SARAJEVSKI MAJDAN

 

Ogrnuta kaftanom finih osjećanja,

pokrivena velom otmenih misli,

širim ti ruke.

Dočekaše me tvoja svijetla.

Ushićena,

prelazim preko mosta

drugačijeg od svih.

Mosta lijepih riječi.

Kod Sebilja, točak vremena

okrenuh unazad.

Po kaldrmi poispadaše

požutjele stranice pročitanih knjiga.

Izađoše poznati likovi.

Razmilješe se po čaršiji.

Prozborih koju sa sebiljdžijom.

Napojena zahvalih osmijehom.

Nastavih dalje,

kroz lavirint malih zanatskih radnji,

diveći se.

Zazvoni sat na kuli,

zasija srebrn ibrik,

siđoh u bašču,

zapjevah…

Krčeći zarasle staze sevdalinke,

naiđoh na staro okno.

Majdan lijepih riječi,

pisaše na njemu.

Koliko ljudi u kaftanima kao moj sretoh,

koliko njih kao mojim velom pokrivenih ?

Imamo li mi to istog krojača?

I njihove su ruke raširene.

 

………………..

Slavica Uskoković, Beograd, Srbija. 

Rođena sam 28.1. 1970 u Nikšiću, Crna Gora. Živela sam i školovala se u Crnoj Gori sve do 1989. godine,  kada sam došla u Beograd, na studije geologije, na Rudarsko-geološkom fakultetu. Od tada živim i radim u Beogradu. Radila sam kao profesor matematike, a već odavno radim kao inženjer u Geološkom zavodu Srbije. Volim književnost, uopšte umjetnost i pisanje mi je veliko zadovoljstvo. Pišem pjesme za djecu, odrasle, haiku, prozne minijature, kraće tekstove….