1.Sarajevska pjesnička radionca
četvrtak, 22.8.2019. g., u 18:00 sati, KNS klub, Privredni grad "Skenderija", Sarajevo
Aplicirani radovi:
1)Fatima Jamaković-Čorambegić, Sarajevo
2)Dina Bavčić, Sarajevo
3.Mirsada Murtić, Sarajevo
I) Fatima Jamaković-Čorambegić, Sarajevo
NEMOJ MI PRIČATI O RATU
Pričaj mi nešto lijepo, neobično
O ljubavi , maslačku i polegloj travi
Jutru što bistrinom zasipa dan
O svemu pričaj, samo ne o ratu!
O pjesmi slavuja od koje zastaje dah
O žuboru rijeke dok prema ušću teče
I rumenom nebu dok se spušta veče
O svemu mi pričaj, samo ne o ratu!
Nemoj pričati o uvelom cvijetu
Uplakanom djetetu
Uginuloj ptici na putu gdje dočeka kraj
O svemu pričaj, samo ne o ratu!
Priče o ratu itekako su u meni žive
Od priča o ratu i svjetlost
dobija nijanse sive.
O svemu mi pričaj, samo o ratu ne!
NIJE LAHKO BITI JA
Nije uvijek lahko biti ja
Posebno kad rojevi misli
Zaigraju tango u mojoj glavi
A pozornicu stvarnosti
Prekriju oblaci modro-plavi
Ne želim biti predsjednica, glumica
Niti lice što krasi naslovne strane
Pokušavam samo sa stuba života
Izvajati što ljepše svoje dane.
Samo da ne polomim nježne grane
Po kojima plešu sunčeve zrake
I ne preplašim usnulog psa
Što poput čvrstog bedema
Pred kapijom drijema.
Možda i nije teško biti ja
Tek ponekad mi se smrači
Usred bijela dana
Ali ja i jesam pomalo rasijana
Pa mi se često pomiješaju san i java.
STRAH
Ponekad me preplavi poput okeana
Kao da se igra skrivača
Uvlačeći me u dubine gdje nestaje zraka
U trenu, sve je pod plaštom mrkloga mraka.
Čudna je ova avet, mnogo zagonetna
Često, bez najave sprema iznenađenja
U jednom trenu putanju misli mijenja.
Tek što ga zaboravim i krenem u susret sebi
Nekom novom pričom prekrije putokaze
Dok sivo-modri oblaci kroče na obruč aure
Kao vješta grabljivica što plijen nadzire.
I ponovo postaje moj gospodar
Taj ogromni gorostas koji ima dubok i leden glas.
Nakon mnogo pokušaja, neprospavanih noći
Skupih hrabrost i stadoh ispred njega
Gledajući pravo u te ogromne i podrugljive oči.
Stajao je nakostriješen poput planine usred oluje
Zemlja se trese, sve se živo negdje skrilo
A njemu nikako nije jasno
Šta se to sa mnom malenom i nemoćnom zbilo.
Izdigoh se iznad zida iluzija što ih misli kroje
Pogled s visine pretvori velikog diva u malog mrava
Sve odjednom postade avantura bez trunke straha.
Biografija
Fatima (Jamaković) Čorambegić rođena 19.1.1960.godine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, takođe i Pedagošku akademiju, Majka je troje djece dvije kčerke i sin.Od rane mladosti pokazuje interes i ljubav prema književnosti, a posebno prema poeziji, i redovan je posjetilac večine književnih matineja, posebno u rodnom gradu, također, učestvovala na mnogim međunarodnim književnim manifestacijama, a i samostalno kao autor. Član SJP (Sarajevska jutra poezije), UUPP( Udruženje umjetnika Planet poezija/Sarajevo) od osnivanja, član UBU(Udruženje bosanskih umjetnika Bosne i Hercegovine) kao i član Udruženja Kultura Snova-Zagreb Croatia.
Do sada objavljene dvije knjige, dvije poezije,”Tebe bih da se sjećam”,i “U zvijezde zagledana”
Knjiga proze, (ratne i druge priče) “I majka je voljela leptire”
Pjesme i priče zastupljene u trideset zajdničkih zbornika i svjetskih antologija.
U pripremi dvije nove knjige, poezije i pezije za djecu.
Živi i radi u Sarajevu gdje je provela ćetverogodišnji rat-agresiju od 1992-1995 sa troje maloljetne djece, poslije pogibije njenog muža od strane srpskih agresora.
* * *
II) Dina Bavčić, Sarajevo
PO ISTINITOM DOGAĐAJU
Čujem ih kako se smiju
Iživljavaju se nad ljudskom golgotom
ludilo im obasjava lice
ogledalo njihove hrabrosti
diče se stravičnom sramotom
čak ni kame svoje ne kriju
bljeskaju dugačke oštrice
na sunčevoj svjetlosti.
Nije ovo na Drini put prvi,
znam dobro šta me čeka,
još jedan za istoriju maj.
Kako ovo čovjek uraditi može?
Odavno nadojena ljudskom krvi
u zagrljaj sebi zove me rijeka
da hoće samo brzo biti kraj
molim te, pomozi mi bože.
Trebala sam da dočekam svatove
Trebala sam obući haljinu bijelu,
znoj lijepi se sad za rubove šamije
dok vjetar se igra u mojoj kosi
gledam prerezane vratove
i krv po svom obamrlom tijelu
zapaljenu munaru s džamije
i raščerečena trupla što Drina nosi.
Mrtvi pogledi djece i staraca
vrišti sablasna tišina
poneki trzaj
jedva vidljivi drhtaj
zvuk mrtvačkih ropaca
sva bol se u jedan tren slila
ispod mene huči krvava Drina
letim, konačno širim svoja krila.
Nad mojim selom plamen se vije
od moje kuće samo zgarište
obalama krici odzvanjaju
nedužnih i nevinih
zbog imena surovo ubijenih
hiljadama je Drina vječno stratište
što mreže za prekinute snove krije
te se još dan danas dozivaju
dželate podsjećaju
da Bosne nikada nestalo nije.
ČOVJEČE
Ne leti čovječe, kad zemljom hodiš
koračaj tiho, nikud ne bježi
koliko jačih
koliko snažnijih
pod tvojim nogama leži!
Ne uzdiži se čovječe
kad si tako sićušan i mali
koliko hrabrijih
koliko pametnijih
na tom istom mjestu su pali!
Ne leti čovječe
za svakog nisu visine
gledaj da vidiš
slušaj da čuješ
kako pričaju tišine!
UZALUD
Uzalud pišeš, kad ti ruka od ljubavi drhti
i kad s njom odavno milovati ne znaš,
pitam se da li se to nadvila sjenka smrti
i šta još možeš, što nisi dao, da mi daš.
Uzalud pišeš kad ti ruka od ljubavi drhti.
Uzalud ti raskošne usne poput leda hladne
kad ne mogu vatru u meni da rasplamsaju,
moje oči odavno ničeg više nisu gladne
čak ni za istinsku ljubav neće da znaju.
Uzalud ti raskošne usne poput leda hladne.
Uzalud ti hod po izmišljenoj ravnoj crti
kad sam ja naučena u visine da letim,
svi snovi su od vremena potrošeni i krti
i nemam prostora kraj tebe da sletim.
Uzalud ti hod po izmišljenoj ravnoj crti.
Uzalud ti vilinski glas kad ga ne čujem,
kad do moje duše nikako on ne dopire,
o drugim željama ja odavno snujem
i nikako da se sve strasti u meni umire.
Uzalud ti vilinski glas kad ga ne čujem.
Al' uzalud pišeš, kad ti ruka od ljubavi drhti
i kad s njom odavno milovati ne znaš,
pitam se da li se to nadvila sjenka smrti
i šta još možeš, što nisi dao, da mi daš.
Al' uzalud pišeš kad ti ruka od ljubavi drhti.
Dina Bavčić živi kroz poeziju i prozu u najljepšem gradu istočne Bosne na obalama rijeke Drine. Kćerka, supruga i majka. Radi u Domu Zdravlja.
Objavljene knjige:
1. Dnevnik jedne ljubavi – poezija, Planjax 2018
2. Sjećanja u nijansama ljubičaste – poezija, Planjax 2018
Nagrađeni i objavljeni radovi:
1. Sabah – nagrađena pjesma - konkurs Preporod Srebrenik, 2018
2. Pjesma iz očaja – zbornik posvećen 140 godina rođenja Musi Ćazimu Ćatiću, Odžak 2019
3. Sanjam te – Zbornik: Bez ljubavi tvoje- pjesnici koji dodiruju ljubav VIII, klub umjetničkih duša (najromantičnije ljubavne pjesme na temu konkursa) – Mrkonjić Grad, 2019
4. Ljubav – Zbornik najljepših gazela međunarodnog natječaja portala „ Očaravanje“, 2019
5. Princ i morska pjena – Zlatno Planjaxovo pero za 2018. godinu – knjiga „ Na krilima zmaja“, izdavač: Planjax Tešanj, 2019
6. Okus zrelih kupina- Bajramske priče – Musa Ćazim Ćatić, 2019 – uži izbor
7. Bajramska želja- najljepše Bajramske pjesme – Musa Ćazim Ćatić, 2019 – 1. mjesto
8. Mojoj jedinoj Bosni - zbornik Udruženja bosanskih umjetnika“Biseri duha“, Sarajevo 2019
9. Sarajevske kiše - zbornik Udruženja bosanskih umjetnika“Biseri duha“, Sarajevo 2019
10. zbornik V konkursa „Pjesme Andrićgradu 2019, Višegrad 2019
11. Oprosti mi djevojčice – zbornik Sremskokarlovački pesnički brodovi, Sremski karlovac 2019.
12. Zbornik poezije „ Garavi sokak 2019“, Književni klub „Miroslav Mika Antić“ Inđija, inđija 2019
13. Zbornik poezije „ Una stihom zagrljena“, Bihać 2019
https://sapphoart.wordpress.com/2019/07/01/dina-bavcic-autorski-radovi/ - Oprosti mi djevojčice, mili moj, ne boj se