RAZGOVOR SA IBRAHIMOM OSMANBAŠIĆEM: DEMOKRATSKI ISKORAK OD REGIONALNE VAŽNOSTI

Autor: Nevzeta Omeragić Nikočević

………….

Razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem Predsjednikom Udruženja za kulturu – Nova svjetlost (KNS), nakon održanih 15. KNS Međunarodnih književnih susreta 2026.

Devetnaestnaest godina kontinuiteta jedne kulturne manifestacije u Bosni i Hercegovini nije samo podatak koji govori o njenom trajanju, nego i svojevrsno svjedočanstvo o upornosti, programskoj dosljednosti i vjeri da kultura, književnost i umjetnost mogu opstati i onda kada institucionalni ambijent za njihov razvoj nije uvijek dovoljno otvoren, podsticajan i odgovoran. 15. KNS Međunarodni književni susreti 2026. još jednom su okupili autore, književnike, umjetnike i kulturne djelatnike iz Bosne i Hercegovine, regiona i međunarodnog prostora, potvrđujući da se književna komunikacija ne može svesti samo na promociju knjiga, nego predstavlja širi prostor susreta ljudi, ideja, iskustava i različitih pogleda na vrijeme u kojem živimo.

Nakon završetka ovogodišnjih susreta razgovarali smo sa Ibrahimom Osmanbašićem, predsjednikom Udruženja za kulturu – Nova svjetlost (KNS), o značaju dvodecenijskog kontinuiteta manifestacije, njenom programskom konceptu i mjestu koje KNS zauzima u savremenom kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine.

Razgovor je, međutim, otvorio i znatno šire teme. Od pitanja položaja kulture i umjetnosti u bosanskohercegovačkom društvu, odnosa institucija prema nezavisnim kulturnim organizacijama i potrebe za novim modelima kulturne politike, preko afirmacije pisane riječi i književne kritike, do pitanja odgovornosti umjetnika, kulturnih djelatnika i intelektualaca prema društvu u kojem djeluju.

Posebna pažnja posvećena je i knjizi „Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije“ Šemsudina Mehmedovića, čija je promocija bila dio programa ovogodišnjih susreta. U razgovoru se otvara pitanje može li knjiga političkog i društvenog sadržaja postati više od autorskog iskaza i prerasti u poticaj za ozbiljnije promišljanje reforme političkog sistema, društvene odgovornosti i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Osmanbašić govori i o međunarodnoj saradnji KNS-a, povezivanju književnika i kulturnih organizacija iz Bosne i Hercegovine i regiona, posebno o saradnji sa Crnom Gorom, kao i o potrebi snažnijeg kulturnog povezivanja Sarajeva sa lokalnim sredinama i prostorima u kojima se njeguje bosanski jezik i kultura.

U drugom dijelu razgovora posebna tema je njegov autorski serijal „Meditacije na teme iz sfere umjetnosti i politike“, kroz koji se pitanje kulture postepeno proširilo prema mnogo širem fenomenu – sistemu odgovornosti. U tom kontekstu razgovor prelazi granice kulture i književnosti i otvara pitanja odgovornosti građana, političara, institucija, političkih stranaka, kulturnih ustanova, umjetnika i intelektualaca.

Upravo se u toj tački ovaj razgovor pokazuje kao širi od uobičajenog razgovora nakon jedne kulturne manifestacije. On govori o kulturi kao prostoru društvene svijesti, o umjetnosti kao obliku javnog djelovanja i o odgovornosti kao mogućem temelju drugačijeg odnosa prema državi i društvu.

 Razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem donosimo u nastavku.

* * *

Gospodine Osmanbašiću, kako ste zadovoljni realizacijom “15. KNS Međunarodnih književnih susreta – 2026”?

U glavnom gradu, a i cijeloj našoj domovini, kulturna i umjetnička udruženja koja nemaju etnički prefiks u svom nazivu su odbačena od političkih elita koje na arhaičnim konceptima feudalnog tipa tumaraju kroz treći milenijum čudeći se samo – kako su se povampirili odavno od civilizacije odbačeni zloduhovi koji na najprimitivniji način poimaju čovjeka i društvo. U takvoj atmosferi održati 15. po redu kulturna i književna manifestaciju samo po sebi je čudo – jer, koliko je meni poznato, to nikome u BiH nije pošlo za rukom.

Zbornik “Balkanska poetika” sa oko 150 autora iz 20-tak država predstavlja svojevrsni presjek aktuelne balkanske poezije.

Također je dodijeljeno tradicionalno priznanje “KNS PERO” za 2026. godinu u više kategorija, i to:

1. Medina Džanbegović (BiH) – pobjednička pjesma konkursa “AUGUST NEKADA I SADA”
2. Nevzeta Omeragić Nikočević (USA) – PITAŠ SE, kategorija: Bosanskohercegovačka književna dijaspora;
3. Lamija Kreho – Bosna i Hercegovina – NEGDJE TAMO GDJE JESAM, kategorija: Bosanskohercegovački mladi autori;
4. Kemal Ljevaković (BiH) i Ahmet Bojičić (BiH) – kategorija: Doprinos bosanskohercegovačkoj književnosti;
5. Veljko Veljović (Crna Gora) i Almira Papić (R.S. Makedonija) – kategorija: Međunarodna kulturna saradnja.

Dakle, u granicama svojih kapaciteta i mogućnosti KNS održava liniju minimalnog respekta i valorizacije prema umjetničkoj kreaciji i njegovanju kulturne baštine – dok nadležne institucije ne zauzmu novi, uviđajniji i konstruktivniji odnos prema kulturi i umjetnosti.

Potpisivanje sporazuma o strateškoj saradnja:
Veljko Veljović, predsjednik IKA/CG i Ibrahim Osmanbašić, predsjednik KNS/BiH

 

Šta biste istakli iz programa manifestacije?

Pa, program je trajao dva dana i uvijek nastojimo da promovišemo najinteresantnija izdanja u protekloj godini. Novo izdanje zbirke poezije Nevzete Omeragić Nikočević “Posljednji voz za jutro” nakon 50 godina, dvojezično, bosansko-albansko svakako je vrijedno pomena; te, prva zbirka Maide Kulić-Vugdalić (Australija) “Moja polovina zvijezda”; zatim nove zbirke poezije Bajrama Bajre Neljkovića, Zehre Šljivo i Faika Hadrovića predstavljaju kontinuiranu produkciju KNS-a; dok djela autora Hamze Hamzabegovića iz domena proze i historije, također su nastavak saradnje sa ovim produktivnim piscem i istraživačem na relaciji Njemačka – Bosna i Hercegovina.

Važno je pomenuti i promociju novog magazina “Manifesto” – za kulturu, društvo i književnost, gdje pokrećemo značajniji angažman u pogledu književne kritike i praćenja književne scene kroz analitičku prizmu, a što je značajan nedostatak u generalnom kontekstu u sferi književnosti. Da se primijetiti da je cjelokupno društvo izgubilo orijentaciju u pogledu vrijednosnih kriterija, a što je u značajnoj mjeri prisutno i u sferi pisane riječi. Ne mogu se zatvarati oči pred činjenicom da Društvo pisaca Bosne i Hercegovine ne obavlja svoju institucionalnu zadaću u pogledu promocije kvaliteta moderne književne produkcije, te da je odavno prestalo biti kreativna avangarda. A kao posljedicu imamo pojave da se lokalne književne manifestacije, degradirajući vrijednosne kriterije, žele agresivno nametnuti kao međunarodni literarni reprezentanti – što uveliko stavlja sjenku na našu svijetlu književnu tradiciju u Sarajevu, a i u širem kontekstu.

Nevzeta Omeragić Nikočević – dobotnica KNS PERA za 2026.g.
za kategoriju: bosanskohercegovačka književna dijaspora

 

Također treba istaći da je u sklopu manifestacije promovisana i knjiga Šemsudina Mehmedovića “Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije”, koja pogađa u samu suštinu aktuelnih društvenih i političkih tokova. Ponovo se potvrđuje da je KNS čvrsto utemeljen na zemlji, da smo svjesni općeg ambijenta u kojem živimo i da pored toga što se bavimo maštom i snovima – nalazimo načine da ukažemo i na naše izuzetne intelektualce čije vizije i kreacije ukazuju na puteve opće perspektive i napretka.

Generalno, kultura mora biti primijećena da bi joj se pridala važnost, a umjetnost ne smije da se izoluje od društvene zbilje ako želi biti priznata i valorizirana. Nažalost, ni kultura se nije izborila za adekvatno mjesto u državi, a umjetnici se još uvijek ne snalaze u demokratskom sistemu, već tumaraju kroz arhaične i neproduktivne organizacione modele.

15. KNS Međunarodnih književnih susreta – 2026 / Artkuća sevdaha, Sarajevo

 

Gospodine Osmanbašiću, javnosti je poznato da ste vaše političke angažmane reducirali zadnjih godina i da ste se fokusirali na afirmaciju kulture i umjetnosti. Šta vas je opredijelilo da udruženje KNS stane iza knjige “Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije”?

Udruženje KNS, a i ja lično, podržavali smo niz projekata i angažmana briljantnih intelektualaca koji su se bavili značajnim društvenim i političkim pitanjima, kao što su dr. Enes Kujundžić, Milisav Tomović, Dervo Sejdić, Sulejman Aličković i drugi, a koji su ostavili neizbrisiv trag na bosanskohercegovačko društvo. Nedvojbeno da tom probranom intelektualnom društvu pripada i gospodin Šemsudin Mehmedović – kako po moralnom, tako i u kreativnom kapacitetu.

Znate, specifična je uloga KNS-a – kako u gradu Sarajevu, tako i u Bosni i Hercegovini. Mi spadamo u egzotičnu grupaciju NVO, koja je registrovana na kantonalnom nivou, a ima međunarodni rejting, koji je stečen kroz višedecenijski programski angažman. Mi smo ti koji uglavnom prvi prepoznajemo i afirmišemo neki oblik kreativne društvene vrijednosti – da li se radi o umjetničkoj vještini, kulturnim znamenitostima ili naučno-istraživačkim angažmanima, kao i intelektualnim inovacijama i djelima.

Tako i u slučaju angažmana gospodina Mehmedovića – to bi mogao biti intuitivan osjećaj, koji nije lako objasniti. Pored brojnih i velikih razočaranja koje sam doživio kroz neposredne političke angažmane, nikada nisam izgubio interesovanje da pratim političke prilike – kako na domaćoj sceni, tako i šire. Afirmacija kulture i umjetnosti ne može da se odvija u izolovanom prostoru van društveno-političkih interakcija i uslovljenosti. Umjetnici treba da su informisani o društvenoj aktuelnosti, a trebali bi u osnovi razumijeti i aktuelne političke prilike i odnose. Kulturni djelatnici imaju još više razloga da prate, pa i da se uključuju u aktuelne društvene procese – a to nije moguće da se dešava bez političkih konotacija jer je za stanje u institucijama direktno nadležna vlast. Dakle, time u kulturu imaju direktan upliv i političke stranke i njihovi kadrovi.

Zlatan Muhamed Hrenovica, Šemsudin Mehmedović i Ibrahim Osmanbašić

 

Znači, naša realnost je da političke stranke preko svojih specijaliziranih kadrova kreiraju kulturnu politiku i odnos prema umjetnosti, dok su kulturni djelatnici i umjetnici u pogledu društvenog, a naročito političkog angažmana veoma pasivni. Što je još gore, kada i dođe do javnog angažmana kulturnih djelatnika i umjetnika, oni su redovno odrođeni od interesa kulture i umjetnosti i često na rigidan način djeluju na javnoj sceni, najčešće protivno interesu svoje profesije. Agitiranje protiv interesa branše kojoj se profesionalno pripada – specifično je za afirmisane umjetnike, a ni kulturnim djelatnicima to nije strano. Zaista je teško to shvatiti i objasniti na etičkoj i racionalnoj razini.

U takvoj konstalaciji društvenih odnosa, još je čudnovatija otvorenost KNS-a prema svemu što je pozitivno i prosperitetno, kako za specifične društvene i kreativne sfere, tako i državu u cjelini – jer svakodnevno smo u prilici da se uvjerimo da je većina javnih angažmana determinirana ličnom korišću, isprepletena sa netransparentnim angažmanima, zasnovana na parcijalnim i grupnim interesima; a što se nužno ostvaruje na štetu društvene zajednice, javnih interesa i države.

Nakon razgovora i prvih praktičnih poteza sa gospodinom Mehmedovićem, stekao sam dojam da je iskrena osoba kojoj je zaista cilj da učini nešto dobro za državu i njene građane, a pri tome je spremna i na požrtvovanje da bi se ti uzvišeni ciljevi postigli. To se poklapa sa principima na kojima KNS funkcioniše već četvrt vijeka, pa je ta moralna i programska kompatibilnost logično dovela do saradnje koja se sukcesivno razvija. Moje uvjerenje je da je naša saradnja na knjizi samo jedna od faza u sinergiji vještina i mogućnosti u cilju opće dobrobiti našeg društva i države, jer prema mnogim javnim problemima mi imamo veoma bliske stavove.

 

S obzirom na to da ste bili promotor, kakvi su vaši dojmovi nakon promocije knjige „Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije“, autora Šemsudina Mehmedovića, u Sarajevu i Tešnju?

Knjiga Šemsudina Mehmedovića „Reforma u Bosni i Hercegovini – između iluzije i transformacije“ potencijalno donosi značajne promjene na bh. političku scenu, prvenstveno kroz redefinisanje bošnjačkog političkog korpusa i nuđenje konkretnih reformskih modela naspram statusa quo. Njen odjek se ogleda u kritici etničkih elita i otvaranju debate o promjeni političke paradigme u Bosni i Hercegovini.

Još je rano da se daju generalne ocjene o uticaju knjige na političku scenu, ali na osnovi već par promocija, otvaranja javnih debata, kao i na osnovu prvih dojmova upućenih u domaće političke prilike – lično stičem dojam da knjiga zadire u znatno širok spektar važnih pitanja za našu političku budućnost, kako u pogledu političkog organizovanja, tako u domenu funkcionisanja društva i ustrojstva države.

 

Koje su to novine koje Mehmedovićeva knjiga promoviše?

Sam naslov je vrlo indikativan: „između iluzije i transformacije“. To sugerira tezu da BiH ne može ostati na kozmetičkim reformama, parcijalnim dogovorima i političkom statusu quo, nego da je potreban dublji zahvat u politički sistem.

To je u skladu s Mehmedovićevim ranijim javnim stavovima da je potreban svojevrstan „reset“ bh. društva i političkog sistema, uz kritiku zarobljenosti institucija interesima pojedinaca i etničkih elita.

On je i ranije insistirao na izbornom sistemu zasnovanom na nediskriminaciji, vladavini prava i građanskom suverenitetu, a ne na etničkoj političkoj manipulaciji, što ga potencijalno pozicionira između nekoliko političkih koncepata: (1) klasične etničke politike, (2) građanske države, (3) funkcionalne države, (4) reformirane bošnjačke politike i (5) evropskih integracija i institucionalne modernizacije.

Dakle, to bi moglo voditi ka ukrupnjavanju patriotskog bloka, ali ne na zvučnim deklarativnim frazama, već na programskoj platformi koja bi trebala biti otvorena i za participaciju građana u tranzicionom i reformskom procesu. U tome bi se sastojala inovacija koja bi promijenila dosadašnju političku paradigmu u kojoj vidim i značajne razloge zbog zastoja i blokada na reformskom putu Bosne i Hercegovine – jer uslijed otuđenog, neodgovornog i autokratskog koncepta najvažnijih domaćih političkih stranaka građanima nije moguće da participiraju u radu za opću društvenu korist (1), već mogu samo da se politički angažuju ako su lojalni i agitiraju za političke stranke (2).

Gospodin Mehmedović sve češće govori o potrebi da se u reformske aktivnosti uključe intelektualci, kulturni djelatnici, umjetnici i aktivisti iz NVO i kompletnog civilnog društva. To bi mogla biti nova društvena paradigma koja bi uveliko uticala i na političke snage u Bosni i Hercegovini, a to bi bio demokratski iskorak od regionalne važnosti.

 

Mislite li da promocije knjige političkog sadržaja mogu uticati da se podigne na veći stupanj društvene svijesti i odgovornosti građana i uticati na aktuelnu političku scenu?

Promocija sama po sebi vjerovatno neće promijeniti političku scenu. Ali knjiga može – pod jednim uslovom: ako predstavlja zaokruženu političku viziju, a ne zbir političkih stavova – što se može prepoznati u sadržaju knjige i na šta mi kao promotori ukazujemo javnosti.

U tom slučaju Mehmedović ovom knjigom može pokušati napraviti nešto mnogo značajnije od promocije knjige — pozicionirati se kao autor jedne nove političke platforme o budućnosti BiH.

A s obzirom na trenutnu političku situaciju, naslov „između iluzije i transformacije“ može biti vrlo snažna politička poruka: BiH je potrošila previše vremena na iluziju da će postojeći sistem sam od sebe proraditi i sada mora odlučiti hoće li napraviti stvarnu transformaciju.

Posebno je zanimljivo što se ta poruka nadovezuje na Mehmedovićeve novije izjave da se BiH mora „suočiti sama sa sobom“ i da je reforma političkog sistema nužna.

Dakle, dao bih šansu ovom reformskom projektu u nastajanju – koji, ako ima zdrave osnove, može inicirati narednu fazu koja bi podrazumijevala okupljanje progresivnih patriotskih snaga koje bi zajednički osmišljavale pravce programskog djelovanja – jer smo zašli u alarmantnu zonu i nužno je da neko preuzme generalnu odgovornost za budućnost države Bosne i Hercegovine.

 

Pored aktivnosti udruženja na domaćoj sceni, KNS je aktivan i na međunarodnom predstavljanju naše pisane riječi.

Da, baš smo prošle sedmice gostovali u Crnoj Gori na poetskom festivalu, te tom prilikom potpisali “Sporazum o strateškoj saradnji” sa Internacionalnom kulturnom asocijacijom iz Podgorice, na čelu sa Veljkom Veljovićem. Naša saradnja bit će usmjerena ka povezivanju pisaca iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, tj. to je nastavak naše uspješne saradnje koji je uspostavljen početkom prošle godine i polako se razvija. Naše organizacije veoma su sličnih programskih ciljeva u pogledu afirmacije pisane riječi i obje organizacije su decenijama prisutne na domaćoj i regionalnoj književnoj sceni sa značajnim uspjesima na afirmaciji književne kreacije i novih talenata. Vjerujem da ćemo kroz zajedničke angažmane doprinijeti još kvalitetnijim kulturnim, književnim, a posebno poetskim programima na regionalnom nivou.

Udruženje se predstavilo i u Gusinju, mjestu sa interesantnom historijom i bogatom kulturom. Tamo se njeguje poseban senzibilitet prema Sarajevu i Bosni i Hercegovini, te je naše gostovanje na neki način i iznenađenje jer je inicijativa potekla od KNS-a. Nakon srdačnog dočeka rodile su se nove ideje o kontinuiranoj programskoj saradnji, s obzirom na to da je taj cijeli kraj veoma inspirativan i obiluje talentima za umjetničku kreativnost.

Faik Hadrović, potpedsjedni KNS-a
i Rusmin Laličić, direktor Centra za kulturu Gusinje

 

Rusmin Laličić, direktor Centra za kulturu, i kulturolog Rizah Gruda samo su neki od brojnih istaknutih intelektualaca tog kraja sa kojima smo uspostavili saradnju i nastojat ćemo je uobličiti u plodonosne programe i projekte. Sarajevo kao kulturni centar trebao bi da se odgovornije odnosi prema lokalnim sredinama i regijama gdje je u upotrebi bosanski jezik – što je jedan od brojnih indikatora da su našem društvu potrebne duboke i široke reforme i rekonstrukcija prioriteta.

Rizah Gruda, Zehra Šljivo i Bajram Neljković / Gusinje, avgust, 2026.g.

 

Možete li nam nešto reći o vašem serijalu “Meditacije na teme iz sfere umjetnosti i politike”, a o kojem rijetko govorite u javnosti?

Smatram da o javnim angažmanima treba oprezno govoriti jer se često i vrijedni angažmani devalviraju kroz neodmjerene izjave. Taj konkretan projekat je nastao “u hodu”, bez nekih posebno razrađenih koncepcija i planova, a što je često prisutno u mojim javnim angažmanima, s obzirom na to da se želim odgovorno odnositi prema poslu koji obavljam, bez obzira u kom statusu se to čini u datom momentu. Odgovornost za javno izgovorenu riječ i učinjeni akt – uvijek je ista, bez obzira na okolnosti kako se to desi.

Neću govoriti o razlozima pokretanja tog projekta ili programa, ali iz epizode u epizodu širio se spektar tema o kojima se promišljalo – te se svelo na – sistem odgovornosti – kao fokus cjelokupnog funkcionisanja društva i države, građana i političara, institucija i političkih stranaka; a također kulturnih djelatnika i institucija kulture, te umjetnika i umjetničkih udruženja i organizacija. Tema sistema odgovornosti već se mjesecima drži u tematskom fokusu i sigurno će ostati do Općih izbora, a poslije će se vidjeti šta i kako dalje. Naime, taj projekat je i pokrenut u izbornoj kampanji za prošle opće izbore 2022. godine, tako da imamo posebne razloge da se o svemu tome što ima veze na relaciji umjetnost i društvo; institucije kulture i vlast, te umjetnici i političari – promisli sa raznih uzročno-posljedičnih aspekata, jer na tome je zasnovana naša pojedinačna i kolektivna egzistencija; iz čega, pak, proizlazi osjećaj zajedničke sudbine. Sa te razine vitalnog društvenog interesa skoro niko se ne oglašava, a što znači da se odbija preuzeta odgovornost za tumačenje naše historije da bi iz nje učili (1); za kreiranje naše stvarnosti, što se ne može prepustiti stihiji (2); za našu budućnost i budućnost našeg kolektiva – kroz šta se mjerodavno ispoljava društvena odgovornost (3).

Po tom pitanju su zakazale intelektualne i duhovne institucije, a primarno akademije i udruženja intelektualaca – čiju cijenu plaćamo kolektivno kroz osjećaj nesigurnosti i bezperspektivnosti.

Očigledno je da kroz stotine sati dubokih, kauzalnih promišljanja lebdi lakonska spoznaja – da građani trebaju unaprijediti sebe da bi unaprijedili društvo, te da političari trebaju prvo uraditi reformu u svojim strankama da bi bili kadri sprovesti reformu institucija.

Čudno je koliki napor čovjek mora uraditi da bi shvatio dubinu principa koje je već poznavao.

………

KNSINFO/19.8.2026.g.