SUZA ŽENE
Stoji sa strane
niz ulicu dugu
pogled pruža
A sjećanja i suze naviru.
Suza u kraju oka
polako krene,
niz obraz poteče
vrela, topla, stigla iz sjene.
Duša meka, premeka
za svijet ovaj nespremna
I suza ponekad lagano sklizne niz lice i vrat
U plemenite grudi i postaje smaragd.
Da se skrije, da je ne vide
u krivini i mekoti tijela stoji
sa kožom se spoji.
Suza stoji na vrh oka
a trepavica k’o zavjesa skrila je
da ne krene, da je ne vide.
da ne poteče.
Potok da ne uzburka
ulice da ne poplavi.
Suza kad krene ako je ne zaustave,
čašu će da napuni, ulicu da prelavi.
Duša i trepavica tanana
jake k'o brane pod jezerima
pustile samo jednu suzu vrelu
da niz lice poteče i oko oslobodi da više ne peče.
Zablista oko gledajući
zahvalno duši i trepavici.
Napuni ih mirom i ljepotom
Jer niko, baš niko ne vidje potok.
To samo jedan tren je bio
kad potok suza zamalo slapove napravio
da ne bješe duše i trepavice snažne
ko zna gdje bi suze stigle, svijet i oko zamaglile.
I zato hvala, hvala njenoj duši i trepavici
sad bistrim okom gleda i živi sa nestvarnom ljepotom
a ulica osta čista, okupana od zrake sunca i jedne suze vrele.
SNJEŽNI DAN
Snieg pada na moje lice
skamenjeno, bez mimike.
Bolna je svaka pahulja
dok sa suzama se stapa.
Zagledana ka bijelom nebu
korak se kotrlja
niz stepenice klizave.
Zima izgubila je svoj čar
U pjesmama opjevan.
Blatnjava, hladna, jeza u kosti probada.
Nije kriva zima i decembar
što se danas slomih pa i pahulja boli.
Duša nježna, na kratko sebi dozvoli
da zaplače dok boli.
Snježan i hladan dan
dirnu sve što palo je u zaborav.
ODA LASTI
Lasta leti, kruži
raširila krila široko
brza, strelovita kao da nešto traži
povremeno okrećući glavu ukoso.
Leti, leti i opet
velike krugove pravi.
Prilazi prozoru jednom iznova
I opet krugove pravi.
Dal’ je umorna od daleka puta
nebeskog prostranstva i plavetnila neba
Leteći i prateći svoju putanju da ne zaluta.
Treba kući doći.
gnijezdo pripremiti,
puno preletjeti,
al' nije teško, nije umorna, radost je tu.
Leti nad gradovima i šumama nepreglednim
daleki put treba preći
I na cilj stići.
Stigla je na svoj cilj lasta.
I kruži, kruži, gleda i traži
Al' njenog gnjezda nema.
Šta se desilo?
Dal' kiša il vjetar njeno gnijezdo poruši?
Il' vrapci napraviše žurku na njenom mjestu
dok ona odsutna je bila, dok letjela je uz drugu cestu.
Raširi krila lasta, ukosi glavu
i okruglim pametnim okom
za jedan tren odluči
napraviće kuću novu.
Poleti široko,
raširi krila strelovito,
ukosi oko.
I cvrkutom veselim
krene u prozorsko okno.
Lasta, brzim, strlovitim letom,
prelijepa u svojoj slobodi,
pod nebeskim plavetnilom
široko kruži, svojim svijetom.
Zoru blistavu sunce polako obasjava
pjesma se čuje, cvrkut laste zoru ispunjava.
Krilima dotiče pa uranja u nebo dok sviće dan
a zora postaje žuto jutro.
Lasta raširi strelovita krila
I kruži, kruži
Njeno novo gnijezdo još je ljepše, još bolje služi.
Lasta sigurno kruži
sklopila krila i svoje oko lijepo,
njeno gnijezdo ponovo služi,
ponoć stiže a lasta u sanak laki se uputi.
Jug vuče, lasta iz daleka ponovo stigla,
bijele grudi ponosne nadima
krila od sreće raširila
gnijezdo svoje opet svila.
I raširi krila lasta strelovita
I ukosi glavu
I pametnim, lijepim okom gleda i kruži i kruži
I cvrkutom veselim i nama radost pruži.
DOLAP NA RIJECI
Kao dolap na rijeci
okreće se život
udah duboki
kamen na dnu prevrće
svako malo nešto ga spriječi.
Možda,
onaj kamen što leži na dnu,
onaj bijeli,
što miluje ga rijeka,
možda progovori.
Dolap na rijeci i kamen bijeli
svjedoci vremena što prolazi
okreću se istim ritmom
Pod nebom beskrajno plavim.
Rijeka uporno teče
ribaru ne znajući
daje naramak sreće.
Huči dolap nad kamenom bijelim
Pod istim nebom
a kamen ne progovori.
Okreće se dolap i dalje
i bistra rijeka svojim koritom plovi
kamen bijeli šuti dok dolap na bistroj rijeci huči.
Kroz vrijeme zajedno
Isto vide
Al jedno šuti a drugo huči.
Samo ribar dok u vodu gleda
sazna tajnu vremena.
CIPELICE
Ostavljene sa strane
odložene, zaboravljene
stare i iznošene, nepotrebne...
Još uvijek nisu bačene.
Čekaju cipelice
ne znaju sudbinu svoju
dal’ će opet koristiti, negdje krenuti
Il’ sa ostalim, nevažnim stvarima u vreći završiti.
Prilazi ona.
Vidje i uzima cipelice zaboravljene
sa strane odložene.
Shvati da još za bacanje nisu, još vrijede, lagano se osmjehne.
Četka , krema
priprema za obnavljanje obavljena.
Cipelice uglancane, sjaj novi dobile
stepovati od sreće počele.
Odoše cipelice u svijet ponovo
nisu srećom zaboravljene
služiti još mogu, meke i udobne, savršeno uglancane.
Oooo, nisu ostavljene.
Ponovo u svijet idu
pazeći da na cvijetak ne stanu
nove staze otkrivajući
koračaju radosno pa poskakuju.
Otvaraju se neslućeni puti
svijet više nije skučen u hodniku
meke i udobne cipelice
sada odahnuti mogu.
A ona s osmijehom i cipelicama k'o sa ukrasom
hodajući ostavlja sate, dane i godine iza sebe
pjevajući nanana na...
Pjesma i koraci, brzo i polako
ona i cipelice na nogama u život zajedno.
TAJNA
Vjerujem u neviđeno
Dokazi mi ne trebaju
Samo osjećaj mi dušu ispunio
Da... srca se u miru napajaju.
I da ne vidim ljepotu svijeta
Da na očima mi je gusta tmina
Zar nije čudo opojni miris cvijeta
I da šapće mi tišina.
Na početku sve je rečeno
Al’ tražimo pute nepoznate
Malo li je već stečeno?!
Zar nam trebaju veće palate.
Mudraci stari rasprave vodili
A do odgovora nisu došli
Razumu tajna je ostala
Al' duši ljubav odgovor je dala.
******
BIOGRAFIJA
Suzana Ljepava, rođena, živim i radim u Trebinju. Izdala prvu samostalnu zbirku poezije krajem 2020. godine pod nazivom “ Suza žene“. Učestvovala u dvije zajedničke međunarodne zbirke poezije. Udata i majka dva odrasla sina.
KNSINFO / Sarajevo, 18.3.2021.g.