Vučje planine

Izdizaše se iznad mene
Gorde i stjenovite, stamene
Bezbojne, mrtve, vatrama opustošene
Darovima života ne bijaše obasipane
No ipak voljene, jer su moje, a njegove
Korovom obrasle, nijedne staze ne imaše
A put su mi ipak pokazivale
Gore, gore, visinama, hajde
Planinom, putem znanim pođi
Do izvora zelenih, a osušenih i skamenjenih

Nikad oni za me’ izvorili nisu
Samo su me gledali
Ukopali na mjestu, gdje sam i sada
Daleko od njih, bez njihova ploda i roda
Bez miline i grama krivnje
Mračna je duša njihova
Kao i slika njegova, što je pamtim
Velom crnine pokrivena
I na koži mi dodir svile još postoji
Pamti ona kad je izvor upokoji

Milovaše me ruke izvorske
Grubo, jer su znale da za drugačije ne znam
Noćima na postelji zajedničkog sna
U noćima bez neba i bez dna
Vezali se uzdasi i krici u čvorove
Njegovi uzdasi dok sa zemlje čupah korove
I krici moji od milosti krvave

Nije se moglo drukčije
Jer se za to nije znalo
Grme planine, još samo malo
Sekunde na satu smrti i života
Ne značiše nam ništa, duža je naša golgota
Vuče i planino, zareži još jednom
Opij me zvukom i milošću bijednom
I izigraj ponovo
Krv se moja od danas zove bezvrijednom

 

 

 

San i ono što ostane bez njega

Usnij me noćas, kao i ja tebe
Pokradi mi snove, jedino što oni vrijede
Usnij me noćas, poljem jagoda hodimo
Da mogu, pokrao bih i ja snove tvoje
U kojima likovi naši već godinama blijede

U mislima sam ti, dvorim kraj uzglavlja tvog
Čekam čas pravi, da zaplivam izmaštanim svjetovima
Beskrajni su, o, tako su daleko snovi sa jastuka mekanog
Ko više da ih stigne i zauzda, to je kao hvatanje dima

Sanjasmo nekada snove iste
Zvali smo ih našim i krili ih od ljudi
Sanjasmo i onda kada bješe sudbine nečiste
Sada za tim snovima moja duša čezne

Sanjali smo mnogo, strastveno i drsko
Snijevali o slobodi na laticama bijelih ruža
Svaka od njih i trn ima za kojeg vene
I sad vidim kako ti kao dijete ruke pružam
Al’ ne osjetih baršun tvoje kože snene
Tad me trn probode, tamo gdje snove sahranjujem

Hoću papir, da potpišem, ovaj život puki dajem
Ovoga trena i nijedne pare ne ištem za njeg
Samo da se snovi vrate u kolijevku iz koje su zbjegli
Još jednom da ih odsanjam, da me pusta želja mine
I nek u njima vječno zaspim, nemam više šta da žalim

Kad ti snove otmu, otrgnu od bića tvoga
Nema više tu života, ostaju samo jad i sirota

 

 

 

Životna

U godinama pustim što prohujaše
I što traga gorkog na licu i duši ostaviše
Sjećanja lijepih tek je poneki dah
A nije tako trebalo biti, mislio sam u prvi mah

U godinama pustim što protutnjaše
I što mi srce na žeravici pekoše
Uspomena sijaset nataloži moja duša
A od mnogih u njoj nastade suša

Zabraniše da volim, da želim i strastima gorim
Neki loši ljudi, stegnutih srca svojih
Dok nad njihovim sudbinama dvorim
A ja ruke opet pružam, sebi žal sam iskrojih

Ponovo se borim, ponovo želim da volim
Ale života potonjeg u novom da pobijedim
Ništa od moje želje ne može jače biti
Dok me ima, duša će mi samo pobjedu piti

Mirno srce, duša spokojna
Ljubav uzvraćena uvijek je opojna

Toliko je ljudski, u čovjeku tako snažno
Da je slab na lijepo, iako je lažno

 

 

Ugasnula čula moja

Gledao sam, ali nisam vidio
Slušao sam, ali nisam čuo
Osjećao sam, ali me nije u srce pogodilo
Nešto se čudno iz tih prepleta izrodilo

Po duši mi tuga kolo vodi i igra
Tutnje talambasi i harfe struna titra
Ko da čuje zvuke koraka mojih
I ko sam ja da koračam ako se bojim

Plašim se, a strah me nije
Nit’ osjećam zebnju i kob njenu
Nemoj da me žališ, na žal moj nogom stupaš
Nek’ tvoje suze po zemlji ne kanu
Jer vatrom me sušiš, a čelikom kupaš

Ako sudbine nije, neka nije ni nas
Nazor sudba krojena neće biti spas
Sad bolje vidim, puklo mi pred očima
Falilo je zvijezda u onim našim noćima
Sad bolje čujem, ali, avaj, nemam šta da slušam
Tišina zvoni, da je prekinem neću ni da pokušam
Sad bolje osjećam, jer mi srce strijelama otrovnim pogađa
Što mi čula otupiše zbog onoga što se ne događa

Da se preispitam i zarovim u sebe samog
Nalazio bih samo opake ljubavi talog
Ne bih da ga diram, jerbo se lako nasluti
Talog će crni život da mi zamuti

 

 

Prihvati me

Prihvati me, bar, ovakvog kakav jesam
Ja znam da sa zvijezdama rođen nisam
Nit’ da budem, u očima nečijim, njihov jarki sjaj
Prihvati me, ali nije lako, znaj

Ja sam tama, od zvijezda se vješto skrivam
Tamo gdje i zaborav svoj teret zaboravlja
Prihvati me, jer me to oporavlja
I izaći ću, čitavo sazviježđe da ti poskidam

Neka za tebe ponosno sija
Neka po njemu iskre trepere
Kad me prihvatiš, da zasijam i ja
I kada svjetlost dušu moju tamnu sapere

Spasi ono što se spasiti može
Izbavi me iz vlastite kože
Spasi ono što se spasiti dade
Prihvati me, daj mi gutljaj nade

Jer sam već zaboravio koliko je pitka
Živeć’ bez nje, moja riječ, nekada britka
Vremenom posta krta sablja hrđava
Sad svaka mi riječ otuđena kao tvrđava

Ne znam njome sebi spasa da izmolim
Ako nekad pokušam, tvrđava se uruši
Kao da hodam putem pustim i golim
Nijemo govorim, nemoć me svojom moći uguši

Prihvati me
ipak se s mojih usana vapaj čuje
Prihvati me
ipak se plašim da i tebe ne otruje
Prihvati me
ipak od beznađa nema ništa teže
Prihvati me
ipak ne znam šta me po duši jače reže
Moćna nemoć ili nadom napojeno beznađe
Prihvati me
Da nijedno od njih put do mene ne pronađe

…………………..

Biografija:

Emir Jakubović, rođen sam 10.06.1997. godine u Sarajevu. Završio sam Srednju medicinsku školu, a trenutno sam student Pravnog fakulteta na Privrednoj akademiji u Novom Sadu. Interesovanje i ljubav prema poeziji, kao i drugim oblicima pisane riječi, u sebi nosim skoro cijelog svog života.

Kao učenik završnog (osmog) razreda osnovne škole, učestvovao sam na takmičenju osnovnih škola opštine Ilidža, za izbor najljepše pjesme na temu „Ilidžo, u srcu i stihu te nosim“. Na tom takmičenju osvojio sam prvo mjesto, a moja pjesma je i objavljena u knjizi posvećenoj najljepšim pjesmama koje su u ranijim godinama osvajale prva mjesta na pomenutom takmičenju.

Takođe, u više navrata moje pjesme su objavljivane u magazinu za kulturu „Biserje“ u sklopu rubrike „Htio bih da pišem još manje i još bolje…“, kao i na web-stranici „Dunjalučar“ – Magazin za filozofiju, kulturu i umjetnost.

 

KNSINFO/28.8.2026.g.