AUSTRALIJSKE NOĆI

Noći su moja evropska jutra
kada budan mislim samo o njoj.
Ne daju mi misli da spavam mirno,
plašeći se da ljubav ne ode od nje.
Uzela je srce moje ranjeno i bolno,
zbog toga sada nemam više mira.
Pomislim često šta bi tek bilo
da smo blizu, jedno pored drugog.
A onda jutro dođe kod mene,
dok Evropa spava duboko u noći.
Neka sada ona u duši pati
i razmišlja o meni kao ja o njoj!
Svi ste pomislili o kome mislim,
rijetki me znaju i čitaju mi misli.
A zna se da je riječ upravo o njoj,
o Bosni mojoj, dalekoj zemlji.
Moja mi mladost tamo ostade
i svi lijepi dani djetinjstva mog.
I još puno toga, samo da znate,
nedostaju mi dobri ljudi i rod moj.

 

 

FOTOGRAFIJE

Na kredencu u sobi sa ogromnim kaminom,

stajale su složene u staroj kutiji od cipela,

crno bijele fotografije i nekoliko malih albuma,

stari džepni sat i po neka nama draga stvar.

 

Na svakoj toj fotografiji mogao si vidjeti

prošlosti daleke sa ljubavlju vezane.

Ko sam, gdje sam bio i sa kim sam u tom

trenutku lijepe momente doživio.

 

Držeći ih u ruci, svaka bi me ta fotografija

vratila tamo onog dana kad se rodila.

Gledao bih sa čežnjom i sjetom

za tim lijepim davnim vremenima.

 

Jednoga dana, došli su bez ikakvog povoda

sa puškom na ramenu i šibicom u ruci.

Baciše kutiju sa kredenca u kojima su bile

te stare požutjele, crno bijele fotografije.

 

Ja samo znam, da ne sjećam se ničeg više

i da nemam prošlost školskih klupa, ranih

mladalačkih dana, slika sa našeg vjenčanja,

uspomena, da pokažem djetetu svome.

 

 

 

 

GRUDA ZEMLJE

Ma koliko god bili veliki il’ mali,
siroti il’ bogati,
Ljubav naspram svoje zemlje
vjekovima se gaji.
Kad ti sa lica suza padne
i u duši ljepota plane,
znat ćeš kolika ti gruda zemlje
sa čežnjom u srcu stane!!!

 

 

KAO TREŠNJA UBRANA

Trešnje su upravo cvale u bašči
prepunih peteljki u lišću sakrivenim,
kada je s'proljećem ušla u moj život.
Sva ta ljepota Bogom data
podsjećala me je na nju
I kad nije pored mene bila.
Čeznuo sam za prisustvom njenim
I željan ostao očiju plavih.
Otišla je sa prvim ljetnim toplinama
i tiho mi rekla, zbog mene ne plači.
Te riječi njene kao crv u trešnji
nemirnim su život učinile moj .
Ostala je samo trešnja ubrana,
koja će opet svoje slatke plodove
nekom drugom život sretnim da učine.

 

 

PRVA PJESMA

 Moja prva pjesma, koja stida nema.

Dao sam je vama iz duše moje,

Kao prvu ljubav srca moga

drhtavom rukom

podarih je vama.

Čekajući vaše osjećaje mile

naspram moje pjesme koja stida nema.

Pitanje je sada da li će biti nježna

u srcima vašim il’ će biti

smetnja okolini mojoj?

Otkrit ću vam sada istinu pravu,

ovo nije prva pjesma iz pera moga,

nego jedna od njih koja stida nema!

Puno ih je skrivenih u sveskama mojim

jer zbog straha moga, plašeći se vas

ostat će u tami, prašinom prekrivene.

Povratka nema pjesmi, koja stida nema

jer na vama je sada šta će sa njom biti!

 

* * *

 

Rusmir Hadžić rođen je 1. aprila 1962. godine u Bijelom Polju. Piše poeziju i kratku prozu, a njegovi su radovi do sada objavljivani u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Indoneziji. Dobitnik je prestižne nagrade udruge Pisci i književnost iz Hrvatske za pjesmu „Prva pjesma”. Aktivni je član Udruženja za kulturu Nova svjetlost (KNS) iz Sarajeva. Njegov književni rad prepoznat je u regiji i svijetu pa su mu tako stihovi i proza uvršteni u zajedničku zbirku Balkanska poetika (BiH), knjige Povezani stihom i Poezija zlatnih stihova – Niti ranog proljeća (4. dio) u Hrvatskoj, kao i u međunarodno izdanje I Love You, I Give My Love u Indoneziji. Trenutačno živi, radi i stvara u Melbourne u Australia.

………….

KNS/ 11.9.2026.godine.