U SUSRETU NOVOJ ZORI
Tišina kida sve prisutne u prostoriji ovoj
A nikada više svijet ne može da bude isti
U susretu nekoj novoj praskavoj zori
I dalje glasovi se čuju negdje daleko
A samo pitanje vremena za ovog svijeta
Jeste gdje danas ćemo da živimo
A smisao života je da budemo srećni
Svaki dan razloga za to imamo
Jer ljubav će da gradi beki sretniji dom
I ljubav onda postaje više nego ikada jača
Jer sve što je lijepo kratko traje
Moramo da znamo da ljubav je jača odbilo čega
Da sve što gradimo je za privremenost
A ljubav neka gradi i dalje onaj dom
Gdje svako od nas će da bude ponosan na sebe
Prije nego li kasno bude za neka dešavanja
Gdje niko od nas neće moći da spasi samoga sebe
Od sopstvene propasti i pošasti crnine
Smisao života je voljeti danas samo sebe
Jer koga briga kakvo jutro nekome je započeto
Samo moramo da znamo da ljubav gradi dom
Iskrenošću i nekim dobrim svježim kofeinom
Koji naša čula će da jasno opije
I da na znanje svima da je lagana zora bila
Jer šta je danas ostalo od nas samih
Ako nema u nama ijedan gram ljubavi?
Dražesno doba došlo je da u susret novoj zori
Svađe budu i dalje opostojane do kraja dana
I kada pogledaš; dan ima dvadeset i četiri sata
A mi nesposobni da i dalje nađemo kompromise
Za naša brojna rješenja koja nas odvlače
U neku samu novu propast svijeta
U susretu nekoj novoj zori mi tražimo glas
Da ljubav razum krasi kao uvijek do sada
Samo neka svijet razumije neka naša djela
I sve će biti kao nekada prije
Jer ljubav je ipak možda pogrešna
U ovo doba kada niko od nas ne shvata
Da ljudi moraju da nauče komunicirati
I da svijet isključivo zavisi od nas samih
Jer kasno će biti kasnije za neka kajanja
Koja skupo koštaju kada večer dođe
Ljubav neka krasi iskrene i dobre ljude
A sve dolazi na svoje, prije ili kasnije!
SKUPOCJENA LJUBAV
U prodavnici juvelira, potraga se nastavlja
Nestala je ona sitna dražesna stvar
Što vrijedi milione i skupocjene kamione
Samo jer ljubav neka traži nešto
Ekstragavantno
Smisao života je voljeti nekoga iskreno
Jer ništa nije vrijednije od jednog čovjeka
Koji poklanja iskrene emocije
Dražesno
Doba je došlo gdje ljudi ne cijene dobrotu
A i dalje traže jasnoću znaka svoga
Sklupčano u imenu koje nema jačine
Letargija
Pokretima pokazujemo sva naša osjećanja
A emocijama istisnuti ćemo probleme
Ljudi moraju da nauče samo jedno
Govor tijela
Tišina kada nastupi, zagrljaj je dovoljan itekako
Zašto i dalje neki od nas ne shvataju da ljubav
Ne može da mjeri se nekim skupocjenim stvarima
Ljubav kasni
Pod lupom i posmatračima oko nas što posmatraju
Ljube se u mraku i skidaju se goli
Skupocjena ljubav danas je teška
Novac je krucijalan
Krupuje pomiče kuglu ka ruletu svome
Broje lete u našim glavama, glas razuma
Još negdje u pozadini pritiska naše nerve
Skupocjena ljubav košta mnogo
Pa u trgovini juvelira i dalje sirni predmet stoji
Ljudima treba pokazati da skupe stvari
Ne mogu čovjeka da čine srećnime
Fantazija je plod mašte naše
Ljubav neka iskrena pobjeđuje
Ali modalni svijet nastradati mora nažalost
Jer sve stvari koje smo učili do jučer
Padaju u sami zaborav i ljubav
Kasni nažalost do kraja života
Pa ostajemo najzad
Vječni starci!
IZ PRIJATELJSTVA U LJUBAVNI ODNOS
Januar, nikada hladnuji nije bio nego sada
Kada ljubav donosi pred nama nove izazove
Sjetivši se da i dani prolaze tako sporo i nevoljno
Nikada nije kasno da opostojana ljubav oživi
Iz prijateljstava koje nam donosi hladna zima
Uz čaj ugrijani i dobru vibraciju za naše odabrane
Neke sorte ljubavi koje i dalje nisu pronašle put
Ovo je idealan period da sve veze čuvene ožive
Jer ljubav uvijek nalazi svoj pravac i razlog
A sve što je slučajno, nije za bacanje niz rijeku
Iz prijateljstava u ljubavne odnose često idemo
Ne razmišljajući o posljedicama koje nam donose
Razlog zašto često ostavljeni budemo i pitamo
Same sebe zašti se to tako moralo da desi
Jeste prevara koja i dalje nam stoji nad vratovima
A živimo neke žive i predstavljamo sebe idolima
Zapravo, mi smo postali veliko i skupocjeno ništa
Dok ljubav i dalje traži svoj razlog opostojanja
Sudbine naše često predstavljamo kao vječne
Samo je jedan život poseban i unikatan
Rođeni smo da budemo voljeni, a ne da budemo prevareni
Iz prinateljatava u ljubavni odnos je riskantan potez
Koji donosi mnogo ružnih i nemilih scena na naše oči
Što nisu spremne da peeđu preko nekih stvari
Koje se vječito pamte do ostatka našeg života
Sjedimo u mraku, i gledamo svijet oko sebe
Kako su drugi ljudi srećni i opostojani
Život je igrica u kome cilj svoj nalazi
Onda kada se najmanje nadamo i očekujemo
Da stvarnost postane konačan irealitet
Iz prijateljstava u ljubavni odnos ulijećemo
Bez obzira na alarmantnosti i stanja situacija
Mada danas ne shvatamo da ljubav je čudna
I da svaki momenat koji dajemo sebe nažalost
Često ostane nedorečeno i neshvatljivo
A vrijeme leti, leti i ne staje!
INDIFERENCIJA ŽIVOTNOSTI
Tražimo oko sebe neki savršeni svijet
Lutamo po svijetu bez imalo razloga
Tražimo u drugima sve nesavršenosti
Dok svijet ide prema naprijed
Mi zaustavljano se u mraku
I posmatramo kako se drugi vesele
Dok mi trčimo prema nazad svjesno
Stvarajući okosnicu između jave i sna
Živimo samo da budemo proživljeni
I da nevrijeme koje u nama predstoji
Može da riješi neke naše stvari
Iz tamne prošlosti
Jučer je bio tako dobar i sjajan dan
Sada veze mogle su da budu i ostvarene
U svakom smislu, ali Merkur uništava
Sve oko nas svojim jednim potezom
Dok životnost lebdi u vazduhu
Bez sigurnosnog pojasa
Vezujemo se za razne gluposti oko nas
Vidimo svijet samo u jednoj boji
Tragali smo vremena nesavršenosti
Sklopke spremne za hvatanje
Tim gubavim prstima
Opipavamo predmete oko nas
Ne shvativši da okolinu
Štetimo tim „pipanjem“
Trezveno, simbolično, jadno
Vrhunski stovarišni đavoli postajemo
Bez ciljanog metka i indiferencije
Smisla za pokajanja nema kada ljudi
Ne vide ono što možda i trebaju
Dobrota, jasan čin života
Živimo u vremenu nesavršenosti
Svjetovnog ludila
Razuma ishitrenog
Koraka salomljivog
Težnje za gubitkom sebe
Sve zbog gluposti!
POGREŠNA ADRESA ZA LJUBAV
Ispred staroga mosta gdje ljubav nekada je počivala
Sada ostao je samo trag i pepeo prošlosti smaragdne
Tišina prekrila je sve uspomene. Ostao je prah i pepeo.
Krah emocionalni ne može da se olako riješi preko noći
Birati između jave ili sna je pitanje svakoga individualca
Na koji način želi da prmoviše svoj smisao sreće
Sunce i dalje sija najljepše što je moguće, sa žarkim bojama
Ono daje novu simboliku koja rađa neke nove osmijehe
Za boljim vremenima i dalje trčimo, a ne vidimo što imamo
To se zove nemarnost. To ne može biti ljubav, dio sreće.
Stvarnost je drugačija kada se zaljubimo na prvi pogled
Ništa nije ostalo da se još jednom preispitamo za svoje postupke.
Ljubav pršti, ljudi nervozni. Žele pod svaku cijenu ništa ili sve.
Zbog nekih propalih veza ljudi tumaraju svijetom već godinama
A ne vide ono što je pak ispred njih postavljeno na pladanj.
I tako vijekovima lutaju u nedogled, tragajući za sopstvenošću uma.
Tamo gdje omladina počiva je leglo zaraze i asimetrije ka braku
Jer ljubav je pojam o kome se može jako dugo polemisati
Svako od nas je krojač svoje sudbine i stanja emocionalnosti.
Vjetar i dalje pomjera krošnje, znak da priroda reaguje na nas.
Bez broja i nadanja, ulijećemo u neke nove pustolovine
Nesvjesni da su nekada one jako oštre po naše zdravlje.
Birati treba samo ono što nam srce uvijek kazuje s razlogom
Jer ipak ovaj svijet savršeno mjesto nije, niti će ikada postati.
Pogrešna je ovo adresa za ljubav u XXI vijeku
Gdje za pažnju dobija se asinhrono odbijanje
Preuveličano i upakovano u slatke riječi i skupocjenostima
Valjda danas je ljubav kada se nađemo uvijek
Na pogrešnoj adresi. U pogrešnosti vremena. Zauvijek.
OSMIJEHOM PLAĆAMO CEH
Dvadeset i prvi je ovo vijek
A ljudi i dalje ne vide ispred sebe
Magla nastala; tišina i pokoji cvrkut
Vrana svježih što ogranak stabla čačkaju
U ljudima preostalo danas ništa nije
To sve gori i na sav glas grdi okolinu
Na sebe nažalost ne želi ni da gleda
Jer on ne razumije značenje životnog epiteta
I kako da svijet bude srećno mjesto za dvoje
Kada u drugima tražimo savršenstvo
A ispred svog praga čak ni ne želimo
Da pogledamo barem na jedan tren!
Pogledi ludački u centralizovanom krugu
Prijateljstva i šeme od ljubavi za dan
Noć nije potrebna ni da se pominje
Kada u spomen odlaze sve memoralije naše
Čast, ego, duša, srce lavlje
Kosine tijela koje čine mjesečinu sjajnom
Uvijek je važno i bitno gledati sebe
A ne zadovoljstvo druge strane
Ali to uvijek se sazna na kraju života
Možda i prije toga, ovisno od situacije
Svaka bajka ima neki svoj početak
Ali također i bezgrešan trag postojanja
U ljudima ostala je samo crna rupa
Jer tko danas ima snage da asfaltira
Svaku emociju nakon pada čovjeka
Ali ne fizički - od emocija se živi
I nije važno šta drugi će da govore
Važno je da osjetiš onaj trenutak sebe
Jer svaki dan shvatiš da si bitan sebi
Dok okolini si ponajmanje baš i dobar
Osmijehom za sve plaćamo cehove
Svaka kamena ploča gravira ime
Nakon mladog ili starog životnog putovanja
Od ljudi se očekuje da budu dobri
Sve je danas postalo nažalost bajka
Ljubav mijenja mržnja i trovanje riječima
Sitnice mjere se novčanim prihodom
Dok svako od nas se ruga liku u mraku!
Tama je novi početak našega života
Ljubav je odrasla samo za umno sposobne
Za osmijeh plaćamo svakako ceh života
Ali kasno je kada shvatimo svejedno
Da smo bili nekome i to malo nešto
Zadnja opcija.
RASKOVNIK EMOCIJA
Lani vrijeme postalo je i dalje tmurno; simbolika grada
U ruke tiranina prešla je bez ijednog promašenog metka
Ljubav je i dalje cvjetala, kočoperno tražila svoje stanište
A najveća bol života je ona koja nam s godinama dolazi
I odjekuje u našim ušima snažno, a još neraskidiva duša
Traži svoj oproštajni grijeh zbog vremena pogrešnosti
Kada dala je maksimum svoga vremena, to srce kucalo je
Za neku osobu koja razumjela nije nju, a i dalje voljelo je
Bez obzira na ono što drugi ljudi govorili iskrena mišljenja
Kao da je vrijeme postalo samo antonim za dešavanja
Svjesnosti ne dozvoljavamo da uđe u naše pore života
Jer zaljubljenost je najgori vid čovjekovog stanja
Gdje ne vidi znake alarmantnosti, jer što je drago srcu
To obično s vremenom može postati jako daleko
Da ljudi se zastrane i nikada više ne pogledaju se u oči
Dok laž i dalje vrata svoja, računajući na najgore stvari
Koke se čovjeku mogu da dogode bez imalo razmišljanja
Sudbina zapisana je svakome od nas običnih smrtnika
I ne treba da je nekada ni saznamo, jer kada ugledamo
Shvatimo da možda najbolja vremena su bila baš ona
Koja smo nekada imali; blistave snove i lijepe reflektore
Dok erotika je vodila sve do samog kraja uz svijeće
A noć je pamtila sva dešavanja oko nas koja su postojala
Raskovnik života nosimo sve oko sebe, pa i na ruci
Koji ne mora biti skupocjen kao drugi što imaju
Potrebno je ponekada samo malo sreće i znanja
Da neke stvari na vrijeme saznamo, da nas istina
Uvijek dočeka na svoje noge i da se radujemo danu
Koji je pred nama, jer ljubav uvijek ima druge planove
Ako riječ je naše obećanje da smo uz nekoga vječno
To znači da moramo i naše riječi da opravdamo
A da ne budu samo puka mašta koja uvijek odleti
Tamo negdje daleko, kada se najmanje nadamo
Obično u životu nas dočeka široke ruke, bilo dobro ili loše
Govor jezika i emocije su najveći simpatizere ljudi
Jako teško je zadržati emocije kada se rastanak pojavi
Nebitno godine; mjesto uvijek nas vraća na priče ljepše
Danak uzimaju i osmijeh se opet mora da pojavi
Zato što ipak prava ljubav pamti samo ono najbolje
Od života što se prikazuje na pijedestalu čovjeka
Raskovnik emocija držimo u današnjem svijetu skriveno
Ne dozvoljavajući drugima oko nas da saznaju pravu priču
Ali zato krijemo sve oko sebe sa osmijehom i pričom
Koja odudara od stvarne stvarnosti, živimo u vremenu teškom
Gdje bojimo se za ljubavi loje možda mogu opstati
A raskovnik vremena pokazuje kada će da se dogodi
Nekada godinama, nekada mjesecima ili pak danima
Samo je potrebno strpljenje i malo sreće u životu
Raskovnik emocija najveće tajne krije
Raskovnik je najveći neprijatelj čovjeku
Vrijeme je iluzija stvarnosti,, ljudi oteti svakako
Od ljubavi zaustavljive su prirode postali odavno!
AKSIOM REALITIVITETA
Opisana vremena oko nas daju informacije drugačije
Svijet je postao sve više trom i sijed s godinama boravka
Oni ne vide šta je potrebno da svijet bude i dalje živ
Kao nekada prije - sve je zatrovano postalo
Ni ljudi više ne mogu da vole jedni druge
Ne podnose nečije tuđe uspjehe, vole poraz da osjete
I suze na licu kao uvijek u znak pobjede njihove
Mi koji ih dajemo smo veliki tupsoni, jer tako veličamo
Sve oko sebe sa takvim stavom i ponašanjem
Aksiome objašnjavamo životnim epitetima našim
Mi ljudi borimo se za svoja prava jednako
I ne želimo da nam neko drugi otme naše uspomene
Sruši naše lađe i naše snove, kule od karata moraju
Da budu opostojane, jer život je borbeno polje
I ne treba nikada dati ono što je uistinu tvoje
Srce i dušu koje mora da bude regenerirano što prije moguće je
Realan svijet zadaje čovjeku mnogo problema
I da sve bude kao prije, opet ne može da se prošlost zbriše
Jer ona ostavlja trag na našem srcu i duši koje preživljava
A svijet i dalje ostaje da pati, odavno je sve postalo crno
I sudbine ljudske pišu najmračnije uspomene života
Epitet postojanja jeste da dijelimo sreću s svima
Tako svijet ostaje i dalje realan i opostojan
Ali dok ljudi mjere sve linijarom, nikada ne možemo
Biti iskreni ljudi i otvoreni s dozom osjećanja čista
Jer svijet ne prašta greške, s vremenom ono otvara
Sve pore čovjekovog stadijuma i oslanja se na iskustvo
Aksiom života je uvijek težak i opostojan, jasan i precizan
Ne dozvoljava da bude skrnavljen ni na jedan način
Ali ljudi shvataju kasno neke stvari za života svoga
Jer misle da je sve ono što je danas ostaje i dalje tako
Dok se sve oko nas okreće, shvatamo da živimo u neznanju
I koga da pitamo i molimo za pomoć, kada smo odbačeni
Zbog našeg ponašanja kojeg svjesno radimo?
Vremenski faktor će da kaže sve o ljudima
Svađati će se i dalje, realan svijet i dalje pati jako
A ništa drugo ne preostaje da osvijesti se svijet
Jer Zemlja je ipak i dalje za neke ravna ploča
Zbog načina govora i gestikulacije tijela našeg
Koji sinhronizuje sve ono što mi želimo i sanjamo
Ali često će da nas sudbina iznenadi s razlogom
Onda kada se mi najmanje nadamo, a tada treba samo
Da nas asteroid pogodi sa dvadeset metara
Razdaljine i par jardi!
INKOGNITO XXI
Laž je odvela ljubav da putuje kilometrima daleko
I u sižje prošlosti da se vraća ponovno na ista vrata
Da zakuca svom snagom sa dozom optimističnosti
Koristeći svu svoju vještinu koju posjeduje unutar sebe
Znajući da je samo ono što imamo jeste fiktivna tačka
Sjenka u prošlosti zamrznutih osjećanja, krikova u polutami
Osijediti možemo koliko patimo za nebitnim ljudima
Što uvijek smatramo da oni toliko mnogo vrijede
Pa tražimo nešto neostvarivo, a ne vidimo sami sebe
Biti iskreno voljen u ovom jeku čudnosti XXI stoljeća
Zaista velika je satisfakcija, jer ljubav je izumrla odavno!
Prošli smo vapaje i oluje, mnoge teškoće od života našeg
Koji je sad pa sada veliko ništa; danas te ima, sutra pak ne
I težimo da budemo savršena živa bića, Sapiensi čistoće
Satkane od krvi i mesa koje je drugima dato slobodno
Da ga jedu, jer živimo kao kanibali bez imalo srama
Ljubav je zatrovana postala iz davnih vremena prošlosti
Jer kada god pokušamo reći svoje emocije iskrene
Laž osvaja sve svoje tronove, tamo daleko na Tromeđi
I lažemo jedni druge da nam se dopadaju razne stvari
Boljela je nekada i tebe ljubav sigurno, stideći se svojih djela
Koje smo činili pod opsadom moždanih ćelija i simpatikusa
Šuplju priču dizali smo o drugim osobama da su postojane
Ali znamo da je to bila samo jedan prikaz imaginarnog kruga
Sedmoga pakla sačinjenosti!
Vrednovali smo ljubav da je sačinjena kulminacijom braka
I da sve što se dešava jeste samo sa jednim razlogom
A to je da Valentin baca svoj luk svakog Trifundana
Na svome Trgu Zaljubljenih BB
U čast onima koji slave i raduju se nekim boljim danima
Svježine i čistih misli, stadijuma umnosti protkana mirisom azura!
Krhko je to srce koje se raduje svakom novom danu
Znajući da tamo iza ugla postajemo u XXI vijeku inkognito
Što lagali smo druge, što dušu svoju jadali smo zidovima
Koje nikada ne mogu da čuju šta mi osjećamo zapravo
Ali zato one imaju ožiljke od naših udaraca
Teških, stvarajući jedan novi oblik otiska udubljenosti
Smrtno se bojimo da ne ostanemo čitav život sami
A uvijek trčimo prema novim šansama za ljubav
Nama dozvola ne treba, samo ujedinjenje emocija
Koje će dozvoliti da uvijek pobijedi svako moguće zlo
Što kultivira na Zemlji časnosti, nama u amanet data
I tako godine nas dočekaju onako impozantne
Shvatiš da više nemaš dvadeset i tri godine života
I da kao takav mlad razočaraš se u ljubav naprasno
Postaješ inkognito XXI stoljeća
I veneš polako, ali sigurno u nebeski Raj!
MCMLXXXII
Ne predaj se Ines, ti ranjena dobra dušo
Satkana od najljepših vrata rajskog ostrva
Što živi u tebi i dalje usprkos svim bodljama
Koje život ti je dao nemilosrdno, ali i sami ljudi
Jer ti znaš dovoljno koliko si na kraju jaka
I da možeš sve sama da pređeš bez ičije pomoći
Ti i dalje možeš još da živiš tako vječno
Ako su ti drugi ukrali dušu, pa ne zaslužuju da patiš
MCMLXXXII godina je, ti i dalje zaostaješ za svijetom
Koji je već odavno napredniji od tebe
To glupo XII koštati će te svega u životu; trgni se!
Ti nisi zaostala ako si i dalje slobodna žena
Samo je dokaz da si emancipovana od malena
I da ne daješ nekim glupanima prostor za ljubav
Nego više voliš samu sebe, što je totalno prihvatljivo
Samo nemoj da te raznese neki snažni uragan
Tvoje emocije, tvoju dušu, tvoje nadanje..
Nema veze i ako si daleko od svih na svijetu
Postoje stvari na koje ne možeš da utičeš
Nisi ti rođena da patiš zbog nedorečenosti
Jer ipak Ines, moraš da shvatiš da život je opasan
I da donosi nevolje sa svih strana
Guraju te kako žele i hoće, ali nepokolebljiva si
Samo ti zavide mačke koje imaš u svome domu
Ženskog roda, prijateljice jedne jedine
MCMLXXXII godina je, a ti i dalje sama sjediš
Zašto ne tražiš i dalje razlog za život?
Nije valjda da si toliko nade izgubila za univerzum
Pa da ne možeš razlikovati neke ljude oko sebe?
Ne predaj se, Ines. Ti imaš razloga i dalje da živiš
Ne daj se, Ines. Razumjeti ćeš šta je kvantna fizika.
Nemoj dozvoliti da te anđeli čuvari tako mladu odvedu
Da u sutonu zoru plaču majka i otac za tobom!
...................
Maid Čorbić iz Tuzle, 22 godine i dolazi iz Bosne i Hercegovine. U slobodno vrijeme piše poeziju koja je u više navrata bila pohvaljena, te nagrađivana. Također voli pomagati drugima oko sebe, te je član WLFPH za jedinstvo i mir u svijetu. Trenutačno je urednik portala Prve Umetničke Balkanske Svemirijade na čelu sa Dijanom Uherek Stevanović, te selektor nekoliko takmičenja na toj stranici koja ima za cilj da spoji sve pjesnike širom svijeta. Mnoga djela su također objavljena u antologijama i časopisima (Čile, Španija, Ekvador, Bosna i Hercegovina, Indija, Indonezija, Butan, Birland, Španija i dr.), kao i štampani primjerci antologije pjesama „More na dlanu“ i „Priče iz izolacije“, te „Kosovski Božur“ koji je izašao iz publikacije 2020 godine. Svojim trudom i radom je dosegnuo mnogobrojna poznanstva diljem svijeta, pri čemu je u 2020. godini proglašen poetom godine u Indo-Universe grupi koja se također bavi dobročinstvom. Također osoba koja se zalaže za pravdu i ispred sebe ima mnogobrojna poznanstva. Ono što ga izdvaja od drugih jeste temperamentnost i pjesme koje najčešće opisuje kao realistične, ali i ljubavne koje imaju uvijek tužan karakter na kulminaciji pisanoga traga.