Nakon duže pauze, projekat, Sapfina večer poezije, je opet tu. Večer je održana u subotu, 19.02.2022.g. u 21h, koja je ujedno i prva u ovoj godini. Prihvatili smo da još jednu noć obojimo u boje poezije, sada sa tri nova člana koja će biti predstavljena u nastavku.
Zajedno smo prolazili kroz različite svjetove, emocije i stilove pjesnika, te pokazali koliko svako od nas sadrži posebnosti i težine u svojim riječima.Te riječi su još ljepše uobličene kroz divnu interpretaciju pjesnika.
Večer ne može proći bez specijalnih gostiju, a sa nama su bili Maja Ivković i Ibrahim Osmanbašić koji su upotpunili naše veče, a kojima se mnogo zahvaljujemo.
***
Prva se predstavljala Amina Mujezinović koja se javljala iz Bosne i Hercegovine, a rođena je 1997.g. Njeni stihovi nose naziv „Ograde papira“:
OGRADE PAPIRA
Srce ne poznaje ograde papira
ne razumije se u prvoklasne zamke
reaguje jedino kada mu se u srž dira
moli drugo da ga primi u emocionalne banke.
Spremno je sačuvati pregršt čistih duša
sa kojima će kap da dijeli dok je suša
okićen u kadife na drugom Svijetu
spas pronašao u nadi za svjetlost u letu.
Traum čeka na tvoj polet
ćuti u mraku crvenih svjetala
uzmi si vremena ako trebas zalet
ni ruža nije za dan procvjetala.
Zukunft je neizvjestan prostor
beskraj ga grli dok mu nebo granice šije
živi prije nego postaneš mator
iskustvo se u sitnicama iskre krije.
***
Nakon Amine, odlazimo u Hrvatsku, odakle nam se javio i Luka Foro koji je također rođen 1997.g., a pjesma sa kojom se predstavio nosi naziv „Jedno piće za mene molim“:
JEDNO PIĆE ZA MENE MOLIM
U novinama se najavljuje sedam jahača apokalipse,
popuste na automobile , spomene se koja bitka na dalekom istoku.
Vjenčanja bez ljubavi je malo svako malo.
U tom neredu generali, pukovnici i zastava postanu svetinja
Čaše se razbijaju u komade.
Neka glazba svira, nepoznata,
ugodna je za moje uši.
Jedno piće za mene molim, neka je kratka i ljuta kao istina.
Al'; također slatka i neodoljiva,
kao neiskvarena žena.
***
Iz Bosne i Hercegovine, javila nam se i Hanifa Brkić koja je rođena 2004.g., a njena pjesma se zove: „(Kao) pjesnik sam“:
(KAO) PJESNIK SAM
Poput olovke sam
oštre me da budem lijepa
a to me ubija.
Poput cvijeta sam
od majke me zemlje
grubo otimaju
jer me vole.
Poput pčele sam
cijeli život neprestano radim
i dajem život
za svoju odbranu.
Kao pjesnik sam
pjesnička mi je duša.
Pjesnička duša
samo srcem se sluša.
A ne slušaju!
Srca su im davno umrla
mrtva za moje riječi, za svaki stih
mrtva za mene.
Ostaje mi samo moje srce
i zato
pretvorim se u olovku
i krojim stihove i strofe
do posljednjeg pucanja špica
do posljednjeg izdisaja.
Pretvorim se u cvijet
i lijem suze za svakom laticom
i boli svako „ne voli me“
- suosjećam sa zaljubljenom djevojčicom.
Pretvorim se u pčelu
i pustim pjesnika patriota
da vlada bićem mojim
i tako, dok o Bosni stihove krojim
umrijeti za nju se ne bojim.
Znate, sve je to moja duša pjesnička
sve sam to ja.
Svaki stih koji sebi opljačka
poklon je pjesnikov vama.
Svaka se riječ da u stih pretvoriti
svakom se riječju emocija da skrojiti
u svakom je stihu samoga pjesnika nit
u zadnjim stihovima krije se pjesme bit.
Svaki čitalac dok pjesmu čita
velom se pokrije teškim, pjesničkim
i teret pjesnika uzme sebi.
Eto zašto pjesniku je život lakši
sa papirom u ruci -
za pjesnika su olovka i papir
lijek u svakoj muci.
***
Iz Bosne, prelazimo u Crnu Goru odakle se javila Zerin Murić, koja je 98. godište, a pjesma sa kojom se predstavila nosi naziv: „Ljubav jednog vojnika“:
LJUBAV JEDNOG VOJNIKA
Već danima se
U kraju pričalo
O odlasku u vojsci
Bili smo ponosni
Jer ćemo služiti zemlji
Onoj koja nas odgaja i hrani
Ponosan i uplašen
Sitni drhtaj sreće
İ utučenosti
Obuzimali su moje tijelo
U glavi hiljadu briga
Jedan lik
Jedno pitanje
Hoće li me čekati
Moja crnokosa
Kada se vratim
Bliži li su se dani
Odbrojavao je zidni sat
Sreli smo se
Ćutali smo
Tišiina je govorila
Srce je na kraju
İzgovorilo te olovne riječi
Hoćeš li me čekati
Dok se vratim
Hoćemo li graditi naš dom
Čekaću te rekla je
Ti si moj dom
Sudbina
Moj posljednji dah
Rastali smo se
Otišao sam
Pisao pisma
Pisao pjesme
Želje
I uvijek slao na istoj adresi
Tamo gdje srce stanuje
Prolazili su dani
Mjeseci
Prošla je i godina
Došlo je vrijeme povratka
Uzviknuše u jednom glasu
Pomislih kako je taj dan
Moje nove rodjenje
Stigao sam
Prolazio sam
Sokakom
Kojim smo
Maštali o budućnosti
Smišljali imena djeci
Tu gdje sam samo za nju
Nalazio najljepše ruže
Neka mi oproste sve bašte kojima sam
Nanio zla tada
Bližio sam se našim kućama
Čuo sam kako se pjesme pjevaju
Ljudi se grohotom smiju
Pomislih kako majka docekuje sina jedinca
Kojeg je željna ostala
Pomislih ...
Odjednom osjetih bol
Kao da će srce pući
Da će me izdati
Pred njenom kućom
Svatovi čekaju
Vesele se
Dok ona u bijelom izlazi
Poželeo sam da je to san
Da me je samo umor stigao
Dozivao sam je
Nije se okrenula
Otišla je
Meni obećana
Ljubav je drugom poklonila
Pisao sam pisma duga
Pisao sam pjesme
Zalivao ih
Muškom suzom
Najtežom
Napisao sam
Za tebe kuca srce
Jednog vojnika
Koji je tebi pisao
Piše i pisaće
Koji je zbog tebe živeo i živi
Pamtiću te
Nadam se da se i ti mene nekada sjetiš
Napisao sam pismo
İstoj ljubavi
Na drugoj adresi
Moja prva i posljednja ljubav
***
Iz Srbije nam se javila do sada najmlađa učesnica koja je rođena 2008.g., a zove se Petra Jurišić. Njena pjesma nosi naziv: „Otvaram vrata raja“:
OTVARAM VRATA RAJA.
Vidim dugu, što se prostire nebesima,
Vidim zvezde, sjajnije nego ugde drugde.
Vidim fontanu, paletu šarenih boja.
Sreća je okrečila okolne zidove – zbog koga?
Prolaze minuti, godine, sekunde;
Anđeli su i suviše puta otpevali svoju pesmu – čini mi se da već odveć ćute.
Najednom, neko nanova otvara vrata:
Maska se zatresa, oblici pružene nade blede.
Obuzimaju me demoni – pravo iz pakla!
(Uče druge kako njihovi snovi i nade ne vrede...);
Šta je sve ovo bilo?
Kakav mit, kakva laž?
Zašto bi se iko ovako podmuklo skrio?
Čovečanstvo!
Ogavno, gnevno, najveće zlo što se ovom svetu pružilo!
Najednom shvatam – ni sam đavo, čovekovoj ćudi nije ravan.
Ni on ne ume tako da prevari, obeshrabri, izbije iz ruku prazan prostor.
Jedino je čovek večna laž, jedino je ljudsko biče takav zlotvor.
A vreme?
Vreme je samo vreme...
Ovde da nam se nasmeje – ošamari.
Šamar, kao jedina zasluga koju smo postigli svojim postojanjem – značka srama.
***
Još jedan pjesnik večeri, jeste Emir Jusufbegović, rođen 2002.g. iz Bosne i Hercegovine, a njegova pjesma se zove „Jednostavno“:
JEDNOSTAVNO
Sunce se ukaže tek nakon kiše, ali ono najljepše, ne nešto što je samo prolazno ili samo puki kliše.
Život je satkan i od suza i od smijeha, budi pametan i ne budi od ljudskoga grijeha. Budi dovoljno pametan da razlučiš šta je dobro, a šta tek nije.
U radu se bori, grli i voli,
smij se čak i kada te rana boli.
Sunce ne čeka, čekaj ti njega,
biraj da vidiš pozitivno, baš od svega.
Nemoj gledati crninu pored bijela snijega.
***
Posljednja nam se predstavila Esmeralda Hamzić, Mostarka, rođena 1998.g, sa pjesmom „Otac i majka“:
OTAC I MAJKA
Stih mi je otac,
strofa mati.
Grlili su me i ljubili
kad niko nije znao,
nije mogao.
Tugu svoju u njima opjevah
da mi prije prođe.
Zato stihovi moji i pjesme moje
glasno kliču šta smo poezija i ja.
Poezija bez mene - umjetnost,
a ja bez poezija,
bez oca i mati,
bez života.
***
Kao domaćin večeri, predstavila se i Sarajevska Sapfa sa pjesmom „Ljubav“:
LJUBAV
U ljubavi ne postoji sretan završetak
Ona je kao poluprava
Beskonačna je, no ima taj jedan početak
Tu vrijeme stoji, ne otkucava.
Ljubav nema sretan kraj
Jer kraj ne postoji
bezvremenski je drhtaj
Svijet može da oboji.
Ona živi, raste i diše
Nikada ne nestaje
Nagon je koji tjera pjesnike da piše
I nikada da ne prestaje.
Ljubav sretnog kraja nema
Jer je vječna, ne jenjava
Provuče se kao kroz uši pjesma
Nju ne čekaš, ona se dešava.
KNSINFO/ 5.3.2022.g.