Serijal: Kuda ide glavni grad (XXIV)

- Bošnjačka globalizacija (1) 

"JA TEBI - TI MENI" - KRITERIJ ZA BOŠNJAČKU POEZIJU UNUTAR DVA STOLJEĆA

Autor: Ibrahim Osmanbašić

 "U ovom konkretnom slučaju oko gore pomenute pjesničke antologije, vjerovatno će se ispostaviti da će biti bitnija reakcija - nego akcija: jer akcija je sama o sebi sve rekla - za vijek vijekova. Bh. dijaspora treba iz ovakvih pretencioznih primjera da izvuče pouku - da će biti konstruktivna na globalnom nivou samo ako u svoju aktivnost prema matici bez osnove ne preferira da bude krovnog i elitnog svojstva."

To ne može proći u Sarajevu

Indikativano je dinamiziranje pritiska na sve što je "bošnjačko" - da se stavi u okvire koji pogoduju nekome i nečemu, u partikularnom ili lokalnom kontekstu - a pri čemu se svjesno gura u stranu ono što jeste njegovo fundamentalno ontološko svojstvo. Bošnjaštvo je opstalo kroz stoljeća zato što je kompatibilno sa univerzalnim, dakle, kosmopolitskim - stoga će, nažalost, u ovoj fazi globalnog umrežavanja bošnjaštva biti ispoljene tendencije - da se dislocira prirodni centar bošnjaškog duha i bića - a to je grad Sarajevo. Grad Sarajevo - nije pusta tačka na geografskoj karti već, u duhovnom kontekstu kreativna sinergija sa historijskim utemeljenjem, dakle, grad sa svojim kvartovima i ljudima. Sarajevo se poezijom već dvije deceniji bori protiv duhovnog genocida - i onda dođe neko - odnekud i po nekim linijama, koje sami sebi određuju: i želi pisati novu i svoju duhovnu historiju grada Sarajeva i BiH - a ne želi da respektuju činjenice - borbu, istrajnost i požrtvovanje Sarajlija i bh. građana, u ovom slučaju koji pripadaju bošnjačkom korpusu - prezentujući javno da je to u ime Bošnjaka, dok se svjesno skrivaju bošnjačke producirane vrijednosti - u lokalnim i kosmičkim razmjerama. Te lokalne duhovne igrarije na globalnoj pozornici - su jasne: ne može se prisvojiti duhovni autoritet i kredibilitet materijalnim elementima. To je svakoj prosvjećenoj osobi jasno - međutim, medijski mešetari znaju i za tu činjenicu, ali i i za onu nakaradnu tezu: sto puta izgovorena laž postaje istina!

Dakle, zato što imaš štampariju - ne znači da se dobar pisac jer svake godine objaviš dvije-tri knjige; to što imaš ličnu želju da redaš bošnjačke pjesnike i pjesnikinje, ovako ili onako, po svom nahođenju - ne znači a priori da je to odraz kvalitetnog i reprezentativnog izbora. To govore drugi i verifikuje vrijeme. Neuviđajno nametanje - hoće mi se, može mi se! - kratkog je historijskog daha, a naročito je to izražano nad sarajevskim kreativnim nebom. Sigurno da Sarajevo ne trpi poetska poniženja - i to definitivno ne može proći. To i golubovi znaju u gradu na Miljacki.

Čemu žurba da se opečati - ko je ko u bošnjačkoj poeziji - u novom stoljeću?

Za pohvalu je što se poete i književni urednici iz dijaspore angažuju da prezentiraju autorsku kreaciju Bošnjaka. Međutim, uredničke ambicije trebaju da su u okvirima realnog dometa onoga ko se prihvati tog zahtjevnog posla. Određene turbolencije, a i izvjestan javni vakum, u prezentaciji umjetnosti u Sarajevu i BiH, ne znači i otvoren prostor za "eminentna imena" iz dijaspore da nameću kriterije u Sarajevu i BiH, linijom dušebrižništva za Bošnjake i bošnjaštvo. Između ostalog, informisao bih pripređivača, a ako zna da još jedno se opomene o tu katastrofu, da u Sarajevu propada, između ostalih institucija kulture i Muzej književnosti, a tu je velik broj djela i Bošnjaka. Stoga, polako gospodo - kultura i umjetnost se gaze u Sarajevu i BiH - ali to nije šansa da pojedina drska medijska pera opečataju kritetije bošnjake poetike i umjetničke estetike po subjektivnom nahođenju. To neće ići - iako su zle sile krenule sa apokaliptičnim plesom i oko Zemaljskog muzeja, gdje je između ostalog - materijaliziran duhovni identitet Bošnjaka, pa i u sferi pisane riječi.

Dakle, ako u medijima pročitamo:

a) "Knjiga “Zašto tone Venecija” na 500 stranica donosi tekstove 76 pjesnika i pjesnikinja iz BiH."
b) "Nakanivši ovjeriti domete posljednjih 20 godina bh. pjesništva, ova knjiga počinje tamo gdje se zaklopila Antologija bošnjačke poezije XX vijeka profesora Enesa Durakovića… "

Onda se to nas bošnjačkih pisaca, a i pjesnika tiče. Prije svega, nema potreba žuriti da se opečati - ko je ko u bošnjačkoj poeziji - u novom stoljeću. Za to ima vremena. Između ostalog, treba prije svega još poraditi na osvjetljavanju autorskog pjesničkog djela prošlog stoljeća - jer se svakodnevno prezentiraju novi poetski radovi iz tog perioda, tako da ne bi škodala jedna ozbiljnija revizija u tom kontekstu.

A što se tiče prve dekade novog stoljeća - svakako stoji i pretpostavka: "Da li to treba nekome ili nečemu da posluži za ideologiziranje cijelog XXI stoljeća za bošnjačku poeziju?" To neće proći - naročiti što se za novu epohu žele nametnuti istrošeni i arhaični kriteriji iz predhodnog stoljeća - gdje je carevalo indoktrinirano jednoumnje. Zna se da su u vrijeme komunizma samo režimska pera afirmativno plivala - i sad bi da se to verifikuje za "sva vremena" - kao plafon bošnjačke poetike? Čija to pasija može biti? Šta ćemo sa poetskim činjenicama u antologijski zadanom periodu?

To neće ići - pa makar svita isključivo, čak iz Zagreba, došla zbog tog u Sarajevo. Sarajevo su natjerali perfidnim igrama - da uvozi vodu iz vana - ko, eto, kod nas nema bistre i čiste vode; ali, pamet i kreacija, poeziju i tumačenje poezije svakako da se ne može nametnuti tim istim modalitetom - maskiranim nacionalnim dušebrižništvom. Jedno primarno egzistira materijalnom linijom - a drugo duhovnom. Cjena duhovne slobode, primarno u Sarajevu, plaćala se i plaćaće se i u buduće - požrtvovanjem vitezova duha. Mada je to priređivaču gore navedene antologije sigurno jasno, tendenciozno nastoji putem 20 godina (10 godina jednog i 10 godina drugog stoljeća) "spontano" i neprimjereno opečatiti dva stoljeća bošnjačke poetske kreacije.

Svakako da taj pokušaj ulazi u ozbiljne analize, onih koji svakodnevno rade na afirmaciji bh. i bošnjačke pisane riječi, i općenito kulture i umjetnosti, a koji, eto, po kriterijima priređivača - manjkavog poetskog izdanja - ne zaslužuju da budu bar obavješteni da se organizuje "krunsko" dvjestogodišnje-poetsko-pečaćenje - za sva vremena, prema nekakvom lokalnom partikularizmu. Sreća da se ponuđena antologija - neće uzeti zdravo za gotovo, jer sigurno neće ostati usamljena u prezentaciji bogate bošnjačke poezije u XX i XXI stoljeću.

Navedeni ("antologijski") izbor poezije, može lahko kroz vrijeme postati, lični izbor jedne osobe koja se bavi pisanjem poezije - mada je opće poznato da je rat u BiH okrenuo naglavačke općedruštvene kriterije - pa time i u umjetnosti, kao i moralu - svakako, da ne znači da smo zaboravili šta su UNIVERZALNE umjetničke i ljudske norme. Naročito će to biti potcrtano nakon ove bošnjačko-zagrabačke tendenciozne, neprimjerene i pretenciozne poetske intervencije. Naročito kada to rade osobe koje ni po umjetničkoj, ni po naučnoj, dakle, ni kulturološkoj liniji nemaju kredibilitet za takvne historijske poduhvate, tj. kvazibošnjačke vratolomije. Najštetnije za umjetnost je kada se u usiljeno reducirani i elitističko-zatvarani nacionalni krug želi zgurti cijeli kosmos! Dakle, kada se subjektivizam (ili lične kreativne furke, koje kao takve nisu ništa negativno, čak, su i poželjne) - žele plasirati kao obavezujući opći objektivizam: tad nužno nastaju značajni problemi. To, logikom namjere - postaje apersonalno pitanja ili kolektivna tegoba. Svakako da zagrabačka bošnjačka dijaspora ne može kreirati bošnjacima u matici kriterije poetskog vrijednovanja, a naročiti to ne može proći u Sarajevu, dakle, ni u Novom Sarajevu.
(Informacije radi onima koji su se pobrinuli da pripreme ovo dvadesetgodišnje/dvjestogodišnje bošnjačko poetsko vrijednovanje - Novo Sarajevo je jedna od gadskih općina grada Sarajeva sa oko 100 hliljada stanovnika, i tu se već godinama prezentira regionalna poezija, pa i bošnjačka. Mada to priređivači znaju, to ignorišu - a to da nije sakaćenje bošnjačkog poetskog kreativnog izražaja u kontekstu dvadesetogodišnje (ili dvjestogodišnjeg) perioda, ne bi bilo ni njihova sramota. To nije teško dokazati - s obzirom da postoji internet i informacije su svima dostupne - samo se klikne: www.kns.ba - projekti-knjizevni susreti - i svim ozbiljnim poznavaocima poezije samo će se kazati.)


Konkretna anomalija dubokosežne konotacije

Nažalost, urednik izbora, svjesno je ignorisao na stotine autora koji su preko Udruženja za kulturu - Novo Sarajevo i međunarodne manifestacije: Novosarajevskih književnih susreta afirmisali svoja djela - a među autorima su, između ostalog, i Bošnjakinje i Bošnjaci sa pjesničkim nadahnućem što je respektovano u regionalnim okvirima. To ne može biti nesvjesno učinjeno - i iz edukativnih razloga potcrtavam da oni koji zaista tragaju za kreativnom poezijom Bošnjaka u periodu od 1990 do danas - uzmu u obzir oko 40 izdanja KNS-a gdje je po prvi put publikovana poetska kreacija velikog broja bošnjačkih autora iz BiH i dijaspore.

To što nismo prepisivali "štivo", već tražili stvarne poetske bisere kreativaca iz regiona i BiH, a time i Bošnjaka - uzeto nam je kao anomalija ili neoprostiv grijeh, očito, a ne kao konstruktivan doprinos ukupnom bošnjačkom poetskom kreativnom nasljeđu. Bar od strana urednika antologije - koji sebi želi pripisati kontinuitet poetskog relevantnog prezentiranja historije bošnjačke književnosti koja se nastavlja na rad prof. dr. Enesa Durakovića. Izvjesni urednik - ne može popuniti sjenku duhovne veličine dr. Enesa Duraković, jer svojom pretencioznošću, uslijed koje sebi dozvoljava luksuz da ne želi biti informisan, preuzeo je ulogu prikrivanja stvarne bošnjačke poetske kreativnosti u tom sebi zadanom vremanu - a ne kao njen promotor, jer vrijeme će pokazati da je u tom periodu živjelo - i živi i stvara - veliki broj poetesa i poeta, koji se žele, iz nekih neumjetničkih pobuda, prikriti od fokusa javnosti. To je iluzija u vremenu razvijenih javnih društvenih komunikativnih mreža - ali za nekog ni to ne prestavlja obavezu u vidu poštovanja činjenica, dakle, istine.

Samim naslovom nagovješten je egzibicionizam jer postaje bijelodano da se ne radi o izboru poezije po umjetničko-književnim kriterijima - već o senzacionalističkom izboru autora, i sve je upakovano bez sumnjivih i disonantnih tonova, dakle, "manje poznatih imena i njihove poezije", da bi se klizalo "utrvenim medijskih i elitističkim stazama - u BiH i dijaspori". Izbor naslova za antologijsku zbirku bošnjačke poezije - može nam govoriti i to: dislokacijom fokusa bošnjaštva (jer je o takvoj knjizi riječ) u neki grad van BiH, na neki način aludira (ili preporučuje) dislociranje i bošnjačkog kreativnog duh na "bilo koje mjesto svijeta ili grad". Eto, znači i to - kao kosmopolitski duh je taj koji je u bošnjaka! Za takvo nešto - nije morao izvjesni antologičar da dolazi iz Zagreba - i educiran nas o Svemiru i poeziji, i naravno favorizuje "najveće poetsko ime u Sarajevu" želi postići status - "osobe čiji se rad ne treba promatrati kroz univerzalnu i objaktivnu kritičko-analitičku lupu". To ne priliči nepristrasnoj antologiji.

Svakako da će mnogi odabrani autori biti zadovolji što su konačno OVJERILI svoje mjesto u pjesničkoj eliti u Bošnjaka, na regionalnom i, dakako, globalnom nivou, a time i u BiH ( a što objektivno za mnoge je bio i ostao stvarni problem) - i to je vojska na koju se računa u jurišu na prijestolnicu matice Bošnjaka - bez obzira koja im je pjesma izabrana za antologijsku funkciju - jer, neće biti teško konstatovati, kod nekih, da ti autori imaju i više takvih "antologijskih" pjesama, pa čak i boljih od historiskog izbora izvjesnog-historijskog-antologičara.


Za vijek vijekova

Ne znam čemu žurba da se stave pečati - ko je ko u poeziji kod Bošnjaka - i u predhodnom, a i u ovom stoljeću. Priređivač antologije je požurio, a i nije pozvan za takav delikatan angažman, što vrijeme će svakako da - potvrdi ili opovrgne. To je bez sumnje. Da je izostala pretenciozna dimenzija koja je subjektivne prirode kod urednika, svakako da bi dobro došla saradnja na relaciji domovina-dijaspora. Međutim, pretenzija da se na ovaj način verifikuje nešto što je "van pameti" i bez umjetničkog utemeljenja - samo je nastavak izražene potrebe - da Sarajevu i BiH drže lekciju - u svakoj prilici i o svemu - neosporni bošnjačkih duhovnih kvantuma, ali čiji se učinak, radi izostanka univerzalnih kriterija i nekonstruktivnog usmjerenja, gubi svrsishodnost na globalnom nivou. Dakle, bošnjačka globalizacija ne može imati lokalni već univerzalni karakter - ako želi biti konstruktivna.

U ovom konkretnom slučaju oko gore pomenute pjesničke antologije, vjerovatno će se ispostaviti da će biti bitnija reakcija - nego akcija: jer akcija je sama o sebi sve rekla - za vijek vijekova. Bh. dijaspora treba iz ovakvih pretencioznih primjera da izvuče pouku - da će biti konstruktivna na globalnom nivou samo ako u svoju aktivnost prema matici bez osnove ne preferira da bude krovnog i elitnog svojstva - što nažalost gotovo redovno postaje pravilo. Očito da globalno bošnjaštvo pati još od dječijih bolesti, ali i to će proći.

KNS/13.01.2013.

 

---

 

Serijal: Kuda ide glavni grad (XXV)
- Bošnjačka globalizacija (2) -

BOŠNJACI U RALJAMA GLOBALNOG HAOSA
Piše: Ibrahim Osmanbašić 

"To je nepravda koju će teško opravdati demokratski svijet - jer se Bošnjacima utjeruje demokratija - dok se drugima daje sloboda izbora. Tome treba da dođe kraj - a to će se desiti kada Bošnjaci preuzmu historijsku odgovornost za svoju egzistenciju i sudbinu. Rak rana bošnjačkog naroda je NEORGANIZIRANOST - dakle, briljantni individualni kvaliteti nametnuli su se u društvenoj anarhiji kao zamjene za institucije - kako državne tako i nacionalne. Bošnjački lideri, u svim segmentima društvenog djelovanja - doveli su Bošnjake u bh. društvu do ekonomskog kolapsa, političke dezorijentacije i duhovne smutnje..."

 

I) Posljedice "dejtonske luđačke košulje"

Vjerovatno, da su Bošnjaci suprotno od onoga što zaista jesu - bili bi prihvatljivi za sve i svakoga: ovako, neka ima je Bog na pomoći - jer im se svakodnevno serviraju brižno formulisani izazovi, izgleda, do momenta kada će napraviti kardinalnu grešku - i ostati bez DRŽAVE! Drugu poentu je teško izvući s obzirom na povijesnu hronologiju događaja - te aktuelne tendencije u BiH: nedobronamjernih unutrašnjih i vanjskih faktora. Drugim narodima u BiH se nedvojbeno gleda kroz prste već decenijama - znači od dolaska savremene, prozapadne demokratije na Balkan - za argumentovana i dokumentovana civilizacijska zlodjela i kriminal, dok se kroz mikroskop gleda na sve što bi bilo dobro za Bošnjake i državu u kojoj žive, njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jedina država na svijetu koja se naziva- luđačka košulja - navučena je Bošnjacima: dok se drugim narodima i u BiH i svijetu: dozvoljava da udišu slobodu bez nametanja - kompromisa po svaku cijenu! Kad međunarodna zajednica "slomi Bošnjake" i oni naprave "kompromis" na svoju štetu - to ne znači da će se po istom principu taj postupak primjeniti i na druga dva konstutivna naroda u BiH! Bezbroj je primjera u zadnje dvije decenije u BiH - gdje se samo Bošnjacima ispira mozak "za kršenje demokratkih i građanskih sloboda" - a drugima se prešutkuju "udružene zločinačke i kriminalne aktivnosti", otvoreno rušenje i negiranje države BiH, kao i sramna činjenica - javnog negiranja genocida. 
To je nepravda koju će teško opravdati demokratski svijet - jer se Bošnjacima utjeruje demokratija - dok se drugima daje sloboda izbora. Tome treba da dođe kraj - a to će se desiti kada Bošnjaci preuzmu historijsku odgovornost za svoju egzistenciju i sudbinu. Rak rana bošnjačkog naroda je NEORGANIZIRANOST - dakle, briljantni individualni kvaliteti nametnuli su se u društvenoj anarhiji kao zamjene za institucije - kako državne tako i nacionalne. Bošnjački lideri, u svim segmentima društvenog djelovanja - doveli su Bošnjake u bh. društvu do ekonomskog kolapsa, političke dezorjentacije i duhovne smutnje.

Tragedija je u tome da su se baš ti koji su se prsili da zastupaju bošnjačke interese u institucijama društva obogatili do te mjere da i ne znaju šta sve imaju od prekomjernog luksuza, dok narod iz dana u dan pada u sve veću bijedu.

Teza broj 1: Bošnjaci prvo treba da počiste ispred svojih vrata da bi sa uzoritim moralnim kredibilitetom ušli u ozbiljne razgovore sa dostojnicima iz drugih naroda koji žele živjeti u harmoniji i općem prosperitetu u državi Bosni i Hercegovini.

Stoga arogantna, samodovoljna, sebična i otuđena bošnjačka elita je obmanula Bošnjake i izdala bošnjačke nacionalne interese, jer nije izvršila zadaću koja im je povjerena - a to je da rade za opće dobro i prosperitet bošnjačkog naroda u BiH, već su isključivo radili za sebe, svoju bližu rodbinu i poslušne amebične klimoglavce. Oni žele i dalje da to isto rade, da u BiH vlada status-kvo, da se priča o reformama društva, a da se praktično ništa ne radi za opći prosperitet. Zbog toga nesavjesni bošnjački predstavnici trebaju biti povijesno osuđeni na etičkom nivou, a kroz zakonske okvire neodustajati od predviđenih sankcija na osnovu argumenata - poništenje kriminalne ratne i poslijeratne privatizacije, te, pozivanje na odgovornost za zloupotrebu položaja i nesavjesan rad koji je prouzrokovao štete za bh. društvo i državne institucije na svim nivoima. Bošnjaci treba da glasno zahtijevaju izgradnju zatvora u F BiH gdje će mnogobrojna nesavjesna bošnjačka elita biti smještena - jer, logično, nije mala grupa ljudi mogla za dvadeset godina do ove mjere da opljačka i izmanipuliše raspolažuća finansijska sredstva, prirodna bogastva i ljudske resurse svoga naroda. Stoga Bošnjaci kod prijatelja u međunarodnoj zajednici treba da insistiraju na dobivanju podrške za odobravanje dugoročnog kredita da se izgradi adekvatan zatvor za, prije svega, Bošnjake koji su se ogriješili o zakon pri obnašanju javnih i predstavničkih funkcija.
Pitanje porijekla imovine - ne može zastariti, tako da od raznovrsnih revizija se ne treba i ne smije odustati. Sa tim zahtjevom popravio bi se kredibilitet koji su poljuljali bošnjački predstavnici u očima međunarodne zajednice - koja je izdašno pomagala bh. društvo, a oni su odobrene donacije, pomoć i kreditna sredstva sebično priskrbili za sebe i one u čijoj je savjesti nastanjen mrak.

Teza 2: Bošnjačko pitanje u Bosni i Hercegovini traži - decidan odgovor.

Bošnjaci se u 2013 godini treba jasno odrediti prema dilemama koje već dugi niz godina stoje pred njima:
- ustavna reforma
- dakle, nova inicijativa o reformi ustava F BiH nije ništa drugo nego određivanje "pulsa Bošnjaka" u toj stvari, da se ne bi kroz reforme ustav BiH "otišlo predaleko i preduboko", a što je suštinsko pravno pitanje za bošnjački narod, te osnovno državotvorno, a time i egzistencijalno pitanje;
- možda je u pitanju, limitiranje ustavnih sloboda za Bošnjake, da bi se prvo uradila reforma F BiH, i da sve što slijedi kao reforma na državnom nivou - praktično se ne odnosi i implementira za teritorij gdje žive Bošnjaci, dakle F BiH - a što je van pameti, kao što je i sadašnja "dejtonska luđačka košulja";
- dakle, može biti da ovo ne bi bila nikakva suštinska reforma - koja bi podrazumjevala normalna rješenja za funkcionalnu državu - već presvlačenje luđačke košulje u nešto istovjetno - samo pod drugim nazivom, naravno uz reduciranje demokratskih sloboda;
- stoga, primarno neinsistiranje na implementaciji presude "Sejdić- Finci" - a poduzimanje konkretnih koraka u reformi ustava F BiH - a ne Ustava BiH, a manji entitet se i ne spominje već je "akcija" osmišnljena da se reforma provede tamo gdje je realno i jedino moguća - a to je gdje žive Bošnjaci!;
- stoga, možda ovo bude i zadnja reforma gdje se traži da Bošnjaci pristanu na nešto - što će biti "nova gorka pilula" - a ona se nikome više neće kljukati u BiH, već samo i isključivo Bošnjacima - koji su pokazali visoku demokratrsku svijest i spremnost na kompromise i dogovor - u cilju općeg prosperiteta bh. društva - dok se to i ne očekuje niti insistira kod drugih naroda u BiH.

- Dakle, bošnjačko NE! - izolacionističkim gorkim pilulama - jednom treba i mora doći, iz jednostavnog i praktičnog razloga koji je jasan cijelom svijetu: koji je stupanj demokratskog i građanskog života u Sarajevu - u odnosu na Mostar i Banjaluku? Gospada iz svijeta nije demokratski nepismena da to ne vidi - ali je nejasno: zašto to ne respektuju?! Čemu različiti demokratski aršini - očito razvrstani po etničkom principu? Očito da se u bošnjačkom oku vidi i prah - a kod druga dva konstutivna narod ne želi se videti ni BALVAN!

- Samo se postavlja pitanje: Dokle, gospodo svjetske demokrate, sa serviranjem vitalnih i egzistencijalnih izazova i testova za Bošnjake - dok se drugi narodi u BiH tog javnog izjašnjavanja amnestiraju? Dokle poigravanja sa bošnjačkom egzistencijom? Zašto ne pohapsite: ratne zločince, ubice, kriminalce - imate sve dokaze i procesuirane predmete: pa nekontrolišu Bošnjaci sud BiH!

- Zašto ne dozvoljavate da se izgrade zatvori u BiH? - to nam je važnije i od auto-puta i od fabrika! Ne mogu pošteni Bošnjaci graditi zatvore - jer protok novca ne kontrolišu pošteni Bošnjaci već Vi, kojima smo dužni i crno ispod nokata - i mi i naredne bošnjačke generacije: kojima ćete, izgleda, isto "rezati" budžete i određivati visine prihoda i rashoda.

- Zapamtite gospodo stranci, a koji imate ovlasti i uticaju u bh. društvu: Neće valjati ako Bošnjake koji su se ogriješili o zakonske i moralne norme ostavite da sa njima riješava sam narod! Vi sa njima pričate i pregovarate - a ne sa narodom. Njima ispunjavate želje i zahtjeve - a ne slušate vapaj izvaranog i obespravljenog bošnjačkog naroda. Vi ste im omogućili - da nas opljačkaju i da nas svakodnevno ponižavaju. Vi ste im dali neprimjerene demokratske instrumente - i sve su obmane i manipulacije bile im dostupne i nisu kažnjeni i sankcionisani. Tužilaštvo se slama od predmeta - gdje su argumentovane nezakonite radnje, te je nejasno: šta se čeka? Oni su se davno dogovorili - da se ništa neće dogovarati po svojoj volji; a što im vi nametnete - neće poštovati: jer zbog toga neće biti sankcionisani. Sigurno da tako ne radite u svojoj domovini i u svojoj kući - a nama ste nametnuli luđaču košulju i omogućili da nas izrodi vode i zastupaju: jer pošteni ljudi ne mogu opstati u ovom nehumanoj, neljudskoj, antidemokratskoj i anticivilizacijskoj tekovini koja je Bošnjacima i BiH nametnuta u formi dirigovane demokratije. Ipak, ako ne uništite ovaj narod, tj. Bošnjake, a pređe se linija društvene podnošljivosti života koji se nameće - a gdje su odavno ugrožena osnovna ljudskih prava i slobode, logično se aktiuelizira pitanje ELEMENTARNE BIOLOŠKE EGZISTENCIJE - te nemogućnost funkcionisanja porodice, kao osnovne ćelije društva. Bojim se da je ta linija opasno narušena, nagrižena i da smo kroz svakodnevne OTVORENE PLJAČKE malih trgovina u Sarajevu, a i širom BiH, zakoračili na onu stranu nekontrolisanih drušvenih pojava i kretanja - jer to se NIKADA nije događalo u Sarajevo, a i BiH, već je to očito poslijedica OPĆEDRUŠTVENOG LUDILA - koje je producirala "dejtonska luđačka košulja". 
Ovo nema svrhe govorite Bošnjacima - jer to oni duboko osjećaju i toga su svjesni - već samo vama iz međunarodne zajednice koji ste se angažovali na dobrobiti države BiH i njenih građana. Poštenim Bošnjacima treba dati priliku - a dok ova aktuelna bagra koja je uzurpirala sva afirmativna mjesta u bh. društvu ne ode u zatvor na osnovu nepristrasnog sudskog postupka, a gdje im je objektivno mjesto - nema adekvatnog napretka u državi Bosni i Hercegovini.

U širem društvenom kontekstu to podrazumijeva, da bošnjačka konstruktivna globalizacija treba da dobije šansu - ali to podrazumijeva određene preduvjete, sa kojima se pošteni Bošnjaci stegnuti u "dejtonsku luđačku košulju" ne mogu sami izboriti, a što se može u sadašnjim uvjetima osigurati uz podršku i pomoć prijateljskih naroda i nacija - koje razumiju historijsku situaciju u kojoj se Bošnjaci danas nalaze, te da im otkucava sat kada trebaju i moraju se očitovati oko historijskih izazova pred kojim stoje kao kolektiv u sklopu svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Jedno je sigurno - Bošnjaci neće ostati pasivni u odnosu na aktuelne izazove vremena u kojem žive.

II) Ideja globalne, krovne, svjetske bošnjačke organizacije

Ideja o ustanovljenju svjetske, krovne bošnjačke organizacije je prisutno u javnom prostoru već godinama, ali uslijed njene kompleksnosti još uvijek nije zaživjela u praksi. 
Svakako da se na samom početku postavlja elementarno pitanje o finansiranju tako jedne zahtjevne organizacije koja bi trebala organizaciono i programski da djeluje na svim kontinentima diljem svijeta.

Novoformirani Svjetski bošnjački kongres (SBK), vezujući se kadrovski za Islamsku zajednicu BiH, jednostavno riješava taj elementarni infrastrukturni, a podrazumjeva se i finansijski zahtjev i problem, te ispunjava sve uvjete za djelovanje na globalnom nivou, tj. svjetskoj pozornici. Međutim, jedna NVO (nevladina organizacija) globalne programske pretenzije može opravdati samo praktičnom realizacijom promovisanih ciljeva. Slatkoriječiva nacionalna retorika u tome smislu može više predstavljati obavezu i odgovornost od mogućnosti da se priskrbi autoritet - u slučaju da izostanu srazmjerna djela izgovorenim riječima, ili programskim deklaracijama.

U svakom slučaju to nije prvi pokušaj da se Bošnjaci organizaciono uvežu na globalnom nivou - ali se od novoformoranog SBK mogu realno očekivati dinamične aktivnosti, ali kakve - to će se tek vidjeti. Za jedan takav poduhvat sigurno da treba i sposobnih kadrova, primjerenih projekata, te zadovoljavajućih rezultata na terenu - da bi se opravdao globalni, svjetski prefiks u nazivu, te pretenzija za krovnu organizaciju. 
Sigurno da Bošnjacima takva organizacija nedostaje i prijeko je potrebna - što se zadnjih 20 godina osjeća kao nedostatak jasnog bošnjačkog usmjerenja i djelovanja. Između ostalog, i nakon sve priče o brizi za Bošnjake - još nisu jasno definisani bošnjački nacionalni interesi, niti ko, kako i gdje treba da ih zastupa: BEZ KALKULACIJA I PRINCIPIJELNO. Valjda bi to SBK trebao da stavi na papir i predoči Bošnjacima - u zemlji i svijetu, ili će se i dalje ta materija proizvoljno tumačiti - kako kome i kada odgovara, bez preuzimanja odgovornosti?

Može se prihvatiti kao privremena mjera i opaska da - ko radi taj i griješi - ali krovna bošnjačka organizacija ne bi trebala da se poigrava u tom pogledu. Sigurno da u procesu osnivanja SBK ima momenata koji se ne mogu podvesti pod pojam primjerene demokratske prakse - već kao nametanje stavova manjine većini, a naročito kada nešto treba da bude od općeg značaja, a izostaju javne rasprave i procedure koje su uobičajene u uviđajnoj demokratskoj praksi, a i primjerene promovisanom cilju. Međutim, u ovom momentu SBK je nevladina organizacija i sve odluke ostaju unutar te organizacije - i odnosi se na Bošnjake koji su članovi te organizacije. Za više od toga - moraće da se potrude kroz praktičan rad, koji će opravdati nade Bošnjaka, ili potvrditi skepticizam Bošnjaka koji na osnovu utemeljivačkih aktivnosti izražavaju sumnju da SBK zaista ima kapaciteta da izađe iz okvira oblikovanja volje i mišljenja svojih članova, i da će ostati bez uticaja na stvarni život i status Bošnjaka u državi BiH i diljem svijeta. Vrijeme od par godina nešto će potvrditi, a nešto demantovati - stoga je nezahvalno prognozirati bilo šta, ali je korektno dopustiti da novoformirana organizacija pokaže šta zna i umije.

Sigurno da je SBK na utemeljivačkoj skupštini pred kraj 2012. godine, usvajanjem zastave Republike BiH sa ljiljanima - kako kažu, "za nacionalnu zastavu Bošnjaka", mnogo toga praktično obznanio. Kada su građani BiH reagovali - pravdalo se da se Bošnjacima žele uskratiti ljiljani, kao nacionalni simbol, na šta polažu pravo. To je smiješno - to je bježanje od činjenica, a činjenica je da je to bila zastava Republike BiH, i da nije primjereno da jedna NVO uzima za sebe nekadašnju državnu zastavu, koja je i aktuelnim Ustavom definisana, ali je taj paragraf promjenjen. Osim toga, poznato je da se veliki broj građana BiH, u zemlji i svijetu, zalaže da se u potpunosti vrati suspendovan Ustav Republike Bosne i Hercegovine, dakle, i sa tom zastavom. Stoga je mudrije da SBK upotrebi malo kreativnosti i kreira svoju zastavu sa ljiljanima - ne uzurpirajući zastavu R BiH. Međutim, očito da ljiljani nisu u pitanju - već nešto drugo, zasad nepoznato javnosti.

Još je idikativno shvatanje Bošnjaka od strane SBK, što je drugačije od onoga što je usvojio Bošnjački Sabor, kada je muslimanski narod, bosanske muslimane, koji su po Ustav SFRJ iz 1974. godine definisani kao "Muslimani" sa velimo "M", proglasio "BOŠNJACIMA", dakle, kao Bošnjački narod. Što jeste etnička odrednica koja je uvedena u Dejtonski ustav 1995. godine: gdje stoji da su "Bošnjaci jedan od tri konstitutivna naroda države BiH". 
Međutim, nevladina organizacija SBK - kaže da su Bošnjaci nacija - i da pored muslimana to mogu biti i pripadnici drugih vjera, ako to žele. 
Dakle, ono što se dosada smatralo pod pojmom Bosanac i Hercegovac, ili građanin BiH, ili bosanskohercegovačka nacija - sada sve to treba da bude sadržano u pojmu: Bošnjačka nacija, kako to NVO, pod nazivom SBK prodstavlja i promovira. Ili možda nisam dobro shvatio- u šta sumnjam.

Očito - o Bosanskoj naciji, tamo se ne govori, o Bosanskohercegovačkoj nacije se ne govori, ali se kaže da se Bošnjaci izjasne - samo kao Bošnjaci, a nikako kao Bosanci!

Tačno je da su nekada u Bosni u harmoniji živjeli Bošnjaci i imali tri vjere - islamsku, pravoslavnu i katoličku. Ali od tada je nekoliko carstva i država prohujalo ovom teritorijom i svi donosili svoje zakone i uređenja. Danas je to država BiH gdje se autentičan narod islamske vjeroispovjesti po zakonu naziva BOŠNJACIMA, i tu nema drugih vjera. 
Međutim, SBK jasno kaže - Bošnjaci nisu samo muslimani, već i pripadnici drugih vjera - kako je bilo birvaktile, kada nisu postojali Bosanci i Hercegovci, niti se pričalo o Bosanskoj, niti o Bosanskohercegovačkoj naciji. U tome je SBK inovativan, jedinstven i originalan - ponudio je za Bošnjake - univerzalno svojstvo. Pitanje je: da li je to dodatno komplikovanje već iskomlikovane situacije sa Bošnjacima ili konačno rješenje? Vrijeme će pokazati.

Stvar je u tome - što nijedna NVO ne može meni LIČNO mijenjati etničku ili nacionalnu pripadnost kako im se svidi - A NAROČITO NE AKO ME O TOM NIŠTA NE PITAJU, kao što je ovaj navedeni slučaj. 
Kada se bolje razmisli, ustvari se jasno vidi da je SBK kroz pojam "Bošnjačke nacije", ustvari prisvojio sva svojstva koja pripadaju "Bosanskoj naciji", ili "Bosanskohercegovačkoj naciji" - koja živi u državi Bosni i Hercegovini, govori Bosanski jezik i ima Bosanskohrecegovačko državljanstvo. 
Znači, neko ko ne živi u državi BiH, ne govori bosanski jezik, nema bosanskohercegovačko državljanstvo, a za sebe tvrdi da je Bošnjak, ima legitimno pravo, prema "priči" SBK da nas u BiH - uče pravom bošnjaštvu, a pri tom su uzurpirali zastavu Republike BiH, pod kojom su ginuli partiote svih naroda, nacija i vjera - koji su BiH dožiljavali kao svoju domovinu. Znači dolazimo do - GLOBALNOG HAOSA, koji uvodi SBK, ne pitajući ništa Bošnjake i građane koje žive u BiH. 
Pa bujrum, neka globalna bošnjačka igranka krene - i očito da se 20 godina čekalo da se počnu praviti institucije Bošnjaka, a do tad je taj narod držan u haosu i dezorijentaciji. Sad ga niko ništa ne pita, već samoelitizirana elita radi šta misli da treba i šta je najbolje za Bošnjake. To je praktikovanje dirigovane demokratije - a to nije primjereno za Bošnjake koji pokazuju visoke civilizacijske kvalitete.

Teško da će to izdobriti u vezi ambicioznog projekta SBK - jer Bošnjaci u ovom vremenu u BiH su isključivo bosanski muslimani. To im je etnička pripadnost - i toga se neće odreći, niti će olahko prihvatiti relativizaciju u tom kontekstu, po principu "širenja bratstva i jedinstva među narodima i narodnostima diljem BiH, regiona i svijeta". Izgleda da SBK ide putem - globalnog bošnjačkog avanturizma, i bilo bi dobra kada nam to ne bi donijelo negativne poslijedice kao kolektivu. Predstojeći popis će sve to odagnati - jer oni koji su od svoje nacionalne pripadnosti napravili sebi profitabilnu profesiju u strukturama društva i vlasti strahuju od izjašnjavanja građana BiH kao BOSANCI i HERCEGOVCI - jer to prijeti da suštinski poremeti manipulaciju nedorečenim nacionalnim pitanjem u BiH - a gdje su Bošnjaci u fokusu svih manipulacija. Sigurno da će bošnjački globalizama, dakle, aktivnosti na svjetskom nivou, omogućiti da se iskristalizira slika u domovini svih Bošnjaka, te pristupi konstruktivnom uređenju države BiH u cilju obezbjeđenja prosperiteta svim njenih građana. 

KNS/13.02.2013.