SUZA ŽENE
Stoji sa strane
niz ulicu dugu
pogled pruža
A sjećanja i suze naviru.
Suza u kraju oka
polako krene,
niz obraz poteče
vrela, topla, stigla iz sjene.
Duša meka, premeka
za svijet ovaj nespremna
I suza ponekad lagano sklizne niz lice i vrat
U plemenite grudi i postaje smaragd.
Da se skrije, da je ne vide
u krivini i mekoti tijela stoji
sa kožom se spoji.
Suza stoji na vrh oka
a trepavica k’o zavjesa skrila je
da ne krene, da je ne vide.
da ne poteče.
Potok da ne uzburka
ulice da ne poplavi.
Suza kad krene ako je ne zaustave,
čašu će da napuni, ulicu da prelavi.
Duša i trepavica tanana
jake k'o brane pod jezerima
pustile samo jednu suzu vrelu
da niz lice poteče i oko oslobodi da više ne peče.
Zablista oko gledajući
zahvalno duši i trepavici.
Napuni ih mirom i ljepotom
Jer niko, baš niko ne vidje potok.
To samo jedan tren je bio
kad potok suza zamalo slapove napravio
da ne bješe duše i trepavice snažne
ko zna gdje bi suze stigle, svijet i oko zamaglile.
I zato hvala, hvala njenoj duši i trepavici
sad bistrim okom gleda i živi sa nestvarnom ljepotom
a ulica osta čista, okupana od zrake sunca i jedne suze vrele.