PROMOCIJA KNJIGE

„Putnik bez prošlosti“, autorice Azre Ugljaša

Međinarodni centar za djecu i omladinu – Novo Sarajevo

Kemla Kapetanovića 17, Sarajevo

10.6.2019. g., u 19:00 sati

Promotor: Ibrahim Osmanbašić

Pozivamo zainteresovane da prisustvuju promociji.

..............

 

Azra Uglješa je rođena i živi u Sarajevu. Devedesetih godina prošlog stoljeća, rat ju je zatekao u Hrvatskoj, gdje je završila gimnaziju. Nakon povratka u rodni grad, diplomirala je na Fakultetu političkih nauka i nekoliko godina, u toku studiranja i poslije, bavila se novinarstvom. Aktivna je na društvenim mrežama, koje su je potakle da, nakon bloga i prvih poglavlja na wattpadu, na kraju i objavi svoju prvu knjigu. U romanu: „Putnik bez prošlosti“ opisala je svoj period života u izbjeglištvu kroz izmišljeni muški lik, dajući mu svoju osobnost.

...........

Odlomak iz romana:

„Tih nekoliko dana u Sarajevu manje – više brzo je prošlo. Moje rodice Ajla i Elma su se potrudile da se osjećam prihvaćenim. Izlazio sam s njima na Baščaršiju gdje sam sreo i Admira, druga iz osnovne. Lako sam ga prepoznao i pored toga što je izrastao, pustio kosu, a sjećao sam ga se kao mršavog i bljedunjavog dječaka, stidljivog i uvijek po strani. Doduše, i ja sam bio takav. Sreli smo se u Starom Gradu, gdje sam po dolasku odmah otišao prošetati. Sve je još uvijek bilo puno ruševina, tragovi granata, opustošene prodavnice, ali počele su se otvarati i neke nove, nicali su kafići, vraćao se život. Sjećam se tog susreta, malo je falilo da samo prođemo jedan pored drugog. Sreli smo se na poznatom Trgu oslobođenja kod stare pravoslavne crkve. To mjesto uvijek je bilo jedno od glavnih sastajališta u gradu. Ustvari nismo odmah ni zastali nakon tog trenutka kad su nam se sreli pogledi. Ne sjećam se ko se od nas dvojice prvi vratio. Ali sjećam se kad mi se obratio i osjećaja neopisive sreće, bliskosti koju kao djeca nismo imali, ali pod ovakvim okolnostima to nije bilo važno, već samo ono što nas spaja.

- Oprosti jesi li ti...

- Jesam, taj sam i ti si Admir – rekoh kad sam već bio siguran.

Zagrlili smo se i počeli razgovor o svakodnevnim stvarima. Naime, shvatio sam da je mnogima, pa i meni teško iznenada otvoriti temu rata, nema skoro nikoga da ga nije prošao neoštećen, bez ožiljaka fizičkih ili psihičkih. Pa u slučajevima kad neko ne želi razgovarati o tome, može ispasti nekulturno u neku ruku, biti prvi koji će otvarati još uvijek friške rane.“

............

Recenzija na rukopis „Putnik bez prošlosti“, spisateljice Azre Uglješa.

GLAS IZGUBLJENE GENERACIJE

Autorski prvjenac spisateljice Azre Uglješa, pod naslovom „Putnik bez prošlosti“ baziran je na ratnoj tematici krajem prošlog stoljeća, kada su se vrata pakla otvorila nad Balkanom, a građani Sarajeva prolazili kroz traume koje su im se duboko urezale u sjećanje i determinirajući pojedinačne životne puteve ispunjene dramatičnim obrtima i neočekivanim događajima. Autorica prati životni put Sarajlije, koji napušta grad početkom agresije, ratno vrijeme provodi van domovine, a u svoj grad se vraća sa potpisivanjem mirovnog sporozuma. Zatim radnja seže i par decenija u budućnost čime se sa duže vremenske distance otvaraju reminiscencije koje pokreću valove emocija, te kroz cjelokupno djelo provejava blaga nostalgija na prohujala vremena – uz aktueliziranje baštine sarajevskog duha koji je čvrsto utemeljen na neprolaznim vrijednostima umjetničke kreacije, kulturnog nasljeđa i kozmopolitske misli.

Ključna osobina koja oblikuje karakter likova romana je – Iskrenost – čime se uspostavlja spontana komunikacija unutar djela, a što se čarolijom neposrednosti prenosi i na čitaoca koga širok spektar misli, spretno zaodenute u rečenične skopove jasnog konteksta, vode u duhovno-emocionalne prostore na koje se nakon niza decenija zaborava ponovo vraćaju reflektori pažnje. Krčanjem putevima prošlosti potvrđuju se neprolazne vrijednosti ovog podneblja, ali istovremeno stvarnost je natkrivena mističnom maglom u kojoj se lako gubi orijentacija, a time i smisao ovozemaljskog bivstvovanja koje je ispunjeno traganjem kojem se odaziva svako svjesno i probuđeno ljudsko biće.

Od same naslovne simbolike – putnik bez prošlosti - pa do niza figurativnih izražaja, autorica teži meta-jezikom proniknuti metafizičke dimenzije čovjeka nastojeći da osjeti unutrašnji sklad duhovnih sila koje pokreću čovjeka u nastojanju da ispolji svoju samobitnost, a kroz interakciju sa ljudima oko sebe teži se pozitivnoj komuniaciji koja zbližava ljude kroz međusobno razumijevanje.

Kozmopolitska dimenzija sarajevskog duha, ispoljava konstruktivni magnetizam, glavnog lika čini prijemčivim, pored svih proturiječnosti koje su općenito prisutne u ljudskoj prirodi, a čije ispoljavanje nadilazi moć ljudskog predviđanja, pa i šire percepcije – koja bi bila kadra da utvrdi zakonitost logike u činjenicama, događajim i faktima koji se prepliću čineći ljudski život tajanstvenim i jedinstvenom pojavom koja nadilazi svaku reprodukciju, te se nužno svodi na interpretacije koje su u skladu sa individualnim sposobnostima i talentima.

Sama kompleksnost radnje koja se odvoja na tri razine – prošlost, sadašnjost i budućnost, te komunikacija likova na dubljoj razini međusobnog poznavanja i razumijevanja, a gdje se smjenjuju opće poznati duhovno-emocionalni sadržaji koji čine duh grada Sarajeva, jasno se ukazuje na univerzalne vrijednosti koje ostvaruju svoj prepoznatljiv eho u karakteru likova, kroz koje se grade specifični odnosi, u skladu sa ovdašnjim mentalitetom, te proizilaze događaji koji zbog svoje jedinstvenosti ostavljaju dubok trag u ljudskom sjećanju.

Dakle, u romanu „Putnik bez prošlosti“, na neki način, slijedi se ideja „vraćanja duga“ prema nekom jedinstvenom osjećanju koje ljudskom biću otvara široke prostore poimanja prirode i društva, čovjeka i njegovih osjećanja, bola i ljubavi, zablude i istine, te prevari i iskrenosti gdje se neumitno ispoljava sadržaj ljudskog duha i omogućava prepoznavanje srodnih duša.

Ratne golgote kroz koje prolazi cijeli Balkan, BiH i Sarajevo krajem devedesetih prošlog stoljeća evociraju se u romanu Azre Uglješa, apostrofirajući besmisao ljudskog stradanja i opće destrukcije što je cijeli ovaj region gurnulo u nesagledivo stradanje, bol i tugu. Kao posljedica općeg haosa nastaju lične tragedije i javlja se potreba za traganjem za izgubljenim identitetom koji je nestao sa raspadom bivše zajedničke države i neprilagođenosti novim društvenim odnosima koji se zasnivanju na zločinima, prevarama, nepravdi i nehumanosti gdje je običan građanin gurnut na margine izložen beskrupuloznim manipulacijama.

Roman „Putnik bez prošlosti“ autentičan je glas jedne izgubljene generacije koja se našla u epohalnom procjepu koji je producirao opću društvenu anarhiju u kojoj nestaju utemeljene vrijednosti a nove nisu još definisane, te naraštaji, koji su u cvatu mladosti, izgurani su na surovu vjetrometinu okupirani najtežim socijalnim, emocionalnim, duhovnim i egzistencijalnim pitanjima na koje je urgentno trebalo dati praktične odgovore, formirati fundamentalne stavove i profilisati individualni karakter. Svakako da u tako turbolentnom vremenu, prepunog opasnosti i izazova teško se otvaraju vrata koja vode ka skladu, harmoniji i sreći – međutim, baš u takvim dinamičnim situacijama bivaju izuzetni događaji koji ostavljaju neizbrisive tragove u ljudskim dušama – a o čemu nam svjedoči debitantski roman sarajevske spisateljice Azre Uglješa.

Ibrahim Osmanbašić

Sarajevo, 22.4. 2019. godine