KAKO DA NAŠE KREATIVNO BIĆE POSTANE DOMAĆE NA DOMAĆEM TERENU?

Autor: Dž.S.

Razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem, predsjednikom Udruženja za kulturu – Nova svjetlost (KNS) iz Sarajeva.

Udruženje za kulturu – Nova svjetlost (KNS) tokom 2019. godine bilo je angažovano na niz projekata iz domena književnosti, slikarstva i multimedije organizujući kulturne manifestacije i učestvujući u promocijama knjiga i općenito umjetničke kreacije u Bosni i Hercegovini. Od svog osnivanja 2002. godine ovo udruženje posebnu pažnju pridaje mladim umjetnicima i onima koji tek izlaze na javnu scenu, zadržavajući do danas taj kurs, a o čemu je razgovarano sa njegovim predsjednikom Ibrahimom Osmanbašićem.

---

Gospodine Osmanbašiću, koje projekte je udruženje realiziralo u 2019. godini?

OSMANBAŠIĆ: Udruženje nastavlja sa misijom afirmacije umjetničkog stvaralaštva i naše domaće kulturne baštine. Obzirom da to činimo u kontinuitetu od 2002. godine imamo specifično iskustvo u odnosu na društvo, njegove institucije, kao i umjetnike i kulturne djelatnike. Živimo u razdoblju kada je nad ovim podnebljem nadvijen tamni oblak iz kojeg neprestano izlaze neprilike sa kojima se treba boriti i nalaziti rješenja, u faktički, nemogućim uslovima. Međutim, realnost nam je takva – ili se suočiti sa stvarnošću ili otići odavde. Postoje i druga rješenja ali na štetu ljudskog dostojanstva, a o čemu ne bih ovom prilikom.

Dakle, KNS je ove godine objavio četiri izdanja, dva romana „Tišina“, Munire Devlić iz Goražda i „Putnik bez prošlosti“, Azre Uglješa iz Sarajeva; zbirku poezije „Na vrhu sna“, Seada Ribića iz Francuske; i monografiju „Slika ispod kože“, likovnog umjetnika Huseina Šljive iz Bugojna. Sve četiri knige imaju značajnu afirmativnu specifičnu težinu, a radi se o djelima koja subliniraju širok iskustveni spektar i na njima su autori vrijedno radili duži niz godina. Drago mi je da se održava pozitivan balans između nas i autora na obostrano zadovoljstvo – jer autori žele da im se na adekvatan način knjige pripreme i objave, a mi nastojimo održati produktivni kvalitet kojem težimo od osnivanja. Imamo oko 90 objavljenih naslova, a u čemu je otjelovljeno naše opredjeljenje da bosanskohercegovačku književnost obogatimo autorskim radovima koji zaslužuju pažnju.

Ibrahim Osmanbašić

Da li ste zadovoljni ostvarenim izdavačkim rezultatima?

OSMANBAŠIĆ: Volio bih znati da li ima još neka nevladina organizacija u BiH koja se može pohvaliti da je objavila izdanja u kojima se nalazi preko hiljadu autora iz dvadesetak zemalja, te da u svojoj produkciji obuhvataju djela iz više umjetničkih grana; dakle, da su objavljena djela iz domena kulture, nauka, kao i djela socijalne i političke tematike? Bilo bi mi drago da ima još takvih organzacija u BiH, ali u svakom slučaju egzistiraju organizacije koje su aktivne na izdavačkom planu i mene raduje objava svake publikacije koja afirmiše autorsku krativnost i razmatraju pitanja od opće važnosti za društvo i čovjeka. Smatram da smo objavili na desetine knjiga koje imaju visok umjetnički domet i značajnu kulturološku specifičnu težinu. Možda mi razmišljamo nešto ispred ovog vremena, tako da će vjerovatno u budunosti, bližoj ili daljoj, naš rad biti adekvatno analiziran i valoriziran. Dok god postoji država Bosna i Hercegovina, i duh Bosne u njenim građanima naše knjige imaju konstruktivnu funkciju i ne gube na aktuelnosti. Moje subjektivno uvjerenje je da nekoliko naslova će vremenom naći mjesto u temeljima naše književnosti, progresivne sociološke misli i kulturne baštine. Dakle, ima razloga da svi mi koji na neki način djelujemo – zajedno sa našim saradnicima – budemo zadovoljni i ponosni na izdavačka postignuća KNS-a.

 

Promocije knjiga Merside Sadiković-Osmanbašić i Ibrahim Osmanbašića

Između ostalih aktivnosti, nakon oko petnaest godina rada supruga i ja smo zajedno promovisali svoje objavljene knjige, kao i nešto od izdanja gdje su nam publikovani i prevedeni radovi u zemlji i inostranstvu.

Na kojim projektima je udruženje još bilo aktivno?

Početkom godine realizirali smo likovni festival „Fokus“ i pored ostalih autora, predstavljena je i izložba veoma talentovanog i produktivnog slikara Taiba Kovača iz Sarajeva, a koji je u ovoj godini bio često prisutan u javnosti i imao je nekoliko veoma zapaženih izložbi. Likovna umjetnost je specifična grana koja zahtjeva adekvatne tehničke i materijalne uslove da bi bilo moguće kreativno se izražavati, izlagati radove i organizovati izložbe. Smatram da se likovna umjetnost znatno manje adaptirala na demokratski društveni ambijent, da se znatno manje likovnih stvaralaca afirmisalo u zadnje tri decenije u našem društvu u odnosu na veoma bogatu književnu produkciju, dok su izložbe znatno rijeđe. Sigurno da je lakše stvoriti uslove za pisanje knjiga nego za rad na likovnim djelima, ali bez obzira na to, u znatno većoj mjeri je prisutna pasivnost kod likovnjaka nego kod pisaca. Tačno je da pisac svoje zapise stavi u džep i može bez problema otići bilo gdje, dok je za likovnjake potrebna čitava organizaciona operacija; ali i efekti su drugačiji – jer kažu da jedna slika govori više od hiljadu riječi. Dakle, likovnjaci bi trebali biti nešto aktivniji u narednom periodu jer nam na javnoj sceni fali kvalitetnih i interesantnih likovnih kreacija. Pošto se i sam bavim slikarstvom, a organizirao sam na desetine izložbi – interesantno je da me niko ne poziva da negdje izlažem. To mnogo govori o općem likovnom ambijentu u gradu i državi. Mogu tek zamisiti kakve su mogućnosti da se nekom neafirmisanom likovnom umjetniku organizira izložba. Vjerovatno je to na nivou fantastike – a to uopće nije dobro za naše društvo i monogo govori u kakvom ambijentu živimo i pokušavamo zadovoljiti svoje afinitete i duhovne potrebe.

"Balerina" / Taib Kovač, ulje na platnu

Udruženje je organiziralo i serijal „Sarajevskih pjesničkih radionica“ ove godine. Odakle ideja za taj vid angažmana.

OSMANBAŠIĆ: To je ideja pjesnika Seada Duraka. Kada smo na proljeće otvorili „KNS KLUB“ on je predložio da se organizuju radionice gdje će pjesnici imati priliku da pročitaju svoje radove i da se o njima porazgovara i da ih zajednički proanaliziramo. Održano je jedanaest radionica do sada, a neke od njih su i zabilježene na video, te se mogu pogledati na našem „YouTube“ kanalu. Ta internet konekcija uvezala nas je sa piscima izvan Sarajava, tako da je moguće pratiti naše aktivnosti preko socijalnih mreža. Sead Durak je zapažen sarajevski pjesnik pun znanja i iskustva, koji je godinama posjećivao takav vid okupljanja i druženja pjesnika u gradu u nekim prošlim vremenima, a gdje su se brusila naša najznamenitija pjesnička pera. I sam sam krajem osamdesetih posjećivao pjesničke radionice i čitao brižljivo pripremljene pjesme i to je bila jedinstvena prilika da se čuju mišljenja iskusnijih i afirmisanih pjesnika. Svakako da je to puno značilo mladim piscima i oni koji su željeli da se na ozbliljan način bave pisanjem kroz te radionice imali su priliku da se predstve i nešto novo nauče. Svjesni da to nedostaje u našem gradu, a koji ima veoma bogatu pjesničku tradiciju, faktički, regionalnog rejtinga, pokrenuli smo ovaj projakat, prilagođen novim društvenim okolnostima i književnim trendovima. Pored književnih i umjetničkih tema, osvrnuli smo se i na pitanja od općeg značaja za kulturu i društvo u cijelini, konstatujući, da je nedostatak kvalitetne književne kritike deficitaran, a što za posljedicu ima drastičan pad kvaliteta književne produkcije, te da je pjesnički zanat znatno ispod nivoa koji se očekuje od pisaca koji imaju ozbiljne ambicije u sferi knjiženosti.

1.Sarajevskih pjesničkih radionica

U razmišljanjima smo da se program u narednoj godini malo modifikuje i da pored kritičko-analitičkog razmatranja otvorimo prostor za šire predstavljanje autora, jer općenito kniževnici nemaju organizovan sistem za prezentaciju u Sarajevu. Oni kojima je to u opisu posla očito su zakazali.

Čime se još udruženje bavilo u ovoj godini?

OSMANBAŠIĆ: Promocije knjiga su naše redovne aktivnosti, tako da smo i ove godine imali na desetine promotivnih angažmana. U „KNS KLUBU“ organizirane su promocije knjiga i predstavljen je rad naših pisaca iz dijaspore: Denisa Dželića iz Danske; Renate Karadžić iz Belgije, Seada Ribića iz Francuske, Ibrahima Begića iz USA i Edina Morića iz Španije. Time je nastavljena tradicija udruženja da prati naše književnike iz dijaspore u mjeri koliko nam mogućnosti dozvoljavaju, a što je veoma bitno i za dijasporu i za domovinu jer ta interakcija je i inspirativna i produktivna – a nažalost, mada nisu skroz pasivne, institucije bi morale znatno više da se bave kulturnom saradnjom na relaciji dijaspora-domovina. Čini mi se da iz godine u godinu taj jaz postaje sve dublji i vodi ka otuđenju naše vrijedne dijaspore od domovine – a što nije dobro i neko bi morao u tom pogledu da pokaže proaktivnost, ako se već predstavlja kao zaštitnik naših svekolikih vrijednosti. Međutim, tu je prisutan neodgovoran, pa čak i tendenciozno destruktivan odnos, a u tom smislu nema adekvatnog odgovora nadležnih pa se nužno suočavamo sa negativnim posljedicama, a književna produkcija biva kolateralna šteta. To se mora mijenjati ako sebi želimo dobro.

KNS klub / 2019

Novootvoreni klub KNS-a posjetilo je niz značajnih pisaca i umjetnika, a neke ću pomenuti za ovu priliku: Zlatan Muhamed Hrenovica, Emin Skomorac, Kemal Ljevaković, Idriz Hodžić, Imer Pezo, Husein Ismailović, Marjan Hajman, Dina Bavčić, Velid Bajramović, Ermin Lagumdžija, Fatima Jamaković-Čorambegić, Senada Kadribašić, članovi Udruženja bosanskih umjetnika i još dosta naših saradnika i prijatelja.

Koje bi ste promocije posebno izdvojili?

OSMANBAŠIĆ: Bez sumnje da je promocija romana „TIŠINA“, spisateljice Munira Kovač-Devlić, prvorazredan kulturni događaj koji se u oktobru desio u Goraždu, a gdje sam kao promotor učestvovao u svojstvu urednika i recenzenta. Osim same manifestacije u kojoj je lebdjelo fluidno nadahnuće, što je znakovit ukaz da se dešava nešto izuzetno, a radilo se o događaju od posebnog značaja jer je tokom promocije ozvaničeno da je to, prema evidenciji lokalnih kulturologa, prvi roman napisan od strane građanina/građanke Goražda. Ponosni kao izdavači i kulturni promotori da smo u gradu rođenja znamenitog bh. pisca Isaka Samokovlije uzeli učešća u obogaćivanju goraždanske književne scene. To je sitnica, čista statistika ali koja nama itekako puno znači jer treba da se poklopi niz faktora i na nebu i na zemlju da bi se neka knjiga, po bilo kojoj osnovi, upisala u evidenciju od kulturološke važnosti. Sigurno je to – da je roman „Tišna“ izuzetno pozitivno prihvaćen od čitalačke publike i vjerujem da će doživjeti još izdanja; dok je grad Goražde, a što sam naglasio i na promociji, dobio ozbiljnu spisateljicu čiji će kreativni kapaciteti vremenom doći do izražaja.

„TIŠINA“, Munira Kovač-Devlić / Izdavač:KNS,2019.

Posebno emotivno iskustvo imam sa promocije zbirke poezije „Na vrhu sna“, pjesnika Seada Ribića jer dolazi sa bistrog izbora bh. poezije. Ona spada u red knjiga koje autori nose decenijama u svojoj duši i tada se redovno oslobađaju rijetke energije koje imaju privlačnu moć.
I možda još da, faktički, ovom prilikom najavim jednu veoma bitnu promociju što će se desiti do kraja godne, koja će sigurno ostaviti trag na stvaralačkom sarajevskom nebu, a radi se knjizi Ermina Lagumdžije „Autoportret i Ljetopis: dramska duologija”. Knjiga sadrži dvije drame savremenih, kulturoloških tema, a čime se naša književna i teatarska scena obogaćuje darovitim dramopiscem – u čemu smo kao društvo ozbiljno deficitarni. Domaća pozorišta su neprimjereno okupirana od strane inostranih pisaca, a što je izraz našeg iracionalnog odnosa prema našem kreativnom duhu – koji se u nebrojenim situacijama dokazao kao značajan dio civilizacijskog kulturnog kruga; međutim, još uvijek ne nalazi način da se nametne domaćoj teatarskoj produkciji. I u tom segmentu predstoji nam značajan kolektivan angažman da bi naše kreativno biće postalo domaće na domaćem terenu.

AUOPORTRET I LJETOPIS, Ermin Lagumdžija / Izdavač: Dobra knjiga, 2019

Gosti radionice su bili i članovi „UDRUŽENJA BORACA - MALOLJETNI DOBROVOLJCI ODBRAMBENO OSLOBODILAČKOG RATA '92-'95 KANTONA SARAJEVO”. O čemu ste razgovarali?

OSMANBAŠIĆ: Da, povod je bio razgovor o mogućnostima saradnje jer i među njima ima članova koji se bave pisanjem. Pokušat ćemo da osmislimo projakat koji bi ukazao da ta osjetljiva društvena kategorija ne smije da bude gurnuta na margine i da im se treba posvetiti adekvatna pažnja. NVO sektor treba da međusobno više sarađuje i da zajedničkim potencijalima se angažuju na projektima koji osvjetljavaju pitanja od općeg društvenog značaja. Demokratija ima niz prednosti i blagodati, međutim mi još ne znamo da koristimo afirmativne društvene instrumente koji nam stoje na raspolaganju. Opravdanje nije što smo svi pod dojmom sumorne slike koja nas svakodnevno zapljuskuje sa svih strana i čega su mediji puni. Evidentno da nedostaje optimističnih i motivirajućih priča, kao i da treba favorizirati i pozitivne primjere kojih srećom ima još uvijek u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Trebamo se malo okrenuti oko sebe i prepoznati ono dobro u drugima i o tome više razgovarati jer od takvih aktivnosti svi možemo imati znatne koristi. Naša dva udruženja su se dogovorila da ubuduće češće razgovaraju i traže modalitete saradnje.

9.Sarajevska pjesnička radionica

Ove godine su se očekivali KNS-ovi Međunarodni književni susreti, međutim nisu se održali.

OSMANBAŠIĆ: Vjerovatno da nakon osam manifetcija KNS-ovi Međunarodni književni susreti se penzionišu, odlaze u historiju, da im vrijeme sudi i da o njima progovore oni koji su dostojni da promišljaju i donose sudove o značajnim književnim, umjetničkim, kulturnim, a svakako i društvenim događajima. KNS-ovi Međunarodni književni susreti odlaze u trenutku kada su dosegli značajan regionalan književni rejting; ugled kojim teško da se može pohvaliti ijedna književna manifestacija u BiH; sa značajem koji se u ovom momentu ne može u potpunosti sagledati, a to će biti moguće tek nakon dužeg vremenskog perioda.

Radi čega?

Prije svega zbog toga jer se u ovom momentu ne može sagledati značaj koji je manifestacija imala na autore – jer smo mi nesumnjivo mnogim književnim talentima prvi, ili među prvima, dali priliku da se javno predstave ravnopravno kao i svim drugim učesnicima manifestacije – a među kojima je dug spisak značajnih pisaca današnjice, kao u BiH, tako i u regionalnim okvirima. Očito da je taj otvoren i neelitiziran pristup u desetogodišnjem djelovanju veoma inspirativno i produktivno djelovao na pisce svih generacija – mlađe, srednje i starije dobi – i njihova djela polako izlaze na vidjelo dana, a nerijetko uspostavljaju nove mjere vrijednosti i otvaraju nove kreativne horizonte. Zbog tog otvorenog procesa, a koji uveliko traje danas, nije moguće dati zadnju riječ o ovoj KNS-ovoj književnoj manifetaciji, a čiji inovativni metodi rada danas postaju standardi koji se trebaju ispuniti da bi određena književna manifestacija postala značajna na međunarodnom, tj. balkanskom nivou – jer to je stoljećima već blisko i kompaktno literarno obzorje u kome se odvijaju produktivne kreativne interakcije. Brojni su pisci koji su svoje prvo međunarodno predstavljanje imali baš na našim susretima, a nedugo zatim su pobjeđivali na međunarodnim konkursima i dobijali domaće i međunarodne nagrade. Toga je bilo puno i neko bi trebao da se pozabavi tom statistikom da bi se moglo činjenično govoriti o procesima koji su u značajnoj mjeri uticali na promjene na regionalnoj književnoj sceni – a koje su se nedvojbeno desile.

8.KNS Međunarodni kniževni susreti - 2017.

Međutim, šta se tačno u zadnjih desetak godina dešavalo na balkanskoj književnoj sceni, primarno u domenu poezije i kratke priče, teško je govoriti bez egzaktnih podataka o autorima i njihovim djelima – jer su se odvijali specifični procesi u Sloveniji i Hrvatskoj; u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu; te u Bosni i Hercegovini. Moguće da se baš kod nas, na toj našoj manifestaciji desila kreativna kulminacija koja je u trajanju od jedne decenije dovela, ne samo do smjene jedne generacije književnika na regionalnoj sceni, već je došlo do promjene modaliteta unutar kojeg su uspostavljene nove kreativne književne relacije, a što su vremenom prerasle u standarde; obzirom na duh vremena i sve tehnološke i socijalno-psihološke promjene koje su se desile na Balkanu. U svemu tome značajna je uloga uključenja Bugarske preko pjesnikinje i prevoditeljice Latinke-Zlatne, a koja je priredila značajnu petojezičnu zbirku poezije „Balkanski glasovi“.

Sve je to indikativno i asocijativno i ima veoma mnogo znakovitih činjenica kojima je potrebo odrediti stvarnu ulogu i značaj u određenom vremenskom kontekstu na reginalnoj razini. To zahtijeva naučno-istraživački poduhvat za koji će se nadam se jednom naći dostojni protagonisti. Tek tada otklonit će se sumnji oko nagovještaja i mogučnosti koje trenutno opsjedaju kolektivno iskustvo preko hiljadu pisaca, a koji su iz preko 20 zemalja uzeli učešće i kreativnom energijom dali doprinos nečemu – što mi tek treba da otkrijemo: šta je to i šta se zaista desilo – te kakvu ulogu i značaj tadašnji događaji imaju na ono što danas imamo na regionalnoj književnoj sceni; a isto tako i kakav je ostavljen trag na ono što donosi budućnost. Sva ta pitanja su interesantna i čine kompleksan mozaik čije odgonetanje može značajno ukazati – ko smo mi Balkanci – kao kolektiv i kao pojedinci. Ta spoznaja veoma je važna za nas danas jer se odvijaju sudbonosi globalni procesi, a gdje se određuje kurs naše budućnosti.

Sarajevo, 15.12.2019.godine