Udruženje za kulturu – Nova svjetlost
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Pobjednička pjesma na “1.Međunarodnom festivalu poezije – MOST PJESNIKA 2022” je “NOĆAS JE PLAKALA RIJEKA” književnika Milivoja Pašičeka iz Republike Hrvatske.
Obrazloženje nagrade:
“Udruženje za kulturu-Nova svjetlost" nakon višedecenijskog angažmana na afirmaciji balkanske poezije odlučilo se na pokretanje Međunarodnog festivala poezije sa ciljem da poetska kreacija dobije širu društvenu komunikativnu dimenziju, da izađe iz uskih pjesničkih, umjetničkih krugova i približi se običnom čovjeku, koji će tokom šetnje obalom rijeke naići na pjesnike koji javno govore stihove. Ali da zanesena poetesa ili pjesnik ne bi izazvali čuđenje, već da bi probudili divljenje ljepoti, potrebno je izgraditi Most pjesnika na Miljacki, na Vilsonovom šetalištu – mjestu koje privlači zaljubljena, gdje je pjesma spontana veza među ljudima. Pjesnici Bosne i Hercegovine, Balkana i svijeta su se suglasili da je baš tu – u srcu Sarajeva – mjesto gdje treba da se uzdigne veleljepna građevina koja će spajanjem dvije obale približiti i iskomunicirati – istok i zapad.
Svoje radove na temu mosta, kao univerzalnog simbola koji je u umjetnosti prisutan od pamtivijeka, apliciralo je na konkurs preko sto autora iz regiona i inostranstva, a meni kao selektoru pripala je odgovornost da izaberem među brojnim nadahnutim i prelijepim pjesmama – onu koja će na primjeren način osvjetljavati ciljeve i duh cjelokupne manifestacije. Realno gledajući na reprezentativan spisak balkanskih pjesnika, sigurno da više pjesama podjednako može ponijeti laskavu titulu – najuspješnije pjesme – te zbog tako kvalitetne konkurencije objektivnost je uveliko poljuljana; te, izbor, nužno može biti samo subjektivan – pored tako brojnih uspješnih radova, pa mogu reći, i znatnog broja antologijskih pjesama koje bi uljepšale svaki izbor reprezentativne savremene balkanske poezije. Nakon dugih promišljanja odluka je pala da se izdvoji pjesma „NOĆAS JE PLAKALA RIJEKA“, koju je ispjevao vrsni pjesnik Milivoj Pašiček – u nadahnuću koje se slilo poput valova rijeke nekog čudesnog mosta. Pjesma se otvara dojmljivom kontemplativnom ekspresijom: „Noćas je plakala rijeka / Čudna, tužna, daleka / A pred nama most / Most nekog početka i most nekog kraja“ – asocijativno aktuelizirajući mistične obrise životnih izazova (1); zatim nas autor uvodi u blago emotivno stanje; „Ljepota kao svečanost tuge / Dodir šutnje i straha / Dodir duše i tijela /Dodir neba“ – gdje isklesane riječi precizno dočaravalu sjetan ambijent (2); iz svijeta impresija pjesnik nas vraća u realnost kroz simboličan prikaz individue naspram tajanstvenog kosmosa: „Jedan čovjek na mostu stoji / Mostu života i mostu smrti / Stati, ili krenuti? / Ljepota kao svečanost tuge / I tek sudba pijana / I nebeski most“ – predočavajući nam dualnost ljudske egzistencije razapete između suprostavljenih kontrasta (3); grandiozne dileme što šeću stoljećima kroz stihove nadahnutih pjesnika, iskusno svodi na asocijativni kontekst: „A između nas duga cesta i rijeka boli / Noć mrtva, crna i hladna / Strah strahom strahuje / Tuga tugom tuguje / Moj život curi i brza / I opet most“ – zaokružujući umjetničku cjelinu sa razdirućim emocijama i cirkularnim smislom koji nadahnjuje čovjeka (4). Dakle, pjesnik Milivoj Pašiček uspjeva sa četiri složena misono-emotivna fragmenta da na asocijativno-figurativnoj razini oblikuje umjetničko djelo kroz koje provejava duboka ljudska sjeta i kosmički misaoni spektar, gdje most postaje ishodište ljudskih misli i osjećanja, fokus gdje obituje moć i smisao.
Selektor festivala: Ibrahim Osmanbašić, književnik
Sarajevo, 22.11.2022. godine
........................................................
NOĆAS JE PLAKALA RIJEKA
Noćas je plakala rijeka
Čudna, tužna, daleka
A pred nama most
Most nekog početka i most nekog kraja
Ljepota kao svečanost tuge
Dodir šutnje i straha
Dodir duše i tijela
Dodir neba
Jedan čovjek na mostu stoji
Mostu života i mostu smrti
Stati, ili krenuti?
Ljepota kao svečanost tuge
I tek sudba pijana
I nebeski most
A između nas duga cesta i rijeka boli
Noć mrtva, crna i hladna
Strah strahom strahuje
Tuga tugom tuguje
Moj život curi i brza
I opet most
Most nade
.........................................
Milivoj Pašiček je rođen u Zagrebu 1946. Studij hrvatskog jezika završio je u Zagrebu. Od najranije mladosti pisao je za školske, omladinske i studentske tiskovine. Od 1974. radi u kući Vjesnik kao reporter i urednik u Areni, urednik Sirene, glavni urednik Romana i stripova, direktor, te glavni i odgovorni urednik VPA (Vjesnikova press agencija).
Za novinarski rad više je puta nagrađivan, a 1979. godine osvojio Zlatno pero godine Hrvatskog novinarskog društva.
Objavljuje priče i pjesme za djecu u časopisima Modra lasta, Radost, Smib, Zvrk, Prvi izbor... Autor je nekoliko kazališnih predstava za djecu, među kojima su najpoznatije Priča o dječaku i psu i Snježni grad, koje su premijerno izvedene u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a izašle su i na nosačima zvuka.
Objavio je zbirku pripovjedaka za djecu Anđele čuvaru moj (uskoro i treće izdanje). Pjesme i pripovjetke za djecu uvrštene su mu u mnoge čitanke iz književnosti za osnovne škole. Objavio je zbirku poezije na kajkavskom dijalektu – Violina mog življenja, a na štokavskom - Ja, onaj s druge strane.
Od 2012. godine kolumnist je Glasa Slavonije. Osnivač je i glavni urednik portala totalinfo.hr. Predsjednik Udruge Kulturosfera od 2010. Član je Hrvatskog novinarskog društvo i Društva hrvatskih pisaca.
KNSINFO/ 23.11.2022.godine