JESEN JESENI O JESENI
Dok je plela krunu od lista i nizala nisku od plodova divljega kestena
Pričala je jesen jeseni o jeseni.
Priču o tebi i meni.
O nama.
O jesenjim kišama i bojama. O zlatnom lišću na granama.
Priču o tebi i meni.
O nama.
Pričala jesen jeseni o jeseni.
O jesenjim maglama i rijekama.
O bijelim zimama i zelenim proljećima.
O ljetima vrelim i dugama. Pričala je jesen jeseni.
O nama.
Ubrala jesen dunju žutu, tamo pokraj ceste
na putu. I jabuku sočnu, mirisnu i zrelu.
Bojama se odjenula, krunom okrunila
niskom okitila, dok je priču pričala
jesen jeseni o jeseni
priču o tebi i meni.
O nama.
MAJČINA LJUBAV
Život, majka nam da.
Onako,kako samo ona zna
nježno i strpljivo, dobrotom i ljubavlju
Majka nas odgaja.
Majka je ljubav i ognjište.
Majčino krilo, sigurnost i utočište.
Njene ruke su nježnost
u pogledu brižnost
u osmjehu radost.
Majka nas nauči svemu što zna.
Majčino srce je veliko. Ljubav bezgranična.
Majčina ljubav je knjiga
perom srca
u dječji život zapisana.
SRCE NA DLANU
Sve što ne stane u brze potoke. Sve što ne stane u nabujale rijeke.
I mora nepregledna.
Sve što rukama ne možeš obuhvatiti. Pogledom dosegnuti.
U jedno malo srce stane.
Sunce i Mjesec. Zore i jutra.
Sve ono što bilo je jučer. Sve ono što je danas.
I ono sutra.
Sve nade. Sve želje. Sva htijenja.
I neosvojeni vrhunci.
Proživljeni i nedoživljeni trenuci.
U jedno malo srce stane.
Sva sreća ovoga svijeta. Sva tuga i sve suze.
Sva ljubav.
U jedno malo srce stane.
Kažu da je naše srce malo. Čuvati ga možemo u ruci.
Na dlanu.
Kako malo veliko može biti
da sva blaga ovoga svijeta stanu
u jedno malo srce.
Na dlanu.
KAP PO KAP
Kap po kap. Život je na licu ostavio trag.
U vremenu između zore i sumraka.
živimo ljubav bez predznaka.
Bešumno curi pješčani sat.
Neću ti pričati koliko mi značiš. Nemoj ni ti meni.
Pustimo godinama nek pričaju za nas.
O nama.
Rijeka sjećanja protiče obalama.
Sjena u vodi stalno se mijenja.
Dva života, dvije duše
u jednoj kapi vremena.
ŽENA
Hrabro, korača svojim svijetom. Svojim životom.
Sa svim svojim pitanjima, nedoumicama, dilemama,
nadama i htijenjima.
U vrtlogu između stvarnosti i sna
s punim krilom usnulih snova
provlači se kroz procjepe.
Žena
Kao rijeka. Virovita. Hirovita. Pretače i rastače se slapovima.
I teče dalje. Rijeka i život.
I žena.
Na raskrižju među svjetovima, diže se.
Kroz pukotine i procjepe provlači se. Ne pita.
Ona je borbenost, hrabrost, ustrajnost.
Ona je ognjište i utočište. Ona je nježnost. Brižnost. Ljubav.
Ona je majka.
Živi za ono što vidi. Ide za onim što osjeća.
Žena.
Na obali, usnule snove niz rijeku pustila. Strah
u zelenim dubinama utopila. Kistom duše
sliku naslikala. Svaki potez kistom osmjehom obojila.
Sliku u pogled uokvirila. U stvarnost utkala
velom nade se ogrnula
i hrabro, čvrstim korakom, krenula u susret snovima.
Žena.
Svjetlo života snagu joj daje.
Poželimo joj da ustraje.
Slavica Bakšaj ( 1958) Varaždin
Čitav život piše, zadnjih pet godina objavljuje. Voli reći kako čitanje dušu hrani, pisanje oslobađa. Ne voli bibliografiju, jer kako kaže, o piscima najviše naučimo ako napisano pročitamo.
Radovi su joj objavljeni u zajedničkim zbornicima „I ja imam post“, „Pričam Svoju Priču“,“Bila je jedna jesenja noć“,“Ljubavi od stakla“, „Garavi sokak“, u tiskanom i digitalnom časopisu „Književne vertikale 18/19“, u zborniku „Čuvari prirode“, „Zbornik deci s ljubavlju“,u zborniku poezije“ Šraf 2020“, u zborniku „Sebiljska riječ“, „Vrtlog vremena“,
2018. i 2019. godine u zborniku“Trojica iz Gradišta“. 2019. godine u istom zborniku priča joj je bila trećeplasirana.
Priča joj objavljena u ZiN i Daily časopisu i na stranicama Kul Pon Kluba.
2016. godine izdaje samostalnu knjigu „U potrazi za odgovorima“, a 2017. godine, zajedno sa kćerima, objavljuje zbirku poezije i poema „Zapisano u zvijezdama“.
KNSINFO/30.8.2020.g.