U subotu, 29. maja 2021.g. održana je još jedna, treća Sapfina večer poezije na kojoj su svoja djela predstavili slijedeći učesnici:

1. Mario Bačlija, pjesnik koji nam se predstavio sa pjesmom „Poziv koji nije morao da se dogodi“:

POZIV KOJI NIJE MORAO DA SE DOGODI

Slabo se sećam
našeg poslednjeg
telefonskog razgovora

upamtio sam samo
njegov rok trajanja:
od 23:59
do 46 minuta
iza ponoći
preko mojih usana
prešli su kilometri neizgovorenih
emocija

nikada nisam
umeo da ih sačuvam

'Zar nije besmisleno
sve što ima
svoj rok trajanja?'

Pitala si
tihim,
staloženim glasom
dok je naše zauvek
u tom trenu
koračalo prema kraju.

2. Esmeralda Hamzić se predstavila sa pjesmom „Zvjerinjak“ koja glasi ovako:

ZVJERINJAK

Ne znam kako dospjeh tu.
Tu gdje zvjeri krvnički loču
krv prijatelja kao da je dušmanska.

Gdje zvjerinjak odiše pohlepom,
a ruke halapljivo grabe,
kako stignu, otkoga stignu.

Gdje zvjeri tvore začarani krug
zavisti, sebičnosti i prezira
harajući tako životima
slabih, nemoćnih, poniznih.

 

3. Šerif Salihović koje je svoje umijeće pisanja predstavio kroz stihove pjesme „Stihovi iz noći“:

STIHOVI IZ NOĆI

Zvijezde sa ramena stresoh
i jos jednu neodsanjanu noc pretocih u stihove.
U mirisima vjetra sa mora plavetnog
osjetih notu parfema
s tvog njeznog vrata Mila.
Duge su setnje kraj mora,
cak i pijesak zudi za tvojim stopama.

Koracam,
a prati me Mjesec,

sav sjajan igra se sa palminim sjenkama,
a ja trazim odraz tvog lica
u talasima koji nose u snove.
Umiven od mora,
budan od noci,
brojim sirene uz casu mutnog vina.
Nocas cu opet sanjariti,
taj ples pod zvijezdama,
sitne iskrice od plamena
i topli zvuk gitare.
I noci su bezobrazne,
sutljivo ostavljaju dan iza sebe,
a ti se pojavis
i osjecam tu si.
Nedostajanje,

a tvoji dodiri jos stidno skitaju ispod moje koze,

budan cekam valove.
Sve se pitam koja to daljina,
jer meni u glavi tvoja crna haljina,
ona svjetulucava sa svadbene vecere.

U tišini,

objasnjavam vremenu koliko tebe zivi u meni.

 

4. Emir Jusufbegović se predstavio sa pjesmom „Te amo, Dio“:

TE AMO, DIO

Hvala Ti za život bez boli,
hvala ti što naučen sam kako da se voli.
Hvala Ti na ljubavi koju narod još uzvratiti mora,
u svojoj duši, ne preko planina i gora.

Nikada nisam bio čovjek nešto mnogo bitan,
ne želim to, svakako neću biti tu vječno.
Dao si mi jezik da ga govorim tečno,
dao si mi pamet da mogu poruke da čitam.

Biti ću Ti vječno zahvalan, znajući koliko teško je kada čovjek bude razočaran.
Izvukao si me i spasio, plamen ljutnje ugasio. Nadam se da sam se, kako treba, Tebi zahvalio.

Sve će proći, ali Ti ostaješ.
Sve će biti jedan dio historije.
Budite zahvalni, vi koji slušate,
mi imamo nad glavom krov i ne moramo ići u rov.

Imamo u frižideru hranu da ne gladujemo po danu.

Imamo ljude oko nas divne, bez diskriminacija.

Imam Tebe. Imam sve što mi treba.

 

5. Hanifa Brkić koja je ujedno i najmađa pjesnikinja ove večeri nam se predstavila sa pjesmom „Nedostaješ“:

NEDOSTAJEŠ

Nedostaješ
Voljela sam tražiti sebe u tvojim očima
sada bih bila sretna da mogu vidjeti barem te oči
Tako male a tolikim sjajem su me obasule
i zelene kao livade ovog proljeća;
prvog proljeća bez tebe.

Cvijeće više ne miriše kao prije
nema smisla ubirati prve visibabe
nikome ne govorim kako me raduje
dolazak ptica, a i njihove pjesme
previše liče na sevdalinke.

I ne čekam behar da ga uporedim
sa tvojom svilenom kosom
i ne nadam se da nećeš sve suzama prekriti
kao što se trava prekrije rosom.

Znam da je toga novembra
tvojom dušom vladala zima
ali mene je ipak tvoja ljuvav grijala
i nije više bilo sjaja u tvojim očima
ali si se ipak mojim šalama smijala.

Čini se da svi misle kako je meni lahko
a ne znaju da u svom ormaru krišom
posmatram tvoj sako, sam u ćošku stoji
a ja bih tako voljela da sam može i pobjeći
da me ne podsjeća da ga više nikada nećeš obući.

Čini se da je svima teže nego meni
a ne znaju da plačem u sjeni
čini se da niko ne brine kao što si ti
i niko ne umije tako

 

6. Irena Kovačević koja do sada nije imala priliku predstaviti se na prethodnim večerima poezije nam se predstavila sa pjesmom „Autobiografija“:

AUTOBIOGRAFIJA

 Autoportret sam starih knjiga
zvukova muzike
okorjelih boja
crno bijelih filmova
riječi pjesnika.
Poete.
Zaljubljenika virtuoznosti
renesansnih
avangardnih
horizonata koji šapuću.
Krhkih kostiju
oblikovanih dodirima čežnje leptira.
Hereza nekog davnog vremena.
Nevina u čudi.
Ravnodušna u strahu.
Ključna silueta u pukotinama zavjeta.
Putnik bez kofera.
Bez adrese.
Izgubljen u konfuziji
obilježen u filozofiji.
Papir romantističkog eha pozornice.
Karta proroka u kojima odjekuje buka poljubaca.
Pratećih orkestara.
Škljoc fotografije uspomena.
Gram sam u riznici šarma.
Ponekad enigma u opijenosti.
A često odbojnost svega što dolazi.
Slučajan sam susret vječnog u prolaznom.
Oblikovana misao ucrtana u drumove kojim prođoše prolazni
za vas
ali za mene nikad.
Kompas sam izgubljenog vremena.
Ukletog tripa apstrakcije
dila sa demonom nereda
uprtog u žrtve praha.
Ali niti sam prah
niti sam prašina.
Žig sam pisma prošlosti.
Krvna grupa umjetnosti.

***

Irena Kovačević rođena je u Sarajevu 29.4.1998. Od školskih dana piše poeziju, a zaljubljivanjem u Kubu i Latino svijet počinje pisati prozna djela u kojima šeta koloritnim ulicama misli.

Talasi muzike, nedavno su joj šapnuli nove inspiracije i od tada počinje ozbiljnije pisati poeziju kroz koju priča o zaigranim dubinama svoje ličnosti, s kojima želi probuditi u čitateljima skrivene umjetnosti.

Poeziju i prozu kroz Latinu piše pod pseudonimom Cuba Inspiration.

 ----------------------------

7.Veče je zatvorila svojom pjesmom „Ne odlazi“ i Sarajevska Sapfa čiji stihovi glase ovako:

NE ODLAZI

"Ne odlazi!", zemlja rodna plače
"Ostani i stegni me jače
Stegni moja brda i doline
Voli me kao što se vole domovine."

"Ne odlazi! Ne napuštaj me sada
Iako nisam kao nekada mlada
Preživjeli su ljudi i dane teže
Ostani, jer makar te to za mene veže."

"Ne odlazi, nisu ni oni kada se prosipalo krvi
Ostani, i čak ako sve krene ti da ostaneš budi prvi
Ne odlazi, daj ideju, daj svoj glas
Sve može biti bolje, sve može biti spas."

"Ne odlazi!", zemlja rodna plače
Zar ti moje nebo, sunce, zvijezde ništa ne znače
Znaš li da sunce ovdje drugačije zrači
O čovječe, zar ti to ništa ne znači?"

"Ne odlazi! Učini promjenu, biti će bolje
Samo ako budeš imao vjere i volje
Duguješ meni, duguješ sebi i svima nama
Ne odlazi! Ne dopusti da ostanem sama."

"Učini za mene, za sve nas
Reci šta misliš, govori na sav glas
Za noći, dane, jutra
Učini sve za bolja sutra."

"Ne odlazi!", rodna zemlja plače
"Ostani i stegni me jače..."

* *   * *   * *

Gospodin Ibrahim Osmanbašić, predsjednik Udruženja za kulturu – Nova svjetlost je još jednom zadivio sve prisutne svojim djelom. Učesnici su mnogo toga naučili iz njegovih riječi koje je nesebično podijelio i dao kritiku i podršku svakom pjesniku na večeri.

Ovi divni ljudi su pokazali da je poezija prelijepa grana umjetnosti koja se treba njegovati.
Njegujmo, stvarajmo i živimo književnost!

 Video link poetske večeri: https://www.youtube.com/watch?v=KFH26nQPv_E&t=969s

KNS / 13.06.2021.g.