. Ona predstavlja prijateljstvo, zajedničke susrete, mladost i vrijeme u kojem su pjesme bile način povezivanja ljudi.

Flauta donosi dodatnu emotivnu boju, gotovo nostalgični prizvuk nekog prošlog vremena. Njihovo zajedničko prisustvo u pjesmi postaje muzička metafora Ismetovog stvaralačkog puta.

Refren:

„Hej, Ismete,
hej, kućo stara,
fali nam tvoja pjesma,
flauta i gitara,
hej, eeej – Ismete!“

nije samo obraćanje jednom muzičaru. To je poziv na sjećanje, na obnovu prijateljskih veza i na očuvanje vrijednosti koje su nekada okupljale ljude.

Kada umjetnost postane čuvar sjećanja

U drugom dijelu pjesme pojavljuje se i pitanje odlaska, raseljavanja i nestajanja nekadašnjih okupljališta.

„Ovdje sada svrati tek po neko,
još se čuju pjesme stare,
naša raja odlazi daleko,
mene mami zvuk gitare.“

Ovi stihovi nose širu društvenu poruku. Oni govore o generacijama koje su se razišle, o prijateljstvima koja su ostala sačuvana u uspomenama i o prostorima koji su nekada bili ispunjeni životom, a danas ih sve češće obilaze samo sjećanja.

Zato pjesma ne ostaje zatvorena u ličnoj posveti. Ona prerasta u priču o jednom vremenu, o ljudima koji su ga obilježili i o potrebi da se ne prekidaju veze s vlastitim kulturnim i emotivnim naslijeđem.

Posebno snažnu poruku donose stihovi:

„Leptir leti, plamen duše gori,
i kad šutiš gitara ti svira.“

To je možda i najljepša metafora cijele kompozicije. Umjetnik može biti daleko, može šutjeti, može se povući iz svakodnevnog života, ali njegova muzika nastavlja živjeti. Ona postaje dio kolektivnog pamćenja i nastavlja povezivati ljude.

„Hej, Ismete!“ – prijateljski pozdrav koji prerasta u muzičku posvetu

Naslovni pozdrav „Hej, Ismete!“ nosi neposrednost i toplinu. U njemu nema ceremonijalne distance, nego prijateljskog obraćanja čovjeku koji je svojim stvaralaštvom zaslužio poštovanje i trajno mjesto u muzičkom pamćenju.

Pjesma je zamišljena kao spoj sjećanja, nostalgije i zahvalnosti, uz prepoznatljivu simboliku rijeke, starog grada, pisma, gitare i flaute.

Ona ne pokušava ponoviti Ismetovu muziku niti oponašati stvaralački izraz grupe „Drugi način“. Njena namjera je drugačija: kroz vlastiti autorski izraz odati priznanje umjetniku čije je stvaralaštvo ostavilo trag.

„ODGOVOR NA PISMO“ tako postaje muzički most između jednog prijateljstva, jednog umjetničkog opusa i generacija koje su odrastale uz pjesme Ismeta Kurtovića.

Pjesma ima svoju osobenu putanju kroz prostor i vrijeme te je 2024. godine objavljena je u poetskoj zbirci “Most pjesnika”, a ove 2026. ulazi u izbor za performas “Most od riječi”, u sklopu međunarodnog poetsko-muzičkog projekta “Most pjesmika”, u koji su uključeni prko 500 pjesnika iz preko 20 država sa četiri kontinenta – te je za potrebe projekta muzički obrađena.

Na kraju ostaje ono najvažnije: ljudi odlaze, vremena se mijenjaju, gradovi drugačije izgledaju, ali pjesme koje su nastale iz iskrene emocije nastavljaju svoj život.

I zato, Ismete, neka ovaj muzički pozdrav bude odgovor na pismo koje je dugo čekalo.

Hej, Ismete – hej, kućo stara!

Pjesma: ODGOVOR NA PISMO (Hej, Ismete!)
Posvećeno Ismetu Kurtoviću

Stihovi, muzika i aranžmani: Ibrahim Osmanbašić, uz pomoć AI
Muzički teatar – MT21
Produkcija: KNS 2026

Projekat: MOST PJESNIKA
Udruženje za kulturu – Nova svjetlost
www.kns.ba

……………….

https://www.youtube.com/watch?v=oykYoSR-0SM

ODGOVOR SI ČEKAO DUGO

 

(Posvećeno muzičaru Ismetu Kurtoviću)

 

Čekao si dugo, dugo

da uzvratim tebi pismo

sad je neko vrijeme drugo

a ni mi isti nismo.

 

Nema tebe, nema tvoje drage

Sana tiho teče kao prije

nema više kao nekad snage

sve je isto, ništa isto nije.

 

Hej Ismete – kućo stara.

Fali nam tvoja pjesma

flauta i gitara

Hej, Ismete!

 

Ovdje sada svrati tek po neko

još se čuju pjesme stare

naša raja odlazi daleko

mene mami zvuk gitare.

 

Odgovor si ček'o s nadom

čeznuo za svojim gradom

odjekuje još gitara

hej Ismete, kućo stara.

 

Htjeli su nam uništiti sreću

da nam uzmu dušu a i sne

ja to nikad dopustiti neću

prijatelju, brate Ismete.

 

Hej, Ismete – kućo stara.

Fali nam tvoja pjesma

flauta i gitara.

 

Kako s time čovjek da se bori?

Ko u pjesme tvoje sada dira?

Leptir leti, plamen duše gori

i kad šutiš gitara ti svira.

 

Proletjelo mnogo decenija

rijeka teče, naše krije tajne

o Ismetu će legenda da sija

voditi nas poput zvijezde sjajne.

 

Hej Ismete – kućo stara.

.

Autori: Džabir Sedić i Ibrahim Osmanbašić

….

Izdavač KNS, Sarajevo: Zbirka poezije “Most pjesnika 2”

Objavljeno: 2024.godine

---

 

KNS/7.11.2026.goine