BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA / POEZIJA GODINE-2021 / 6 ciklus
Prvih 12 najuspješnijih poetskih kreacije na 6. ciklusu BPU/ POEZIJA GODINE-2021
Na konkurs je stiglo 172 aplikacija iz 24 države, koje su ocjenjene od strane Stručknog žirija, a poredak prvih 12 pjesama je sljedeći:
1 mjesto
Ivan Gaćina / R. Hrvatska
BOŽANSTVENA ŽENO
Kad sunce razbaca blage zlatoniti
kroz raspletu kosu od satenske svile
okrunjena svrhom vasionske biti
maštoumljem vodiš veledarne vile.
Pupoljak si nježni procvjetale ruže
što mirisom veže praskozorje dana,
u snovidnom plamu oblaci se druže
brideći kroz dveri neprebolnih rana.
Na prisoju snova topiš ledenjake
u žubornu vodu što planinom teče,
živodajnim pojem budiš vilenjake
gdje dolinske čari ispred tebe kleče.
Podnebesjem goriš ko zvijezda žarna,
osvjetljavaš niše božanstvenih hridi,
u ljepotnom oku kriješ da si stvarna
dok sudbinska lađa vaseljenom bridi.
Ozorena ljubav u duši procvate
dok o tebi snivam zlatopjevne rime,
vjetri magnovenja želje okrilate
uznoseći svevid kroz zagrljaj zime.
U milotnom dašku anđeoskog glasa
paramparčad tražim minulih vremena,
na koraljnom nebu u predvorju spasa
kroz samoću slutim da si vanvremena.
2. mjesto
Denis Dželić / Danska
DOBRO JUTRO POEZIJO
Srce voli da skita,
za dozvolu ono ne pita,
otisne se jutrom u opasne predjele,
izbjegne litice smutnje, kanjone slutnje,
zavuče se u ljubavne doline muške žudnje,
Šapnem joj tiho na uho:
Dobro jutro Poezijo.
Jutros paun žudnje kljuca po tipkama klavira,
“Beautiful Piano Music”
šepuri se ispred mene,
a nježni tonovi muzike podižu misli
u neke visine odakle vidim sebe,
i poeziju kako noktima mrak grebe.
Sanjarski gledam u uličnu lampu,
po bijelom papiru rastrčali se mravi slova,
prsti tipkaju po nevidljivoj klavijaturi.
Nježno i svježe kao žena poslije tuširanja,
polako se uvlači jutro u sobu,
na listu papira ostaju slova:
Dobro jutro Poezijo moja.
Volim te antički,
sentimentalno, transcedentalno,
ružno je spavati a ne sanjati te,
ružno je živjeti a ne ljubiti te,
sanjati te a ne smiješiti se.
Tvoj usnuli ljubavnik Poezijo moja.
Vitla me u stomaku, treperim sav,
uz jutarnju kafu naša se ljubav zaigra,
to u akvarijumu srca
jato ribica pliva kraj morske trave,
a ona leprša, leluja ko trbušna plesačica.
Potom se umiri u mjestu, a sva drhti.
To je to, taj osjećaj što me vrti,
volim te Poezijo moja do smrti.
Dišem. Pišem. Brišem.
Tu sam uz vrelu kafu što bistri usijane misli,
što hladi toplo tijelo koje vrije žudnjom.
Gledam u vjetar kako mete jutro,
mislim na tebe.
Bila si u mokrim snovima,
u nemiru jorgana.
Dobro jutro Poezijo moja nedosanjana.
3. mjesto
Zumber Muratović / BiH
NEDOSTAJE MI MAJKA
.
U prvom dahu i riječi.
U pučini očiju.
Kad odrastem – u zalogaju,
disanju i ustajanju.
.
Nedostaje mi majka –
pod vulkanskom erupcijom želja
sjećanja često ogolim do srži,
dok me snažni naboj sjete
metafizičkim zanosom drži.
U mirisu mjesečevog cvijeća
sinoć sam je sanjao,
vidio je u panciru rose.
San – varljiv kao Odisejeva Itaka pred oluju.
Filozofski razmišljam šta je bilo,
majka razmišlja šta će biti.
Srce svoje daje, svakog stima
i onima koji čine loše – daje dobro,
daje ono što najviše ima.
.
Tugu sam preležao,
sve se stopilo s tišinom,
ni šuma, ni riječi.
Zov s plemenitom tugom
ne može niko da spriječi.
.
Zrio u nadanju, meni se više ništa
ne odaziva na radost.
Kad jako zaboli, zašutim bučno.
Tamo dalje ispod brda
i onamo ispod neba sanak me rastužio
naježim se kad se sjetim.
.
Tužan kao srce u tuđini
gledam sivo nebo – daleko,
daleko – prema jugu,
hej radosti.
I još nešto – mila majko
ja te čuvam od starosti.
.
Nedostaje mi majka – nebo moje,
njen osmijeh i riječi.
Sve mi njeno nedostaje
dušu da mi ugrije.
.
Znam da neće doći,
ipak čekam.
Čekam da se na njenom jarbolu
zastava zaviori,
Olimp otvori.
4. mjesto
Muamer Avdić / Danska
CRVENO SU PLAKALE TOPOLE
Crveno su plakale topole
kraj plavih pašnjaka, u zelena jutra.
Ostale su tužne, napuštene, gole,
ljubičaste želje za daleko sutra.
Oči su ti modre i ledeno vrele,
iz njih žuti plamen bijesa sipa.
I svi moji snovi kao voćke zrele,
padaju kraj tebe kao pokraj kipa.
Opao je kesten, umro je oktobar,
u samrtnom grču propela se sreća.
Sad još samo crna misao k’o grobar,
pokopava tugu da bi bila veća.
Crveno su plakale topole
kraj plavih pašnjaka, u zelena jutra.
Ostale su tužne, napuštene, gole,
ljubičaste želje za daleko sutra.
5. mjesto
Dragan Pop Dragan / R.Srbija
USPOMENE
odakle ti pravo
da me gledaš
tako bezobrazno
i tako plavo
i još tvrdiš
da je sve ovo
tebi posvećeno
ovo
koje pišem u slavu
nekog davno drugog sebe
dok stojim
pred ličnom
galerijom uspomena
bez ustezanja
izuvam sve strahove
iz nedara
izbacujem nadanja
umivena lica ulazim
čistoćom te gledam
dostojanstveno nemu
kao ikonu
u molitvu me pretvaraš
dok bauljam
ka izlazu
6. mjesto
Danijel Miljković / R.Srbija
LOPOV
Vremenu
što za sobom odnosi
sve što donosi,
ukrašću Njenu mladost
i pretvoriti je u stih,
dovoljno malen,
dovoljno tih
-da večno ostane mlada.
U nemaru hujanja,
dok vreme za sobom
bude odnosilo
besane noći,
krašću mu mirna jutra
i Njen osmeh što sluti na radost
-da odagna svu tugu sveta.
Dok za sobom bude nosilo
čitave mesece, leta, zime
i godine,
cepajući stranice kalendara,
vremenu ću ukrasti one
najlepše trenutke
provedene sa Njom
-da ne istrunu u rupi prošlosti.
Praviću se lud kada mi
na terazijama života
bude umanjena količina
dobrih dela i vrlina.
Lukavo ću ispod tezge
vremenu ukrasti moje grehe
-da me podsete da sam živeo.
Na kraju,
lopovu vremenu
što za sobom odnosi
sve što donosi,
niko neće suditi.
Mene će proglasiti lopovom.
7. mjesto Radmilo Mojović / Njemačka
TREBA OSLIJEPITI ONE KOJI ŽIVOT SAMO ZBOG OČIJU KORISTE
Po tvojoj koži se skupljaju trnci
U mojoj duši uzdasi, kroz srce žmarci
Oko nas sijeva i grmi, zemlja se mrvi
Ja ne znam ko će koga napustiti prvi
Kad sam ti obećao, da ću da te volim
Prvi se nasmijao pop mojoj golobradoj volji
A posle vrijeme i svi mogući zlotvori
Podmuklo su parali vuneni džemper ljubavi
Teško je biti miljenik zdravlja i sreće
Gdje religija uma i novca im meljnik podmeće
Između duše i srca prave i pomjeraju međe
Naš put vodi ženo kroz krš , lom i svađe
Mi smo samo jataci našeg straha i srama
Nema ništa mlitavije i ljigavije od poslušnog insana
Amin, mrtvom, pa i živom, svaku ideju proćerda
Tamo gdje sunce vječno sija umire svačija nada
Bez bola i suza sva su obećanja pusta
Sloboda je nužna draga, kao vode žedna usta
Oči su izvor mržnje… bez duše i srca
Svaka budala koja vidi …nešto kljuca
Ljubav i sloboda su perverzna moda
Ako ih osvještava pop, porok ili hodža
Onaj koji nađe žrtve obavio je pola posla
Rat viri kroz jad , gdje je narod poslušna vojska
Tu negdje, na rubu dana, noć nas zateče
Uzeh te za ruku, da te lakovjerni ne ščepe
Rugam ti se oče, bože me oprosti, al ne dam ti je
Treba oslijepiti one, koji život samo zbog očiju koriste
Hajmo mila,
treba nama , prije zore do slobode doći
8. mjesto
Maja Ivković / Italija
VOLI ME PESMOM
Ti u pesmama kriješ lek
za bol od izgorelih noći
povređenih dana
posrnulih čekanja
i iznemoglih nadanja,
leči me...
Stihovima me po telu ljubi,
neka ožiljci duboki od poljubaca ostanu,
neka me obeleže,
srce neka mi stih zaveže
da više nikada nikome
ne pripadnem
i tvoja ostanem zauvek...
Ugrij me dahom
dok mi šapućeš
da ledeno telo zadrhti od vreline stiha
da oživi
i s tobom doživi
putovanje kroz savane
užarene pustinje i stepe
do nirvane...
Pokrij me pesmom
kada od putovanja umorna
zaspim
i nagu me otkrije mesec,
da sakrivena ostanem sasvim
od radoznalih pogleda zvezda
iznad našeg gnezda...
Voli me pesmom
da bol preživim,
za tebe da živim
i da ti slova pozlatim
srećom i vernošću,
dok letimo česticama sjaja do beskraja...
9. mjesto
Milan Čorak / R. Hrvatska
LJUBAVNI POJ SLAVUJA
Najljepšu pjesmu slavuj pjeva
kada se svojoj dragoj javlja,
dok sunčeva prva jutarnja zraka
svoj zlatni trag na grani ostavlja.
Ta pjesma zanosna iz grla slavuja
puna ljepote koju ljubav stvara
probudi dragu u kavez zatvorenu
i ona tužnom pjesmom odgovara.
Tvoju pjesmu prepunu ljubavi,
meni pjevaš slobodan sa grane
a ja sama ovdje u kavezu mome
osuđena na samoću i tužne dane.
Slušao slavuj tu pjesmu tužnu
i njemu tuga srce i dušu mori,
slavuj za ljubav nježno srce ima
al' nema snage da kavez otvori.
Njima je takva sudbina bolna
da nikad zajedno ne mogu biti,
da samo pjesmom iskažu ljubav.
jer im se snovi ne mogu ispuniti.
Slavuja zaljubljenog boli duša
uz najlepšu pjesmu srce mu tuče,
pjesma mu glasna lijepa i bolna
i srce njegovo od tuge prepuče.
Utihnu i pjesma njegove drage
poslednji pjev kroz zoru leti,
a srce njeno kuca sve sporije
i bolni grč u grudima osjeti.
Tišina se širi ranom zorom
iz kaveza pjesma u nebo ode,
posljednja njena misao bijaše,
ljubavi nema bez slobode.
10. mjesto
Velid Bajramović / BiH
SIROMAH
O, kako su sočni zalogaji rijetki
K'o dugine boje te se slasti množe
Nisu ni svi dani zajedljivi, jetki
Pa svakoga jutra zahvalim ti, Bože
Čim nastupi zora, zahvala Ti ide
Iako još ne znam šta novi dan sprema
Od molitvi Tebi, moje usne bride
Boljeg pomagača od Tebe i nema
Sreća je kad osmijeh nabacim na lice
Na umorne bore kad vesele dodam
Sudbina je naša k'o sudbina ptice
Jesti ću šta bude. Moje je da hodam
Ne mislim o sutra, danas mi daleko
Zanima me samo bogatstvo trenutka
Sretan kad mi spuste komad hljeba, mlijeko
Tad, na svijetu od mog, nema ljepšeg kutka
Na kartonu sjedim, u prikrajku puta
Posmatram i ljude krišom, da ne vide
A, osjetim sve. I zub kad zaškrguta
I poglede koji, čak meni, zavide
I prolaze dani, ljudi žure, trče
Koji sada kasne, svakim danom kasne
Poznajem im blijeda lica, dok se grče
Vidi se sa strane da im život gasne
A ima i ljudi koji svugdje stižu
Po pravilu takvi nikada ne žure
Kad gledaš sa strane, kao da gmižu
A postižu više od onih što jure
Ko shvati trenutak, shvatio je vrijeme
Ko ukloni brigu, olakš'o je breme
I nisu sve reakcije na moj osmijeh nijeme
Bitno je da ljudi samo ne zanijeme
Životna me staza dovela do ovdje
Lavirint života onemoć'o tijelo
Iako već mnoge noći budan probdjeh
Jedino me sretnim sad učini jelo
Kad ljudima kažem da sam sada sretan
Gledaju me čudno, nikako da shvate
Moj je pogled za njih uvijek tužan, sjetan
Ali mnogi od njih po moj osmijeh svrate
Sreća je kad osmijeh nabacim na lice
Na umorne bore kad vesele dodam
Sudbina je naša k'o sudbina ptice
Jesti ću šta bude. Moje je da hodam
11. mjesto
Vjekoslav Vukadin / Holandija
NOVA POEZIJA
Posjećujem pjesničke susrete
ne bih li pjesmu sreo.
Prepoznajem igre riječi,
ponirem u zamucane slike slobodnih stihova
i nepotrebno zamršene misli.
Motivi - obično stari,
u novom stilu neoštro oslikani.
Očekujem pjesmu novu po svemu.
Pažljivo slušam poetese i pjesnike,
ženske i muške rime,
ritmizirane želje, vizije, oštre kritike, aluzije
i sve što je u pjesmu stalo.
Poredim ovdašnje stihove
sa svevremenim Danteom.
I pitam se:
Može li se danas sresti -
ta božanstvena pjesma?
12. mjesto
Dragan Mitić / R. Slovenija
I SAMO ŽELJA ZA TOBOM
I samo želja za tobom
mi smeta
da sklopim dogovor s' tugom
jedino tvoja lepota
se nadmeće sa dugom
i samo kosa tvoja
i oči
i stas i glas
i samo luda strast
me ometa
da se skrasim jednom sa sobom
i mila pesma tvoja
da raskrstim sa bogom
bez dvoboja
u samoći
da zapevam naglas:
najmilija moja
do kraja sveta
je duga želja za tobom
KNSINFO/ 23.9.2021. godine