"Sapfina večer poezije" je projekat koji ima plan promovisati mlade pjesnike iz bilo kojeg dijela Balkana. Ovo je sjajna prilika upoznati druge pjesnike i njihov način pisanja online. Cilj projekta jeste da se okupe ljubitelji poezije, kako oni koji pišu, tako i oni koji vole da čitaju i slušaju, uz slobodu postavljanja pitanja. Pored nabrojanog, večeri će se pridružiti dva specijalna gosta koja će podijeliti iskustvo, znanje i savjete. Radi se o profesoru i pjesniku Armin Stefanoviću i predsjedniku udruženja KNS-a i pjesniku Ibrahimu Osmandbašiću.
*
LINK - video snimak promocije:
https://www.youtube.com/watch?v=ws3Xp3ZshG8
-------------
PRVA SAPFINA VEČER POEZIJE
„Sapfina večer poezije“ je projekat koji za cilj ima da okupi ljubitelje poezije, kako one koji pišu, tako i one koji vole da slušaju. Ovaj svijet je već odavno postao svijet izgubljenih vrijednosti u kojem se ne daje značaj književnosti kakav bi trebao. Ovim projektom, njegujemo treću granu umjetnosti, a prvu u našim srcima. Pored dijeljenja iskustva sa olovkom, tu je svakako i zagarantovano druženje sa drugima koji dijele istu ljubav prema poeziji.
Specijalni gost prve večeri poezije koja se održala 06.3.2021.g u 20h, pod vodstvom Sarajevske Sapfe, jeste predsjednik Udruženja za kulturu – Nova Svjetlost koji nam se predstavio sa svojom poezijom. pored toga, podijelio je svoja iskustva i ulio veliku motivaciju i ohrabrenje u svakog od prisutnih.
Nakon predstavljanja specijalnog gosta, veče je otvorila Hanifa Brkić, ujedno i najmlađa učesnica večeri, sa pjesmom „Budi onakav kakav želiš da bude svijet“.
BUDI ONAKAV KAKAV ŽELIŠ DA BUDE SVIJET
Zašto ne bi svako radio svoj posao
i zbog toga bio veseo
zašto da mržnju sijemo
kada je moramo požnjeti
zar je tako teško i drugima
kao i sebi, dobro željeti
hajde da probamo ljubav sijati
pa da njene plodove beremo
hajmo da mostove gradimo
i po svojim trešnjama da se veremo
volimo svoje i poštujmo tuđe
pa da nafaka u svaku kuću uđe
volite i molite kako vam je volja
budite onaj ko želite biti
živite u Finskoj ili Alžiru
bitno je samo da živimo u miru
šutili ili zborili
možemo se razumjeti
bezbroj je jezika na ovoj planeti
al' bitno je znati samo jedan - kako voljeti.
Nakon Hanife, predstavila nam se sa svojom pjesmom „Vetar emocija“ Biljana Živković.
VETAR EMOCIJA
Želim da osetim taj slad tvojih usana
Vrele poljupce na mojim prsima
Toplinu nežnosti pod mojim prstima
Tvoje ruke u mojim rukama
Da se osetim kao ponovo voljena
Da budem ljubavlju opčinjena
Umesto suzama tvojim smehom
Moje korene negovala i zalivala
Staze sreće tvojim glasom krasila
Moje sivilo tvojim očima svetlila
Tvoja stopala moja zvezda vodilja
Tvoji šapati smeh malih anđela
Mogu li slad tvojih usana osetiti ja
Da li je suze tvojim osmehom mala devojka ponovo zamenjivala
Hoću li biti ponovo ljubavlju opčinjena.
Riječ je preuzeo Emir Jusufbegović koji nam se predstavio sa pjesmom „Hvala Ti, Bože!“
HVALA TI, BOŽE
Raznolikosti nas spajaju, različitosti nas definišu,
ali svoju sudbinu ruke ljudske ne mogu da pišu.
Svjestan sam da dok dani se množe,
moje srce voljeti više može.
Hvala Ti, Bože.
Iznad glave krov postoji,
živi i nasmijani su roditelji moji.
Nasmijanoga lica,u novi dan ulazim,
nasmijanoga lica, nijjetim da pošteno ostarim.
Dok se energije i resursi svjetski troše,
ja opet kažem,
hvala Ti, Bože.
Nemamo svi mišljenja ista,
ali vrijednujem ljude čija srca su čista.
Sestra i brat, možda isto ne mislimo,
ali barem osmijeh na licu jedni drugih želimo da vidimo.
Nemam iza sebe mnogo diploma, iako se to postići može,
ali opet kažem, na svemu hvala Tebi, Bože.
Poruka moja jeste da je čovjek sretan, da je stalno izložen bolesti i tugom koja umara.
Poruka moja jeste da se lakše djed odmara, dok mladić sve mogućnosti za sretnu budućnost razmatra.
Ne budi od onih koji uzmu neozbiljno zdravlje i mladost,
ne budi od onih koji propuste tu životnu radost.
Koliko god da rane bole i koliko god nekada bude loše,
sa osmijehom na licu kažem:
"Hvala Ti, Bože".
Nemam Urus niti Rolls Royce, a ne treba mi to da bih sretan bio.
Imam sestre i braću koju sam od srca zavolio.
I tako mladost prođe, vidiš da naboraju se kože,
a kada se to desi, sa osmijehom na licu i sa znanjem u mislima,
reci i ti.
Hvala Ti, Bože.
Odmah nakon Emira, Elma Slabić se predstavila pjesmom „Tama“:
TAMA
Kakvo je to čovjek biće,
da postaje dželat svoje duše?
Zar je moguće da srce
što ledom bijaše okovano
izgori u vlastitoj vatri?
Čija je to noć svjetlija
nego nečije sunčane zore?
Ko je onaj, čije ime leži na usnama,
onaj što ga naziva padišahom duše?
Zašto osjeća dodir koji ne postoji
i čezne za onim tantalskim?
Kada se u zimu pretvorilo
nadolazeće proljeće?
Zar je i ovaj put moguće
da je noć crna,
a osvanula, a tamnija
n'o što je ikad bila?
Osjetili smo, zahvaljujući Šerifu Salihoviću, čarolije iz Stambola kroz njegove stihove koji nose isti naziv:
ČAROLIJA IZ STAMBOLA
Tamo gdje se spajaju istok i zapad,
gdje bisere skrivaju dva mora
i gdje se nebo ogleda u vodi.
Gdje se dusa hrani melodijom talasa,
pjesmom galebova
i glasom mujezina.
Tamo gdje sve mirise na ljepotu
i gdje svjetlost vjecito postoji,
tamo cemo jednoga dana pronaci mjesto za nas.
Na klupi pokraj palminog drveca
sa koje cemo gledati sjaj Bosfora i Anadolije
sa nasom ljubavi stopit cemo se u takvoj magiji.
Esmeralda Hamzić je preuzela riječ i iznijela nam stihove naziva „Čežnja“:
ČEŽNJA
Daleko u noć otišla je čežnja.
Poput psa s lanca puštena
da traži onog čiji će san
ove noći rastrgati.
Oduzeti mu spokoj,
a dati samo neprospavane noći.
Ostaviti pustoš nalik onoj
što ostane nakon prirodne katastrofe.
Šta sve čežnja učiniti može,
niko svjesan nije
dok mu se noću
u sobu ne uvuče.
Pa malo-pomalo preplavi i tijelo,
hvata te za dušu, pa je vadi i čupa.
Ko čežnju ne upozna,
nikad je razumjet’ neće.
Deveti učesnik večeri bio je Mario Bačlija sa pjesmom „Besmisao“:
BESMISAO
Besmislenost trenutne situacije
Beket je opisao.
Sat na mojoj ruci
neočekivano je stao
i nije bilo moguće
matematičkom preciznošću
odrediti tačno vreme
tvog dolaska.
Čekanje me primoravalo
da odigram tiket.
Platio sam doručak
vlasniku kladionice
tvojom ljubavlju.
Idući učesnik, ujedno i zadnji, jeste Amina Mujezinović koja se predstavila pjesmom „Šator od deke“:
ŠATOR OD DEKE
Uspomene žive dok o njima pričamo.
One su duboko urezane nade
da će opet nekad mir da donese
zvuk lokomotive, šum rijeke
i sladoled od grožđa i čokolade.
Prostranstva zelena pored munare bijele,
trešnje zrele i ukus dudova,
galama žene što prašinu dižemo
čini spektar sjećanja i uzdaha.
Na ljuljaški bijaše djevojcica mala,
tufne na odjeći i sandale lakne,
hladna bijela kafa u čaši
i graja djece i smokva stara.
Orah jedan pod kojim se igraju
i strma livada na koju sjedaju
i zeleni željezni strašni most
i učiteljica i avioni na plafonu
- koje primijeti svaki gost.
Prijateljstva neka koja se pamte
i druženja ispod šatora od deke
i držanje za ručice meke
- i opet niz uzdaha.
Djetinjstvo je poseban dio priče
dok se sjećamo i spominjemo ljubičice
i prisjećamo se prve vožnje biciklom,
onog prvog dana u školi
i osmijeha i suza; i ljubavi i boli.
Nakon mlađih učesnika, predstavio se i Ademir Halilović sa svojim iskustvima i poezijom.
Veče je zaključila koordinatorica samog projekta, Sarajevska Sapfa, sa svojim stihovima pjesme „Stranac kojeg je srce nekada voljelo“:
STRANAC KOJEG JE SRCE NEKADA VOLJELO
Vukao sam nogu za nogom, šutao kamenčiće ispred sebe
Po prvi put nisam žurio, jer za to nije bilo potrebe
Po prvi put nisam odredište tačno znao
Po prvi put sam pognute glave, prazno uzdisao.
Koračajući u tom turobnom, teškom, besciljnom hodu
Čuo sam dvojicu iza sebe, pa sam još više usporio da odu
A oni živahni mladići raspravljaše šta najviše u ljubavi boli
Jedan reče kada te druga strana ne voli.
Pričaše tako kao da bol nikada nisu ni osjetili
Već nagađaju onako, čisto šta se može dogoditi da bi se podsjetili
Drugi se sjeti i reče
Kako je za njega rastanak ono što najviše peče.
Pričao je kako tako izgara duša cijela
Ne ostavljajući je živom niti jednoga dijela
Stao sam i okrenuo se lagano prema njima
Nasmiješio se onim jedva pokretljivim mišićima.
Rastegao ukočeno usne, onako nazor
Dok sam osjetio u duši veliki razdor
I rekao da je najviše boljelo
Gledati u stranca, kojeg je srce nekada mnogo voljelo.
Kapnula je suza, možda i dvije
Pognuo sam glavu opet baš kao prije
Udahnuo duboko i skrenuo desno, ne želeći nastaviti razgovor s njima
Već opet onako nastaviti besciljno hodati, vukući nogu za nogom, igrati se sa kamenčićima.
.........
Ostatak večeri posvećen je Q&A sesiji, tj. pitanjima i odgovorima.
..............
KNSINFO/26.4.2021