Iz štampe je izašla prva zbirka poezije "Na vrhu sna", autora Seada Ribića (Francuska), u izdanju Udruženja za kulturu - Nova svjetlost.

Promocija knjige će se održati u subotu 3.8.2019. godine, u "KNS KLUBU", u 14:00 sati, ul. Terezija bb, Privredni grad Skenderija. Promotor: Ibrahim Osmanbašić.

...........

ULIČNI PJEVAČ

Džepove je pune nosio sevdaha
i skupljen u tačku postojanja svog
vez'o je za nebo misli bez predaha
za oblake dane, ritma okrutnog.

U ram nadahnuti veseljak je prelio
svježe uspomene što nad njime bdiju
samo nježno s njime da se ne proliju
biseri iz zjene, sjajni što se kriju.

Često će pjevati pjevač sa cigarom
po dosadnoj kiši i kad sunce žeže
grlio je život posve istim žarom
i kad mu je srcu bilo mnogo teže.

Pretočio želje zavežljaj ponio,
okren'o bi glavu ne može od stida
vazdušast mjehurić što je izronio
nestao je prosto iz oka, iz vida.

K'o da nešto živo miče se na mjestu
gdje je boravio pokraj trotoara
tražili ga dugo mahalom, uz cestu
a on se pokrio sjenkom memoara.

Još danas se čuju zagubljene note
znakovi da srcem žive tupi krici
pitomo i blago nama lice ote
koje je živjelo svo u tuđoj slici.

Nije bilo lice to njegovo samo
nit' je svaka bora slučajno nastala
tu tajnu će vječno pospremiti tamo
kako mu se duša od naše rastala.

25.6.2017.

NE DIRAJ MLADI SJEN

Obećao sam sebi da ću sačuvati moje djetinjstvo
kad odrastem.
Ostavit ću šareni osmijeh
u beskonačnost djetinjstva.
Slušat ću disanje kamena u blatu
i rominjanje kiše jesenje.
Tu snagu što je više trošiš – ona se umnožava.
Rekoše mi godine noćas:
„Ne trči za voljenom – nećeš je stići
njeno trčanje za tobom se neće prekinuti
sve dok joj leđa ne okreneš.
I sitne ljubavi razaraju velika srca.
Ona mora da ima stpljenja i vremena.
Jedino strpljenje i vrijeme pretvara dudovo lišće u svilu.
To nam je staro znanje
koje se donosi rođenjem na svijet.
Možeš li proći bez lukavstva kroz život
jer hoćeš da budem za korak mlađi od mojih sjena?
Otkini cvijetnu granu
napravi vijenac da kiti
jedna će ruka ostati mlada
a sa njom i ti!“

21.8.2017.

NA PUTU ISTINE SVE JE MANJE GUŽVE

Slojevi vijekova nijemo šute
u našu pamet čekićem zakucana
misao na kojoj jasno piše
voljenih tajna nije pročitana.

I danas prašina sitna pada
po našim glavama mudrost u prahu
na putu istine sve je manje gužve
živi bez ljubavi, živi u strahu.

Brodice papirnate niz rijeku šaljem
kud mi šeta uspomena dio
kako mogu da se srcu vratim
kada u njem nikad nisam bio?

Ti mi pjevaš pjesmu srca mog
ti mi pjevaš kad je zaboravim
a tvoj pogled može da me grije
tri mjeseca i najteže zime.

Kada ginem na usnama tvojim
tad mi želje izađu iz tame
kad bi žara nestalo u srcu
opet nešto ima u njem' za me'.

Plakali smo od radosti često
ponekad nas daljina namami
u noćima kad su tužne zvijezde
svako sebi – sad živimo sami.

13.9.2018.

KAD SE JESEN U TEBI UTIŠA

Nemoj draga lažno da me ljubiš
Jer ne mogu mirno da zanoćim
U pepeo srce lomit' možeš
U ranama i ono što će proći.

Kad se jesen u tebi utiša
Dođi meni i da ti se predam
Dok noćivam u riječima tuđim
Izaš'o bi – da nikom te ne dam.

Ne varaj se, nježno moraš kročit'
Biti spremna da me tužnog vidiš
Ne zovi me ako nemaš snage
Na posljetku oči da postidiš.

Al' ja tako vatreno ne ljubim
Kao tvoje oči zaljubljene
U tebi, ipak, stare patnje ljubim
I u njima dane izgubljene.

10.10.2017.

...............
BIOGRAFIJA

Sead Ribić je rođen 1.1.1961. godine u Šatorovićima kod Brčkog. U rodnom selu započeo je osnovno obrazovanje i isto završava u susjednim Vražićima. Vjetrovi života ga odnose u Hrvatsku i Zagreb, daleko od rodnog kraja, sevdalinke i mirisa behara gdje završava srednje obrazovanje. Vječiti putnik i vizionar na raskršću života nastavlja svoja putovanja sa bilježnicom i u društvu sa svojim mislima putuje na rad u Rusiju, gdje rado se druži sa djelima Sergeja Jesenjina i Evgenija Javtušenka. Neprikosnoveni buntovnik i romantičar nastavlja svoja putovanja do dalekog Alžira, Švicarske i Austrije u društvu zvučnih imena domaćih i stranih književnika i poeta. Branko Radičević, Milan Rakić, Desanka Maksimović, Enes Kišević, Duško Trifunović, Tin Ujević, Miroslav Mika Antić, Alija Dubočanin i mnoge druge poete i književnici bivaju mu vjernim saputnicima na putovanjima, izvori inspiracije u koje duša zaranja između jave i sna i pronalazi blaženi mir.
Ratni krik Republike Bosne i Hercegovine vraća ga u rodni kraj na ognjište (1992-1995) jer je smatrao da je to ljudska dužnost i kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine učestvuje u odbrani zemlje. Po završetku ratnih dešavanja ponovo odlazi iz rodnog kraja i mir nalazi u rodnom gradu Viktora Huge; Besansonu (Besançon) i aktivno se druži sa Viktorovim djelima. Ratna dejstva u Bosni i Hercegovini (ex-Jugoslaviji) podstiču ga na duboka razmišljanja i u zrelim godinama otkriva slavnog sufiskog poetu i filozofa Mevlanu Dželaludina Rumija koji mu pruža odgovore na mnoga životna pitanja. Poslije mnogobrojnih putovanja na raskršcu života odlučuje da se nastani u Francuskoj gdje živi, radi i stvara. Stihozbirka "Na vrhu sna" je Ribićev pjesnički prvenac koji se dugo rađao i ugledat će svjetlo dana u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, beharom okićenim Sarajevom, čijim mahalama i sokacima Sead rado u povečerja šeta slušajuci sevdalinku i glas ezana.

................
Recenzija zbirke pjesama „Na vrhu sna“, pjesnika Seada Ribića.
UNIVERZALNOST PJESNIČKE INSPIRACIJE U POEZIJI SEADA RIBIĆA
1.
Sead Ribić ima suptilnu vezu sa poetskim nadahnućem, ulazeći u kreativan prostor odakle donosi originalne pjesme koje nose pečat autentičnog izražaja. On je pjesnik nostalgičnih sjećanja, koja ponovo oživljavaju kroz odjek stihova, postajući zaustavljena, hermetična stvarnost što ostaje da traje, izdvojena iz vremena snagom sugestivne pjesničke imaginacije. Osjećaji iz davnina brižljivo su pohranjeni duboko u duši, gdje obituju nasuprot životnih izazova u paralelnoj egzistenciji – zaštićeni od svih nemilih udesa okrutne stvarnosti. Oživljena prošlost u Ribićevim stihovima ima životnu punoću sa jarkim bojama i omamljivim mirisima – što bude čežnju i vraćaju drage slike koje egzistiraju u duše i neprolazno traju, sa snažnim osjećajem preživljavanja svakog detalja i skrivenih tajni.
Iz razloga dubokih i suptilnih veza za pjesmu – Sead Ribić nije pjesnik po vokaciji, već po rođenju – po spontanoj vezi koja je potpuno prirođena jer kroz punoću poetskog sadržaja jasno je da on nije znatiželjan lovac na stihove, već je očito da se pjesme nenametljivo gnijezde u njegovoj duši i čekaju sudbonosni trenutak da prhnu ka beskrajnom nebu, nošene neodoljivim valom pjesničkog nadahnuća.
Ribićevo pjesništvo je elegičan poj o zavičaju, o mladalačkom zanosu što se miješa sa nostalgijom za domovinom, gdje se čežnja svodi na rodni kraj i mladalački zanos – čarobni, neprolazan i romantični svijet gdje sve ima svoje mjesto u harmoniji koja pulsira u ritmu radosnog srca. Kompletan Ribićev pjesnički opus je narativnog svojstva gdje se – u prepoznatljivoj atmosferi bosanske mahale što je sjedinjena sa prirodnim abijentom – redaju događaji i likovi koji spontano proizilaze iz osobenog životnog manira i mentaliteta. Svaka je pjesma zasebna priča koja ima duboke razloge zbog čega se bilježi, zbog čega se riječima oblikuju slike koje prenose davno zaboravljene predjele, likove i događaje – i ponovo, kroz pjesničku imaginaciju, postaju stvarnost koja nadjačava turbulencije i hladne vjetrove modernog života. Očito da je nostalgični pjesnik stranac u realnom svijetu jer je zagledan u druge prostore i osjećanja mu pulsiraju u nekom izolovanom, drugom vremenu – odavno prošlom, ali ponovno probuđenom u punoj ljepoti i sjaju.
Dakle, u zbirci pjesama „Na vrhu sna“ susrećemo se sa fundamentalnom i univerzalnom pjesničkom inspiracijom koja je samo kroz različita pjesnička pera i druge epohe dobijala drugačije ruho, a u svojoj iskonskoj prirodi imala jednaku sociološku i psihološku funkciju i smisao.

2.

Zbirka pjesama „Na vrhu sna“ sadrži 87 pjesama i struktuirana je u pet poglavlja po naslovima: 1) Kroz tvoje prste kapaju ruže; 2) Kad se sunce u rosi prelama; 3) Kako pročitati plamen u očima; 4) Klupko misli i 5) Putnik kroz vrijeme. Sama figurativnost naslova poglavlja jasno pokazuje da je u značajnoj mjeri prisutan poetski naboj u Ribićevim stihovima, a što kroz naročitu strukturalnost vodi ka zaokruženoj poenti cjelokupne zbirke, simboličnog naziva „Na vrhovima sna“. Imati punoću osjećaja da se dokučio neki udaljeni vrh podrazumijeva da je pređen put prepun iskušenja i izazova, za šta je neophodna snaga da se izdrže nedaće, čvrstu volja da ne prevlada beznađe i vještina da se nalaze rješenja na prepreke i izazove. Obzirom da poetska kreacija podrazumijeva balansirane između jave i sna, između surove realnosti i omamljivih snova – imati spoznaju da se nakon pisanja pjesama došlo da vrha sna, podrazumijeva da trud nije bio uzalud i da je urodio plodom koji donosi unutrašnji mir. Vjerovatno da se i najsuptilniji kontekst smisla pisanja poezije zaokružuje na individualnoj razini interne spoznaje – jer kroz pjesmu autor, primarno, ispoljava skrivenu intimu, brižljivo čuvane tajne i najdublje vibracije sopstvenog bića – artikulisane putem iskovanih stihova i uobličenih pjesama. Da bi se poetska čarolija probudila i zaiskrila na papiru neophodno je da se zapali žar duha koji kroz kreativno nadahnuće oživljava uspomene kroz sugestivne slikovite riječi, rime i stihove – čime se zaustavlja vrijeme i predočava imaginaran svijet što neodoljivo leprša u pjesničkoj duši.
Forma pjesama Sead Ribića je u funkciji ideje pjesme, pa stoga ne postoji uniformnost u pogledu forme pjesama koje se autor strogo pridržava, već na spontan način piše „opuštene ruke“, težeći da „uhvati“smisao koji obuhvata iniciranu inspiraciju. Tako da se kraće pjesme kreću od 5 stihova - „Svi na umu“ i 7 stihova – „Krila“ i „Od čega živim“; dok je uobičajena dužina većine pjesama kreće oko 24 stiha; dok ih manji broj prelazi 30 stihova; a iznimne su „Zemlja nas gleda krupnim očima“ sa 43 stiha i „Romantična djevojka“ sa 64 stiha, koja je i najduža pjesma u zbirci. Bitno je istaći da dužina pjesme, tj. njena kvantitativna strana, suštinski nema uticaja na kvalitet pjesničkog izražaja i cjelovitost konteksta, kao smisleno zaokružene cjeline koja je u funkciji osnovne ideje. Stoga se može konstatovati da je Ribićeva poezija duboko proživljeni meditativan sadržaj koji kroz složeni misaono-emotivan proces dobiva konačnu materijalnu manifestaciju činom zapisivanja stihova.
U zbirci na direktan ili indirektan način često se pjeva o djetinjstvu, a što je svojevrsno tematsko opće mjesto gdje se rađa inspiracija, kao u pjesmi „Kada sam vrijeme usitnjavao“, gdje se bilježe krucijalni stihovi: „Tamo gdje prestaje djetinjstvo, / baš tu su moje vatre počinjale.“

Dakle, sjećanja na djetinjstvo su često prisutni motivi u pjesmama – i predstavlja najsuptilnije fragmente Ribićevog pjesničkog opusa koji obuhvata zbirka „Na vrhovima sna“; kao što je jedna od najreprezentativnijih pjesama „Konji su mjesec popili iz vode“, sa čežnjivim stihovima: „Baš su sada sve konji popili / Pa i mjesec s površine vode / nestao je k'o djetinjstvo drago / što mi nekud neosjetno ode.“; a također i u pjesmi „Ne diraj mladi sjen“, gdje se pojašnjavaju dublje veze u duhovno-emotivnoj konstrukciji autora: „Obećao sam sebi da ću sačuvati moje djetinjstvo / kad odrastem. / Ostavit ću šareni osmijeh / u beskonačnost djetinjstva. / Slušat ću disanje kamena u blatu / i rominjanje kiše jesenje.“ .

Bijegom u sjećanja na nešto što budi osjećanja, autora redovno vraća slike djetinjstva, koje oživljavaju u stihovima i ponovo prolazi zaboravljenim stazama mladosti, kada je sve imalo draž, boju, okus i miris; kao i svrhu i smisao. Stvarnost je bila bliska, prijemčiva a stvari su bile jasne, dok je život funkcionisao u skladu sa prirodom, okružen nadahnjujućim biljnim i životinjskim svijetom, kao i pojavama koje su bile fascinantne i zadivljujuće – a što je sve u suprotnosti od modernog života i urbane svakodnevnice, omeđene zatvorenim prostorom i monotonim zidovima, stegama i haosom; gdje se čovjekovo bivstvovanje svelo na konzumiranje virtuelnih sadržaja; gdje se ništa ne događa „tu i sad“ – pa su fragmentirani i u neskladu vrijeme i prostor; a zbog toga su i događaji apstrahizirani – te nedostaje cijeli jedan konkretni svijet – a koji autor priziva i nalazi u poeziji, koja je prije svega naturalna; a iz čega logično proizlazi iskrenost i spontanost što svoje ishodište i smisao traži i nalaze u ljubavi, a u pjesmi „Moja ljubav“ zabilježen je dubokomisaoni stih: „Moja je ljubav vrijeme koje je izašlo iz sata.“. Ovakvim stihovima Sead Ribić doseže do vrhova poetskog uzdignuća, prostora gdje su složene misaone konstalacije, što ključaju na uzavreloj emotivnoj vatri, te iznalaze koncizan simboličan izražaj pretočen u slikovite stihove – izuzetnog poetskog naboja.

3.

Zbirku otvara narativna pjesma „Ulični svirač“, gdje je dojmljivim stihovima ispričana priču o čovjeku koji je dugo svima bio pred očima, ali, kako to obično biva, tek sa njegovim nepovratnim odlaskom uviđa se nenadoknadiv gubitak koji se tiče svih onih koji su ga poznavali: „U ram nadahnuti veseljak prelio / svježe uspomene što nad njime bdiju / samo nježno s njime da se ne proliju / biseri iz zjene, sjajni što se kriju.“. Evociraju se uspomene koje su pune snažnih impresija: „Još danas se čuju zagubljene note / znakovi da srcem žive tupi krici / pitomo i blago nama lice ote / koje je živjelo svo u tuđoj slici.“. Vođenje toka radnje daje širu sliku glavnog lika, a čime autor pokazuje visok nivo zanatskog aspekta pjesničkog izražaja i oblikovanja priče u poetsko nadahnuće: „Često će pjevati pjevač sa cigarom / po dosadnoj kiši i kad sunce žeže / grlio je život posve istim žarom / i kad mu je srcu bilo mnogo teže.“. Da pjesnik ima izuzetan konceptualni senzibilitet jasno je sa posljednjom strofom, gdje se ostavlja autorski pečat koji uveliko reprezentuje Ribićev pjesnički talenat: „Nije bilo lice to njegovo samo / nit' je svaka bora slučajno nastala / tu tajnu će vječno pospremiti tamo / kako mu se duša od naše rastala.“.

Pored „Uličnog svirača“ u grupu pjesama – koja se može nazvati i „liričnim pričama“ jer se oslikava karakter glavnog lika ili priča upečatljiv događaj – svrstavaju se i „Hajra“, „Ocu mom“, „Ko da grije, da mi brata nije?“ i druge.

U širokoj lepezi Ribićevog tematskog spektra veoma plodna je grupa pjesama misaonog karaktera gdje se kroz melanholičnu meditaciju zalazi u najtajnovitije kutke bića i otvaraju teške kapije vječnih, kosmičkih dilema koje su usud mislećeg čovjeka i prate ga kao sjenka na životnom putu. Poniranje u duhovne dubine i pjesnička vještina povezivanja zagonetnih apstrakcija u smislen kontekst najbolje se oslikava kroz stihove pjesme „Krilate misli“: „Noćas sam sa naših grana otresao teški mrak. / A jutros, jutros smo ponovo olistali. / Ja i život. / Ja kao on. / A on, kao predsoblje. / Kuda smo otišli nas dvoje, dobri muzičari?“.

U grupu misaone tamatike, skupa sa pjesmom „Krilate misli“, su i „Očisti dušu“, „Rijeka na mjesečini“ , „Na drugoj strani misli“ i druge.

Također, patriotska tematika značajan je tematski okvir koji obuhvata poetsku kreaciju Seada Ribića, kroz koju se ispoljavaju najdublja pjesnikova svojstva i senzibilitet. Duhovna veza sa domovinom je snažna i predstavlja temelj ukupnog duhovnog svojstva Ribićevog karaktera i ličnosti što svoj umjetnički otisak ostavlja kroz poeziju. Svojevrsno idealiziranje svega onog što na bilo koji način predstavlja domovinu proizilazi iz potrebe romantične duše da gradi harmoničan, paralelni svijet kao skrovište za iskreno biće – koje je izloženo svakodnevnim pritiscima i problemima koje nose izazovi modernog života u tuđini, gdje se ne može pobjeći od osjećaja otuđenosti – kao cvijet koji je isčupan iz zemlje sa korijenom i bačen u riječnu bujicu. U pjesmi „Na kraju noć '92-e“ oslikano je uznemirujuće preplitanje teških slika koje naš čovjek sa sobom nosi ma gdje na svijetu bio, a o čemu rijetko ili nikako ne govori: „Niču poderane misli / ječe, ustaju naslovne stranice / vijuge da poprave krive. / Cijeli svijet je prazan / samo iz pepela iskaču oči žive.“; da bi se u epilogu nužno našle epske poruke koje su jedino dostojne specifičnoj težini odluka koje život na ovim našim turbulentnim prostorima nosi: „Iz ničega su počeli nicati vučje klice. / Iz mrtvila, iz tmice. / Kad, iza obližnjeg brda
sa one strane pod zastavom / čopor kurjaka bijesnih. / Klali su se među sobom. / Stali su tu svi satovi / kucajućeg glasa: / „Nikad robom!“.

Pored pjesme „Na kraju noć '92-e“ patriotski motivi su prisutni na direktan ili indirektan način u mnogim pjesmama u zbirci, kao što su: „Sve što su počeli oni će i završiti“, „Neka te odnesu vjetrovi dušmane“ i druge.

4.
Ljubavna poezija, ipak, determinira Ribićevim pjesničkim izražajem; ona je suptilna, produhovljena, široka i zahvalna; a ljubav – kao centralna tačka romantične duše – predstavlja osovlje oko kog se okreće cjelokupan pjesnički svijet; kružeći inspirativnim, nepreglednim svemirskim prostranstvom koga nastoje ispuniti tople misli i zanosni osjećaji. Svojoj izabranici pjesnik se obraća brižljivo biranim riječima: „Ti mi pjevaš pjesmu srca mog / ti mi pjevaš kad je zaboravim / a tvoj pogled može da me grije / tri mjeseca i najteže zime.“; međutim, u tom svojevrsnom pjesničkom kontapunktu Ribić se propinje do samih „vrhova sna“, što simbolizira unutrašnje htijenje po kojem je zbirke i naslovljena: „Kada ginem na usnama tvojim / tad mi želje izađu iz tame / kad bi žara nestalo u srcu / opet nešto ima u njem' za me'.“ – što u punom sjaju je prisutno u pjesmi simboličnog naslova „Na putu istine sve je manje gužve“.
Dakle, široj javnosti se predstavlja bosanskohercegovački pjesnik Sead Ribić sa svojom prvom zbirkom pjesama – a samo njegovim životnim usudom se obrazlaže zašto je to baš sad a nije se desilo ranije. Bilo kako bilo, pred nama je knjiga koja ima snažan poetski eho, čiji odjeci dugo odzvanjaju nakon čitanja; gdje su svoje mjesto našle pjesme koje su po „vanjštini“ veoma udaljene jedna od druge, a koje su po „unutrašnjem“ sadržaju veoma bliske, skoro srođene i neodvojivo priljepljene jedna uz drugu – kao prirodan i logičan nastavak poetske priče koju u pjesničkom maniru bilježi suptilno i vješto pero Seada Ribića. Sa zbirkom „Na vrhu sna“ obogaćeno je bosanskohercegovačko poetsko nebo, novim zvjezdanim sjajem svjedočeći neiscrpnu ljepotu pjesničke kreacije koja ima moć da čovjeka uzdigne u nepoznate visine i otvori nove horizonte spoznaje.


Ibrahim Osmanbašić
Sarajevo, 16.6.2019. godine

..........
KNS INFO / 19.7.2019. god.