KNJIGA

 

Neka ti knjiga bude drug.

Dok listaš stranice, prstima dotičeš papir.

Sabiraš, snuješ kroz misli hodiš.

Neka ti ona otvori krug.

U njega ćeš lakše ući jer je put izlokvan, strm,

trnovit i dug.

Dječaku jednom što uljepša dan,

uz šapat vjetra, kad oktobar lišće šara.

Dječaku koji raste, spoznaje svijet, putokaz budi,

olakšaj let.

Otvori knjigu, pronađi zvijezde, obriši paučinu sa listova žutih,

tamo se kriju u mrkloj noći kad i rijeka spava.

Ne govori, zapiši kako je bio čovjek na istini, a sam.

Jer jednom će jesen prekriti trava.

Kad izgubiš se u vremenu ludom, bio je čovjek.

Bio je kad drugi nisu.

Jedino mogu knjigu da ti dam.

Tamo se perom prašina skida,

I pero olovna vrata otvara.

Čitaj i uči dok život traje.

Osjetim da znaš i imaš dara.

 

 

 

 

SLUTNJA

 

Nebo i noć!

Mjesec sjajni!

Krajina spava jednim okom!

Šibali je vjetrovi, pržilo je sunce!

Sagnuta do crne zemlje!

Nikom nije dala žuljevite ruke,

Znojnu, krvlju natopljenu košulju!

Sama bez svih!

Na licu majke

Zaledila se suza.

 

Krajina ne vjeruje nikom

sem Bogu!

U toj gustoj tmini što se kao tinta razlijeva,

Ne vidim jutro!

Hoće li je sunce

ogrnuti opet?

Za jedan život neprestano pitam.

Pitam za one što su se samo rodili,

Oni što im se prva ljubav na obrazu skrila!

Ne pitam za sebe, saživjeh se s bolom,

Pitam za unuke, za djecu našu dragu!

 

Bore se misli

Sudaraju redom!

I srce i um se od slutnje stisli!

 

Kamen nije ništa naspram Krajišnika!

 

Kad mu kažeš;“Nemoj!“

E onda baš hoće!

Kad mu kažeš ne,

znaš i ne umiješ!

Tad najviše zapne!

Izdrži zbog onih koji će rasti!

 

Ispit traje dugo, profesori strogi!

Ni tebi , ni meni draže od nje nema.

Dom je tamo gdje se srce skrilo.

Na ovom ispitu ne smiju pasti!

 

 

 

 

RIJEČI TEKU KAO VODA BISTRA

 

Čekaj me kraj pendžera!

Svojom crnom kosom postidi ružu što mirisom mami!

Nalij kahvu u fildžan!

Nemoj plaho šećeriti!

Ja sam ti od lokuma slađi!

 

Čekaj me ti što si se u pogledu i mojih jarana skrila!

Čekaj me, doći ću kad zambak izmili!

Kad se sunce skrije za oblake!

I ja te krijem od samog sebe.

Bojim se noći da te ne ukradu!

 

Donijet ću ti čehru na obraze bijele i

Šaptat tiho da srce treperi.

 

Sanjao sam noćas

Svatove naše ruke i ruke tvoje drhtave , male.

U bijeloj haljini ideš preko polja.

Kao da bježiš od svih.

Nasmijana , moja!

 

Šta ti je ljubav?

Izgubljen i lud!

Ne pomaže ni doktor, ni kadija,

ni sud.

 

Prozor je zatvoren!

Ruža je uvehla!

Ni tebe nema,

Staze su zarasle.

Samo su na srcu mom rane otvorene!

Nije me prošlo, ne znam ni da hoće!

Život nije život u okrilju samoće.

Bolje bi mi bilo da sam išao pješke,

nisam te umio sačuvati,

sad plaćam račune.

Ne opraštam sebi!

Čovjek se rodio da pravi greške

 

 

 

 

NE IZLAZI MI IZ HATORA

 

Šutnja!

Ona prati kao sjenka neka!

Da li su mi godine bile opomene?

 

I kad me zaboli, i kad me riječi poput noža režu,

Kad zastanem da ni korak

učinit ne mogu.

I tijelo i srce u čvor se svežu.

Samo ih Bog otpetljati može.

Šutim jer mnogo hatora je bilo!

 

Hator te udalji,

otupi, okameni i ne mariš više,

samo si tuđa!

Ne umijem objasniti, koliko sam kriva.

I prezrena često, u očima nekim.

Godine se nižu,

Oprostiti mogu.

Lakše ću dalje putem svojim ići.

Hator me umorio,

pogled mi krije,

bježi mi se često gdje ću biti sama.

 

 

 

 

JESEN

 

Magla se sa šumom grli,

jutra rosna.

Slikar boju miješa smjelo!

Crveni se list na putu.

S grane spao.

Rumen ode.

Podigni me !

Stado brdom suncu hrli.

Čoban svoj prut nosi.

Ništa više nije isto.

 

Pusta polja, pusti drum.

Magla svila jutro sivo.

 

I dok oči putem traže plavo nebo, sunca trag.

 

Ne znam šta je meni draže, da li jesen

ili proljeće kad stupi na moj prag.

 

Leti ptico i donesi malo topline sa dalekog juga.

 

Leti ptico hrabro i smjelo!

Dok miluje vjetar lice izborano

 

………………

Halida Brkić,rođena u Bihaću,26.maja 1973. Učiteljica već trideset treću godinu,majka dvoje djece. Knjiga krajiških priča :Trideset dukata,prvi dio je dosada jedino izdanje,pjesme objavljivane u Zbornicima. U pripremi nova knjiga. Piše od djetinjstva,neki radovi su visoko rangirani čak i na državnim ,školskim takmičenjima. Aktivistkinja i članica Hora Akord.

…………………

KNS/ 10.11.2026.