ŠABLON (TEMPORALNA PETLJA)
Natapaju kišne kapi obrise života zapečaćenih u kamenim pločama;
One nijemo pokazuju na umješno utisnute beznačajne brojeve s obje strane crtice;
Težak miris mokre zemlje sa prizvukom prošlosti osvoji vazduh kriomice;
Ostavivši gorak ukus začinjen bljutavom rutinom na blijedim usnama...
Naznačene praznine progutaše sve mladosti, sreće, tuge - vješto prikrivajući im oblik;
Al' nebo se zajapuri i oslika ambis života- uznemirujuć i sjetan k'o Munkov krik;
I vidjeh kako uskomešani roj napuštenih snova pretura stoljeća da nađe svoju košnicu;
I začuh vrisak usamljenih želja odloženih k'o pisma bez adrese u neku prašnjavu ladicu;
Odjednom dokona tišina raljama sažvaka posljednji ton i zaustavi melodiju kiše;
Hotimični koraci na istrošenom platnu zemlje ko zna koje po redu tragove uobličiše.
Odjekuje eho moljakanja tuđih težnji da se usidre u pogled koji bi im pripisao meritum;
Koračam dalje, suočavajući se iznova sa otrcanim pitanjem - "Koji je danas datum?"
ŠKRŽNO DISANJE
U ponoru-
Nekada plavetnom
Ispunjenom ustajalom vodom
Vijugaju se uskomešana jata riba;
Na površini se prelama svjetlost
Dok iz nutrine dopire
Miris truleži
I mrak;
Hladnokrvna stvorenja
Očiju širom otvorenih
Gledaju u prazno
Nesvjesna dubine
I kobi ambisa;
Svako malo
Pritaji se parazit;
Pa uplašene ribe
Pribjegnu kamuflaži;
Napuhavanje ih štiti
Kao i napon
A kad usni lijevak
Pričvrsti za plijen-
Oholo se vrzmajući
Ždere meso
I siše krv;
Odabrani nastavljaju
sa zurenjem u prazno
I u mrak;
Dok iz vodene kaljuge
Izvija miris truleži
Strvinari se nad otpacima
Halapljivo goste;
Jato žrtve
Mimoilazi se s njima
Zureći u prazno
I u mrak;
U istoj bezdani
jajašca plove
ispuštena i odveć
prepuštena sebi;
A kad stasaju
Pridruže se jatu
Da zajedno zure
U istu prazninu
I u mrak;
Ustaljena potraga
Za skloništem
Praiskonska potreba
Za hranom;
Tek poneka nada
Obješena na udici
Istog se trenutka
Pretvori u mrak;
Ni na kopnu ništa novo
Uz strujanje poganog vazduha
Svak' se drži svoga jata
I bogomolje
A u dušama praznina
I mrak;
Razumna bića
Satkana od uvježbanih
Izvještačenih pokreta
Tuđih blijedih pogleda
Zaglavljenih u “Procesu”
Što zure u prazno
I u mrak;
Hladnokrvna stvorenja
Darujući krv parazitima
Gradeći dom strvinarima
Imuna na tuđu bol
I pored neopisivih čuda
Ucrtanih u obzorje
Napuhani
I pod naponom
Zurimo u prazno
I u mrak.
REVOLUCIONARNA USPAVANKA
Spavaj grade moj, svi spavaju odavno...
Umoran si, grade.
Samo još iz tvojih grudi, jedva čujno, dopire šum Šopenove etide.
Utoni u neki tuđi, ljepši san; Neka se sve ulične svjetiljke ugase.
Zaustavi nemir što tvojim žilama kola...
Uzmi svoju djecu pod okrilje i ne budi ih.
Ne budi ih, grade moj!
Ako progledaju, prosut' će po tebi odsjaj nemilosrdnog lica, tvog lica tkanog od namjera svakog ko uskim i popločanim ulicama ikada kroči…
Ne prepoznajem te, grade,
ali ostani u uvjerenju da se ni koliko trun promijenio nisi…
Pusti da živimo ovako zatvorenih očiju,
a ti zaplači, pa suzama zalij svoja brda i šume ; Neka rastu, grade, neka svojim krošnjama, grmljem i korovima pokriju sve tragove,
dok ne budeš spreman za neke nove, laganije, odlučnije i spretnije korake od naših.
Tiše grade, ne pravi buku…
U nama ionako više nema ničega što bi te vratilo u život ; Postaješ betonski odraz te praznine.
Oronuo si i pod ruševinama mraka pamćenje gubiš…
Pa tako, bez ikakvog sjećanja i suosjećanja;
K'o Gojin Saturn pod hladnim svodom - zaluđenog pogleda proždireš sopstvenu djecu.
NEPRIPADANJE
Bićemo sasvim daleko;
Više se nećemo iznova zaljubljivati u sva ta proljeća i spokojno udisati miris svježe pokošene trave.
Ni osvrnuti se nećemo;
Tek sačekati da u gustoj magli iščezne topao pogled krojen od duboko urezanih sjećanja.
Odlazimo bez pozdrava;
Zapravo, možda smo već tamo, jer privikla se koža na vlažan zrak, tmurne i kišovite dane;
Čak su se i srca počela postepeno lediti.
Bićemo neizmjerno daleko;
I sumnjam da ćemo to više biti mi;
Bića su nam rasparčana između dana što se događaju i onih koji su trebali svanuti.
Sasvim smo daleko;
Dijelovi nas leže razbacani pod tuđim podnebljem;
Preostala su samo tjelesa s praznim pogledima u poznato, blisko...
Odavno smo mi daleko;
A tamo gdje nam oči zastadoše, postoje tek naša imena u knjizi rođenih...
Ili umrlih;
Nekako dođe na isto.
PANTER
Njegov se usamljeni pogled po šipkama razliva;
Postaje mutan i bez sjaja- tu umor počiva.
Oči su mu nijema slika zatočeništva;
Hiljadu šipki, a iza njih umjesto svijeta čami veliko ništa.
Korača nježnim, ali odvažnim koracima;
Na isto se mjesto vraća, pada pred lancima.
Taj ritualni ples u skučenim krugovima;
Volju za životom drsko oduzima.
Samo ponekad iza zastora uplašeno pogleda;
Pa ta slika čežnje kroz udove mu prohoda.
U sablasnoj tišini zov sopstvenog svijeta krije,
dok sluša kako mu srce iza rešetaka bije.
(Prijevod pjesme Rainer Maria Rilke: Der Panther )
BIOGRAFIJA
Elma Skopljak je rođena 09.01.1996. u Tuzli. Osnovnu školu je pohađala u JU OŠ „Sladna“, a Opštu gimnaziju završila odličnim uspjehom 2014. godine u Srebreniku. U osnovnoj i srednjoj školi je učestvovala na mnogim literarnim konkursima i bivala nagrađivana za prozu (pripovijetke) i poeziju. Kada je u pitanju proza, 2007. i 2013. godine su joj uručene plakete „Hasan Kaimija“ za osvojena treća mjesta na literarnom natječaju za osnovne i srednje škole u sklopu manifestacije “Dani Hasana Kaimije” ( Zvornik), potom joj je dodijeljena diploma za osvojeno drugo mjesto u okviru projekta „Podizanje svjesnosti mladih o potrebama starijih osoba“- ROTARI KLUB TUZLA 2014. godine. Njena pjesma „Stapanje“ je objavljena u zborniku pjesama pod nazivom “Mašta i snovi” prvog festivala poezije „Sirmiumart“ – Sremska Mitrovica. Takođe, uručeno joj je priznanje za afirmaciju književnog djela Ešrefa Berbića, te dodijeljena diploma za osvojeno prvo mjesto „Zavičajni pjesnik“ - Srebrenik 2013. godine i mnoge druge zahvalnice i priznanja za literarno stvaralaštvo. Završila je studij matematike na Prirodno- matematičkom fakultetu u Tuzli 2018. godine i time stekla zvanje Bachelor matematike. 2019. godine je dobila izbor u zvanje asistenta za užu naučnu oblast „Teorijska matematika“ na istom fakultetu. Mišljenja je da su matematika i poezija uistinu povezane (iako na prvi pogled ne djeluje tako), jer obje nude priliku da čovjek vidi dalje i više nego što njegov pogled seže. Stoga se ne planira odreći ni poezije, niti matematike, već nastaviti tražiti ljepotu i inspiraciju i u jednom i u drugom.
KNSINFO/9.8.2020.g.